Tag Archives: islam

BUDI BUDNA NACIJO!

Imate ljude koji rade na osvajanju (uništenju) svijeta i otvoreno govore o “zlatnoj milijardi”, kako je tobože planeta Zemlja prenapućena i pod hitno treba ljudsku populaciju svesti na jednu milijardu kako bi mogli da mirno uživaju u blagostanju. Takav jedan pakleni plan formulisan je i objavljen pod naslovom Protokoli sionskih mudraca.

S druge strane imate ljude koji pokušavaju da uspostave red na Zemlji čvrsto vjerujući da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji čija je uloga da očuva red koji je Svevišnji Gospodar uspostavio. Jedan od takvih na našem govornom području bio je čuveni Hasan Kafija Pruščak koji je napisao djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta.

To njegovo malo, ali značajno djelo, prevedeno je na mnoge jezike svijeta. Kafija je uočio nedostatke u Osmanskoj carevini tog doba i napisao spomenuto djelo na arapskom jeziku koje je imalo za cilj da upozori na nedostatke tadašnjeg sistema vlasti s ciljem da se prevaziđu.

Nije se zadovoljio time, nego je otišao u Istanbul da svoj nasihat uruči Sultanu lično. Nasavjetovaše ga da to prevede na osmanski jezik kako bi Sultan i njegova svita bili u stanju da ga razumiju. On je to uradio i lično Sultanu uručio primjerak prevoda na osmanski jezik. Sultan se zadivio onim što je pročitao, te naredio da se umnoži i podijeli po službama, te da se po tome postupi.

Kafiju je nagradio velikom nagradom i ponudio mu da ostane kao savjetnik na Sultanovom dvoru, ali je on zamolio da se vrati u svoju rodnu grudu, našu lijepu Bosnu, te ga Sultan imenuje za doživotnog kadiju u njegovom rodnom Pruscu.

Ovo je primjer, što bi rahmetli Nedžad Ibrišimović kazao, “ruhani i šejtani inspiracije”, prvi spadaju u grupu “šejtani”, a drugi u grupu “Rahmani” ljudi…

Do mojih ruku došla je ta brošura rahmetli Hasana Kafije Pruščaka u prevodu na bosanski jezik od strane rahmetli Safvet-beg Bašagića, koja je štampana davne 1919. godine. Moju pažnju privukao je tekst koji se nalazi nakon završetka prevoda djela, pod naslovom Spoznaja Allaha i robovanje, kojeg je vjerovatno sa arapskog preveo Safvet-beg Bašagić i kompletnog stavio pod navodne znake, ali nije spomenuo izvor.

Smatram da je taj tekst toliko važan da bi ga svaka muslimanska porodica trebala imati na vidnom mjestu u svojoj kući i stalno se na njega vraćati.

Ja sam ga naslovio sa: Budi budna nacijo!, zbog sljedećeg pasusa u njemu:

Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.

A evo tog teksta u cijelosti:

SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE

1. “Samo istina Uzvišenog je svjetlo, sve drugo je tama.”

2. “Mi svi smo od Boga, sav svijet je od Boga, sve ukazuje na Njega i svi ćemo se Njemu vratiti.”

3. “Svi poslanici su imali za cilj vraćanje na jednu jedinu riječ a ta je: spoznaja Allaha.”

4. “Glavni cilj vahja bio je ovaj – razviti spoznaju ljudskog roda.”

5. “Najveći uzdasi i plač evlija su od bola zbog rastanka i razdvojenosti od Voljenog i Njegove pažnje.”

6. “Sva savršenstva koja su dostigli Božije evlije i Božiji poslanici su da iz srca uklone sve osim Njega i da svoje srce zatvore za sve osim za Njega.”

7. “Ono što čovjeku otvara put da bi ga Allah primio u svoje okrilje je da odstrani od sebe sve osim Njega; a ovo nije dostupno svakom čovjeku.”

8. “Sami uronite u ova mora: more Božanskog, more poslanstva i Kur’an-i Kerima.”

9. “Zahvalnost na blagodatima javnim i tajnim Uzvišenoj Istini jedan je od najvažnijih zadataka robovanja i služenja koji svaki čovjek treba izvršavati koliko je u mogućnosti: iako ovu dužnost zahvalnosti Uzvišenoj Istini nijedno od stvorenja nije u stanju u potpunosti da izvrši.”

10. “Sasvim je jasno da je za slavljenje i veličanje Boga Uzvišenog neophodna i spoznaja o stepenu Njegove svetosti i atributima veličanstva i ljepote i bez nekog vida znanja i spoznaje ovo nije moguće.”

11. “Od odlika robovanja je i to da čovjek do moći Božije nikakvu drugu moć ne priznaje i do hvale Njemu nikome drugom hvalu ne iskazuje.”

12. “Slavljenje bilo čega drugog osim Boga nije ostvarivo: čak ako izričete pohvalu jednoj ruži ili jabuci, sve je to slavljenje Boga.”

13. “Znajte sigurno da ako vaše djelovanje ne proističe iz Božanskog i ako izađete iz jednoće islama bit ćete izgubljeni.”

14. “Ako su vaši ciljevi božanski, onda će i materijalne stvari doći uz njih, s tim što i one tada postaju božanske.”

15. “Mjerilo prepoznavanja božanskog od šejtanskog jeste to da (čovjek) nakon obraćanja sebi uvidi da ono što on hoće jeste samo djelo pa makar ga i neko drugi obavio.”

16. “Pažnja okrenuta Bogu i preseljenje (hidžra) od sebe ka Njemu, – a koje je najveći vid preseljenja (hidžre) -, te selidba od vlastitih prohtjeva ka Istini (Bogu), i iz ovosvjetskog u svijet onostranog, učinila vas je jakim.”

17. “Nakon oslanjanja na Boga na svoje se sposobnosti koje su i same od Njega pouzdajte i oslonite.”

18. “Kažem vam da se nikoga ne plašite osim Boga, da ni u koga ne polažete nadu osim u Njega, Svedarovatelja Uzvišenog.”

19. “Obraćanje pažnje na sve drugo osim Boga čovjeka zastire tamnim i svijetlim zastorima.”

20. “(Čovjekova) nemarnost prema Istini (Bogu) uvećava crnilo srca i čini da njegovi prohtjevi (nefs) i šejtan ovladaju njime i da pokvarenosti svakim danom budu veće, a spominjanje i sjećanje na Boga dušu čini svjetlom, srce blistavim i staništem Voljenog, a duh (ruh) pročišćenim i čovjeka oslobađa okova njegovih prohtjeva.”

21. “Znaj da nijedna vatra nije bolnija od vatre Allahove srdžbe!”

22. “Kako smo dužni da se sami čuvamo i tražimo izlaz iz tame (neznanja) ka svjetlu, dužni smo, isto tako, i druge da pozivamo.”

23. “Mi trebamo pozivati ali naše pozivanje ne smije biti zbog sebe niti dunjaluka, naše pozivanje mora biti u ime Boga.”

24. “Neka vaše učenje bude u ime Boga.”

25. “Ako čovjek udovoljava prohtjevima nefsa, a ne onome što želi Bog, ovim nidokle neće stići, ovakav njegov posao, na koncu, će biti slab. Sve što se ne čini zbog Boga ne može biti trajno.”

26. “Bog postoji: ne budite nemarni prema Njemu! Bog je prisutan: svi smo mi pod Njegovom zaštitom.”

27. “Neka vaša stremljenja budu ka Allahu, neka vaši koraci idu ka Njemu.”

28. “Sav kosmos svjedoči o postojanju Boga, sve što se zbiva i dešava odražava prisutnost Boga.”

29. “Stalno imajte na umu da je Bog prisutan u svakom vašem poslu, u svemu što radite! Bog prati oči kojima gledate. On čuje ono što jezikom izgovarate. On vidi ono što rukama radite i sutra ćemo za sve to morati odgovarati!”

30. “Nad svima nama bdije Bog i sve nas čeka smrt.”

31. “Vaša srca trebate dovesti do te spoznaje da je Bog prisutan u svemu što radite!”

32. “Dostignite takvu skromnost srca i svoje ponašanje izmjenite tako da znate da je svijet, od najviših visina do najnižih nizina, znak Allaha Slavljenog i Uzvišenog i da samo On ima moć nad njim.”

33. “Bog iskušava roba kroz blagodati kojima ga obasipa.”

34. “Ono što čovjeku daje izlaz iz kolebljivosti i neodlučnosti – to je “zikr”, spominjanje Boga.”

35. “Svoju pažnju okreni Bogu da bi srca bila okrenuta tebi.”

36. Vanjština nekog djela nije mjerilo, ono što je mjerilo je motiv i namjera zbog koje se djelo čini.”

37. Nema nijedne punoljetne i odgovorne osobe na svijetu, a da je Bog ne iskušava i ne stavlja na probu.”

38. “Svako u okviru položaja na kojem se nalazi i odgovornosti koju ima, upravo taj položaj i ta odgovornost su ispit za njega.”

39. “Mjerilo u islamu je Božije zadovoljstvo a ne ljudi. Mi ljude cijenimo po istini a ne istinu po ljudima. Mjerilo je istina.”

40. “Mi kriterije moramo učiniti božanskim.”

41. “Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.”

42. “Kosmos svjedoči o prisutnoti Boga, u Božijoj prisutnosti ne činite grijeh. U prisutnosti Boga se ne prepirite oko beskorisnih, prolaznih stvari. Radite vaš posao u ime Boga i ka Njemu se približavajte.”

43. “U ovom trenutku svi mi se nalazimo pred ispitom.”

44. “Čovjek može nešto od očiju svih ljudi da sakrije, ali sve naše
stvari se čuvaju kod Boga i On će ih nama samima vratiti.”

45. “Oslanjajte se na Boga, a ovo oslanjanje na Boga – ako Bog da – će razriješiti sve vaše probleme.”

46. “Svi oni zadaci kojima nas je Allah dž.š. zadužio da ih izvršavamo odraz su Njegove milosti i dobrote prema nama, a mi ih smatramo nametnutom obavezom.”

47. “Mi trebamo biti Allahovi robovi i trebamo znati da sve stvari potiču od Boga.”

48. “Bog, Svedarovatelj Uzvišeni darovao nam je sve svoje blagodati, a te stvari koje nam je darovao trebamo trošiti na Njegovom putu.”

49. “Svi mi jesmo od Boga i treba da budemo na putu služenja Njemu.”

50. “Ono što čovjeku olakšava tegobe je ovo: da svi ljudi odlaze sa ovog svijeta i da ćemo svi mi otići, zato je bolje da se žrtvujemo na Božijem putu.”

51. “Svi mi, ma šta da imali, Bogom to imamo, zato svu snagu koju posjedujemo na Božijem putu treba da trošimo.”

Safvet-beg Bašagić

Ko su to (istinske) legende?

Nije prava legenda Mesi, niti je to Kristijano Ronaldo… Nego:

1 – Legenda je Osman b. Affan koji je proučio cijeli Kur’an na jednom rekatu;

2 – Legenda je Alija b. Ebi Talib koji je sam iščupao ogromna vrata tvrđave Hajber;

3 – Legenda je Zubejr b. Awwam koji je sam napao mušričku trđavu i tako bio uzrokom velike pobjede muslimana;

4 – Legenda je Dirar b. el-Ezver koji je sam napao rimljansku vojsku;

5 – Legenda je Halid b. Velid koji je sam napao neprijateljsku vojsku, kidnapovao njihovog vojskovođu i vratio se u redove muslimanske vojske;

6 – Legenda je halifa Omer b. Abdul-Aziz kojem je bilo potrebno manje od dvije godine vladavine da niko u njegovoj državi ne bude siromah koji može primiti zekat;

7 – Legenda je Halid b. Velid koji je učestvovao u 100 bitki, a nijednu nije izgubio;

8 – Legenda je Alija b. Ebi Talib koji se u jednoj bici borio sa dvije sablje, a konjem upravljao nogama;

9 – Legenda je Dža’fer et-Tajjar koji je, nakon što su mu odsječene obje ruke, zastavu uzeo u naramak;

10 – Legenda je h. Omer koji je javno učinio hidžru, dok su svi ashabi to uradili tajno;

(Opasao je svoju sablju, stavio luk sa strijelama na svoje rame i uzeo svoj poznati štap u ruke, a zatim otišao do Kabe, učinio tavaf sedam puta, klanjao dva rekata iza Mekam Ibrahima. Potom se obratio mušricima koji su u grupama, pored Kabe, sjedili riječima: “Kako ste vi loši ljudi, Allah će vas sigurno poniziti! Ko želi da njegova majka za njim zaplače, da mu djeca postanu jetimi i žena ostane udovica, neka me sačeka iza ove doline!” Niko se nije usudio da to uradi.)

11 – Legenda je Hamza b. Abdul-Muttalib koji je, nakon što je čuo da je Ebu Džehl grdio i povrijedio Poslanika, s.a.v.s., otišao do njega i udario ga šakom u lice rekavši: “Zar ćeš ga vrijeđati, a ja sam u njegovoj vjeri, govorim ono što on govori?! Uzvrati meni ako smiješ!”

Molim Allaha da nas učini ponosnim na islam i njegove časne sljedbenike!

Amin!

Politički islam?!

Zašto je Zapad kreirao, a to prihvatili sekularisti i liberali u arapskom svijetu, termin politički islam, sa negativnim prizvukom, uprkos činjenici da on asocira na integritet i političku neovisnost?

Odgovor na ovo pitanje dao je uvaženi doktor Mustafa Mahmud, r.a., pred svoju smrt riječima:

“Kada zapadni političari izjavljuju da oni nemaju ništa protiv islama kao vjere i da nisu neprijatelji islama, oni su na jedan način iskreni u tome. Oni, zaista, nemaju ništa protiv toga što mi klanjamo, postimo, obavljamo hadždž, cijele dane i noći provodimo u ibadetu, zikiru, dovi… Oni nemaju ništa protiv da mi cijeli svoj život provodimo u tevekkulu (oslanjanju na Allaha), i’tikafu u džamijama, da obožavamo Allaha, dž.š., kako želimo i da Ga veličamo kako znamo. Oni nemaju ništa protiv obredoslovnog islama – islama obreda i skrušene pobožnosti (zuhda). Oni nemaju ništa protiv da cijeli ahiret bude nama. To njih uopće ne zanima i o tome uopće ne razmišljaju. Naprotiv, ponekad su podržavali sufizam i izoliranost, te bili podrška šejhovima pojedinih tarikata i vjerno ih branili.

Međutim, njihovo neprijateljstvo i borba usmjereni su ka drugoj vrsti islama, islamu koji im predstavlja konkurenciju u upravaljanju svijetom i njegovoj izgradnji na drugim vrijednostima. Islamu koji za njih predstavlja konkurenciju na ovom svijetu, koji sebi traži prostor za aktivno učešće u tokovima života.

Islamu koji želi da izgradi drugačiji kulturni put, da izgradi druge vrijednosti u međuljudskim odnosima, druge modele umjetnosti i misli…

Islamu koji želi da unaprijedi nauku, izumiteljstvo i tehnologiju, ali sa potpuno drugim ciljevima koji su suprotni nadmoći, osvajanju, neprijateljstvu i monopolu.

Političkom islamu koji ide dalje od ličnog preobražaja pojedinca do preobražaja društva, civilizacije i kompletnog svjetkog poretka.

U ovom slučaju kompromis ne dolazi u obzir i ne postoji niti djelić tolerancije. Naprotiv, riječ je o žestokom ratu. Svako će na tebe ispaliti svoje oružje. Možda te pogode meci čak i iz neke od islamskih (muslimanskih) zemalja. Zapadni stil života danas se pretvorio u dobro naoružanu tvrđavu, koja ne prihvata nikakvu konkurenciju niti alternativu.

Sukob je kader (sudbina) svakog onog ko pokuša da islam izvede iz džamije i tekije.”

Dr. Mustafa Mahmud

                                                          (preuzeto iz knjige: Politički islam i buduća bitka, str. 17-18)

Šanli Urfa – grad Allahovih poslanika, a.s.

Od strane gradonačelnika grada Urfe, preko jednog poznanika na Harran Univerzitetu u Urfi, dobio sam poziv da učestvujem u velikoj godišnjoj manifestaciji koju grad organizira u znaku sjećanja na Ibrahima, a.s. Znao sam da istočni dio Turske, u kojem se nalazi Urfa, pripada Mezopotamiji – dolini između rijeka Eufrat i Tigris, te da je to pokrajina koja je sastavni dio mubarek Šama, na kojem su  živjeli i djelovali mnogi poslanici, a.s. Međutim, nije isto čuti i vidjeti. Dolazak u grad u kojem je sve u znaku Ibrahima, a.s., nazivi džamija, trgova, ulica, prodavnica, restorana, ostavlja poseban utisak na svakog, ko zna ko je bio Ibrahim, a.s. Muslimani u Turskoj tvrde da je upravo tu, u starom dijelu Urfe, Ibrahim, a.s., bačen u vatru, te da se Allahovom naredbom da bude hladna vatra pretvorila u vodu, a užarena drva u ribe, te da je vatra bila toliko velika da je Ibrahimm, a.s., u nju bačen sa velike lomače na vrhu brda, na kojem se i danas nalazi velika tvrđava u kojoj su najveće građevine – dva ogromna kamena stuba koji su ostatak te lomače. Zaista je impresivno naći se na tom mjestu, usred prelijepih starih džamija sa visokim kamenim munarama između kojih se kreće voda sa puno zelenila i riba koje slobodno žive i koje niko ne lovi. Teško je dokazati tačnost ove tvrdnje, da je to bilo baš na ovom mjestu, ali događaj se sigurno desio onako kako nam je Kur’an i vjerodostojan hadis opisao.

Interesantno je da su čelnici grada Urfa glavni i najveći trg u gradu, nakon dešavanja u Egiptu, nazvali Rabia, u znak podrške egipatskom narodu protiv pučkog režima Sisija. Urfa broji oko milion stanovnika od kojih su najbrojniji Kurdi, zatim Arapi, a tek na kraju Turci. Nakon dolaska velikog broja izbjeglica iz Sirije (250 000) došlo je do netrpeljivosti između domaćih i izbjeglica, zbog čega se predsjednik Erdogan oglasio rekavši državljanima Turske da su braća iz Sirije muhadžiri, a da Turci treba da budu što bolje ensarije. Mnogi u Turskoj, nažalost, nisu ni znali šta su to muhadžiri i ensarije, tako da su imami i hatibi objašnjavali značenje te izjave na hutbama i predavanjima. U tom kontekstu je bilo i učešće muslimana iz raznih dijelova svijeta, kao predstavnika nevladinih organizacija, na ovogodišnjoj manifestaciji Ibrahim Halil, u kojoj je bilo nas troje iz BiH, a ispred AKOS-a. Glavni dio manifestacije, koji je najviše privukao medijsku pažnju, bila je mirna šetnja velikog broja građana Urfe, na čelu sa predstavnicima vlasti i gostiju iz raznih zemalja muslimanskog svijeta, koji su bili obučeni u narodne nošnje, da se pošalje poruka kako su muslimani iz cijeloga svijeta, bez obzira na različitosti među njima, braća i da se međusobno trebaju voljeti i poštovati. Ta kampanja je doprinijela umanjenju netrpeljivosti i boljem razumijevanju između izbjeglica (muhadžira) i domaćeg stanovništva (ensarija).

Naš štand na sajmu, iako skroman, bio je izuzetno posjećen, ali najveći broj posjetilaca prepoznaje da se radi o BiH preko slike rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, kojeg turski narod izuzetno cijeni i uvažava, smatrajući da je on jedan od prvih predsjednika muslimanskog svijeta koji je, u novije vrijeme, ponovo podigao čast muslimana.

Zaista je vrijedno spomenuti da su Urfa i njena okolica sa najvećim procentom kurdskog stanovništva, bila dugo vremena zapostavljena i da su kurdski pobunjenici svoje borce regrutovali iz tih krajeva. Dolaskom Erdogana na vlast stvari se u bitnome mijenjanju. Kurdima se dozvoljava obrazovanje na maternjem jeziku i pokreće se državna radio-tv stanica na kurdskom jeziku. Vlada je uložila veliki napor na polju privrednog prosperiteta te regije, tako što je podzemnim kanalima dovela vodu Eufrata do obradivih parcela, a zatim zagarantovala otkup cjelokupne proizvodnje. Tako je ova regija doživjela veliki ekonomski napredak i u mnogome ublažila nezadovoljstvo Kurda sa svojim statusom, te smanjila podršku kurdskom pobunjeničkom pokretu.

Ovo je primjer kakve pozitivne rezultate može napraviti poštena vlast. Tek na ovakvim primjerima u pravom svjetlu razumijemo kur’anske ajete i mnogobrojne hadise koji govore o vrijednosti poštenog i pravednog vladara.

Molim Allaha, dž.š., da pomogne islam i muslimane na svakom mjestu i da im podari poštenu i pravednu vlast!

IUM 2014

Svjetska unija islamskih učenjaka – nova nada muslimanskog ummeta.

U Istanbulu je, od 20. do 23. augusta, održana četvrta skupština Svjetske unije islamskih učenjaka. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo prisustvovati tako eminentnom skupu sa nekoliko hiljada alima iz svih krajeva svijeta. Naravno, veliku pažnju skupštine privukla su aktuelna dešavanja u islamskom svijetu. Za vrijeme održavanja skupštine održan je i kongres pod naslovom: Kako ojačati ummet – globalne smjernice? Uvodnu riječ na kongresu imao je uvaženi šejh dr. Jusuf El-Karadavi koji je podvukao da muslimani ne žele zlo nikome i da je obaveza svakog muslimana da svojim ličnim primjerom na najbolji način prezentuje vjeru islam. Činjenica je, ističe dr. El-Karadavi, da muslimani današnjice na tom planu nisu uradili dovoljno.

Ja sam iskoristio priliku i svaku delegaciju, koju sam sreo iz bilo kojeg dijela svijeta, upitao isto pitanje: Da li je generacija muslimana koja dolazi bolja od one koja odlazi? Svi, bez izuzetka, odgovorili su da je bolja generacija koja dolazi. To bi, po mom dubokom ubjeđenju, bio najbolji odgovor na sve nedoumice, dileme, zabrinutost i bol po pitanju aktuelnih dešavanja u islamskom svijetu. To su jednostavno iskušenja koja muslimane vraćaju na pravi kolosijek, koja ih čine svjesnijim i jačim. Sjetimo se samo kakvo je bilo stanje muslimana i BiH prije zadnjeg (tako strašnog i bolnog) rata. Veliko je pitanje šta bi se sa nama deslio da nije bilo tog rata?!

Zato treba znati da je proces povratka islama i muslimana na svjetsku scenu sigurno u toku i niko ga ne može zaustaviti. On će biti, za razliku od mnogih pokušaja da se dokaže suprotno, sigurno ponovo civilizacijski i općeljudski human preporod koji će svjetskoj zajednici donijeti prosperitet i svjetliju budućnost.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će takav proces svojim aktivnostima ubrzati! Amin!

zejneba

Šta je pravi iman? (II dio)

Intelektualna spoznaja je neophodna da bi se otkrila tajna postojanja, a to je nemoguće bez uvida u Objavu. Ta spoznaja treba da dosegne stepen odlučnosti i nepokolebljivosti, koju ne može poljuljati nikakav vid sumnje. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat 15. ajet)

Ta čvrsta spoznaja mora da rezultira osjećajem srca i potpunom pokornošću i predanošću Onome Koga je spoznao.

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa 65. ajet)

“Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti.” (En-Nur 51. ajet)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab 36. ajet)

Tako snažna spoznaja i spremnost na pokornost neminovno rezultiraju srčanom toplinom koja čovjeka motiviše za praksom koju mu nalaže njegovo vjerovanje. Prije svega za određen model života u ponašanju, a zatim za požrtvovanost na tom putu i svojim imetkom i svojim životom. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal 2-4. ajet)

Sejjid Kutb, r.a., kaže: “Iman je vjerovanje srca u Allah, dž.š., i Njegova Poslanika. Vjerovanje koje ne može poljuljati nikakva sumnja niti nejasnoća. Čvrsto ubjeđenje koje je nepokolebljivo i do kojeg nesigurnost ne može doprijeti. Ubjeđenje iz kojeg proizilazi požrtvovanost na Allahovom putu imetkom i životom. Kada srce okusi slast ovakvog imana, potpuno ga prihvati i u njemu ostane ustrajno, neminovno je da se u njemu rodi snaga koja ima za cilj da ga potvrdi praksom koja je vidna u životu ljudi i njihovoj svakodnevnici. Takav čovjek ima veliku potrebu da uskladi svoj srčani osjećaj sa sredinom koja ga okružuje. On nije u stanju da podnese tu kontradiktornost između njegovog čvrstog ubjeđenja u srcu i realnosti koja ga okružuje, jer ga ta kontradiktornost stalno vrijeđa i iritira. Iz tog razloga se u njemu rađa tolika snaga i spremnost na žrtvovanje, na Allahovom putu, svega što posjeduje. To je snaga koja izivre iz svakog iskrenog vjernika. On ima za cilj da u stvarnost pretoči tu divnu sliku koju nosi u svojim grudima, da ta slika postane realnost sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju. Zato je netrpeljivost između vjernika i neislamske sredine koja ga okružuje sasvim normalna, jer se on ne može pomiriti sa činjenicom da se njegova realnost razlikuje od predstave koju nosi u svom srcu. Isto tako, on nije u stanju da se odrekne svoje imanske predstave, koja je tako divna i ispravna, za rad realnosti koja je neispravna i veoma teška. To stanje ga navodi na neprestanu borbu svim mogućim sredstvima protiv džahilijjeta koji ga okružuje, sve dok se realnost ne uskladi sa imanskom koncepcijom života.” (Fi zilalil-Kur’ani, El-Kerim, str. 26)

 

Šta je pravi iman? (I dio)

Muslimanski ummet danas ima samo jedan jedini put koji ga vodi ka izlazu iz stanja u kome se nalazi. To je put imana. To je jedini put za ostvarivanje svega što želimo.

Ako želimo ahiret…njegov put je iman.

Ako želimo dunjaluk…njegov put je iman.

Ako želimo ahiret i dunjaluk zajedno…njihov put je iman.

Ako želimo sreću, ona je nemoguća bez duševne smirenosti, a ona je nemoguća bez imana.

Ako želimo čist život, čistoće nema bez Pravog puta, a Pravog puta nema bez imana.

Ako želimo stabilnu i solidarnu zajednicu, ona je nemoguća bez bratstva, a bratstva nema bez imana.

Ako želimo vojnu pobjedu protiv naših neprijatelja, ona je nemoguća bez heroja, a heroja nema bez požrtvovanosti, a požrtvovanosti nema bez imana.

Ako želimo ekonomsko blagostanje, njega nema bez rada, a rada nema bez morala, a morala nema bez imana.

Ako želimo tehnološki napredak, njega nema bez iskrenosti, a iskrenosti nema bez jasnog cilja, a život nema cilja bez imana.

Ako želimo korijenite promjene u našem životu, one su nemoguće bez promjene samih nas, a ona je nemoguća bez čvrste odluke, a nje nema bez imana.

Ako želimo pravednu vlast, nje nema bez zakona, a nema koristi od zakona bez savjesti, a savjesti bez imana.

Iman je snaga morala i moral snage. Duh života i život duha. Tajna svijeta i svijet tajni. Ljepota svijeta i svijet ljepote. Svjetlo puta i put svjetlosti.

Iman je oaza musafira, zvijezda moreplovca, putokaz zbunjenom, sprema ratniku, saputnik samcu, uzda silnom i snaga slabom.

Iman je fabrika herojstva, uzrok čuda, ključ nerješivog i svetionik svakog puta.

Ukratko, iman je nužda ljudskog života, nužda pojedincu kako bi bio sretan i uspješan, i nužda društva kako bi bilo stabilno i opstalo.

Međutim, pitanje šta je to iman o kojem je riječ?

Nije dovoljno da čovjek samo svojim jezikom izgovori da je vjernik. Mnogo je munafika, koji su svojim riječima tvrdili da su vjernici, ali njihova srca nisu vjerovala. Allah, dž.š., kaže:

“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” (El-Bekara 8-9. ajet)

Isto tako, iman nije samo izvršavanje određenih ibadeta koje obično samo vjernici čine, jer je mnogo prevaranata koji se pretvaraju kao pobožnjaci, a njihova srca su prazna i uopće ne znaju iskrenost prema Allahu, dž.š., a On kaže:

“Licemjeri misle da će Alllaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa 142. ajet)

Isto tako, iman nije ni samo intelektualna spoznaja temelja vjerovanja, jer, koliki je broj ljudi koji su upoznali temelje vjerovanja, a nisu vjernici. Allah, dž.š, kaže:

“I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita…” (En-Neml 14. ajet)

Njima nije dozvolio njihov kibur, ili zavist, ili prekomjerna ljubav za ovodunjalučkim užicima, da budu vjernici iako im je stvar bila potpuno jasna. Allah, dž.š., kaže:

“…ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.” (El-Bekara 146. ajet)

Iman u suštini nije djelo jezika, niti djelo našeg tijela, niti djelo našeg intelekta. Iman je, zapravo, stvar kompletnog ljudskog bića koja zadire u njegove najdublje i najskrivenije djeliće i obuhvata ga sa svih strana. Obuhvata njegovu spoznaju, želju i intuiciju.

 

Islam – vjera umjerenosti i uravnoteženosti

“I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.” (El-Bekara, 143)
U citiranom ajetu sintagmu “Ummeten Wesatan” rahmetli Korkut prevodi kao pravednu zajednicu. Ovaj njegov prijevod ima utemeljenje uznačenju riječi “wesatijja”, jer ona označava najbolje, a pravda je najbolja osobina pojedinca i zajednice na kojoj se temelji društvo.

Islam u vjerovanju predstavlja sredinu između prihvatanja svakog vida praznovjera i obožavanja raznih pojava i životinja i materijalizma koji u potpunosti negira sve što izlazi iz okvira pojavnog svijeta, te tako negira jednu od osnovnih ljudskih potreba koja se ogleda u vjerovanju u neviđeno. Potreba govora o srednjem kursu po pitanju vjerovanja, danas je veća nego ikada ranije. Svjedoci smo pretjerivanja u materijalističkom
svjetonazoru koji u potpunosti negira Božije postojanje, ali istovremeno materiju proglašava božanstvom do te mjere da su pojedini postali obožavatelji Satane. Srednja pozicija islama po ovom pitanju ogleda se upravo u priznavanju samo jednog jedinog Allaha, koji nije rođen, niti je rodio, a sve ostalo su Njegova stvorenja koja ne mogu nikome nauditi niti koristiti bez Njegove dozvole.

Islam predstavlja sredinu između onih koji su pretjerano veličali poslanike do te mjere da su ih proglasili bogovima ili božijim sinovima, i primitivaca koji su ih u laž utjerivali, omalovažavali i neke od njih ubijali. Danas pojedini o njima govore samo kao o društvenim reformatorima koji su bili pozitivni u svome vremenu, a njihova učenja su prevaziđena u modernom dobu.

Islam, također, predstavlja sredinu između onih koji pretjerano naglašavaju ulogu razuma i smatraju ga jedinim izvorom fizičkog i metafizičkog znanja i onih koji su ga potpuno zanemarili i predali se intuicijama i nadahnućima, te tako u potpunosti zaslijepili.
Materijalisti su, nažalost, pored predanosti materiji učinili isto i sa razumom, pa tako prihvataju samo ono što mogu svojim razumom dokučiti, a što ne mogu odbacuju. Nasuprot njih su oni koji su razum potpuno zanemarili i predali se iluzijama i praznovjerju. Islam je upravo sredina između tog dvoga. Razum ima značajno mjesto u islamu i na njemu se temelje šerijatske obaveze, ali mi nećemo reći da prihvatamo samo ono do čega nas razum dovede. Naprotiv, razum ima svoje polje djelovanja koje je ograničeno, kao što je ograničeno djelovanje svih drugih ljudskih organa: vida, sluha, ruku… Postoje druge oblasti koje su van granice djelovanja razuma u kojima se u potpunosti predajemo objavi.

Islam čovjeka obavezuje shodno njegovim mogućnostima: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286)
Poznat je slučaj trojice koji su željeli da se obavežu ibadetima više nego što je preporučeno pa im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šta hoće oni koji su rekli tako i tako? Ja klanjam noćni namaz, ali i spavam, postim, ali i prekidam post i ja se ženim. Ko se ne bude pridržavao moga puta on ne pripada meni.” U drugom hadisu stoji: “Allahu najdraže djelo je ono koje traje, pa makar bilo i malehno.”

Ehli-s-sunnet predstavlja srednji, umjereni put: niti pretjeruju, niti su nemarni spram akaidskih pitanja. Taj srednji put uzeli su iz Kur’ana i Sunneta. Jedan od prvaka ehli-s-sunneta imam Ahmed b. Hanbel, r.a., u poznatoj hutbi kaže: “Hvala Allahu koji u svakom vremenu daje istinske nasljednike nauke koji pozivaju zalutale uputi i trpe njihove uvrede, razotkrivaju pokušaje iskrivljavanja kur’anskih značenja što čine zlonamjerni, te neispravno tumačenje, a što je karakteristika neznalica i greška zabludjelih.” Ehli-s-sunnet su najuspješniji u svim pitanjima u kojima je došlo do nesuglasja među sljedbama unutar islama i najbliži su istini zato što se pridržavaju srednjeg pravca utemeljenog na Kur’anu i Sunnetu. Kada je riječ o Allahovim, dž.š., imenima i svojstvima, ehli-s sunnet su umjereni. Oni su između onih koji potpuno niječu Allahove, dž.š., atribute i poriču smisao ajeta koji o njima govore, do te mjere da su Allaha, dž.š., poistovijetili s nepostojanjem i neživim, te između onih koji su Allaha, dž.š., uporedili s Njegovim stvorenjima. Ehli-s-sunnet Allahu, dž.š., pripisuju svojstva koja se spominju u Kur’anu i Sunnetu, a negiraju ono što negiraju Kur’an i Sunnet. Allahu, dž.š., pripisuju lijepa imena i uzvišena svojstva, a negiraju spoznaju njihove suštine i bilo kakvu sličnost sa svojstvima stvorenja. To je pripisivanje bez poređenja i nijekanje bez obezvrjeđivanja. Oni su postupili po Allahovim, dž.š., riječima: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
O pitanju kadera, Allahove, dž.š., odredbe, ehli-s-sunnet predstavljaju srednji umjereni pravac, između onih koji poriču Allahovu, dž.š., moć, sveobuhvatnost Njegovog znanja, Njegovu volju i Njegovo stvaranje, i onih koji su potpuno izopačili Allahovu vjeru i poriču volju čovjekovu, njegov slobodni izbor, njegovu moć i njegovo djelovanje, do te mjere da su postali slični mušricima koji su kazali: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” (El- En’am, 148)
Ehli-s-sunnet pripisuju Allahu, dž.š., Njegovo sveobuhvatno znanje, volju, moć i stvaranje svega postojećeg, u šta spadaju i ljudska djela. međutim, čovjeku su priznali njegovu slobodnu volju, izbor, moć i djela, zbog čega će biti nagrađen ili kažnjen, a Allah, dž.š., sve to najbolje Zna. Na polju fikhskih propisa i nagrade i kazne oni zastupaju srednji put, između onih koji su muslimane proglasili nevjernicima zbog velikih grijeha i smatraju da će zbog toga vječno ostati u vatri bez ikakve šanse za šefa’atom, s jedne strane, i murdžija koji kažu: “iman grješnika i iman poslanika i pobožnjaka je isti” s druge strane. Kada je riječ o ashabima, ehli-s-sunnet su umjereni. Ne pretjeruju u veličanju pojedinih, kao što su ekstremi među šiijama koji su posvetili “ehlu-l-bejt” i njima pripisali imamet i nepogrješivost, niti pak gaje veliko neprijateljstvo prema većini ashaba do te mjere da im pripisuju kufr i odmetništvo od dini-islama, kao što to čine haridžije i šiije kada su u pitanju ostali ashabi. Ehli-s-sunnet kažu: “Ashabi su najbolji muslimani, nakon Poslanika, s.a.v.s. Oni se međusobno razlikuju po zaslugama. Najzaslužnija su prva četverica halifa, zatim deseterica kojima je obećan Džennet. Oni ne smatraju nikog od ashaba nepogrješivim i ne govore o nemilim događajima koji su se među njima desili. Oni jednostavno kažu: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10)

Najbolje nasljedstvo

Mukatil b. Sulejman, r.a., ušao je kod El- Mensura, r.a, kada je ovaj postao halifa, pa mu je El-Mensur rekao: “Posavjetuj me, o Mukatile!” On mu reče: “Hoćeš li da te posavjetujem onim što sam vidio ili onim što sam čuo?” “Onim što si vidio.” Reče on: “O vladaru pravovjernih, Omer b. Abdulaziz je imao 11 muške djece, a iza sebe je ostavio samo 18 dinara. Kefini su kupljeni za pet dinara, kabur je plaćen devet dinara, a ostatak je podijeljen njegovim nasljednicima.
A Hišam b. Abdulmelik je imao, isto tako, 11 muških potomaka, svaki od njih je naslijedio milion dinara. Tako mi Allaha, vladaru pravovjernih, jednog dana sam vidio jednog od sinova Omera b. Abdulaziza kako donira 100 konja za borbu na Allahovom putu, a  jednog od sinova Hišama b. Abdulmelika kako prosi na ulici.”
Mnogi su pitali Omer b. Abdulaziza, kada je bio na smrtnoj postelji: “Šta si ostavio svojoj djeci, o Omere?” On bi odgovarao: “Ostavio sam im takvaluk. Ako budu dobri mu’mini (salihun), Allah će ih uzeti u Svoju zaštitu (jetevellassalihin), a ako ne budu, ja neću da im ostavljam ono što će im pomoći u griješenju.”
Mnogi roditelji cijeli život rade i privređuju da bi obezbijedili budućnost svoje djece, misleći da će im novac obezbijediti sigurnost, a zaboravljaju da je najveća sigurnost kod Svevišnjeg Gospodara.

Većina svijeta

Ukoliko nekog posavjetuješ, a on ti odgovori: “…većina svijeta to radi!” –  znaj:

Ukoliko potražiš sintagmu “većina svijeta” u Kur’anu naći ćeš da poslije nje dolazi: “ne zna, je nezahvalna, ne vjeruje” ;

A ako podržiš sintagmu “većina njih” naći ćeš da poslije nje slijedi: ”su griješnici, su neznalice, se okreću od istine, ne razumije, ne čuje’’ ;

Zato ti budi od onih malobrojnih za koje je Allah, dž.š., kazao: “A samo malo je mojih robova koji su zahvalni” ; “sa njim je povjerovao samo mali broj” ; “mnogo ih je među prijašnjim narodima, a malo među potonjim” ;

Drži se puta Istine i nemoj da te obeshrabri malobrojnist  onih koji je slijede.

A skloni se puteva zablude i nemoj da te zavara mnogobrojnost onih koji u propast hrle…