Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge

Ide glasnik ulicom i viče:

“Ko hoće da se oženi, oženit ćemo ga!

Ko hoće da pravi kuću, napravit ćemo mu kuću!

Ko je dužan, isplatit ćemo njegov dug!

Ko hoće da obavi hadždž ili umru, povest ćemo ga!”

Ove izjave nisu izrečene u našem vremenu, vremenu evropskog prosperiteta, niti u naftom bogatim zemljama!?

To je izrekao taj čuveni vladar koji je preselio sa ovog svijeta sa samo 40 godina.

Došli su halifi Omeru b. Abdulazizu sa prikupljenim zekatom, pa je rekao: “Podijelite ga sirotinji!” Odgovoriše mu: “U islamskom ummetu više nema siromaha.”

On im reče: “Opremite njime vojske.” Oni odgovoriše: “Vojske islama ratuju po cijelom svijetu.”

On im reče: “Ženite neoženjene.” Oni odgovoriše: “Ko je htio oženio se, a ostalo je još imetka.”

On im reče: “Otplatite dugove zaduženih.” Oni odgovoriše: “Otplatili smo dugove svih dužnika, a ostalo je još novca.”

On im reče: “Pogledajte ko je dužan od jevreja i kršćana, pa i njihove dugove otplatite.” Otplatili su i njihove dugove, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Dajte učenjacima.” Oni su dali učenim ljudima, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Kupite njime pšenice i pospite je po vrhovima brda, da niko ne može reći da su gladne ptice u muslimanskim zemljama.”

Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge!

Gospodaru naš, spasi nas ovog stanja u kome se nalazimo!

Braća Jusufa, kada su imali koristi od njegovog oca, kazali su: naš brat (ehana), a kada nisu imali koristi rekli su: tvoj sin (ibnuke).

Danas se mijenja diskurs mnogih kada se promijene interesi.

Kada se razboli neko koga volimo, kažemo iskušenje, a kada se razboli neko koga ne volimo kažemo kazna.

Kada kakva nedaća zadesi nekog ko nam je drag kažemo zato što je dobar, a kada kakva nedaća  zadesi nekoga ko nam nije drag kažemo zato što je zulum činio prema drugima.

Zato se čuvaj kada ono što je Allah Odredio ti po svome nahođenju dijeliš!

Svi mi imamo svoje mahane. Da nije prekrivača (sitr) kojim Allah prekriva naše mahane, naši vratovi bi se sageli od silnog stida…!

IUM 2014

Svjetska unija islamskih učenjaka – nova nada muslimanskog ummeta.

U Istanbulu je, od 20. do 23. augusta, održana četvrta skupština Svjetske unije islamskih učenjaka. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo prisustvovati tako eminentnom skupu sa nekoliko hiljada alima iz svih krajeva svijeta. Naravno, veliku pažnju skupštine privukla su aktuelna dešavanja u islamskom svijetu. Za vrijeme održavanja skupštine održan je i kongres pod naslovom: Kako ojačati ummet – globalne smjernice? Uvodnu riječ na kongresu imao je uvaženi šejh dr. Jusuf El-Karadavi koji je podvukao da muslimani ne žele zlo nikome i da je obaveza svakog muslimana da svojim ličnim primjerom na najbolji način prezentuje vjeru islam. Činjenica je, ističe dr. El-Karadavi, da muslimani današnjice na tom planu nisu uradili dovoljno.

Ja sam iskoristio priliku i svaku delegaciju, koju sam sreo iz bilo kojeg dijela svijeta, upitao isto pitanje: Da li je generacija muslimana koja dolazi bolja od one koja odlazi? Svi, bez izuzetka, odgovorili su da je bolja generacija koja dolazi. To bi, po mom dubokom ubjeđenju, bio najbolji odgovor na sve nedoumice, dileme, zabrinutost i bol po pitanju aktuelnih dešavanja u islamskom svijetu. To su jednostavno iskušenja koja muslimane vraćaju na pravi kolosijek, koja ih čine svjesnijim i jačim. Sjetimo se samo kakvo je bilo stanje muslimana i BiH prije zadnjeg (tako strašnog i bolnog) rata. Veliko je pitanje šta bi se sa nama deslio da nije bilo tog rata?!

Zato treba znati da je proces povratka islama i muslimana na svjetsku scenu sigurno u toku i niko ga ne može zaustaviti. On će biti, za razliku od mnogih pokušaja da se dokaže suprotno, sigurno ponovo civilizacijski i općeljudski human preporod koji će svjetskoj zajednici donijeti prosperitet i svjetliju budućnost.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će takav proces svojim aktivnostima ubrzati! Amin!

zejneba

Ramazan i teravije

Odnos prema ramazanu je pokazatelj našeg islamijjeta

Mjesec ramazan je mjesec posebnih Allahovih blagodati koje se ne mogu steći izuzev u njemu. To je jedinstvena prilika za vjernike muslimane, najposebnija u okviru cijele godine dana, da maksimalno iskoriste darovane blagodati. Zbog toga su ashabi, svjesni veličine ramazaskih blagodati, šest mjeseci prije njegovog nastupanja molili Allaha, dž.š., da ih poživi do sljedećeg ramazana, a šest mjeseci poslije njega molili Allaha, dž.š., da primi njihove ibadete u proteklom ramazanu. Pojačani ibadet tokom ramazana ogledao se kroz sve segmente njihovog života: teravih i noćni namazi, mukabele i pojačano druženje sa Kur’anom, zekat i dobrovoljni prilozi, okupljanje familije i prijatelja na iftarima, pomaganje siromasima…

Međutim, odnos prema svemu spomenutom u ramazanu od strane današnjih muslimana je zaista zabrinjavajući.

Teravih namaz je nazvan po tome što su ga ashabi i prve generacije muslimana toliko dugo klanjali da su se nakon selama određenog broja rekata odmarali. Muslimani Bošnjaci danas klanjaju teraviju tako kratko da o odmoru niko ne razmišlja, jer nije ni potreban. Do skora smo imali tako brze teravije da je bilo upitno koliko se ispunjavaju osnovni šarti ispravnosti. Tada su pojedine teravije sa jacijom i tespihom završavane za samo 25 min. Hvala Allahu, dž.š., nakon rata smo doživjeli da se stanje po tom pitanju znatno popravilo. Danas je norma teravih namaza, od ezana pa do dove, puni sat vremena u mnogim džamijama, iako se na svakom rekatu uči samo po jedan kraći ajet. Takav teravih namaz, iako kratak, ispunjava sve uslove valjanosti namaza i sa njim možemo biti zadovoljni. Naravno, ko želi više uvijek to može sam kući raditi. Nažalost, i dalje imamo određeni broj naših imama koji teraviju klanjaju znantno brže nego ostale namaze. Smatram da je svaka teravija, zajedno sa jacijom i tespihom, obavljenja u vremenu ispod 50 minuta upitna.

Ono što je također zabrinjavajuće jeste činjenica da veliki broj muslimana Bošnjaka klanja samo osam rekata naše teravije, koja je minimalna. To govori o jako niskoj svijesti o vrijednostima ibadeta u mubarek mjesecu ramazanu. Da su to bolesnici, starije osobe, ili radnici koji žure na posao, to bi bilo prihvatljivo. Međutim, radi se o grupama koje nastave sijeliti, počesto i u divanhanama samih džamija, uopšte ne osjećajući gubitak tako velikih blagodati, naročito kada se zna za hadis Poslanika, s.a.v..s, u kojem se govori o posebnoj nagradi onima koji ostanu do kraja namaza za imamom.

Zato savjetujem imamima kod kojih većina džematlija izađe iz džamije nakon osam rekata, da klanjaju samo osam rekata teravije, ali da uče na svakom rekatu po pola stranice. Tako ćemo imati pravu, a ne samo simboličnu, teraviju.

Još veći problem je činjenica da se u mnogim našim džamijama ovog ramazana broj klanjača znao umanjiti za duplo, samo zbog utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. To je pokazatelj ko nam je preći, Allah i Njegovo zadovoljstvo, ili naša pohota za fudbalom. Naravno, nije to tako samo sa Bošnjacima. Iznenadio sam se kada sam pročitao komentare pojedinih arapskih analitičara koji kažu da je u arapskom svijetu bilo daleko više komentara na rezultat utakmice između Njemačke i Brazila, nego na napade Izraela na Gazu u kojima se dnevno ubijaju na desetine muslimana.

To je, nažalost, stanje ummeta. Zato, neka se niko ne pita zašto nam je ovako stanje. Zašto se najviše prolijeva muslimanska krv? Zašto smo mi Bošnjaci izloženi ovolikim iskušenjima: ratovi, genocidi, zemljotresi, poplave…? U našem odnosu prema našoj vjeri je jedini ispravan odgovor na to pitanje. Naravno i u našem odnosu prema mubarek mjesecu ramazanu. Teško je konstatovati, ali u mnogim našim gradovima, pa čak i na selima, gotovo da se ne može prepoznati da je ramazan. Toliko muslimana javno mrsi da je to, uistinu, zabrinjavajuće.

Jedina mi je utjeha kur’anski ajet u kojem stoji: “Većina njih, ma koliko ti nastojao, neće vjerovati!”

Sljedeće što ukazuje na slabu svijest današnjih muslimana po ovom pitanju jeste činjenica da se broj klanjača na teraviji kako ramazan odmiče smanjuje, umjesto da bude obratno. Tako u zadnjoj trećini ramazana, koja je najvrednija, broj klanjača bude najmanji.

Ali, vratimo se onima koji hoće. Svaki musliman, svjestan vrijednosti mubarek mjeseca ramazana trebao bi da nastoji sljedeće:

  • Da prouči minimalno jednu hatmu, pored mukabele u džamiji, a optimalno bi bilo da to budu tri hatme u ramazanu, obzirom da je sunnet da u svakom mjesecu prouči po jednu;
  • Da pored teravih namaza klanja što više noćnog namaza, u džematu ili sam;
  • Da uplati zekat i sadekatul-fitr, te što više dobrovoljnih priloga siromašnima i potrebnima;
  • Da organizuje iftare za rodbinu i prijatelje, svjestan nagrade za onoga ko omrsi postača za iftar;
  • Da se priljuči nekoj od općekorisnih društvenih akcija kojih je danas zaista mnogo;
  • Da smanji bespotrebna sijela, surfanja i gledanje kojekakvih serija sa korisnim islamskim sadržajima.

Molim Svevišnjeg Allaha, dž.š., da ukabuli naš post, naše ibadete, naša dobra djela i naše dove koje smo učili u ovom mubarek mjesecu.

Kada bi muslimani bili pravi muslimani!

Kada bi srca muslimana donosila bajramske tekbire, kao što ih izgovaraju njihovi jezici, ponovo bi promijenili tokove historije.
Kada bi se muslimani okupili oko svojih prava kao što se okupe oko Kabe, niko se ne bi usudio napasti ih.
Kada bi svi zajedno stali u saff za jednim vođom, kao što to čine u namazu, niko im ne bi mogao stati na njihovom putu.
Kada bi se rukovale njihove duše kao što se rukuju njihove ruke, potpuno bi iskorijenili razloge razdora i nesloge među njima.
Kada bi se smješile njihove duše kao što se smiješe njihove usne, bili bi najsrećniji narod pod nebeskim svodom.
Kada bi žrtvovali svoj ego kao što žrtvuju svoje kurbane, svaki njihov dan bio bi bajram.
Kada bi željeli drugom ono što žele sebi, posijali bi ljubav i iskorijenili mržnju i netrpeljivost.
Kad bi se okitili najljepšim ahlakom kao što oblače najljepšu odjeću, bili bi najljepši narod na zemaljskoj kugli.
Kada bi svoje imetke , drage volje, čistili zekatom, ne bi ostao nijedan siromah na Zemlji.
Ovo je apel za razmišljanje, a zatim za promjenu, jer nama ne priliči nego da budemo onakvi kako to Allah, dž.š., od nas traži:
“Vi ste bili najbolji ummet koji se na Zemlji pojavio…”
Poboljšajmo sami sebe kako bi Allah, dž.š., promijenio naše stanje: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe.”