Politički islam?!

Zašto je Zapad kreirao, a to prihvatili sekularisti i liberali u arapskom svijetu, termin politički islam, sa negativnim prizvukom, uprkos činjenici da on asocira na integritet i političku neovisnost?

Odgovor na ovo pitanje dao je uvaženi doktor Mustafa Mahmud, r.a., pred svoju smrt riječima:

“Kada zapadni političari izjavljuju da oni nemaju ništa protiv islama kao vjere i da nisu neprijatelji islama, oni su na jedan način iskreni u tome. Oni, zaista, nemaju ništa protiv toga što mi klanjamo, postimo, obavljamo hadždž, cijele dane i noći provodimo u ibadetu, zikiru, dovi… Oni nemaju ništa protiv da mi cijeli svoj život provodimo u tevekkulu (oslanjanju na Allaha), i’tikafu u džamijama, da obožavamo Allaha, dž.š., kako želimo i da Ga veličamo kako znamo. Oni nemaju ništa protiv obredoslovnog islama – islama obreda i skrušene pobožnosti (zuhda). Oni nemaju ništa protiv da cijeli ahiret bude nama. To njih uopće ne zanima i o tome uopće ne razmišljaju. Naprotiv, ponekad su podržavali sufizam i izoliranost, te bili podrška šejhovima pojedinih tarikata i vjerno ih branili.

Međutim, njihovo neprijateljstvo i borba usmjereni su ka drugoj vrsti islama, islamu koji im predstavlja konkurenciju u upravaljanju svijetom i njegovoj izgradnji na drugim vrijednostima. Islamu koji za njih predstavlja konkurenciju na ovom svijetu, koji sebi traži prostor za aktivno učešće u tokovima života.

Islamu koji želi da izgradi drugačiji kulturni put, da izgradi druge vrijednosti u međuljudskim odnosima, druge modele umjetnosti i misli…

Islamu koji želi da unaprijedi nauku, izumiteljstvo i tehnologiju, ali sa potpuno drugim ciljevima koji su suprotni nadmoći, osvajanju, neprijateljstvu i monopolu.

Političkom islamu koji ide dalje od ličnog preobražaja pojedinca do preobražaja društva, civilizacije i kompletnog svjetkog poretka.

U ovom slučaju kompromis ne dolazi u obzir i ne postoji niti djelić tolerancije. Naprotiv, riječ je o žestokom ratu. Svako će na tebe ispaliti svoje oružje. Možda te pogode meci čak i iz neke od islamskih (muslimanskih) zemalja. Zapadni stil života danas se pretvorio u dobro naoružanu tvrđavu, koja ne prihvata nikakvu konkurenciju niti alternativu.

Sukob je kader (sudbina) svakog onog ko pokuša da islam izvede iz džamije i tekije.”

Dr. Mustafa Mahmud

                                                          (preuzeto iz knjige: Politički islam i buduća bitka, str. 17-18)

Šanli Urfa – grad Allahovih poslanika, a.s.

Od strane gradonačelnika grada Urfe, preko jednog poznanika na Harran Univerzitetu u Urfi, dobio sam poziv da učestvujem u velikoj godišnjoj manifestaciji koju grad organizira u znaku sjećanja na Ibrahima, a.s. Znao sam da istočni dio Turske, u kojem se nalazi Urfa, pripada Mezopotamiji – dolini između rijeka Eufrat i Tigris, te da je to pokrajina koja je sastavni dio mubarek Šama, na kojem su  živjeli i djelovali mnogi poslanici, a.s. Međutim, nije isto čuti i vidjeti. Dolazak u grad u kojem je sve u znaku Ibrahima, a.s., nazivi džamija, trgova, ulica, prodavnica, restorana, ostavlja poseban utisak na svakog, ko zna ko je bio Ibrahim, a.s. Muslimani u Turskoj tvrde da je upravo tu, u starom dijelu Urfe, Ibrahim, a.s., bačen u vatru, te da se Allahovom naredbom da bude hladna vatra pretvorila u vodu, a užarena drva u ribe, te da je vatra bila toliko velika da je Ibrahimm, a.s., u nju bačen sa velike lomače na vrhu brda, na kojem se i danas nalazi velika tvrđava u kojoj su najveće građevine – dva ogromna kamena stuba koji su ostatak te lomače. Zaista je impresivno naći se na tom mjestu, usred prelijepih starih džamija sa visokim kamenim munarama između kojih se kreće voda sa puno zelenila i riba koje slobodno žive i koje niko ne lovi. Teško je dokazati tačnost ove tvrdnje, da je to bilo baš na ovom mjestu, ali događaj se sigurno desio onako kako nam je Kur’an i vjerodostojan hadis opisao.

Interesantno je da su čelnici grada Urfa glavni i najveći trg u gradu, nakon dešavanja u Egiptu, nazvali Rabia, u znak podrške egipatskom narodu protiv pučkog režima Sisija. Urfa broji oko milion stanovnika od kojih su najbrojniji Kurdi, zatim Arapi, a tek na kraju Turci. Nakon dolaska velikog broja izbjeglica iz Sirije (250 000) došlo je do netrpeljivosti između domaćih i izbjeglica, zbog čega se predsjednik Erdogan oglasio rekavši državljanima Turske da su braća iz Sirije muhadžiri, a da Turci treba da budu što bolje ensarije. Mnogi u Turskoj, nažalost, nisu ni znali šta su to muhadžiri i ensarije, tako da su imami i hatibi objašnjavali značenje te izjave na hutbama i predavanjima. U tom kontekstu je bilo i učešće muslimana iz raznih dijelova svijeta, kao predstavnika nevladinih organizacija, na ovogodišnjoj manifestaciji Ibrahim Halil, u kojoj je bilo nas troje iz BiH, a ispred AKOS-a. Glavni dio manifestacije, koji je najviše privukao medijsku pažnju, bila je mirna šetnja velikog broja građana Urfe, na čelu sa predstavnicima vlasti i gostiju iz raznih zemalja muslimanskog svijeta, koji su bili obučeni u narodne nošnje, da se pošalje poruka kako su muslimani iz cijeloga svijeta, bez obzira na različitosti među njima, braća i da se međusobno trebaju voljeti i poštovati. Ta kampanja je doprinijela umanjenju netrpeljivosti i boljem razumijevanju između izbjeglica (muhadžira) i domaćeg stanovništva (ensarija).

Naš štand na sajmu, iako skroman, bio je izuzetno posjećen, ali najveći broj posjetilaca prepoznaje da se radi o BiH preko slike rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, kojeg turski narod izuzetno cijeni i uvažava, smatrajući da je on jedan od prvih predsjednika muslimanskog svijeta koji je, u novije vrijeme, ponovo podigao čast muslimana.

Zaista je vrijedno spomenuti da su Urfa i njena okolica sa najvećim procentom kurdskog stanovništva, bila dugo vremena zapostavljena i da su kurdski pobunjenici svoje borce regrutovali iz tih krajeva. Dolaskom Erdogana na vlast stvari se u bitnome mijenjanju. Kurdima se dozvoljava obrazovanje na maternjem jeziku i pokreće se državna radio-tv stanica na kurdskom jeziku. Vlada je uložila veliki napor na polju privrednog prosperiteta te regije, tako što je podzemnim kanalima dovela vodu Eufrata do obradivih parcela, a zatim zagarantovala otkup cjelokupne proizvodnje. Tako je ova regija doživjela veliki ekonomski napredak i u mnogome ublažila nezadovoljstvo Kurda sa svojim statusom, te smanjila podršku kurdskom pobunjeničkom pokretu.

Ovo je primjer kakve pozitivne rezultate može napraviti poštena vlast. Tek na ovakvim primjerima u pravom svjetlu razumijemo kur’anske ajete i mnogobrojne hadise koji govore o vrijednosti poštenog i pravednog vladara.

Molim Allaha, dž.š., da pomogne islam i muslimane na svakom mjestu i da im podari poštenu i pravednu vlast!

IUM 2014

Svjetska unija islamskih učenjaka – nova nada muslimanskog ummeta.

U Istanbulu je, od 20. do 23. augusta, održana četvrta skupština Svjetske unije islamskih učenjaka. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo prisustvovati tako eminentnom skupu sa nekoliko hiljada alima iz svih krajeva svijeta. Naravno, veliku pažnju skupštine privukla su aktuelna dešavanja u islamskom svijetu. Za vrijeme održavanja skupštine održan je i kongres pod naslovom: Kako ojačati ummet – globalne smjernice? Uvodnu riječ na kongresu imao je uvaženi šejh dr. Jusuf El-Karadavi koji je podvukao da muslimani ne žele zlo nikome i da je obaveza svakog muslimana da svojim ličnim primjerom na najbolji način prezentuje vjeru islam. Činjenica je, ističe dr. El-Karadavi, da muslimani današnjice na tom planu nisu uradili dovoljno.

Ja sam iskoristio priliku i svaku delegaciju, koju sam sreo iz bilo kojeg dijela svijeta, upitao isto pitanje: Da li je generacija muslimana koja dolazi bolja od one koja odlazi? Svi, bez izuzetka, odgovorili su da je bolja generacija koja dolazi. To bi, po mom dubokom ubjeđenju, bio najbolji odgovor na sve nedoumice, dileme, zabrinutost i bol po pitanju aktuelnih dešavanja u islamskom svijetu. To su jednostavno iskušenja koja muslimane vraćaju na pravi kolosijek, koja ih čine svjesnijim i jačim. Sjetimo se samo kakvo je bilo stanje muslimana i BiH prije zadnjeg (tako strašnog i bolnog) rata. Veliko je pitanje šta bi se sa nama deslio da nije bilo tog rata?!

Zato treba znati da je proces povratka islama i muslimana na svjetsku scenu sigurno u toku i niko ga ne može zaustaviti. On će biti, za razliku od mnogih pokušaja da se dokaže suprotno, sigurno ponovo civilizacijski i općeljudski human preporod koji će svjetskoj zajednici donijeti prosperitet i svjetliju budućnost.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će takav proces svojim aktivnostima ubrzati! Amin!

zejneba

Šta poslije ramazana?

Recept za sreću:
1 – Dan započni sa sabah-namazom i jutarnjim zikrom kako bi se spasio.
2 – Ne prekidaj sa traženjem oprosta (istigfarom), sve dok šejtan ne izgubi nadu.
3 – Ne prekidaj dovu, jer dova je uže spasa.
4 – Sjeti se da tvoje riječi meleki pišu.
5 – Budi optimista, makar se našao usred najveće oluje.
6 – Ljepota prstiju je u njihovom previjanju zbog tesbiha.
7 – Ako te okupiraju brige i problemi reci: La ilahe illallah!
8 – Svojim novcem kupi dovu sirotinje i naklonost bjednika.
9 – Duga, skrušena sedžda je bolja i od Alhamra dvorca.
10 – Razmisli prije nego što izgovoriš, jer samo jedna jedina riječ može biti kobna.
11 – Čuvaj se dove mazluma i obespravljenog.
12 – Prije čitanja knjiga, novina, sajtova, čitaj Kur’an.
13 – Budi uzrok privrženosti vjeri svojih ukućana.
14 – Bori se protiv svog nefsa da što više budeš u ibadetu, jer te tvoj nefs stalno navraća na loše.
15 – Poljubi ruke svojih roditelja, steći ćeš zadovoljstvo Gospodara.
16 – Tvoja stara odjeća je nova za siromaha.
17 – Nemoj se srditi, jer život je daleko kraći nego što ti misliš.
18 – S tobom je Onaj, Koji je najjači i najbogatiji od svih, to je Allah, s.v.t.
19 – Ne zatvaraj vrata uslišavanju dove griješenjem.
20 – Namaz ti je najbolji pomagač u poteškoćama i nedaćama.
21 – Kloni se lošeg mišljena, bit ćeš rahat i ti idrugi.
22 – Uzrok svake brige je udaljavanje od Allaha, zato se Njemu što više približi.
23 – Klanjaj namaz, jer on će s tobom ući u kabur.
24 – Ako čuješ nekog kako ogovora reci mu: Boj se Allaha!
25 – Što češće uči suru Tebareke, je ona spašava onog ko je redovno uči.
26 – Mahrum (gubitnik) je onaj ko je uskraćen skrušenog namaza i plačnog oka.
27 – Nemoj grditi muslimane griješnike!
28 – Svu svoju ljubav posveti Allahu i Njegovom Poslaniku.
29 – Oprosti onome ko te ogovorio, jer ti je poklonio dio svojih dobrih djela.
30 – Namaz, učenje Kur’ana i zikr su blistavi ukras na tvojim grudima.
31 – Ko se sjeti žestine džehennemske vatre, odoljet će izazovu griješenja.
32 – Isto kao što noć prođe, tako će i bol prestati, kriza proći i poteškoća nestati.
33 – Ostavi “rekla-kazala”, imaš djela, velikih kao brda, da ih uradiš.
34 – Klanjaj skrušeno, jer sve što te čeka manje je vrijedno od namaza.
35 – Mushaf drži pored glave, jer proučiti samo jedan njegov ajet vrednije je od dunjaluka i svega što je na njemu.
36 – Dunjaluk je lijep, a ljepši od njega si ti sa svojim imanom.
(Iz knige – “Najsretniji čovjek na svijetu”, šejha Aida el-Karnija)

Islam – vjera umjerenosti i uravnoteženosti

“I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.” (El-Bekara, 143)
U citiranom ajetu sintagmu “Ummeten Wesatan” rahmetli Korkut prevodi kao pravednu zajednicu. Ovaj njegov prijevod ima utemeljenje uznačenju riječi “wesatijja”, jer ona označava najbolje, a pravda je najbolja osobina pojedinca i zajednice na kojoj se temelji društvo.

Islam u vjerovanju predstavlja sredinu između prihvatanja svakog vida praznovjera i obožavanja raznih pojava i životinja i materijalizma koji u potpunosti negira sve što izlazi iz okvira pojavnog svijeta, te tako negira jednu od osnovnih ljudskih potreba koja se ogleda u vjerovanju u neviđeno. Potreba govora o srednjem kursu po pitanju vjerovanja, danas je veća nego ikada ranije. Svjedoci smo pretjerivanja u materijalističkom
svjetonazoru koji u potpunosti negira Božije postojanje, ali istovremeno materiju proglašava božanstvom do te mjere da su pojedini postali obožavatelji Satane. Srednja pozicija islama po ovom pitanju ogleda se upravo u priznavanju samo jednog jedinog Allaha, koji nije rođen, niti je rodio, a sve ostalo su Njegova stvorenja koja ne mogu nikome nauditi niti koristiti bez Njegove dozvole.

Islam predstavlja sredinu između onih koji su pretjerano veličali poslanike do te mjere da su ih proglasili bogovima ili božijim sinovima, i primitivaca koji su ih u laž utjerivali, omalovažavali i neke od njih ubijali. Danas pojedini o njima govore samo kao o društvenim reformatorima koji su bili pozitivni u svome vremenu, a njihova učenja su prevaziđena u modernom dobu.

Islam, također, predstavlja sredinu između onih koji pretjerano naglašavaju ulogu razuma i smatraju ga jedinim izvorom fizičkog i metafizičkog znanja i onih koji su ga potpuno zanemarili i predali se intuicijama i nadahnućima, te tako u potpunosti zaslijepili.
Materijalisti su, nažalost, pored predanosti materiji učinili isto i sa razumom, pa tako prihvataju samo ono što mogu svojim razumom dokučiti, a što ne mogu odbacuju. Nasuprot njih su oni koji su razum potpuno zanemarili i predali se iluzijama i praznovjerju. Islam je upravo sredina između tog dvoga. Razum ima značajno mjesto u islamu i na njemu se temelje šerijatske obaveze, ali mi nećemo reći da prihvatamo samo ono do čega nas razum dovede. Naprotiv, razum ima svoje polje djelovanja koje je ograničeno, kao što je ograničeno djelovanje svih drugih ljudskih organa: vida, sluha, ruku… Postoje druge oblasti koje su van granice djelovanja razuma u kojima se u potpunosti predajemo objavi.

Islam čovjeka obavezuje shodno njegovim mogućnostima: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286)
Poznat je slučaj trojice koji su željeli da se obavežu ibadetima više nego što je preporučeno pa im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šta hoće oni koji su rekli tako i tako? Ja klanjam noćni namaz, ali i spavam, postim, ali i prekidam post i ja se ženim. Ko se ne bude pridržavao moga puta on ne pripada meni.” U drugom hadisu stoji: “Allahu najdraže djelo je ono koje traje, pa makar bilo i malehno.”

Ehli-s-sunnet predstavlja srednji, umjereni put: niti pretjeruju, niti su nemarni spram akaidskih pitanja. Taj srednji put uzeli su iz Kur’ana i Sunneta. Jedan od prvaka ehli-s-sunneta imam Ahmed b. Hanbel, r.a., u poznatoj hutbi kaže: “Hvala Allahu koji u svakom vremenu daje istinske nasljednike nauke koji pozivaju zalutale uputi i trpe njihove uvrede, razotkrivaju pokušaje iskrivljavanja kur’anskih značenja što čine zlonamjerni, te neispravno tumačenje, a što je karakteristika neznalica i greška zabludjelih.” Ehli-s-sunnet su najuspješniji u svim pitanjima u kojima je došlo do nesuglasja među sljedbama unutar islama i najbliži su istini zato što se pridržavaju srednjeg pravca utemeljenog na Kur’anu i Sunnetu. Kada je riječ o Allahovim, dž.š., imenima i svojstvima, ehli-s sunnet su umjereni. Oni su između onih koji potpuno niječu Allahove, dž.š., atribute i poriču smisao ajeta koji o njima govore, do te mjere da su Allaha, dž.š., poistovijetili s nepostojanjem i neživim, te između onih koji su Allaha, dž.š., uporedili s Njegovim stvorenjima. Ehli-s-sunnet Allahu, dž.š., pripisuju svojstva koja se spominju u Kur’anu i Sunnetu, a negiraju ono što negiraju Kur’an i Sunnet. Allahu, dž.š., pripisuju lijepa imena i uzvišena svojstva, a negiraju spoznaju njihove suštine i bilo kakvu sličnost sa svojstvima stvorenja. To je pripisivanje bez poređenja i nijekanje bez obezvrjeđivanja. Oni su postupili po Allahovim, dž.š., riječima: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
O pitanju kadera, Allahove, dž.š., odredbe, ehli-s-sunnet predstavljaju srednji umjereni pravac, između onih koji poriču Allahovu, dž.š., moć, sveobuhvatnost Njegovog znanja, Njegovu volju i Njegovo stvaranje, i onih koji su potpuno izopačili Allahovu vjeru i poriču volju čovjekovu, njegov slobodni izbor, njegovu moć i njegovo djelovanje, do te mjere da su postali slični mušricima koji su kazali: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” (El- En’am, 148)
Ehli-s-sunnet pripisuju Allahu, dž.š., Njegovo sveobuhvatno znanje, volju, moć i stvaranje svega postojećeg, u šta spadaju i ljudska djela. međutim, čovjeku su priznali njegovu slobodnu volju, izbor, moć i djela, zbog čega će biti nagrađen ili kažnjen, a Allah, dž.š., sve to najbolje Zna. Na polju fikhskih propisa i nagrade i kazne oni zastupaju srednji put, između onih koji su muslimane proglasili nevjernicima zbog velikih grijeha i smatraju da će zbog toga vječno ostati u vatri bez ikakve šanse za šefa’atom, s jedne strane, i murdžija koji kažu: “iman grješnika i iman poslanika i pobožnjaka je isti” s druge strane. Kada je riječ o ashabima, ehli-s-sunnet su umjereni. Ne pretjeruju u veličanju pojedinih, kao što su ekstremi među šiijama koji su posvetili “ehlu-l-bejt” i njima pripisali imamet i nepogrješivost, niti pak gaje veliko neprijateljstvo prema većini ashaba do te mjere da im pripisuju kufr i odmetništvo od dini-islama, kao što to čine haridžije i šiije kada su u pitanju ostali ashabi. Ehli-s-sunnet kažu: “Ashabi su najbolji muslimani, nakon Poslanika, s.a.v.s. Oni se međusobno razlikuju po zaslugama. Najzaslužnija su prva četverica halifa, zatim deseterica kojima je obećan Džennet. Oni ne smatraju nikog od ashaba nepogrješivim i ne govore o nemilim događajima koji su se među njima desili. Oni jednostavno kažu: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10)

Kada bi muslimani bili pravi muslimani!

Kada bi srca muslimana donosila bajramske tekbire, kao što ih izgovaraju njihovi jezici, ponovo bi promijenili tokove historije.
Kada bi se muslimani okupili oko svojih prava kao što se okupe oko Kabe, niko se ne bi usudio napasti ih.
Kada bi svi zajedno stali u saff za jednim vođom, kao što to čine u namazu, niko im ne bi mogao stati na njihovom putu.
Kada bi se rukovale njihove duše kao što se rukuju njihove ruke, potpuno bi iskorijenili razloge razdora i nesloge među njima.
Kada bi se smješile njihove duše kao što se smiješe njihove usne, bili bi najsrećniji narod pod nebeskim svodom.
Kada bi žrtvovali svoj ego kao što žrtvuju svoje kurbane, svaki njihov dan bio bi bajram.
Kada bi željeli drugom ono što žele sebi, posijali bi ljubav i iskorijenili mržnju i netrpeljivost.
Kad bi se okitili najljepšim ahlakom kao što oblače najljepšu odjeću, bili bi najljepši narod na zemaljskoj kugli.
Kada bi svoje imetke , drage volje, čistili zekatom, ne bi ostao nijedan siromah na Zemlji.
Ovo je apel za razmišljanje, a zatim za promjenu, jer nama ne priliči nego da budemo onakvi kako to Allah, dž.š., od nas traži:
“Vi ste bili najbolji ummet koji se na Zemlji pojavio…”
Poboljšajmo sami sebe kako bi Allah, dž.š., promijenio naše stanje: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe.”

Kurban-bajramska poruka

Jedne prilike su ashabi sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., kada je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “Tada se na vratima pojavio Sead b. Malik i ušao. Ashabi su ga pogledali i pozavidjeli mu. Zatim se sljedeći dan ponovilo isto i ponovo ušao Sead. Treći dan se ponovio isti prizor i ponovo ušao Sead, tako da nije ostalo nimalo sumnje da je on taj. Tada Abdullah b. Umer reče: “Ja neću odustati sve dok ne prenoćim kod ovog čovjeka i vidim šta on radi (pa je zaslužio takvu deredžu). Otišao sam kod njega nakon jacije namaza i pokucao mu na vrata. On mi tada reče: “Brate moj šta ti treba?” Ja mu rekoh: “Imam jednu potrebu.” “Hoćeš li da je riješimo ili ćeš ući?” -upita on. Ja sam ušao, a on mi dade jedan ogrtač u koji sam se zamotao i legao blizu njega da mogu vidjeti šta radi cijelu noć. On je zaspao, ali kad god bi se prevrnuo rekao bi: “Subhanallah, Allahu ekber, lailahe illallah, elhamdulillah!” Pred zoru je ustao, uzeo abdest, otišao u džamiju i klanjao 12 rekata, na svakom rekatu proučio jednu suru srednje veličine, nakon svaka dva rekata na sjedenju nakon šehadeta i salavata na Poslanika, s.a.v.s., proučio tri dove: “Rabbena atina fiddunja…, Gospodaru naš zaštiti nas od svega što nas tišti vezano za ovaj ili onaj svijet, mi te molimo za svako dobro, a Tebi se utječemo od svakog zla!” Ja sam smatrao da njegov namaz, učenje i dova nisu dovoljni (za takvu deredžu), pa sam rekao: “Možda ga je moje prisustvo spriječilo da radi ono što inače radi, pa sam odlučio da to ponovim i sljedeće noći. Uradio sam isto, ali se ponovilo potpuno isto, te sam to uradio još jedanput da budem siguran. Treće jutro nakon što smo klanjali za Poslanikom, s.a.v.s., te se ljudi razišli, ja mu rekoh: ”Eh brate moj, razlog zbog kojeg sm ja spavao kod tebe!?”  On reče: ”Da čujem.” “Ja sam došao kod tebe da vidim koliko ibadetiš da bih i ja povećao svoj ibadet. Međutim kada sam vidio kako ti to činiš to mi se učinilo malim, te sam pomislio da zbog mog prisustva te noći nisi ibadetio onako kako to inače činiš. Tako ti Velikog Allaha i islamskog morala kaži mi je li te moje prisustvo spriječilo da uradiš nešto što inače radiš?” On mi tada reče: “Tako mi Allaha nije!” Kada sam krenuo da izađem on me pozva i reče mi: “Ima još samo jedna moja navika. Svaku večer kada legnem da spavam ja zanoćim, a u svome srcu ne ostavim ništa loše niti prema jednom muslimanu.” Tada mu Ibn Umer reče: “To je to čime si postigao tu deredžu!”  (Hadis prenosi Imam Ahmed 3/166)

Muslimani danas, a naročito mi Bošnjaci, su u poziciji da kroz svoje postupke ožive ove praktične primjere iz života uzorite generacije sa Poslanikom, s.a.v.s., te na takav način prevaziđu mnoge nesuglasice, zamjerke i neprijateljstva koja su prepreka na putu ka njihovom istinskom ujedinjenju, što je preduslov Allahove, dž.š., pomoći.

Kurban-bajram je dan žrtve i uči nas da u životu moramo dosta toga žrtvovati u ime Allaha, kako bi nam svima bilo bolje. Ja koristim ovu priliku da obznanim svima vama da sam halalio svakom muslimanu koji mi je bilo šta nažao učinio.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

TEKABELELLAHU MINNA VE MINKUM!