Ramazanske pouke i poruke

Ovogodišnji ramazan je prošao u svjetlu pojačanih aktivnosti vjernika širom svijeta, sa uskraćenim osjećajem radosti i zadovoljstva zbog dušmanskih zločina nad našom braćom u Gazi.

Nakon završetka ramazana potrebno je podvući crtu i analizirati svoje stanje podsjećanjem na njegove glavne pouke i poruke. U ovom kratkom osvrtu pokušat ću osvijetliti neke aspekte ove teme sa akcentom na to da je poenta ramazana da nastavimo biti bolji tokom ostatka godine, do sljedećeg ramazana.

Ramazan je svojevrsna škola islama u kojoj učimo da je islam stil života, a ne samo vjerovanje. Ramazan je kurs praktične pokornosti Allahu, dž.š. Postom se dobrovoljno odričemo dozvoljenih-halal užitaka radi Allaha, pokazujući sebi i Allahu da nam je Allah preći od svega, pa i samog jela i pića bez kojih je nemoguć naš život.

Allah, dž.š., kaže da je svrha posta da bi postali bogobojazni: “ O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.” (El-Beqara, 183)

Svima nama poznat je hadis Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji da se mjesec ramazan dijeli na tri trećine: prvu karakteriše rahmet-milost, drugu magfiret-oprost i treću oslobađanje od džehennemske vatre-itk minenniran.

Rahmet-Allahova milost, od nje sve počinje. Allah nas je iz Svoje milosti Stvorio, zatim iz milosti prema nama Stvorio je sve što postoji i Poslao nam Uputu i upučivaća: وما أرسلناك إلا رحمة“ a tebe smo samo kao milost svim svjetovima poslali.” (El-Enbija’, 107).

Zato je sretan svako onaj ko je prepoznao tu Allahovu posebnu milost u mjesecu ramazanu i odlučio da bude bolji, da uradi više dobra u mubarek mjesecu ramazanu. Samo takvi koji praktično pokažu da su spremni da budu bolji pobjeđujući sebe jesu dostojni sljedećeg koraka a to je Allahov oprost.

Allahov oprost zaslužuju oni koji su se potrudili koliko je u njihovoj moći da se klone grijeha i čine što više dobra. To su oni koji su pobijedili sebe, koji su izvojevali najveću pobjedu, pobjedu protiv sebe, svojih loših nagona i tako zaslužili pobjedu protiv neprijatelja koju isključivo daje Svevišnji Allah. U drugoj trećini se desila prva velika pobjeda muslimana protiv neprijatelja, pobjeda na Bedru. Kada Kur’an govori o bici na Bedru i melekima koje je Allah poslao u pomoć vjernicima ističe veoma važnu činjenicu da je pomoć samo i isključivo od Allaha, a ne nikog drugog pa čak ni od meleka koje su pojedini ashabi svojim očima vidjeli kako ubijaju Allahove neprijatelje: “Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se tie srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar.” (El-Enfal, 10)

Jedna sura u Kur’anu nosi naslov Pobjeda (El-Feth), evo prvih ajeta te sure: “Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.” (El-Feth, 1-3) Iz citiranih ajeta jasno vidimo da Allah dž.š., povezuje pobjedu sa opraštanjem grijeha, dakle magfiret-oprost je uslov za pobjedu nad neprijateljem. A samo onaj čije dobro nadvlada zlo zaslužuje oprost. Griješenje vjernika je iz slabosti a ne namjerno, takvima Allah oprašta jer su oni pobijedili sebe. Takvi se ponašaju i prilikom osvajanja kako Allah od njih traži, pobjedu pripisuju Allahu a ne sebi. Oslobađanje Mekke je najbolji primjer za to. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ušao u Mekku kao pobjednik, kako se ponio prema poraženim neprijateljima čije neprijateljstvo prema njemu i vjernicima nije prestalo, da su oni pobijedili uništili bi prvu zajednicu muslimana u potpunosti sa Poslanikom, s.a.v.s., na čelu. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ne samo da to nije uradio sa njima, da im se nije osvetio za njihova zlodjela, nego ih, poražene okupljene ispred Kabe pita: “Šta mislite šta ću uraditi sa vama?” On, iako sami ne bi tako postupili prema njemu, jednoglasno odgovaraju: “Ti si plemenit sin plemenitog, od tebe očekujemo samo dobro.” On im tada velikodušno kaže: “Idite vi ste slobodni!”

To je jedinstven slučaj u historiji ratovanja da se pobjednik tako ponese prema pobjeđenima. To može samo onaj ko je pobijedio sebe i ko je svjestan da je pobjeda od Allaha a ne od njega. To je osobina muslimana u svim ratovima i pobjedama, uvijek su bili blaži prema onima koje pobijede od svih ostalih koji su njih pobjeđivali. Nažalost, i pored takvih činjenica kroz cijelu historiju, pa i naš posljednji rat u BiH, propaganda protiv islama i muslimana danas je toliko jaka da svjetsko javno mijenje i dalje smatra jedino muslimane opasnošću za cijelo čovječanstvo.

Nakon pobjede nad sobom i svojim neprijateljima i oprosta od Gospodara, dolazi oslobađanje od džehennemske vatre, dolazi garancija za status džennetlije još na ovom svijetu. U toj zadnjoj trećini je Lejletul-kadr, noć u kojoj se dobra djela nagrađuju kao za cijeli život (81 godinu), zatim noć uoči bajrama u kojoj Allah, dž.š., najviše svojih robova oslobodi od džehennemske vatre. Kada Allah, dž.š., oprosti grijehe svome robu i zavoli ga, On ga uzme u svoju zaštitu i takav postaje dobar (dobri) od kojeg samo dobro dolazi. Tek sa takvim dobrim muslimanima, koji su islam stavili na prvo mjesto u svome životu, moguće je izgraditi kvalitetnu porodicu, zajednicu, firmu, stranku, državu… Samo takvi muslimani su hrabri, neustrašivi, nepodmitljivi, ustrajni u borbi protiv zla za dobrobit cijelog čovječanstva i na kraju u svemu tome uspješni jer je Allah na njihovoj strani. U ovim riječima je odgovor na pitanje zašto je stanje muslimana danas ovakvo? Pogledajmo samo nas u BiH poslije onakvog stradanja u našem zadnjem ratu muslimani Bošnjaci nisu shvatili da je glavni i osnovni segment njihovog identiteta islam i da se samo islamom mogu oduprijeti silnim izazovima kojima su izloženi. Poslije svega među nama su i dalje netrpeljivost, rad jednih protiv drugih, lični interes iznad svega, dezorjentiranost = glavni su razlozi svih naših neuspjeha.

Kako dalje?

Sve spomenuto postiže se isključivo Kur’anom zbog koga i jesu sve odlike ovog mubarek mjeseca. Nastaviti druženje sa Kur’anom i mimo ramazana. Svakodnevno čitati Kur’an čvrsto ubjeđeni da će mo u njemu naći direktne odgovore na sva pitanja koja nas tište, da ćemo u njemu naći konkretne smjernice za naše ponašanje u datim okolnostima.

Taj blagoslov se može steći i mimo ramazana, sa tako iskrenim druženjem sa Kur’anom i predanošću Allahu, dž.š.

Postavlja se pitanje šta je sa osobom koja je opravdano sprječena da posti za ramazan, ili provede noć kadra u ibadetu, zar takva osoba nema nikakvu šansu da to nadoknadi u danima mimo ramazana. Tvrdim da je to moguće. Allah, dž.š., kaže: وَمَن كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ ۗ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ “a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” (El-Bekara, 184). Treba se potruditi da postigne taj uzvišeni stepen bliskosti sa Allahom, potpune predanosti Njemu i Allah će ga za to bezgranično nagraditi u bilo koje doba godine.

Vjerovati u Allaha i raditi dobro radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi na ovom i onm svijetu jeste suština imana. Kada god se čovjek uspije izboriti protiv svojih loših nagona i predati se Allahu i Njegovim naredbama on je postigao Allahovu naklonost i postao njegov štićenik. To su dobri među nama od kojih može poteći samo dobro, koji su dobrodošli u svakom projektu i pomoću kojih će Allah, dž.š., dati uspjeh i pobjedu u svakoj situaciji. Raditi na odgoju takve generacije dobrih ljudi jeste najveći priporitet ovog vremena.

Prioriteti

Kada smo kod prioriteta, mene raduje da svjedočimo povratak muslimana, širom svijeta pa i kod nas, islamu i raduje me što je generacija muslimana koja dolazi evidentno bolja od one koja odlazi, ali se u tom povratku vjeri moramo pridržavati prioriteta.

Tako smo vidjeli kako mnogi muslimani dolaze na teraviju i mnogi od njih tragaju za noćnim namazom u džematu, a nisu svjesni da je veći sevap klanjati jaciju i sabah u džematu, nego cijelu noć provesti u ibadetu.

Vidjeli smo kako se u prvim noćima ramazana teško može naći mjesta u našim džamijama, a kako ramazan odmiče sve je manje klanjača u džamijama, umjesto da bude obratno, jer je najvrjednija trećina ramazana upravo zadnja.

Svjedoci smo da nikada nije veći broj musliamna sa naših prostora obavljao umru, a umra je nafila za koju se izdvajaju pozamašna sredstva u vremenu kada naša braća i sestre u Palestini svakodnevno na hiljade gube živote i gladuju. Ulema islama usvim periodima pa i danas potpuno je složna da je veći sevap ta sredstva uputiti našoj braći koji su ugroženi nego ih trošiti na nafile ibadete. Zar nije Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko riješi neki problem svome bratu, Allah će njemu riješiti njegov.” (Buharija i Muslim) Primjeri velikana kroz historiju koji su se spremali na hadždž nafilu pa saznali za nekoga ko je u potrebi pa ta sredstva dali njemu, a odustali od hadždžda, su mnogobrojni.

Činjenica da je veći sevap pomoći nekog svog iz familije nego drugog koji nije rod, je gotovo nepoznata među muslimanima danas. Allah, dž.š., kaže: “Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno Zna.” (El-Bekara, 215)

O tome treba danas više govoriti i pisati, širiti tu svijest koja će nam itekako pomoći da ublažimo nevolje s kojima se mnogi muslimani susreću.

Ramazan nije kraj

Ukratko: Ramazan nije kraj, kraj je za onoga koji je odlučio da se ne mijenja i da će se poslije ramazana vratiti na staro, koji je ramazan doživio kao teret kojeg se rješava, a onaj ko je odlučio da se mijenja za njega je bajram novi početak, sa novim ambicijama i ciljevima da postigne više, da bude još uspješniji.

Molim Svevišnjeg Allaha da primi naše ibadete, da nam oprosti naše grijehe i da nam pomogne da budemo bolji i uspješniji na oba svijeta! Amin!

prof. dr. Zuhdija Adilović

BUDI BUDNA NACIJO!

Imate ljude koji rade na osvajanju (uništenju) svijeta i otvoreno govore o “zlatnoj milijardi”, kako je tobože planeta Zemlja prenapućena i pod hitno treba ljudsku populaciju svesti na jednu milijardu kako bi mogli da mirno uživaju u blagostanju. Takav jedan pakleni plan formulisan je i objavljen pod naslovom Protokoli sionskih mudraca.

S druge strane imate ljude koji pokušavaju da uspostave red na Zemlji čvrsto vjerujući da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji čija je uloga da očuva red koji je Svevišnji Gospodar uspostavio. Jedan od takvih na našem govornom području bio je čuveni Hasan Kafija Pruščak koji je napisao djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta.

To njegovo malo, ali značajno djelo, prevedeno je na mnoge jezike svijeta. Kafija je uočio nedostatke u Osmanskoj carevini tog doba i napisao spomenuto djelo na arapskom jeziku koje je imalo za cilj da upozori na nedostatke tadašnjeg sistema vlasti s ciljem da se prevaziđu.

Nije se zadovoljio time, nego je otišao u Istanbul da svoj nasihat uruči Sultanu lično. Nasavjetovaše ga da to prevede na osmanski jezik kako bi Sultan i njegova svita bili u stanju da ga razumiju. On je to uradio i lično Sultanu uručio primjerak prevoda na osmanski jezik. Sultan se zadivio onim što je pročitao, te naredio da se umnoži i podijeli po službama, te da se po tome postupi.

Kafiju je nagradio velikom nagradom i ponudio mu da ostane kao savjetnik na Sultanovom dvoru, ali je on zamolio da se vrati u svoju rodnu grudu, našu lijepu Bosnu, te ga Sultan imenuje za doživotnog kadiju u njegovom rodnom Pruscu.

Ovo je primjer, što bi rahmetli Nedžad Ibrišimović kazao, “ruhani i šejtani inspiracije”, prvi spadaju u grupu “šejtani”, a drugi u grupu “Rahmani” ljudi…

Do mojih ruku došla je ta brošura rahmetli Hasana Kafije Pruščaka u prevodu na bosanski jezik od strane rahmetli Safvet-beg Bašagića, koja je štampana davne 1919. godine. Moju pažnju privukao je tekst koji se nalazi nakon završetka prevoda djela, pod naslovom Spoznaja Allaha i robovanje, kojeg je vjerovatno sa arapskog preveo Safvet-beg Bašagić i kompletnog stavio pod navodne znake, ali nije spomenuo izvor.

Smatram da je taj tekst toliko važan da bi ga svaka muslimanska porodica trebala imati na vidnom mjestu u svojoj kući i stalno se na njega vraćati.

Ja sam ga naslovio sa: Budi budna nacijo!, zbog sljedećeg pasusa u njemu:

Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.

A evo tog teksta u cijelosti:

SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE

1. “Samo istina Uzvišenog je svjetlo, sve drugo je tama.”

2. “Mi svi smo od Boga, sav svijet je od Boga, sve ukazuje na Njega i svi ćemo se Njemu vratiti.”

3. “Svi poslanici su imali za cilj vraćanje na jednu jedinu riječ a ta je: spoznaja Allaha.”

4. “Glavni cilj vahja bio je ovaj – razviti spoznaju ljudskog roda.”

5. “Najveći uzdasi i plač evlija su od bola zbog rastanka i razdvojenosti od Voljenog i Njegove pažnje.”

6. “Sva savršenstva koja su dostigli Božije evlije i Božiji poslanici su da iz srca uklone sve osim Njega i da svoje srce zatvore za sve osim za Njega.”

7. “Ono što čovjeku otvara put da bi ga Allah primio u svoje okrilje je da odstrani od sebe sve osim Njega; a ovo nije dostupno svakom čovjeku.”

8. “Sami uronite u ova mora: more Božanskog, more poslanstva i Kur’an-i Kerima.”

9. “Zahvalnost na blagodatima javnim i tajnim Uzvišenoj Istini jedan je od najvažnijih zadataka robovanja i služenja koji svaki čovjek treba izvršavati koliko je u mogućnosti: iako ovu dužnost zahvalnosti Uzvišenoj Istini nijedno od stvorenja nije u stanju u potpunosti da izvrši.”

10. “Sasvim je jasno da je za slavljenje i veličanje Boga Uzvišenog neophodna i spoznaja o stepenu Njegove svetosti i atributima veličanstva i ljepote i bez nekog vida znanja i spoznaje ovo nije moguće.”

11. “Od odlika robovanja je i to da čovjek do moći Božije nikakvu drugu moć ne priznaje i do hvale Njemu nikome drugom hvalu ne iskazuje.”

12. “Slavljenje bilo čega drugog osim Boga nije ostvarivo: čak ako izričete pohvalu jednoj ruži ili jabuci, sve je to slavljenje Boga.”

13. “Znajte sigurno da ako vaše djelovanje ne proističe iz Božanskog i ako izađete iz jednoće islama bit ćete izgubljeni.”

14. “Ako su vaši ciljevi božanski, onda će i materijalne stvari doći uz njih, s tim što i one tada postaju božanske.”

15. “Mjerilo prepoznavanja božanskog od šejtanskog jeste to da (čovjek) nakon obraćanja sebi uvidi da ono što on hoće jeste samo djelo pa makar ga i neko drugi obavio.”

16. “Pažnja okrenuta Bogu i preseljenje (hidžra) od sebe ka Njemu, – a koje je najveći vid preseljenja (hidžre) -, te selidba od vlastitih prohtjeva ka Istini (Bogu), i iz ovosvjetskog u svijet onostranog, učinila vas je jakim.”

17. “Nakon oslanjanja na Boga na svoje se sposobnosti koje su i same od Njega pouzdajte i oslonite.”

18. “Kažem vam da se nikoga ne plašite osim Boga, da ni u koga ne polažete nadu osim u Njega, Svedarovatelja Uzvišenog.”

19. “Obraćanje pažnje na sve drugo osim Boga čovjeka zastire tamnim i svijetlim zastorima.”

20. “(Čovjekova) nemarnost prema Istini (Bogu) uvećava crnilo srca i čini da njegovi prohtjevi (nefs) i šejtan ovladaju njime i da pokvarenosti svakim danom budu veće, a spominjanje i sjećanje na Boga dušu čini svjetlom, srce blistavim i staništem Voljenog, a duh (ruh) pročišćenim i čovjeka oslobađa okova njegovih prohtjeva.”

21. “Znaj da nijedna vatra nije bolnija od vatre Allahove srdžbe!”

22. “Kako smo dužni da se sami čuvamo i tražimo izlaz iz tame (neznanja) ka svjetlu, dužni smo, isto tako, i druge da pozivamo.”

23. “Mi trebamo pozivati ali naše pozivanje ne smije biti zbog sebe niti dunjaluka, naše pozivanje mora biti u ime Boga.”

24. “Neka vaše učenje bude u ime Boga.”

25. “Ako čovjek udovoljava prohtjevima nefsa, a ne onome što želi Bog, ovim nidokle neće stići, ovakav njegov posao, na koncu, će biti slab. Sve što se ne čini zbog Boga ne može biti trajno.”

26. “Bog postoji: ne budite nemarni prema Njemu! Bog je prisutan: svi smo mi pod Njegovom zaštitom.”

27. “Neka vaša stremljenja budu ka Allahu, neka vaši koraci idu ka Njemu.”

28. “Sav kosmos svjedoči o postojanju Boga, sve što se zbiva i dešava odražava prisutnost Boga.”

29. “Stalno imajte na umu da je Bog prisutan u svakom vašem poslu, u svemu što radite! Bog prati oči kojima gledate. On čuje ono što jezikom izgovarate. On vidi ono što rukama radite i sutra ćemo za sve to morati odgovarati!”

30. “Nad svima nama bdije Bog i sve nas čeka smrt.”

31. “Vaša srca trebate dovesti do te spoznaje da je Bog prisutan u svemu što radite!”

32. “Dostignite takvu skromnost srca i svoje ponašanje izmjenite tako da znate da je svijet, od najviših visina do najnižih nizina, znak Allaha Slavljenog i Uzvišenog i da samo On ima moć nad njim.”

33. “Bog iskušava roba kroz blagodati kojima ga obasipa.”

34. “Ono što čovjeku daje izlaz iz kolebljivosti i neodlučnosti – to je “zikr”, spominjanje Boga.”

35. “Svoju pažnju okreni Bogu da bi srca bila okrenuta tebi.”

36. Vanjština nekog djela nije mjerilo, ono što je mjerilo je motiv i namjera zbog koje se djelo čini.”

37. Nema nijedne punoljetne i odgovorne osobe na svijetu, a da je Bog ne iskušava i ne stavlja na probu.”

38. “Svako u okviru položaja na kojem se nalazi i odgovornosti koju ima, upravo taj položaj i ta odgovornost su ispit za njega.”

39. “Mjerilo u islamu je Božije zadovoljstvo a ne ljudi. Mi ljude cijenimo po istini a ne istinu po ljudima. Mjerilo je istina.”

40. “Mi kriterije moramo učiniti božanskim.”

41. “Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.”

42. “Kosmos svjedoči o prisutnoti Boga, u Božijoj prisutnosti ne činite grijeh. U prisutnosti Boga se ne prepirite oko beskorisnih, prolaznih stvari. Radite vaš posao u ime Boga i ka Njemu se približavajte.”

43. “U ovom trenutku svi mi se nalazimo pred ispitom.”

44. “Čovjek može nešto od očiju svih ljudi da sakrije, ali sve naše
stvari se čuvaju kod Boga i On će ih nama samima vratiti.”

45. “Oslanjajte se na Boga, a ovo oslanjanje na Boga – ako Bog da – će razriješiti sve vaše probleme.”

46. “Svi oni zadaci kojima nas je Allah dž.š. zadužio da ih izvršavamo odraz su Njegove milosti i dobrote prema nama, a mi ih smatramo nametnutom obavezom.”

47. “Mi trebamo biti Allahovi robovi i trebamo znati da sve stvari potiču od Boga.”

48. “Bog, Svedarovatelj Uzvišeni darovao nam je sve svoje blagodati, a te stvari koje nam je darovao trebamo trošiti na Njegovom putu.”

49. “Svi mi jesmo od Boga i treba da budemo na putu služenja Njemu.”

50. “Ono što čovjeku olakšava tegobe je ovo: da svi ljudi odlaze sa ovog svijeta i da ćemo svi mi otići, zato je bolje da se žrtvujemo na Božijem putu.”

51. “Svi mi, ma šta da imali, Bogom to imamo, zato svu snagu koju posjedujemo na Božijem putu treba da trošimo.”

Safvet-beg Bašagić

Termin “vjera” u Kur’anu

Danas sve češće slušamo o tome kako Kur’an treba iznova čitati i razumijevati u svjetlu vremena u kojem živimo. Na prvi pogled u tom apelu nema ništa sporno, uvijek su muslimani čitali Kur’an i pokušavali ga razumjeti u svjetlu vremena u kojem žive, shodno informacijama kojima oni raspolažu. Međutim, može li se Kur’an toliko široko razumijevati i tumačiti u svjetlu savremenog doba tako da se prednost daje drugom nad prvim, ili u razumijevanju Kur’ana moramo slijediti određena pravila koja su neizostavna, ako ga želimo pravilno razumjeti?

Jedno od osnovnih pravila koje trebamo imati na umu jeste da je Kur’an, kao Allahov govor, poseban i daleko iznad našeg ljudskog govora. On je apsolutna istina, a ljudski govor je relativan. Svijet Kur’ana je zaseban i njegova terminologija se može pravilno razumjeti samo ukoliko se njegova značenja tretiraju u skladu sa kur’anskim kontekstom. Ako neki kur’anski termin želimo tumačiti moramo pogledati u kojim sve značenjima se taj termin spominje u Kur’anu. Istražiti sva značenja tog termina u svim ajetima u kojima se navodi i strogo voditi računa o tome da naše tumačenje tog termina ne odudara od tih značenja. To je ispravan pristup, a tumačiti kur’anske pojmove značenjima istih koja se uopšte ne navode u Kur’anu je neutemeljeno i pogrešno.

Jedan od ključnih termina koji se u Kur’anu često spominje jeste i termin vjera (din ili ed-din) kod Allaha ispravna i primljena vjera. U narednih nekoliko redaka navest ću kur’anske ajete u kojima se spominje riječ vjera, a do kojih sam došao tako što sam u tekstu prevoda Kur’ana od r. Besima Korkuta ukucao riječ vjera i bukvalno prekopirao te ajete u ovaj rad, bez ikakve intervencije u prevodu. Spomenute ajete poredao sam po redoslijedu spominjanja u Kur’anu:

I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. (El-Bekara, 193)
Allahu je prava vjera jedino – islam, a podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisnosti. (Alu Imran, 19)
A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maida, 3)
I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, – pa, Allah dobro vidi šta oni rade; a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač! (El-Enfal, 39-40)
On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Et-Tewba, 33)
Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. (Et-Tewba, 48)
Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, – Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf, 40)
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! (El-Enbija’, 92)
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (El-Mu’minun, 52)
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, – ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna -, obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda. (Er-Rum, 30-32)
On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (El-Feth, 28)
Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite ’Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 14)
On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima. (Es-Saff, 9)
A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (El-Bejjina, 4-5)
A vama – vaša vjera, a meni – moja! (El-Kafirun, 6)

Ovi ajeti su dovoljni svakom ko želi da sazna šta Kur’an kaže o vjeri uopće i o pravoj vjeri (sa određenim članom na arapskom jeziku) koja je jedino kod Allaha primljena. Iz navedenih ajeta jasno se vidi da se nijedna druga vjera ne može ravnati sa islamom, pa ni ideja Abrahamovske vjere, koja se smatra zajedničkom svim objavljenim vjerama i koja se ovih dana toliko naprasno promoviše od strane svjetskih sila moći i nažalost pojedinih režima muslimanskih zemalja.

Žalosno je to da su neki poznati alimi pali na iskušenju i pod pritiskom svojih režima, te pristali da budu dio tog projekta. Naravno, uz njih je i jedan dio muslimanske inteligencije pod plaštom tolerancije i suživota uzeo aktivno učešće u tom projektu.

Međutim, kur’anska poruka je potpuno jasna: “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!”

Ništa ne živi radi sebe

Esselamu alejkum!

Ništa na ovom svijetu ne živi radi sebe.

Rijeka ne pije svoju vodu.

More ne jede svoje ribe.

Voćke ne jedu svoje plodove.

Sunce ne izlazi sebe radi.

Ruža ne miriše zbog sebe.

Ona koja vime nosi, ne pije svoje mlijeko.

Stvari su stvorene da služe drugima.

To je Allahova mudrost i poruka nama da živimo jedni za druge!

Zato budimo od pomoći jedni drugima.

Činimo dobro!

Ako ti se požali neko kome je teško, saslušaj ga.

Ako ti dođe neko ko ti se izvinjava, oprosti mu.

Ako ti dođe onaj koji traži, dadni mu.

Nije bitno da u tvom džepu bude Kur’an,

nego je bitno da se u tvom ponašanju prepoznaju njegovi ajeti.

Sve oko nas prolazi i nestaje.

Izuzev dobra koje ostaje urezano u našim srcima!

Zato, blago onom ko čini dobro i širi dobrotu među ljudima!

Nastoj da onaj koji te vidi dovu čini onom ko te odgojio!

Čistoća srca nije naivnost,

nego urođena narav kojom Svevišnji Allah odlikuje one koje Voli.

Allah vas zavolio i vaše dane ispunio Njegovim zadovoljstvom!

Vesselamu alejkum!

Prevod i adaptacija – prof. dr. Zuhdija Adilović

PROGLAS MUSLIMANSKIH UČENJAKA U VEZI S NOVOM “ABRAHAMOVSKOM RELIGIJOM”

U organizaciji Svjetske unije muslimanskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars), Lige uleme muslimana (Rabita ulemai-l-muslimin) i Asocijacije uleme arapskog Magreba (Rabita ulema el-Magreb el-arabi), održana je Prva međunarodna konferencija o stavu islamskog ummeta prema “abrahamovskoj religiji”, koju je vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata, u saradnji sa Izraelom, priznala kao novu vjeru. Na ovoj internacionalnoj konferenciji učestvovali su istaknuti muslimanski učenjaci iz 19 zemalja. Nakon izlaganja brojnih referata u vezi s ovom izmišljenom vjerom i planovima u vezi s njom, predstavnici velikih ulemanskih asocijacija koje su organizirale ovaj skup, donijeli su sljedeću zajedničku izjavu:

Prvo: Kur’an časni je veličanstvena Knjiga koja izuzetno pozitivno govori o Ibrahimu, a.s. Štaviše, u Kur’anu se nalazi jedna sura koja nosi ime ovog velikog Božijeg poslanika, te nekoliko sura koje su nazvani po članovima njegove porodice ili potomaka. Allah Uzvišeni u Kur’anu časnom jasno kaže da su Ibrahimu najbliži i najpreči upravo muslimani: “Ibrahimu su najbliži od ljudi oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed, a.s.) i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.” (Ali Imran, 68)

Drugo: Muslimanska ulema snažno podržava međuljudsku saradnju i suživot utemeljen na slobodi i pravdi, diže svoj glas protiv omalovažavanja vjerā i vjerovjesnikā, a.s, i podržava dijalog radi unaprjeđenja ljudskih društava, ali ta ulema je jedinstvenog stava protiv iskrivljavanja islama i krivog predstavljanja vjerovjesnika, a.s. To je vjera muslimana. Allah, dž.š., kaže: “Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.” (El-En’am, 161)

Treće: Osnovna ideja “abrahamovske religije” počiva na onome što je zajedničko islamu i drugim vjerama, ali je ona pogrešna, jer islam počiva na tewhidu (vjerovanju o jednoći Stvoritelja) i obožavanju samo i isključivo Allaha, dok su druge vjere iskrivljene; u njih se uvukao širk a poznato je da su tewhid i širk dvije suprotnosti koje su nespojive. Tvrdnja da je Ibrahim, a.s., bio u vjeri koja sjedinjuje islam, judaizam i kršćanstvo je neispravna i vjerovati u takvo nešto je potpuno pogrešno. Allah, dž.š., kaže: “Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik.” (Ali Imran, 67)

Četvrto: Ulaganje napora na podršci “Abrahamovskim sporazumima” radi normalizacije odnosa arapskih zemalja sa Izraelom i padanja na koljena pred njim, putem promovisanja nove vjere samo pomaže normalizaciju političkih odnosa, što je potpuno neprihvatljivo. Naime, muslimanski ummet nije prihvatio normalizaciju političkih odnosa koja je počela krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a još više neće prihvatiti današnji projekat normalizacije vjerskih odnosa, koji podrazumijeva iskrivljavanje vjere. Allah, dž.š., kaže: “Zar pored Allahove žele drugu vjeru…” (Ali Imran, 83)

Peto: Pokoriti se neprijateljima ummeta i vjere islama po pitanju nove izmišljene vjere i njeno prihvatanje i promovisanje predstavlja izlazak iz okvira islama koji je završna vjera i koji je derogirao sve prethodne vjerozakone. Sigurno neće uspjeti narod koji uđe u ovo otvoreno krivovjerstvo. Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga; oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.” (Ali Imran, 100) U drugom ajetu Svevišnji kaže: “O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni.” (Ali Imran, 149)

Šesto: Muslimani treba da znaju da nade o miru razbijaju upravo jevreji. Predsjedavajući njihovog Vijeća ministara kazao je na kongresu udruženja “Ujedinjeni kršćani za Izrael” da je “sporazum stoljeća” konačno uništio ono što su nazvali “utopija o rješenju sa dvije države”. Isto tako sadašnji ministar vanjskih poslova SAD-a na Kongresu je izjavio: “Najbolje rješenje za konflikte je upravo mirni suživot i usklađivanje obje strane jedne prema drugoj, nakon prestanka razloga za sukobe.” Naravno da je na čelu tih razloga upravo islamsko vjerovanje. Allah, dž.š., kaže: “Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata.” (El-Bekare, 109)

Sedmo: Ulema upozorava muslimanske vlasti da ne prihvate ovakve zlonamjerne inicijative koje predstavljaju otvoreni napad na vjerovanje svojih naroda, te narušavaju povjerenje koje su im njihovi narodi dali i potpiruju vatru razdora i smutnje među muslimanima, što će dovesti do slabljenja muslimanskog ummeta i omogućiti njegovim neprijateljima da zavladaju njima. Allah, dž.š., kaže: “A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi dok se u pravu vjeru poziva? – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji nepravdu čini. Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (Es-Saff, 7-9)

Osmo: Obaveza je odgovornih u Ministarstvima obrazovanja i medijima arapsko-islamskog svijeta da prestanu sa poigravanjem sa nastavnim planovima i programima vezanim za islam, te da islam predstavljaju kroz Kur’an i sunnet, potvrđujući općepoznate istine islamskog vjerovanja i šerijata, kako bi zaštitili muslimansku omladinu od idejnih i akaidskih zastranjivanja, jer je omladina emanet koji je vama dat na čuvanje i za koji će te biti pitani na Sudnjem danu. Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.” (El-Enfal, 27)

Deveto: Učesnici Konferencije pozivaju ulemu, one koji traže znanje, daije i ostale mislioce i autore muslimane da izvrše svoju obavezu prema islamu i da se suprotstave smutnji iskrivljavanja vjere, te da upozore muslimane na ovu opasnost. Pozivamo ih da svojim člancima, knjigama, okruglim stolovima, predavanjima i hutbama pojasne vjeru tewhida i ono što je narušava, da upozore na smutnju ove zabludjele novotarije i da ukažu na to da nikome prisila ili alegorično tumačenje ne može biti opravdanje da ovu neistinu prihvati. Allah, dž.š., kaže: I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (El-Kehf, 29)

Deseto: Alimi učesnici ove konferencije pozivaju na formiranje zajedničkog tijela muslimanskih udruženja cijeloga svijeta koje će izdavati saopćenja i poruke vezane za sumnje koje se unose u islamsko vjerovanje i nameću muslimanima, te štiti konstante i temeljne odredbe islama. To tijelo bi organiziralo međunarodnu godišnju konferenciju, svakog mjeseca redžepa.

Allaha Svevišnjeg molimo da pomogne svakog ko pomaže Njegovu vjeru, da pomogne Svoje iskrene robove muslimane vjerom islamom. On to zaista može!

Naša posljednja dova jeste da zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!