Tag Archives: činjenje dobra

Ništa ne živi radi sebe

Esselamu alejkum!

Ništa na ovom svijetu ne živi radi sebe.

Rijeka ne pije svoju vodu.

More ne jede svoje ribe.

Voćke ne jedu svoje plodove.

Sunce ne izlazi sebe radi.

Ruža ne miriše zbog sebe.

Ona koja vime nosi, ne pije svoje mlijeko.

Stvari su stvorene da služe drugima.

To je Allahova mudrost i poruka nama da živimo jedni za druge!

Zato budimo od pomoći jedni drugima.

Činimo dobro!

Ako ti se požali neko kome je teško, saslušaj ga.

Ako ti dođe neko ko ti se izvinjava, oprosti mu.

Ako ti dođe onaj koji traži, dadni mu.

Nije bitno da u tvom džepu bude Kur’an,

nego je bitno da se u tvom ponašanju prepoznaju njegovi ajeti.

Sve oko nas prolazi i nestaje.

Izuzev dobra koje ostaje urezano u našim srcima!

Zato, blago onom ko čini dobro i širi dobrotu među ljudima!

Nastoj da onaj koji te vidi dovu čini onom ko te odgojio!

Čistoća srca nije naivnost, 

nego urođena narav kojom Svevišnji Allah odlikuje one koje Voli.

Allah vas zavolio i vaše dane ispunio Njegovim zadovoljstvom!

Vesselamu alejkum!

Prevod i adaptacija – prof. dr. Zuhdija Adilović

Trgovina uleme

Obzirom da je mubarek mjesec ramazan veoma blizu smatram ovu temu veoma značajnom kako bismo se pripremili da nastupajuće mubarek dane što bolje iskoristimo i što veću nagradu kod Gospodara steknemo.

U ovom kratkom obraćanju riječ je o trgovini istinskih alima, čime to oni trguju, koliko zarađuju i da li mi možemo biti kao i oni u toj trgovini?

Trgovina uleme je trgovina namjerama (nijjetima), tj. oni u jednom djelu kojeg čine sakupe više nijjeta, te na taj način za jedno djelo dobiju više nagrada.

Trgovina nijjetima se sastoji u tome da radiš jedno dobro djelo, ali zanijetiš više njih, tako da se ostvari nagrada za svaki nijjet, od Gospodara koji svakako višestruko nagrađuje.

Nijjetu je mjesto u srcu, a srce je mjesto pogleda Svevišnjeg Gospodara. Musliman je dužan da stalno preispituje i obnavlja svoj nijjet, te da prilikom obavljanja jednog djela sakupi što više nijjeta koji su kompatibilni sa njim, te za svaki nijjet dobije nagradu. To ne bi smio nijedan pametan musliman propustiti.

Ibr Kesir, r.a., kaže: “Naučite nijjete jer su oni važniji od djela.”

Ibn Mubarek, r.a., kaže: “Možda će malo beznačajno djelo nijjet učiniti velikim, a možda će veliko djelo nijjet učiniti malim.”

Neko je od prve generacije kazao: “Ja volim da u svemu što radim imam nijjet.”

Imam Gazali je rekao: “Svako dobro djelo podnosi više nijjeta, a oni se povećavaju kod vjernika shodno jačini njegove želje da što više dobra učini. Na takav način se djela čiste i uvećavaju, i povećava nagrada za njih.”

Slijedi nekoliko primjera:

  • Muaz b. Džebel je u razgovoru sa Ebu Musa el-Eš’arijem, o učenju Kur’ana, rekao: “Što se mene tiče, ja spavam, pa ustanem i učim, a nadam se da ću biti nagrađen za spavanje kao i za učenje.” (Buharija)

Imam Nevevi tumačeći ove njegove riječi kaže: “Ja spavam sa nijjetom da se odmorim i prikupim snage za ibadet, zato se nadam nagradi za spavanje kao što se nadam nagradi za moje namaze.”

Ibn Hadžer, tumačeći njegove riječi kaže: “On traži nagradu za odmor kao što je traži za trud prilikom ibadeta, jer se za odmor sa nijjetom da se pripremi za ibadet također stiče nagrada.

  • Primjer više nijjeta za jedno dobro djelo je i primjer onoga koji udjeljuje sadaku, a nijjeti da njome obezbijedi hlad arša Milostivog, da njome učini dobro prema rodbini, da njome odjene potrebnog, nahrani gladnog, da mu ona bude sebebom za izlječenje, da njome riješi problem unesrećenog, kako bi Allah njega zaštitio od problema na ovom i onom svijetu.

Draga braćo i sestre, svako od nas uči Kur’an, ali kada bi nekog od nas upitali zašto uči Kur’an, da li bi odgovorio da to čini iz više razloga i sa više nijjeta?!

Kada učiš Kur’an možeš nijjetiti višestruku nagradu za svaki harf, uputu i prosvjetljenje srca, povećanja znanja, imana, bereketa, prestanak brige, razgovor sa Allahom, dž.š., izlječenje, druženje sa Kur’anom, povećanje deredže kod Allaha na Sudnjem danu, te milost Najmilostivijeg…

Primjer višestrukog nijjeta kod jednog djela je da kada posjećuješ nekog od svoje rodbine zanijjetiš pažnju prema rodbini, obradovati nekog od rodbine, nagradu za rukovanje, nagradu za osmijeh i nagradu za potpomaganje u dobru.

Puno je primjera u našem svakodnevnom životu djela prilikom kojih bismo mogli imati više nijjeta.

Allah, dž.š., kaže: “ Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” (El-En’am, 162)

Zato, brate i sestro, nauči se da sakupiš više nijjeta u svakom djelu kojeg radiš kako bi stekao što veću nagradu kod Gospodara, naročito u nastupajućem mubarek mjesecu ramazanu u kojem se Allahova milost povećava.

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da što bolje iskoristimo ovaj veliki mubarek!

Amin!

Kako se povećava sadaka tako se povećava i nafaka

Advokat je sjedio u jednom restoranu i ručao. Samo što mu je konobar donio tanjir sa ukusnom hranom, primijetio je siromašnog dječaka i djevojčicu kako kroz izlog restorana gledaju u njegov tanjir prepun hrane.

Pozvao ih je da uđu u restoran, nakon čega su oni ušli i sjeli pored njega. Ponudio im je da izaberu šta žele jesti. Dječak je stidljivo pokazao prstom na njegov tanjir.

Naredio je konobaru da im donese dvije porcije istog jela. Sa uživanjem je gledao kako radosno jedu ukusno pripremljenu hranu.

Nakon što su završili sa jelom, dječak i djevojčica su ustali, potom oprali ruke i izašli iz restorana.

Advokat je također završio sa jelom i ustao da uzme račun kako bi platio tri porcije.

Iznenadio se kada je ugledao prazan papir računa na kojem je jedino rukopisom vlasnika restorana bilo ispisano sljedeće: “Mi ne posjedujemo spravu koja je u stanju izračunati vrijednost ljudskosti (humanosti).”

Kako se povećava sadaka tako se povećava nafaka.

Kako se povećava skrušenost u namazu, tako se povećava zadovoljstvo i sreća.

Kako se se povećava dobročinstvo prema roditeljima tako se povećava Allahova pomoć za uspjeh u životu.

Ko se Allaha (istinski) boji, – ovo je uslov

naći će mu izlaz iz svake situacije, – ovo je obećanje

i opskrbit će ga odakle se i ne nada! – ovo je nagrada.

Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini bogobojaznim! Amin!

Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge

Ide glasnik ulicom i viče:

“Ko hoće da se oženi, oženit ćemo ga!

Ko hoće da pravi kuću, napravit ćemo mu kuću!

Ko je dužan, isplatit ćemo njegov dug!

Ko hoće da obavi hadždž ili umru, povest ćemo ga!”

Ove izjave nisu izrečene u našem vremenu, vremenu evropskog prosperiteta, niti u naftom bogatim zemljama!?

To je izrekao taj čuveni vladar koji je preselio sa ovog svijeta sa samo 40 godina.

Došli su halifi Omeru b. Abdulazizu sa prikupljenim zekatom, pa je rekao: “Podijelite ga sirotinji!” Odgovoriše mu: “U islamskom ummetu više nema siromaha.”

On im reče: “Opremite njime vojske.” Oni odgovoriše: “Vojske islama ratuju po cijelom svijetu.”

On im reče: “Ženite neoženjene.” Oni odgovoriše: “Ko je htio oženio se, a ostalo je još imetka.”

On im reče: “Otplatite dugove zaduženih.” Oni odgovoriše: “Otplatili smo dugove svih dužnika, a ostalo je još novca.”

On im reče: “Pogledajte ko je dužan od jevreja i kršćana, pa i njihove dugove otplatite.” Otplatili su i njihove dugove, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Dajte učenjacima.” Oni su dali učenim ljudima, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Kupite njime pšenice i pospite je po vrhovima brda, da niko ne može reći da su gladne ptice u muslimanskim zemljama.”

Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge!

Gospodaru naš, spasi nas ovog stanja u kome se nalazimo!

Braća Jusufa, kada su imali koristi od njegovog oca, kazali su: naš brat (ehana), a kada nisu imali koristi rekli su: tvoj sin (ibnuke).

Danas se mijenja diskurs mnogih kada se promijene interesi.

Kada se razboli neko koga volimo, kažemo iskušenje, a kada se razboli neko koga ne volimo kažemo kazna.

Kada kakva nedaća zadesi nekog ko nam je drag kažemo zato što je dobar, a kada kakva nedaća  zadesi nekoga ko nam nije drag kažemo zato što je zulum činio prema drugima.

Zato se čuvaj kada ono što je Allah Odredio ti po svome nahođenju dijeliš!

Svi mi imamo svoje mahane. Da nije prekrivača (sitr) kojim Allah prekriva naše mahane, naši vratovi bi se sageli od silnog stida…!

Šta poslije ramazana?

Evo, mubarek mjesec ramazan je prošao. Blago onom ko je u njemu osjetio istinsku slast u pokornosti Allahu, dž.š. – onom ko je osjetio slast života u sjeni Kur’ana.

Upitali su Abdullaha b. Mes’uda kako su ashabi dočekivali mjesec ramazan, pa je odgovorio: “Ashabi su sa zebnjom u srcu dočekivali mubarek ramazan od straha da u njihovim srcima nije ostalo i koliko trun zlobe prema bilo kome.” Ashabi su bili duboko svjesni veličine ramazana i nastojali da u njega uđu čisti od bilo kakvih ovodunjalučkih problema, potpuno predani Svevišnjem Allahu, kako bi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu bili primljeni.

Koliko je onih koji su se nadali da će doživjeti ovaj mubarek ramazan, pa ih je edžel pretekao te su sa ovoga svijeta otišli prije nego što je nastupio? Koliko je onih koji su dočekali ovogodišnji mubarek ramazan, ali nisu dočekali njegov kraj – Svevišnji Allah ih je uzeo sebi? (Danas smo klanjali dženazu jednom finom insanu, hadžiji koji je dvadeset i sedme noći nakon teravije i noćnog namaza u džamiji preselio sa ovoga svijeta). Koliko je onih koji se nadaju da će dočekati idući mubarek ramazan, a ne znaju da je već zapisan datum njihove smrti prije njegovog nastupanja?

  • Zato se iskreno pokajmo našem Gospodaru i odlučimo da se više nećemo vratiti griješenju. Nemojmo biti “kao ona koja bi svoju pređu rasplela kad bi je već bila čvrsto oplela.”
  • Ostanimo ustrajni u činjenju dobra i nastavimo živjeti u hladovima Kur’ana priželjkujući Allahovo zadovoljstvo i uživajmo u tome.
  • Nemojmo biti sigurni da je Allah, dž.š., primio naše ibadete koje smo uradili za ovaj mubarek mjesec ramazan, nego ustrajmo u dobru da bi potvrdili svoju odlučnost da ostanemo na tom putu i zaslužimo Allahovu milost.

Stanje muslimana i njihovo ponašanje je razlog neprijateljstva prema njima.

Pretvorimo naš iman u praksu, konkretna djela: odgovornost, poštenje, pravednost… Ponašajmo se shodno Allahovom konceptu! Ponašajmo se tako da budemo prepoznati među drugima. Da kažu: “Ovo je musliman, on je bogobojazan, pošten, pravedan, odgovoran… Sve dok to ne postignemo nećemo biti pravi muslimani!

Ukoliko se islam poveže sa neodgovornošću u poslu, nepoštovanju termina, nekvalitetnim uslugama, lažnim izjavama… – onda je rezultat više nego očit.

Nemuslimani o islamu neće saznati iz muslimanskih knjiga, nego od tebe. Čak i onaj karikaturista koji je tako brutalno ocrtao časnog Poslanika, s.a.v.s., nakon što je kritikovan i nakon što mu je objašnjeno kakav je bio moral Poslanika, s.a.v.s., rekao je: “Izvinite, ja sam mislio da je on kao i njegovi sljedbenici. Kada bi muslimani primijenili svoju vjeru u praksi na raznim dijelovima zemaljske kugle stav zapadnjaka o islamu bio bi sasvim drugačiji!”

Braćo moja, musliman svojim ponašanjem ponekad prekriva pravu sliku islama. Zato ukoliko tvoje ponašanje ne bude najotvorenije govorilo o iskrenosti, moralu, odgovornosti, izvršenju obećanja, preciznosti termina, kvalitetu u radu i pravednosti, tvoja vjera se neće poštovati!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam podari zadovoljstvo u imanu i da tu ljepotu pretočimo u naša djela i izgradimo bolje društvo, pokazujući tako sebi  drugima da je ramazan na nas djelovao!

Amin!

Halal i haram u odgoju naše djece

Dr. Muhammed Ratib En-Nabulisi, poznati sirijski alim, govori o tome kako ga je njegova majka odgajala:

–  Sjećam se kada mi je jednog dana moja majka rekla: “Sine, možeš li izgovoriti riječ “halal” a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušao sam i uspio da izgvorim riječ “halal” tako da mi usne ostanu otvorene. Majka mi je čestitala i poljubila me za uspješno obavljen zadatak. Zatim je rekla: “A možeš li izgovoriti riječ “haram”, a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušavao sam nekoliko puta, ali nisam uspio. Sa žalošću sam rekao svojoj majci da svaki put na kraju usne ipak zatvorim.

Majka se nasmiješila i dodala: “To je razlika između halala i harama. Sine moj, haram je zatvaranje, tjeskoba i nesreća, a halal je otvaranje, širina i sreća, pa izaberi šta hoćeš. Odaberi hoćeš li da se pred tobom otvore dunjalučka i ahiretska vrata uspjeha, ili da se zatvore.”

Od tada bi moja majka, kada ja uradim nešto loše, sastavila svoje usne i napravila tužno lice, a kada uradim nešto dobro otvorila usne sa osmijehom na licu. Govorila mi je: “Sine moj, ukoliko želiš da stalno vidiš osmijeh na licu svoje majke, radi ono što je “halal” i dobro.”

Odrastao sam nastojeći da moja majka ne izgubi svoj predivni osmijeh.

Kada je moja majka preselila, ušao sam da se oprostim od nje i da je posljednji put poljubim, a zatekao sam je sa osmijehom na licu, otvorenih usana. Tada sam rekao: “Majko, držat ću se obećanja koje sam ti dao, radit ću samo ono što je halal sve dok se ponovo ne sastanemo na onom svijetu.”

Podučavajte svoju djecu riječima:

–  Ovo je halal, a ovo haram!

–  S ovim je Allah zadovoljan, a ovo Allaha srdi!

Nemojte ih podučavati samo da je nešto nepristojno, sramota…

Tako ćemo izgraditi generaciju koja će se bojati Allaha, javno i tajno, a ne generaciju koja će se bojati ljudi!

Velika mudrost o životu

Poznati islamski daija iz Sirije, Ali Tantawi, koji je svoj životni vijek proveo u Saudijskoj Arabiji, upitan je jedne prilike o najvećoj mudrosti koju je u svom životu pročitao, pa je odgovorio: “Čitao sam konstatno više od 70 godina. Nisam pronašao ljepše mudrosti od one koju je prenio imam El-Dževzi, r.a:

Teškoća koja prati dobro djelo odlazi, a ostaje njena nagrada, dok slatkoća grijeha isto tako odlazi, ali ostaje njena kazna. Budi sa Allahom i ni na kog drugog se ne osvrći. Pruži svoje ruke prema Njemu u dubokoj tmini noći i reci: Gospodaru moj, dunjaluk nema ljepote bez spominjanja Tebe, niti Onaj svijet ima smisla bez Tvog oprosta, niti džennet bez gledanja u Tebe. Toleriši i praštaj, a stvorenja prepusti njihovom Stvoritelju. I mi i oni svakako idu s ovog svijeta. Radi dobro, ma koliko ti se činilo beznačajnim – ti ne znaš koje će te dobro djelo uvesti u džennet!

10 dana zu-l-hidždžeta

Šta si planirao?

Zamisli sada zajedno sa mnom jednog izuzetno bogatog čovjeka koji je imao lanac svojih supermarketa čiji je mjesečni prihod iznosio pola miliona KM, zatim tri velike poslovne zgrade čija vrijednost dostiže 20 miliona KM, od kojih je imao solidne godišnje prihode, sa gotovinom na bankovnim računima koja dostiže 25 miliona KM.

U jednom trenutku, taj čovjek odluči da se upusti u trgovinu sa Allahom. Proda svu svoju imovinu i odluči da krene u džihad na Allahovom putu, spreman da žrtvuje sav svoj imetak i svoj život, što predstavlja vrhunac istinskog imana. Proveo je nekoliko godina na raznim ratištima i potrošio sav svoj imetak, izuzev nekoliko hiljada. Pri tome je, Allahovom odredbom, izgubio obadvije noge i jednu ruku,  i znantno oštetio svoj vid i sluh. Nakon toga se tako slab vratio sa malim dijelom svog imetka i svog tijela, ali zadovoljan što je sve to žrtvovao na Allahovom putu.

Možeš li zamisliti kolika je njegova nagrada?! Zar ne bi poželio, zajedno sa mnom, da steknemo toliku, ili još veću, nagradu kod Allaha?!

Svemilosni Darežljivi Gospodar je meni i tebi olakšao dolazak do još veće nagrade sa manjim trudom i naporom. Ne moraš uopšte potrošiti svoj imetak, niti se suočiti sa neprijateljem na bojnom polju, čak ne moraš ni napustiti svoje mjesto u kojem živiš. Zar ćeš dozvoliti da to ne iskoristiš?

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Nema dana u kojima su dobra djela Allahu draža od onih koja se učine u ovih deset dana.” Ashabi rekoše: “Pa čak ni borba na Allahovom putu?!” On odgovori: “Pa čak ni borba na Allahovom putu, izuzev čovjeka koji je otišao u borbu sa svojim imetkom i životom, pa je sve to izgubio na Allahovom putu.” (Sahih Tirmizi)

Zato se potrudi da u ovih deset dana redovno u džematu obavljaš namaze, da što više vremena provedeš u ibadetu u džamiji.

Da što više nafila klanjaš, da učiniš što više dobra prema svojim roditeljima, ostaloj familiji, da što više imetka udijeliš, da pozivaš druge u činjenje dobrih djela, da što više Allaha spominješ i učiš Kur’an, da što više postiš, da što više tekbire donosiš.

Da se pokaješ za svoje grijehe, ili u najmanju ruku da smanjiš grijehe koje činiš, ako ih nisi u stanju u potpunosti ostaviti, zatim ostaviš stvari koje su dozvoljene, kao izleti i razonoda, da bi se više posvetio ibadetu….

Pokažimo da smo svjesni veličine Allahove nagrade koju nam nudi u ovim odabranim danima, jer je to pokazatelj našeg takvaluka!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam pomogne da u ovim danima što više dobra uradimo!

Amin!

Umra i Bošnjaci – šta za nas predstavlja, ko je obavlja i s kojim ciljem?

“Ko obavi umru u ramazanu imat će nagradu kao da je obavio hadždž.” (Buharija)

“Ponavljajte hadždž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe, kao što kiselina čisti hrđu sa željeza, srebra i zlata.” (Tirmizi)

U prijašnjem sistemu, umra je bila gotovo nepoznata kod Bošnjaka. Ona se tada obavljala isključivo za vrijeme hadždža. Uopće nije bila poznata sama organizacija umre. Međutim, Allahu, dž.š., hvala, danas umra kod Bošnjaka zauzima sve značajnije mjesto. Kada sam prvi put krenuo na umru u organizaciji jedne naše turističke agencije, nakon zadnje agresije na BiH, tada se u grupi nalazilo 45 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su se mogli svrstati u tri različite grupe:

  1. Oni koji su već bili na hadždžu i iz velike želje da se ponovo nađu na tim mubarek mjestima krenuli su na umru;
  2. Oni koji nisu neki praktičari vjere, ali su posjetili većinu destinacija koje naše turističke agencije nude, pa su odlučili da, kao turisti, posjete i Mekku i Medinu;
  3. Oni koji još nisu bili na hadždžu i odlučili su da ga obave, ali su krenuli prvo na umru da se upoznaju sa onim što ih na hadždžu čeka, kako bi mogli što bolje i potpunije da ga obave.

Prva grupa je bila najbrojnija, što je sasvim razumljivo, jer ko jednom osjeti tu duhovnu ljepotu i smiraj, koji se samo tamo mogu osjetiti, on će cijeli život nastojati da se ponovo nađe na tim mubarek mjestima. Među onima koji su najbolje opisali svoje utiske sa hadždža je i rahmetli Nedžad Ibrišimović koji je svojim književnim jezikom, između ostalog, rekao: “Jeste li vi čuli da kamen može biti mehak? E u Mekki je kamen baš mehak, i to pravo mehak. Sjedim u haremu pored Kabe na koljenima satima na onom bijelom mermeru i uopće me nijedna koščica ne zaboli. A ovdje u našoj lijepoj Bosni sjednem samo 5 minuta na kamen i više ne mogu izdržati.”

Druga grupa se sastojala većinom  od penzionera koji su bolje stojeći i imaju praksu da putuju po raznim turističkim destinacijama svijeta, ali nikada nisu bili na tim “svetim” mjestima, pa su odlučili da i to dožive. Razgovarao sam s njima i otvoreno su mi to objasnili. Međutim, sami su mi priznali da se ovo putovanje uopće ne može porediti sa bilo kojim drugim turističkim putovanjem. Za vrijeme umre su redovno i revnosno obavljali sve vjerske obaveze. Molio sam Allaha, dž.š., da nastave koračati stazom Pravog puta i nakon ovog putovanja.

Treću, meni najinteresantniju, grupu sačinjavala je omladina. Mladići i djevojke, a ponekad i mlađi bračni parovi, koji su odlučili da obave hadždž i na umru krenuli da bi se upoznali sa obredima i mjestima hadždža kako bi na najbolji način upotpunili peti stub islama – svoj hadždž. Oni su me posebno fascinirali. Omladina svjesna svog identiteta i odlučna da bude drugačija od većine koji su se danas u potpunosti predali materijalističkom svjetonazoru. Upravo taj svjesni dio naše omladine predstavlja našu neophodnu nadu za bolje sutra i Bosne i Bošnjaka!

Ovog ramazana me je Svevišnji Počastio da ponovo, preko iste agencije, budem vodič za umru. U grupi nas je bilo 19 i, kao i uvijek na tim mubarek mjestima, bilo je prelijepo i svi smo doživjeli pravi duhovni preporod. Međutim, u ovoj grupi nije bio niko iz grupe turista, ali je zato bilo još više omladine, tako da sam Allahu dž.š. zahvalio što se nagovještaji nove generacije Bošnjaka koja dolazi, a koja je bolja od one koja odlazi, sve više naziru.

Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše ibadete i naše dove u ovom mubarek mjesecu i da nas učini, kao i sve muslimane u svijetu, boljim i korisnijim! Amin!

Promijeni jednu svoju naviku i postat ćeš bolji čovjek!

Posredstvom zaborava se izostavlja jutarnji i večernji zikr zbog rijetkog prakticiranja!

Pritvrđeni sunneti se zanemaruju. Ostali su samo sabahski sunneti u većini dana!

Nema redovnog virda iz Kur’ana, niti se nafila posti i noćni namaz obavlja!

Dobrovoljni prilog obustavljaju desetine šejtana. Nastupi nedoumica, kalkulisanje, oprez… I ako na kraju izađe iz džepa, to bude sasvim bijedno, uz obećanje samom sebi da će sljedeći put biti više, kada se određeni uslovi ispune i ne bude nekih prepreka za to!

Prođu dva, tri dana, možda i cijela sedmica, a da se ne nađe vremena za korisno čitanje!

Završi se druženje, svi se raziđu do guše siti, punim ustima se smijali, vjerovatno se najeli mrtvog mesa tog i tog, detaljno razmijenili podatke o robama i autima, a nisu spomenuli ni jedan ajet i hadis, niti bilo kakvu (ahiretski) korisnu informaciju, niti čak proučili dovu na kraju sijela!

Škrtost u sunnetima, rasipanje u dozvoljenom, a tolerantnost u zabranjenom!

Duha i noćni namaz jedanput u sedmici!

Ranjenje na džumu i ostale namaze gotovo da je u potpunosti iščezlo!

Luksuz u hrani, odjeći i autima, a sve bez istinske zahvale!

Muzika, vijesti, “dokumentarni i naučni programi” uz veliki ekran – uobičajena stvar!

Navijanje za Barcelonu ili Real?!

Potpuno smo zapostavili ljubav i odricanje u ime Allaha!

Može li takva osoba imati utjecaja na sredinu, ili na svoju porodicu, ili čak na samog sebe?!

Hoće li takav mijenjati druge, ili će se on sam (po potrebi) mjenjati? Hoće li biti proizvođač ili potrošač?!

Neka svako od nas preispita svoje stanje!

Povjerenje običnih ljudi u pojedinu ulemu poljuljano je nakon što su ih vidjeli u zadnjim safovima kako naklanjavaju propuštene rekate, ili ih nikako u džematu nema!

Gospodaru naš, zaista smo mi griješnici, pa nam oprosti!