Kako se povećava sadaka tako se povećava i nafaka

Advokat je sjedio u jednom restoranu i ručao. Samo što mu je konobar donio tanjir sa ukusnom hranom, primijetio je siromašnog dječaka i djevojčicu kako kroz izlog restorana gledaju u njegov tanjir prepun hrane.

Pozvao ih je da uđu u restoran, nakon čega su oni ušli i sjeli pored njega. Ponudio im je da izaberu šta žele jesti. Dječak je stidljivo pokazao prstom na njegov tanjir.

Naredio je konobaru da im donese dvije porcije istog jela. Sa uživanjem je gledao kako radosno jedu ukusno pripremljenu hranu.

Nakon što su završili sa jelom, dječak i djevojčica su ustali, potom oprali ruke i izašli iz restorana.

Advokat je također završio sa jelom i ustao da uzme račun kako bi platio tri porcije.

Iznenadio se kada je ugledao prazan papir računa na kojem je jedino rukopisom vlasnika restorana bilo ispisano sljedeće: “Mi ne posjedujemo spravu koja je u stanju izračunati vrijednost ljudskosti (humanosti).”

Kako se povećava sadaka tako se povećava nafaka.

Kako se povećava skrušenost u namazu, tako se povećava zadovoljstvo i sreća.

Kako se se povećava dobročinstvo prema roditeljima tako se povećava Allahova pomoć za uspjeh u životu.

Ko se Allaha (istinski) boji,ovo je uslov

naći će mu izlaz iz svake situacije, – ovo je obećanje

i opskrbit će ga odakle se i ne nada! – ovo je nagrada.

Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini bogobojaznim! Amin!

Riječ-dvije o turbetima

Turbeta su prisutna na našim prostorima od samog početka islama. Postala su sastavni dio naše tradicije, iako nemaju nikakvog uporišta u islamu. Turbeta se danas tretiraju različito: od onih koji ih i dalje smatraju svetištima, preko onih koji u njima ne vide neki poseban problem, do onih koji ih smatraju mjestima gdje se čini otvoreni širk Svevišnjem Gospodaru. Obzirom da su sva turbeta kod nas u vlasništvu Islamske zajednice, smatram da je vrijeme da se njihovo pitanje ozbiljnije razmotri.

Raduje me što su već urađena određena istraživanja po ovom pitanju i neka od njih publicirana u časopisima IZ-e. Međutim još se ne nazire konkretan prijedlog po tom pitanju.

Nedavno sam iznio svoje viđenje ovog pitanja i predložio određenim organima Islamske zajednice da za početak napravimo jedan usaglašen kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima koji bi se zalijepio na svako turbe, a kojim bi skinuli odgovornost sa sebe za sve nepravilnosti koje pojedini muslimani čine prilikom posjete turbetima.

 

Moj prijedlog je da taj kodeks bude ovakav:


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima:

1 – Nazvati selam i proučiti dovu (fatihu) umrlom;

2 – Dova se čini isključivo Allahu, dž.š., za oprost umrlima;

3 – Nikakvi rituali (doticanje mezara, naklanjanje, udaljavanje natraške i slično) nisu dozvoljeni;

4 – Udijeliti sadaku (prilog) za socijalne programe Islamske zajednice.
Poslanik, s.a.v.s. je rekao:
صنائع المعروف تقي مصارع السوء، والصدقة خفيا تطفئ غضب الرب
Dobra djela čuvaju od nesreće, a skrivena sadaka gasi srdžbu Allaha (sahih)

Napomena: Vaši prilozi bit će utrošeni u programe stipendiranja studenata i pomoći siromašnih.

Da li je šuplja jedina kesa koju ćeš ponijeti kada kreneš?

Imam harema Mekke šejh Šurejm, održao je nedavno hutbu u kojoj je upozorio muslimane na opasnost od “šuplje kese”:

Cijene su visoke,

A žene golokrake,

Džamije prazne,

A Allahovi propisi se ne poštuju.

Lopovu se ukazuje svaka pažnja,

A mudžahid je lancima vezan.

Zinaluk je halal,

A brak gotovo nemoguć.

Žene su zavladale ljudima,

A muslimanske zemlje okupirane.

Siromasi su na kiši bez ikakva zastora,

Od velikih predznaka Sudnjeg dan ostalo je samo malo,

Zato, pokajanje, pokajanjke, pokajanje…

I čuvajte se šuplje kese:

  • Uzimaš abdest po propisu, ali rasipaš vodu – šuplja kesa!
  • Udijeliš sadaku siromahu, a zatim ga ponižavaš i vrijeđaš – šuplja kesa!
  • Obavljaš namaz, postiš, daješ zekat, ali ne paziš rodbinu – šuplja kesa!
  • Postiš i strpiš se od gladi i žeđi, ali grdiš, psuješ i proklinješ – šuplja kesa!
  • Ugostiš gosta i lijepo ga počastiš, ali kada izađe o njemu loše govoriš – šuplja kesa!

Zato je savjet: Nemojte sakupljati svoje sevape u šuplju kesu!

1 – Nije u stanju otići na hadždž zbog visoke cijene, a može otputovati negdje samo da bi promijenio ambijent i malo se odmorio.

2 – Nije u stanju kupiti kurban, a kupi iPhone da bi bio u trendu.

3 – Nije u stanju proučiti deset ajeta iz Kur’ana dnevno, a pročita stotinu poruka na facebook-u.

4 – Nije u stanju platiti članarinu IZ  nekoliko KM mjesečno, a plaća kutiju cigara dnevno…..

Biografi su zabilježili interesantan i vrlo poučan događaj koji se desio Ahmedu b. Miskinu (učenjaku trećeg h. stoljeća):

“Iskušan sam velikim siromaštvom 219 h. god. Ostao sam bez ičega, a imao sam suprugu i jedno malo muško dijete. Glad nas je jednostavno uništavala. Čvrsto sam odlučio da prodam kuću i da se odselim. Izašao sam kako bi sreo nekoga kome bi prodao kuću. Sreo sam Ebu Nasra i obavijestio ga o svojoj namjeri da prodam kuću. On mi je tada dao dvije korice hljeba sa slatkom između njih i rekao: “Evo, nahrani svoju porodicu.”

Krenuo sam prema kući, ali me na putu srela jedna žena s kojom je bilo malo muško dijete koje je plakalo. Ona pogleda u hljeb i reče: “Čovječe, ovo dijete je jetim, izuzetno gladno, a ne može trpjeti glad, pa ga nahrani, Allah ti se smilovao!” Dijete je pogledalo u mene pogledom kojeg nikada neću zaboraviti. Učinilo mi se kao da je džennet sišao na zemlju i sam se nudi onome ko nahrani ovo dijete i njegovu majku. Dao sam joj te dvije korice hljeba iz moje ruke i rekao: “Uzmi ovo i nahrani svoje dijete. Tako mi Allaha ja nemam ništa, a u mojoj kući se nalazi onaj ko je preći ovoj hrani od vas!” Žena je pustila suzu, a na licu dječaka se ukaza osmijeh.

Nastavio sam put žalostan i skrhan razmišljajući o prodaji kuće, u tom momentu dođe Ebu Nasr kao da leti od radosti i reče: “Ti sjediš na putu, a kući ti je stigla velika nafaka!?” Subhanallah! Otkud to, o Ebu Nasre?! “Došao je neki čovjek iz Horosana i pita za tvoga oca, ili nekoga od njegove porodice, a sa njim su tovari razne robe. Upitao sam ga šta hoće. To je trgovac iz Basre kojem je tvoj otac prije 30 godina dao novac na obrt. Međutim, nije uspio u poslu i preselio se u Horosan. Tamo je uspio u trgovini i postao izuzetno bogat. Vratio se u Basru da vrati novac i zaradu tvog oca tokom tih 30 godina, i da zatraži halala.

Zahvalio sam Allahu, dž.š., na njegovoj blagodati, zatim sam pronašao onu siromašnu ženu i njeno dijete, te sam im dao određen novac i odredio redovno mjesečno primanje. Nastavio sam trgovati sa imetkom, vodeći računa o hakku sirotinje i dijeleći ga, ali se on, Allahovom voljom, stalno povećevao.

Postao sam sretan i ponosan na sebe što sam uspio da svojim dobrim djelima ispunim stranice koje su meleki ispisivali, te sam se ponadao da sam postao iskreni Allahov rob.

Jedne noći sam zaspao i u snu vidio kako sam došao na Sudnji dan. Ljudi su bili usplahireni i stalno hodali. Nosili su svoja loša djela na leđima kao neki materijal. Leđa nekih su bila daleko šira i veća kako bi mogli nositi sva svoja djela. Neki griješnici su nosili toliki teret, kao cijeli grad, na svojim leđima. Zatim su se postavile vage za vaganje dijela. Ja sam došao pred vagu i počela su se vagati moja djela. Moja loša djela stavljena su na jedan tas, a na drugi spiskovi dobrih djela. Na moje iznaneđenje, loša djela su prevagnula. Zatim su dodavali jedno po jedno moje dobro djelo koje sam učinio. Međutim, ispod svakog dobrog djela bila je skrivena strast, kao što je licemjerstvo, uobraženost i  uživanje u hvali ljudi, tako da mi nijedno od njih nije primljeno. Bio sam siguran da sam propao. Čuo sam glas koji kaže: “Je li ostalo još nešto?” Tada rekoše: “Ostalo je još ovo.” Pogledao sam šta je ostalo i ugledah one dvije korice hljeba koje sam dao onoj ženi i njenom djetetu. Tada sam bio još sigurniji u svoju propast jer sam bio svjestan da sam dijelio mnogo više. Znao sam udijeti stotinu zlatnika odjedanput ali mi nije primljeno. Stavili su one dvije korice na tas dobrih djela, te se on poče spuštati i malo prevagnu. Zatim staviše suze one siromašne žene kojoj sam dao prednost nad svojom porodicom i dao joj te dvije korice hljeba. Tas se tada poče još više spuštati sve dok ne povikaše: “Spašen je!”

Zabilježio Mustafa Sadik Er-Rafii (Wahjul kalem).

(http://islammylife.tv/multimedia/video-predavanja/item/8619-hutba-dr-zuhdija-adilovic-suplja-kesa-video)

Među nama je danas mnogo potrebnih. Svako od nas može takvima pružiti barem komad hljeba. Ne smijemo smatrati ni tako malo djelo nevažnim. Nikada ne znamo koje će naše djelo biti primljeno kod Allaha!

Sunnet u svakodnevnici naše djece

Kada češljaš svoje dijete,

poduči ga da to činiš zato što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko ima kosu, neka je počasti.”

Kada ukrašavaš svoje dijete mirisom,

poduči ga da to činiš zato što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Meni je, od vašeg dunjaluka, učinjen dragim miris.”

Kada tvoje dijete krene u školu,

poduči ga hadisu Poslanika, s.a.v.s. “Ko slijedi put sticanja znanja, Allah će mu olakšati put do dženneta.”

Kada se nasmiješiš svome djetetu,

obavijesti ga da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Osmijeh u lice tvome bratu je sadaka.”

Kada hvališ svoje dijete,

kaži mu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Lijepa riječ je sadaka.”

Kada izdvojiš iz svog tanjira svome djetetu,

poduči ga da to činiš zato što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Odvaditi dio hrane iz tvog tanjira u tanjir tvog brata je sadaka.”

Kada se nađeš u društvu starijih,

poduči svog sina da ih poštuje jer mi na taj način iskazujemo pokornost Poslaniku, s.a.v.s., koji je rekao: “Nije od nas onaj koji nije milostiv prema mlađima i ne poštuje starije.”

Vežimo ponašanje naše djece sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s. i podučavajmo ih hadisima, kako bi nam se Allah smilovao i kako bismo uspjeli da izvedemo generaciju koja će biti uspješnija od naše!