“Ko obavi umru u ramazanu imat će nagradu kao da je obavio hadždž.” (Buharija)
“Ponavljajte hadždž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe, kao što kiselina čisti hrđu sa željeza, srebra i zlata.” (Tirmizi)
U prijašnjem sistemu, umra je bila gotovo nepoznata kod Bošnjaka. Ona se tada obavljala isključivo za vrijeme hadždža. Uopće nije bila poznata sama organizacija umre. Međutim, Allahu, dž.š., hvala, danas umra kod Bošnjaka zauzima sve značajnije mjesto. Kada sam prvi put krenuo na umru u organizaciji jedne naše turističke agencije, nakon zadnje agresije na BiH, tada se u grupi nalazilo 45 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su se mogli svrstati u tri različite grupe:
- Oni koji su već bili na hadždžu i iz velike želje da se ponovo nađu na tim mubarek mjestima krenuli su na umru;
- Oni koji nisu neki praktičari vjere, ali su posjetili većinu destinacija koje naše turističke agencije nude, pa su odlučili da, kao turisti, posjete i Mekku i Medinu;
- Oni koji još nisu bili na hadždžu i odlučili su da ga obave, ali su krenuli prvo na umru da se upoznaju sa onim što ih na hadždžu čeka, kako bi mogli što bolje i potpunije da ga obave.
Prva grupa je bila najbrojnija, što je sasvim razumljivo, jer ko jednom osjeti tu duhovnu ljepotu i smiraj, koji se samo tamo mogu osjetiti, on će cijeli život nastojati da se ponovo nađe na tim mubarek mjestima. Među onima koji su najbolje opisali svoje utiske sa hadždža je i rahmetli Nedžad Ibrišimović koji je svojim književnim jezikom, između ostalog, rekao: “Jeste li vi čuli da kamen može biti mehak? E u Mekki je kamen baš mehak, i to pravo mehak. Sjedim u haremu pored Kabe na koljenima satima na onom bijelom mermeru i uopće me nijedna koščica ne zaboli. A ovdje u našoj lijepoj Bosni sjednem samo 5 minuta na kamen i više ne mogu izdržati.”
Druga grupa se sastojala većinom od penzionera koji su bolje stojeći i imaju praksu da putuju po raznim turističkim destinacijama svijeta, ali nikada nisu bili na tim “svetim” mjestima, pa su odlučili da i to dožive. Razgovarao sam s njima i otvoreno su mi to objasnili. Međutim, sami su mi priznali da se ovo putovanje uopće ne može porediti sa bilo kojim drugim turističkim putovanjem. Za vrijeme umre su redovno i revnosno obavljali sve vjerske obaveze. Molio sam Allaha, dž.š., da nastave koračati stazom Pravog puta i nakon ovog putovanja.
Treću, meni najinteresantniju, grupu sačinjavala je omladina. Mladići i djevojke, a ponekad i mlađi bračni parovi, koji su odlučili da obave hadždž i na umru krenuli da bi se upoznali sa obredima i mjestima hadždža kako bi na najbolji način upotpunili peti stub islama – svoj hadždž. Oni su me posebno fascinirali. Omladina svjesna svog identiteta i odlučna da bude drugačija od većine koji su se danas u potpunosti predali materijalističkom svjetonazoru. Upravo taj svjesni dio naše omladine predstavlja našu neophodnu nadu za bolje sutra i Bosne i Bošnjaka!
Ovog ramazana me je Svevišnji Počastio da ponovo, preko iste agencije, budem vodič za umru. U grupi nas je bilo 19 i, kao i uvijek na tim mubarek mjestima, bilo je prelijepo i svi smo doživjeli pravi duhovni preporod. Međutim, u ovoj grupi nije bio niko iz grupe turista, ali je zato bilo još više omladine, tako da sam Allahu dž.š. zahvalio što se nagovještaji nove generacije Bošnjaka koja dolazi, a koja je bolja od one koja odlazi, sve više naziru.
Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše ibadete i naše dove u ovom mubarek mjesecu i da nas učini, kao i sve muslimane u svijetu, boljim i korisnijim! Amin!