Tag Archives: činjenje dobra

Šta poslije ramazana?

Evo, mubarek mjesec ramazan je prošao. Blago onom ko je u njemu osjetio istinsku slast u pokornosti Allahu, dž.š. – onom ko je osjetio slast života u sjeni Kur’ana.

Upitali su Abdullaha b. Mes’uda kako su ashabi dočekivali mjesec ramazan, pa je odgovorio: “Ashabi su sa zebnjom u srcu dočekivali mubarek ramazan od straha da u njihovim srcima nije ostalo i koliko trun zlobe prema bilo kome.” Ashabi su bili duboko svjesni veličine ramazana i nastojali da u njega uđu čisti od bilo kakvih ovodunjalučkih problema, potpuno predani Svevišnjem Allahu, kako bi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu bili primljeni.

Koliko je onih koji su se nadali da će doživjeti ovaj mubarek ramazan, pa ih je edžel pretekao te su sa ovoga svijeta otišli prije nego što je nastupio? Koliko je onih koji su dočekali ovogodišnji mubarek ramazan, ali nisu dočekali njegov kraj – Svevišnji Allah ih je uzeo sebi? (Danas smo klanjali dženazu jednom finom insanu, hadžiji koji je dvadeset i sedme noći nakon teravije i noćnog namaza u džamiji preselio sa ovoga svijeta). Koliko je onih koji se nadaju da će dočekati idući mubarek ramazan, a ne znaju da je već zapisan datum njihove smrti prije njegovog nastupanja?

  • Zato se iskreno pokajmo našem Gospodaru i odlučimo da se više nećemo vratiti griješenju. Nemojmo biti “kao ona koja bi svoju pređu rasplela kad bi je već bila čvrsto oplela.”
  • Ostanimo ustrajni u činjenju dobra i nastavimo živjeti u hladovima Kur’ana priželjkujući Allahovo zadovoljstvo i uživajmo u tome.
  • Nemojmo biti sigurni da je Allah, dž.š., primio naše ibadete koje smo uradili za ovaj mubarek mjesec ramazan, nego ustrajmo u dobru da bi potvrdili svoju odlučnost da ostanemo na tom putu i zaslužimo Allahovu milost.

Stanje muslimana i njihovo ponašanje je razlog neprijateljstva prema njima.

Pretvorimo naš iman u praksu, konkretna djela: odgovornost, poštenje, pravednost… Ponašajmo se shodno Allahovom konceptu! Ponašajmo se tako da budemo prepoznati među drugima. Da kažu: “Ovo je musliman, on je bogobojazan, pošten, pravedan, odgovoran… Sve dok to ne postignemo nećemo biti pravi muslimani!

Ukoliko se islam poveže sa neodgovornošću u poslu, nepoštovanju termina, nekvalitetnim uslugama, lažnim izjavama… – onda je rezultat više nego očit.

Nemuslimani o islamu neće saznati iz muslimanskih knjiga, nego od tebe. Čak i onaj karikaturista koji je tako brutalno ocrtao časnog Poslanika, s.a.v.s., nakon što je kritikovan i nakon što mu je objašnjeno kakav je bio moral Poslanika, s.a.v.s., rekao je: “Izvinite, ja sam mislio da je on kao i njegovi sljedbenici. Kada bi muslimani primijenili svoju vjeru u praksi na raznim dijelovima zemaljske kugle stav zapadnjaka o islamu bio bi sasvim drugačiji!”

Braćo moja, musliman svojim ponašanjem ponekad prekriva pravu sliku islama. Zato ukoliko tvoje ponašanje ne bude najotvorenije govorilo o iskrenosti, moralu, odgovornosti, izvršenju obećanja, preciznosti termina, kvalitetu u radu i pravednosti, tvoja vjera se neće poštovati!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam podari zadovoljstvo u imanu i da tu ljepotu pretočimo u naša djela i izgradimo bolje društvo, pokazujući tako sebi  drugima da je ramazan na nas djelovao!

Amin!

Halal i haram u odgoju naše djece

Dr. Muhammed Ratib En-Nabulisi, poznati sirijski alim, govori o tome kako ga je njegova majka odgajala:

–  Sjećam se kada mi je jednog dana moja majka rekla: “Sine, možeš li izgovoriti riječ “halal” a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušao sam i uspio da izgvorim riječ “halal” tako da mi usne ostanu otvorene. Majka mi je čestitala i poljubila me za uspješno obavljen zadatak. Zatim je rekla: “A možeš li izgovoriti riječ “haram”, a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušavao sam nekoliko puta, ali nisam uspio. Sa žalošću sam rekao svojoj majci da svaki put na kraju usne ipak zatvorim.

Majka se nasmiješila i dodala: “To je razlika između halala i harama. Sine moj, haram je zatvaranje, tjeskoba i nesreća, a halal je otvaranje, širina i sreća, pa izaberi šta hoćeš. Odaberi hoćeš li da se pred tobom otvore dunjalučka i ahiretska vrata uspjeha, ili da se zatvore.”

Od tada bi moja majka, kada ja uradim nešto loše, sastavila svoje usne i napravila tužno lice, a kada uradim nešto dobro otvorila usne sa osmijehom na licu. Govorila mi je: “Sine moj, ukoliko želiš da stalno vidiš osmijeh na licu svoje majke, radi ono što je “halal” i dobro.”

Odrastao sam nastojeći da moja majka ne izgubi svoj predivni osmijeh.

Kada je moja majka preselila, ušao sam da se oprostim od nje i da je posljednji put poljubim, a zatekao sam je sa osmijehom na licu, otvorenih usana. Tada sam rekao: “Majko, držat ću se obećanja koje sam ti dao, radit ću samo ono što je halal sve dok se ponovo ne sastanemo na onom svijetu.”

Podučavajte svoju djecu riječima:

–  Ovo je halal, a ovo haram!

–  S ovim je Allah zadovoljan, a ovo Allaha srdi!

Nemojte ih podučavati samo da je nešto nepristojno, sramota…

Tako ćemo izgraditi generaciju koja će se bojati Allaha, javno i tajno, a ne generaciju koja će se bojati ljudi!

Velika mudrost o životu

Poznati islamski daija iz Sirije, Ali Tantawi, koji je svoj životni vijek proveo u Saudijskoj Arabiji, upitan je jedne prilike o najvećoj mudrosti koju je u svom životu pročitao, pa je odgovorio: “Čitao sam konstatno više od 70 godina. Nisam pronašao ljepše mudrosti od one koju je prenio imam El-Dževzi, r.a:

Teškoća koja prati dobro djelo odlazi, a ostaje njena nagrada, dok slatkoća grijeha isto tako odlazi, ali ostaje njena kazna. Budi sa Allahom i ni na kog drugog se ne osvrći. Pruži svoje ruke prema Njemu u dubokoj tmini noći i reci: Gospodaru moj, dunjaluk nema ljepote bez spominjanja Tebe, niti Onaj svijet ima smisla bez Tvog oprosta, niti džennet bez gledanja u Tebe. Toleriši i praštaj, a stvorenja prepusti njihovom Stvoritelju. I mi i oni svakako idu s ovog svijeta. Radi dobro, ma koliko ti se činilo beznačajnim – ti ne znaš koje će te dobro djelo uvesti u džennet!

10 dana zu-l-hidždžeta

Šta si planirao?

Zamisli sada zajedno sa mnom jednog izuzetno bogatog čovjeka koji je imao lanac svojih supermarketa čiji je mjesečni prihod iznosio pola miliona KM, zatim tri velike poslovne zgrade čija vrijednost dostiže 20 miliona KM, od kojih je imao solidne godišnje prihode, sa gotovinom na bankovnim računima koja dostiže 25 miliona KM.

U jednom trenutku, taj čovjek odluči da se upusti u trgovinu sa Allahom. Proda svu svoju imovinu i odluči da krene u džihad na Allahovom putu, spreman da žrtvuje sav svoj imetak i svoj život, što predstavlja vrhunac istinskog imana. Proveo je nekoliko godina na raznim ratištima i potrošio sav svoj imetak, izuzev nekoliko hiljada. Pri tome je, Allahovom odredbom, izgubio obadvije noge i jednu ruku,  i znantno oštetio svoj vid i sluh. Nakon toga se tako slab vratio sa malim dijelom svog imetka i svog tijela, ali zadovoljan što je sve to žrtvovao na Allahovom putu.

Možeš li zamisliti kolika je njegova nagrada?! Zar ne bi poželio, zajedno sa mnom, da steknemo toliku, ili još veću, nagradu kod Allaha?!

Svemilosni Darežljivi Gospodar je meni i tebi olakšao dolazak do još veće nagrade sa manjim trudom i naporom. Ne moraš uopšte potrošiti svoj imetak, niti se suočiti sa neprijateljem na bojnom polju, čak ne moraš ni napustiti svoje mjesto u kojem živiš. Zar ćeš dozvoliti da to ne iskoristiš?

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Nema dana u kojima su dobra djela Allahu draža od onih koja se učine u ovih deset dana.” Ashabi rekoše: “Pa čak ni borba na Allahovom putu?!” On odgovori: “Pa čak ni borba na Allahovom putu, izuzev čovjeka koji je otišao u borbu sa svojim imetkom i životom, pa je sve to izgubio na Allahovom putu.” (Sahih Tirmizi)

Zato se potrudi da u ovih deset dana redovno u džematu obavljaš namaze, da što više vremena provedeš u ibadetu u džamiji.

Da što više nafila klanjaš, da učiniš što više dobra prema svojim roditeljima, ostaloj familiji, da što više imetka udijeliš, da pozivaš druge u činjenje dobrih djela, da što više Allaha spominješ i učiš Kur’an, da što više postiš, da što više tekbire donosiš.

Da se pokaješ za svoje grijehe, ili u najmanju ruku da smanjiš grijehe koje činiš, ako ih nisi u stanju u potpunosti ostaviti, zatim ostaviš stvari koje su dozvoljene, kao izleti i razonoda, da bi se više posvetio ibadetu….

Pokažimo da smo svjesni veličine Allahove nagrade koju nam nudi u ovim odabranim danima, jer je to pokazatelj našeg takvaluka!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam pomogne da u ovim danima što više dobra uradimo!

Amin!

Umra i Bošnjaci – šta za nas predstavlja, ko je obavlja i s kojim ciljem?

“Ko obavi umru u ramazanu imat će nagradu kao da je obavio hadždž.” (Buharija)

“Ponavljajte hadždž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe, kao što kiselina čisti hrđu sa željeza, srebra i zlata.” (Tirmizi)

U prijašnjem sistemu, umra je bila gotovo nepoznata kod Bošnjaka. Ona se tada obavljala isključivo za vrijeme hadždža. Uopće nije bila poznata sama organizacija umre. Međutim, Allahu, dž.š., hvala, danas umra kod Bošnjaka zauzima sve značajnije mjesto. Kada sam prvi put krenuo na umru u organizaciji jedne naše turističke agencije, nakon zadnje agresije na BiH, tada se u grupi nalazilo 45 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su se mogli svrstati u tri različite grupe:

  1. Oni koji su već bili na hadždžu i iz velike želje da se ponovo nađu na tim mubarek mjestima krenuli su na umru;
  2. Oni koji nisu neki praktičari vjere, ali su posjetili većinu destinacija koje naše turističke agencije nude, pa su odlučili da, kao turisti, posjete i Mekku i Medinu;
  3. Oni koji još nisu bili na hadždžu i odlučili su da ga obave, ali su krenuli prvo na umru da se upoznaju sa onim što ih na hadždžu čeka, kako bi mogli što bolje i potpunije da ga obave.

Prva grupa je bila najbrojnija, što je sasvim razumljivo, jer ko jednom osjeti tu duhovnu ljepotu i smiraj, koji se samo tamo mogu osjetiti, on će cijeli život nastojati da se ponovo nađe na tim mubarek mjestima. Među onima koji su najbolje opisali svoje utiske sa hadždža je i rahmetli Nedžad Ibrišimović koji je svojim književnim jezikom, između ostalog, rekao: “Jeste li vi čuli da kamen može biti mehak? E u Mekki je kamen baš mehak, i to pravo mehak. Sjedim u haremu pored Kabe na koljenima satima na onom bijelom mermeru i uopće me nijedna koščica ne zaboli. A ovdje u našoj lijepoj Bosni sjednem samo 5 minuta na kamen i više ne mogu izdržati.”

Druga grupa se sastojala većinom  od penzionera koji su bolje stojeći i imaju praksu da putuju po raznim turističkim destinacijama svijeta, ali nikada nisu bili na tim “svetim” mjestima, pa su odlučili da i to dožive. Razgovarao sam s njima i otvoreno su mi to objasnili. Međutim, sami su mi priznali da se ovo putovanje uopće ne može porediti sa bilo kojim drugim turističkim putovanjem. Za vrijeme umre su redovno i revnosno obavljali sve vjerske obaveze. Molio sam Allaha, dž.š., da nastave koračati stazom Pravog puta i nakon ovog putovanja.

Treću, meni najinteresantniju, grupu sačinjavala je omladina. Mladići i djevojke, a ponekad i mlađi bračni parovi, koji su odlučili da obave hadždž i na umru krenuli da bi se upoznali sa obredima i mjestima hadždža kako bi na najbolji način upotpunili peti stub islama – svoj hadždž. Oni su me posebno fascinirali. Omladina svjesna svog identiteta i odlučna da bude drugačija od većine koji su se danas u potpunosti predali materijalističkom svjetonazoru. Upravo taj svjesni dio naše omladine predstavlja našu neophodnu nadu za bolje sutra i Bosne i Bošnjaka!

Ovog ramazana me je Svevišnji Počastio da ponovo, preko iste agencije, budem vodič za umru. U grupi nas je bilo 19 i, kao i uvijek na tim mubarek mjestima, bilo je prelijepo i svi smo doživjeli pravi duhovni preporod. Međutim, u ovoj grupi nije bio niko iz grupe turista, ali je zato bilo još više omladine, tako da sam Allahu dž.š. zahvalio što se nagovještaji nove generacije Bošnjaka koja dolazi, a koja je bolja od one koja odlazi, sve više naziru.

Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše ibadete i naše dove u ovom mubarek mjesecu i da nas učini, kao i sve muslimane u svijetu, boljim i korisnijim! Amin!