Tag Archives: Kuran

Kako se islam ophodi prema robinjama i ostavlja li prostora za moderno ropstvo?

“Trojici ću ja biti protivnik na Sudnjem danu, a kome ja budem protivnik bit će gubitnik, pa je spomenuo onog koji proda slobodnog čovjeka i pojede njegovu zaradu.” (Buharija, 2227)

Jedna od ozbiljnih optužbi upućenih islamu u savremenom dobu jeste da islam nije dokinuo ropstvo. Nažalost, to pitanje ovih dana sve više je prisutno i kod određenog broja muslimana, zato sam osjetio potrebu da napišem par riječi o tome.

Da bi ovo pitanje mogli razumijeti potrebno je vratiti se na historijat ropstva uopće i kako ga je islam tretirao u odnosu na druge tada postojeće sisteme.

Interesantno je da nećemo naći nijedan citat u Kur’anu, niti hadisu, koji naređuje zarobljavanje, dok je mnogo ajeta i hadisa koji pozivaju i podstiču na oslobađanje robova.

U vrijeme pojave islama izvori ropstva bili su mnogobrojni, a načini  i sredstva oslobađanja od njega veoma ograničeni. Ljudi, žene i djeca postajali su roblje ratovima, razbojništvom, prevarom i sl.  

Islam je svojim dolaskom tu situaciju okrenuo naopačke: povećao je i olakšao mogućnosti za oslobađanja, a ograničio sredstva porobljavanja. Također je ograničio izvore ropstva na samo jedan, a to je legalan i pravedan rat. Ratni zarobljenici, umjesto da se ubijaju, postaju roblje, kao i njihove žene i djeca.

Ratni zarobljenici su bili najčešći vid porobljavanja, a u svakom ratu su zarobljenici redovna pojava. U to doba je bila praksa da zarobljenici nemaju nikakva prava. Imali su samo dva izbora: ubijanje ili porobljavanje. Islam dolazi sa još dvije mogućnosti: oslobađanje i otkup, što je tada bio veliki iskorak – “i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite!” (Muhammed, 4)

Poznat je slučaj otkupa zarobljenika poslije bitke na Bedru, a i u drugim bitkama Poslanik, s.a.v.s., oslobodio je veliki broj zarobljenika bez ikakve naknade. Sjetimo se samo historijske izreke Poslanika, s.a.v.s., poslije oslobađanja Mekke: “Idite, slobodni ste!”

U isto vrijeme islam je dao prava robovima koje nisu imali ni u jednom sistemu do tada. Uporedite samo (prisilni) zinaluk sa robinjama koji je bio uobičajen u drugim društvima i robinju koja postaje legalnom suprugom njenog vlasnika, te rađanjem prvog djeteta postaje slobodna.

Islam je precizno definisao odnose robovlasnika prema svojim robovima i preporučio im lijep i human odnos prema njima, kao što se odnose prema svojim očevima i majkama, što je do tada bila nepoznanica. Naredio im je da ih hrane istom hranom koju oni jedu i da ih odijevaju istom odjećom koju oni nose, te da ih ne opterećuju poslovima koje nisu u stanju izvršiti: “A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En.Nisa’, 35)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “To su vaša braća koju je Allah učinio da vama budu na raspolaganju, zato ih hranite hranom koju vi jedete, odijevajte odjećom koju vi nosite, i ne zadužujte za ono što nisu u stanju uraditi, a ako ih zadužite onda im pomozite da to odrade.”

Buharija i Muslim prenose hadis: “Ko oslobodi roba muslimana, Allah će mu za svaki njegov organ osloboditi od vatre jedan njegov organ.”

Allah, dž.š. kaže: “A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele da budu čestite – da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.” (En-Nur, 33)

Allah, dž.š., je dio zekata, jednog od temelja islama, odredio za ovu namjenu (oslobađanje robova). Isto tako, kao otkup za prestupe koji se često ponavljaju, Allah je propisao oslobađanje robova: otkup za nenamjerno ubistvo je osloboditi roba, otkup za zakletvu da se neće približavati svojoj supruzi je osloboditi roba, otkup za zakletvu koju ne izvrši je osloboditi roba, otkup za namjerno prekidanje posta u ramazanu je osloboditi roba… Iz navedenog se jasno vidi da islam stremi ka slobodi i podstiče na nju, a njegovi konkretni propisi to potvrđuju. Sve ovo nedvosmisleno upućuje da islam ima za cilj dokidanje ropstva bez prisile  i nasilnog narušavanja postojećeg stanja, što bi dovelo do neželjenih posljedica. 

Zato je veliki broj uleme, još u prošlom stoljeću, obznanio činjenicu da je ropstvo pojava koja je bila i iščezla. 

To što neki od radikalnijih alima i danas zagovaraju reaktiviranje ropstva i što su to u praksi pokušale sprovesti određene ekstremističke grupacije nimalo ne umanjuje činjenicu da je ropstvo stvar prošlosti i da na međunarodnom planu nema nikakvog smisla pozivati u povratak nečemu što je islam od početka nastojao iskorijeniti!

prof. dr. Zuhdija Adilović

Upoznaj se sa sudnicom na Sudnjem danu prije nego što staneš pred nju!

1 – Nema tajnih dosijea.

“Svakom ćemo na Sudnjem danu knjigu njegovih djela otvorenu dati.” (17:14)

2 – Dolazak pod pojačanim obezbjeđenjem.

“I svako će doći a sa njim i vodič i svjedok.” (50:21)

3 – Nepravda je nemoguća.

“A  Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.” (3:183)

4 – Tamo neće biti advokata da te brani.

“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati.” (17:14)

5 – Mito i “veza” su nemogući.

“Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti.” (26:88)

6 – Neće doći do zamjene zbog sličnosti imena.

“Gospodar tvoj ne zaboravlja.” (19:64)

7 – Primanje teksta presude svojeručno.

“Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da – reći će: ‘Evo vam čitajte knjigu moju.’ ” (69:19)

8 – Ne postoji presuda u odsustvu.

“A svi oni bit će zajedno pred nas dovedeni.” (36:32)

9 – Nema poništenja niti žalbe na presudu.

“Moja riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.” (50:29)

10 – Nema svjedoka koji će krivo svjedočiti.

“Na dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.” (24:24)

11 – Nema zaboravljenih dosijea.

“Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili.” (58:6)

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.” (21:47)

La havle vela kuvvete illa billahi-lalijji el-azim!

Braćo i sestre, za ovo suđenje se spremajmo!

Veliki savjeti sure Hudžurat

Staklo se razbije i glas razbijanja stakla brzo nestane, ali ostaju komadići stakla koji ranjavaju onoga ko ih dotakne.

Isto tako je i sa uvredljivim govorom, brzo se završi, ali bol u srcu ostaje dugo…

Zato govori samo ono što je hajr!

Pridržavaj se devet savjeta za ophođenje sa drugima koje nam donosi sura Al-Hudžurat:

1- Dobro provjerite vijest!

2 – Izmirite ih!

3 – Budite pravedni!

4 –  Neka se jedni drugima ne rugaju!

5 – Ne kudite jedni druge!

6 – Ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!

7 – Klonite se mnogih sumnjičenja!

8 – Ne uhodite jedni druge!

9 –  Ne ogovarajte jedni druge!

Zapamti ih, brate i sestro, dobro i pridržavaj ih se dok si živ!

Ti nisi dužan da usrećiš sve ljude, ali si obavezan da nikoga ne uvrijediš.

Putovanje u islamu

Vrijeme godišnjih odmora predstavlja poseban period svake godine. Većina ljudi iskoristi ovu priliku da posjete razne destinacije, odabrane utjecajem različitih motiva. Kao muslimani, dužni smo da ne zaboravimo da je i putovanje aktivnost za koju ćemo biti pitani onog dana kada stanemo pred svog Gospodara, dok će nas jedino naša djela predstavljati.

Putovanje se u islamu veže za sljedeće stvari:

  1. Hadž – Islam putovanje (turizam) prije svega veže za ibadet, te je naređeno putovanje radi obavljanja jednog od temelja islama, a to je hadža;
  2. Džihad – Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Turizam (sijahat) mog ummeta je džihad na Allahovom putu.” (Ebu Davud, 2486.);
  3. Znanje – Putovanje se u islamskom diskursu gotovo neizostavno veže za nauku i istraživanje. Najveća putovanja, koja su zabilježena u prvom razdoblju islama, bila su upravo radi sticanja i širenja znanja. Poznati historičar El-Hatib El-Bagdadi napisao je svoje čuveno djelo pod nazivom: “Putovanje radi sakupljanja hadisa.”;
  4. Pouka – Jedan od ciljeva putovanja u islamu jeste i uzimanje pouke i poruke iz onoga što se dešavalo prijašnjim narodima. U Kur’anu se na nekoliko mjesta naređuje putovanje i obilaženje Zemlje: Reci: Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali! (El-En’am, 11), a u drugom ajetu je rečeno: Reci: Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici! (En-Neml, 69);
  5. Da’va – Jedan od najvećih ciljeva putovanja u islamu jeste promocija poruke islama cijelom svijetu i širenje svjetlosti koja je preko Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., poslata cijelom čovječanstvu. To je bila zadaća svih poslanika i ostaje obaveza njihovih sljedbenika sve do Sudnjeg dana;
  6. Divljenje Allahovom stvaranju – Konačno, putovanje radi razmišljanja o ljepoti Allahovog stvaranja u zemaljskim i nebeskim prostranstvima i zahvale našem Gospodaru na tim blagodatima.

Dakle, pobrini se da tvoje putovanje bude u skladu sa ovim napomenama naše vjere islama kako bi bio siguran / bila sigurna da će ti biti upisano u knjigu tvojih dobrih djela, a ne, ne daj Bože, u knjigu loših!

 

Suša – naše iskušenje i njegovi uzroci

“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teško.” (Fatir, 15-17)

“Kad god ljudi budu zakidali na mjerici i kantaru, bit će kažnjeni sušom, nestašicom i tiranijom njihove vlasti. Kada god odbiju dati zekat na svoj imetak, bit će im uskraćena kiša s neba, a da nije životinja, ne bi im od nje više ni kap pala.” (Ibn Madže)

Ulema govori o tri najznačajnija (stvarna) uzroka suše:

1 – Neudjeljivanje zekata;

Nažalost većina muslimana danas uopće ne pristupa ovoj temeljnoj islamskoj obavezi na adekvatan način. Veliki broj muslimana udjeljuje sadekatul-fitr za vrijeme ramazana, a poneko još doda ponešto na ime zekata. Rijetki su oni koji su svjesni ozbiljnosti ove temeljne islamske dužnosti i zekat na svoj imetak obračunavaju propisno – dva i pol posto od ukupne vrijednosti imovine. Sve to je detaljno pojašnjeno na stranici rijaseta IZ.

2 – Zakidanje na mjerenju;

Zakidanje na mjerenju je bila bolest svih društava kroz historiju, ali je ono danas uzelo maha, čini mi se, više nego ikada do sada. Zakidanje na vagi je naša svakodnevnica, to jednostavno gotovo svi rade. Čast izuzecima koji to ne rade i kojima će učinjeno Svevišnji sigurno višestruko nadoknaditi. Zaprepastila me je sljedeća informacija: Jedan ahbab kojeg poznajem kao iskrenog mu’mina napravio je benzinsku pumpu. Nakon završetka radova, prilikom naštimavanja aparata za točenje goriva, majstor pita: “Koliko ćemo namjestiti?” U čuđenju odgovoram: “Šta ćete namjestiti?!” “Da pokazuje više, obično se postavi na deset posto, tako svi rade.” “Kakvih deset posto? Ja se Allaha bojim, postavi da prikazuje stvarno stanje!”

Tako je sa vagama po pijacama i prodavnicama, tako je sa teglama meda koje se prodaju po kilogram, a nijedna ne teži kilogram….

Evo jednog događaja koji će to još slikovitije pojasniti: Jedan siromah je živio sa svojom porodicom tako što mu je supruga pravila maslac od kravljeg mlijeka. On je taj maslac nosio u obližnje mjesto vlasniku marketa i za njega uzimao potrebštine za kuću. Maslac je bio u obliku većih kugli ili lopti, jedna od njih težila je 1 kg. Trajalo je to tako godinama. Jednoga dana vlasnik marketa posumnja u težinu kugli i izvaga ih. Ustanovio je da nijedna ne teži 1 kg, nego između 920 i 910 grama. Ljutito  je napao siromaha, koji je ponovo donio maslac, govoreći mu kako je iznenađen njegovim postupkom, kako ga je cijelo vrijeme varao, a on mu toliku uslugu činio. Tada mu siromah, žalostan i zbunjen, sa sniženim tonom reče: “Gazda, ti znaš da sam ja siromašan. Ja uopće nemam vage u kući. Uzeo sam 1 kg šećera ovdje kod tebe i cijelo vrijeme je moja supruga maslac mjerila tom kesom šećera.”

3 – Rasprostranjenost grijeha i loših djela.

Po islamskom učenju svaka vrsta grijeha je strogo zabranjena, ali još veći grijeh predstavlja njegovo javno činjenje. Šta je tek sa onima koji grijehe afirmišu tako što ih odmah drugima pričaju i na  svojim facebook stranicama objavljuju?! Danas su se grijesi toliko udomaćili na medijima i društvenim mrežama da su postali vrlina, a ne mahana.

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Ar-Rum, 41)

Međutim, postoje i koristi od iskušenja kao što je suša:

1 – Ljudi osjete koliko su slabi i bespomoćni, te kao takvi potrebni Allahove brige i pomoći;

Ljudi u svom ovodunjalučkom životu koji se odvija po određenim zakonitostima zaborave na činjenicu da Allah Vlada svime i da od Njega sve zavisi. Da on Daje da sunce grije i kiša pada, da to nije samo od sebe. Kada se ljudi nađu u oskudici, taj osjećaj se kod njih ponovo budi i to ih dovodi do istinskog imana.

2 – Nakon takve spoznaje neminovno dolazi dova Svevišnjem da nas oslobodi iskušenja i spusti kišu, jer jedino On to može. Dova igra veoma važnu ulogu u životu vjernika. Svevišnji Allah od nas traži da Mu dovu činimo i On našim dovama Udovoljava, ukoliko to zaslužimo. Naravno, nepristojno je i nepošteno učiti dovu, a ne kloniti se grijeha;

3 – Ljudi tek u velikim iskušenjima shvate da su ona posljedica njihovog griješenja. Tako se podiže svijest o opasnosti činjenja grijeha i grijesi se umanjuju na općem planu, što prouzrokuje Allahovu milost i Njegovu zaštitu ljudi;

4 – Kada se ljudi pokaju i Svevišnjem Gospodaru iskreno okrenu te zatraže da im spusti kišu, Allah to učini, a oni praktično vide moć pokajanja i dove.

Molim Svevišnjeg Gospodara da nas učini od onih koji se stalno kaju za grijehe koje počine i koji stalno istigfar čine svome Gospodaru! Amin!

 

Potrudi se da zadržiš lijepo mišljenje o svom bratu muslimanu!

Prilog etici neslaganja V

Uzevši u obzir da mubarek mjesec ramazan uskoro nastupa, mjesec posebnih Allahovih blagodati ukazanih svim Njegovim robovima, kao najbolja piprema za svakog od nas bi trebao da bude i rad s ciljem popravljanja međusobnih odnosa, naročito sa našim bližnjima i osobama iz našeg svakodnevnog okruženja. U tome nam uveliko mogu pomoći principi etike neslaganja, koji su razmatrani kroz nekoliko nastavaka u prethodnim tekstovima, ali sadrže još velikih vrijednosti i koristi koje će imati svoj utjecaj na poboljšavanje našeg cjelukopnog stanja.

Većina nesporazuma sa našim prijateljima dešava se zbog jednog od dva sljedeća razloga:

  1. Cilj koji nije shvaćen ;
  2. Shvatanje koje nije ciljano.

Proces rješavanja problema se sastoji iz dva koraka:

  1. Upitati osobu šta je on/ona imao namjeru da kaže;
  2. Imati lijepo mišljenje o drugima.

Allah, dž.š, ovo rješenje spominje u suri El-Hudžurat:

– O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Al-Hugurat, 6).

– O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. (Al-Hugurat, 7).

Ukratko – Ako mene izda izraz (iskaz), neka tebe ne izda komentar!

Nastoj da zadržiš lijepo mišljenje o svome bratu muslimanu!

Molim Allaha, dž.š., da popravi naše stanje među rodbinom i prijateljima!

 

 

Pošto prodaješ svog prijatelja?!

Prilog etici neslaganja III

Jedanput sam čuo jednog starca kako pita drugog: “Pošto si prodao svog prijatelja?” Drugi mu odgovora: “Za devedeset grešaka.” On mu reče: “Jeftino si ga dao.”

Puno sam razmišljao o ovom primjeru. Začudio sam se tom čovjeku koji je svome prijatelju oprostio 89 grešaka i napustio ga tek nakon devedesete greške!?

Još više sam se začudio onom drugom koji ga je ukorio zato što je svog prijatelja prodao za devedeset grešaka. Kao da mu je htio reći – Trebao si ga još trpiti! Devedeset grešaka nije odgovarajuća cijena za prijatelja. Jeftino si ga dao!

Zapitajmo se koliko grešaka vrijede moji i tvoji prijatelji? Koliko kod nas vrijedi rođak, zet, brat, ili možda supruga?!

Za koliko grešaka je spreman neko od nas da proda svoju majku, svog oca…?

Ko imalo bolje promotri naše stanje danas, zasigurno će uvidjeti toliko loše međuljudske odnose u društvu na svim nivoima, naći će među nama onih koji su svoje prijatelje, ili rođake, ili čak roditelje, prodali za jednu jedinu grešku. Nažalost, naći će među nama i one koji su to učinili bez ikakvog razloga, izuzev što su povjerovali lašcu koji namjerno širi laži da bi došlo do razdora među ljudima.

Hoćemo li smoći snage da preispitamo svoje postupke kojima smo se odrekli naših prijatelja, rođaka, pa čak i roditelja u prošlosti i da priznamo pošto smo ih prodali?

Jesmo li spremni da priznamo da smo ih jeftino dali, da smo skupocjenu robu prodali budzašto?

Hoćemo li podići cijenu onih koji su nam još bliski?

Istinsku vrijednost neke osobe koju poznaješ nećeš shvatiti sve dok je ne izgubiš njenom smrću.

Zato ne prodaji svoje prijateljstvo ni za koji broj grešaka, ma koliko brojne bile!

Sjeti se Allahovih, dž.š., riječi: “…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu Imran, 134)

Kad god dadneš ne očekujući naknadu, dobit ćeš odakle se i nenadaš. Radi dobro što tiše, pa će sutra tvoja djela glasno govoriti!

Kur’an – ključ rješenja svih naših problema

Postoje četiri velika problema koja su danas veoma rasprostranjena među ljudima, a u Kur’anu su precizirana njihova rješenja:

1 – Ukoliko si iskušan strastima, preispitaj svoju redovnost i ispravnost u obavljanju namaza –  “A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći…” (Merjem, 59)

2 – Ukoliko osjećaš grubost srca i patiš od lošeg ponašanja i nezadovoljstva, preispitaj svoj odnos i dobročinstvo prema svojoj majci – “…i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.” (Merjem, 32)

3 – Ukoliko osjećaš potištenost, tjeskobu i teškoću u životu, preispitaj svoj odnos prema Kur’anu –  “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.

4 – Ukoliko osjetiš nestabilnost i nedoumicu u slijeđenju istine, preispitaj svoje (ne)izvršavanje onoga što čuješ na vazovima –  “A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (En-Nisa’, 66)

Šta je pravi iman? (II dio)

Intelektualna spoznaja je neophodna da bi se otkrila tajna postojanja, a to je nemoguće bez uvida u Objavu. Ta spoznaja treba da dosegne stepen odlučnosti i nepokolebljivosti, koju ne može poljuljati nikakav vid sumnje. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat 15. ajet)

Ta čvrsta spoznaja mora da rezultira osjećajem srca i potpunom pokornošću i predanošću Onome Koga je spoznao.

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa 65. ajet)

“Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti.” (En-Nur 51. ajet)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab 36. ajet)

Tako snažna spoznaja i spremnost na pokornost neminovno rezultiraju srčanom toplinom koja čovjeka motiviše za praksom koju mu nalaže njegovo vjerovanje. Prije svega za određen model života u ponašanju, a zatim za požrtvovanost na tom putu i svojim imetkom i svojim životom. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal 2-4. ajet)

Sejjid Kutb, r.a., kaže: “Iman je vjerovanje srca u Allah, dž.š., i Njegova Poslanika. Vjerovanje koje ne može poljuljati nikakva sumnja niti nejasnoća. Čvrsto ubjeđenje koje je nepokolebljivo i do kojeg nesigurnost ne može doprijeti. Ubjeđenje iz kojeg proizilazi požrtvovanost na Allahovom putu imetkom i životom. Kada srce okusi slast ovakvog imana, potpuno ga prihvati i u njemu ostane ustrajno, neminovno je da se u njemu rodi snaga koja ima za cilj da ga potvrdi praksom koja je vidna u životu ljudi i njihovoj svakodnevnici. Takav čovjek ima veliku potrebu da uskladi svoj srčani osjećaj sa sredinom koja ga okružuje. On nije u stanju da podnese tu kontradiktornost između njegovog čvrstog ubjeđenja u srcu i realnosti koja ga okružuje, jer ga ta kontradiktornost stalno vrijeđa i iritira. Iz tog razloga se u njemu rađa tolika snaga i spremnost na žrtvovanje, na Allahovom putu, svega što posjeduje. To je snaga koja izivre iz svakog iskrenog vjernika. On ima za cilj da u stvarnost pretoči tu divnu sliku koju nosi u svojim grudima, da ta slika postane realnost sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju. Zato je netrpeljivost između vjernika i neislamske sredine koja ga okružuje sasvim normalna, jer se on ne može pomiriti sa činjenicom da se njegova realnost razlikuje od predstave koju nosi u svom srcu. Isto tako, on nije u stanju da se odrekne svoje imanske predstave, koja je tako divna i ispravna, za rad realnosti koja je neispravna i veoma teška. To stanje ga navodi na neprestanu borbu svim mogućim sredstvima protiv džahilijjeta koji ga okružuje, sve dok se realnost ne uskladi sa imanskom koncepcijom života.” (Fi zilalil-Kur’ani, El-Kerim, str. 26)

 

Šta je pravi iman? (I dio)

Muslimanski ummet danas ima samo jedan jedini put koji ga vodi ka izlazu iz stanja u kome se nalazi. To je put imana. To je jedini put za ostvarivanje svega što želimo.

Ako želimo ahiret…njegov put je iman.

Ako želimo dunjaluk…njegov put je iman.

Ako želimo ahiret i dunjaluk zajedno…njihov put je iman.

Ako želimo sreću, ona je nemoguća bez duševne smirenosti, a ona je nemoguća bez imana.

Ako želimo čist život, čistoće nema bez Pravog puta, a Pravog puta nema bez imana.

Ako želimo stabilnu i solidarnu zajednicu, ona je nemoguća bez bratstva, a bratstva nema bez imana.

Ako želimo vojnu pobjedu protiv naših neprijatelja, ona je nemoguća bez heroja, a heroja nema bez požrtvovanosti, a požrtvovanosti nema bez imana.

Ako želimo ekonomsko blagostanje, njega nema bez rada, a rada nema bez morala, a morala nema bez imana.

Ako želimo tehnološki napredak, njega nema bez iskrenosti, a iskrenosti nema bez jasnog cilja, a život nema cilja bez imana.

Ako želimo korijenite promjene u našem životu, one su nemoguće bez promjene samih nas, a ona je nemoguća bez čvrste odluke, a nje nema bez imana.

Ako želimo pravednu vlast, nje nema bez zakona, a nema koristi od zakona bez savjesti, a savjesti bez imana.

Iman je snaga morala i moral snage. Duh života i život duha. Tajna svijeta i svijet tajni. Ljepota svijeta i svijet ljepote. Svjetlo puta i put svjetlosti.

Iman je oaza musafira, zvijezda moreplovca, putokaz zbunjenom, sprema ratniku, saputnik samcu, uzda silnom i snaga slabom.

Iman je fabrika herojstva, uzrok čuda, ključ nerješivog i svetionik svakog puta.

Ukratko, iman je nužda ljudskog života, nužda pojedincu kako bi bio sretan i uspješan, i nužda društva kako bi bilo stabilno i opstalo.

Međutim, pitanje šta je to iman o kojem je riječ?

Nije dovoljno da čovjek samo svojim jezikom izgovori da je vjernik. Mnogo je munafika, koji su svojim riječima tvrdili da su vjernici, ali njihova srca nisu vjerovala. Allah, dž.š., kaže:

“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” (El-Bekara 8-9. ajet)

Isto tako, iman nije samo izvršavanje određenih ibadeta koje obično samo vjernici čine, jer je mnogo prevaranata koji se pretvaraju kao pobožnjaci, a njihova srca su prazna i uopće ne znaju iskrenost prema Allahu, dž.š., a On kaže:

“Licemjeri misle da će Alllaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa 142. ajet)

Isto tako, iman nije ni samo intelektualna spoznaja temelja vjerovanja, jer, koliki je broj ljudi koji su upoznali temelje vjerovanja, a nisu vjernici. Allah, dž.š, kaže:

“I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita…” (En-Neml 14. ajet)

Njima nije dozvolio njihov kibur, ili zavist, ili prekomjerna ljubav za ovodunjalučkim užicima, da budu vjernici iako im je stvar bila potpuno jasna. Allah, dž.š., kaže:

“…ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.” (El-Bekara 146. ajet)

Iman u suštini nije djelo jezika, niti djelo našeg tijela, niti djelo našeg intelekta. Iman je, zapravo, stvar kompletnog ljudskog bića koja zadire u njegove najdublje i najskrivenije djeliće i obuhvata ga sa svih strana. Obuhvata njegovu spoznaju, želju i intuiciju.