Umra i Bošnjaci – šta za nas predstavlja, ko je obavlja i s kojim ciljem?

“Ko obavi umru u ramazanu imat će nagradu kao da je obavio hadždž.” (Buharija)

“Ponavljajte hadždž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe, kao što kiselina čisti hrđu sa željeza, srebra i zlata.” (Tirmizi)

U prijašnjem sistemu, umra je bila gotovo nepoznata kod Bošnjaka. Ona se tada obavljala isključivo za vrijeme hadždža. Uopće nije bila poznata sama organizacija umre. Međutim, Allahu, dž.š., hvala, danas umra kod Bošnjaka zauzima sve značajnije mjesto. Kada sam prvi put krenuo na umru u organizaciji jedne naše turističke agencije, nakon zadnje agresije na BiH, tada se u grupi nalazilo 45 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su se mogli svrstati u tri različite grupe:

  1. Oni koji su već bili na hadždžu i iz velike želje da se ponovo nađu na tim mubarek mjestima krenuli su na umru;
  2. Oni koji nisu neki praktičari vjere, ali su posjetili većinu destinacija koje naše turističke agencije nude, pa su odlučili da, kao turisti, posjete i Mekku i Medinu;
  3. Oni koji još nisu bili na hadždžu i odlučili su da ga obave, ali su krenuli prvo na umru da se upoznaju sa onim što ih na hadždžu čeka, kako bi mogli što bolje i potpunije da ga obave.

Prva grupa je bila najbrojnija, što je sasvim razumljivo, jer ko jednom osjeti tu duhovnu ljepotu i smiraj, koji se samo tamo mogu osjetiti, on će cijeli život nastojati da se ponovo nađe na tim mubarek mjestima. Među onima koji su najbolje opisali svoje utiske sa hadždža je i rahmetli Nedžad Ibrišimović koji je svojim književnim jezikom, između ostalog, rekao: “Jeste li vi čuli da kamen može biti mehak? E u Mekki je kamen baš mehak, i to pravo mehak. Sjedim u haremu pored Kabe na koljenima satima na onom bijelom mermeru i uopće me nijedna koščica ne zaboli. A ovdje u našoj lijepoj Bosni sjednem samo 5 minuta na kamen i više ne mogu izdržati.”

Druga grupa se sastojala većinom  od penzionera koji su bolje stojeći i imaju praksu da putuju po raznim turističkim destinacijama svijeta, ali nikada nisu bili na tim “svetim” mjestima, pa su odlučili da i to dožive. Razgovarao sam s njima i otvoreno su mi to objasnili. Međutim, sami su mi priznali da se ovo putovanje uopće ne može porediti sa bilo kojim drugim turističkim putovanjem. Za vrijeme umre su redovno i revnosno obavljali sve vjerske obaveze. Molio sam Allaha, dž.š., da nastave koračati stazom Pravog puta i nakon ovog putovanja.

Treću, meni najinteresantniju, grupu sačinjavala je omladina. Mladići i djevojke, a ponekad i mlađi bračni parovi, koji su odlučili da obave hadždž i na umru krenuli da bi se upoznali sa obredima i mjestima hadždža kako bi na najbolji način upotpunili peti stub islama – svoj hadždž. Oni su me posebno fascinirali. Omladina svjesna svog identiteta i odlučna da bude drugačija od većine koji su se danas u potpunosti predali materijalističkom svjetonazoru. Upravo taj svjesni dio naše omladine predstavlja našu neophodnu nadu za bolje sutra i Bosne i Bošnjaka!

Ovog ramazana me je Svevišnji Počastio da ponovo, preko iste agencije, budem vodič za umru. U grupi nas je bilo 19 i, kao i uvijek na tim mubarek mjestima, bilo je prelijepo i svi smo doživjeli pravi duhovni preporod. Međutim, u ovoj grupi nije bio niko iz grupe turista, ali je zato bilo još više omladine, tako da sam Allahu dž.š. zahvalio što se nagovještaji nove generacije Bošnjaka koja dolazi, a koja je bolja od one koja odlazi, sve više naziru.

Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše ibadete i naše dove u ovom mubarek mjesecu i da nas učini, kao i sve muslimane u svijetu, boljim i korisnijim! Amin!

Politički islam?!

Zašto je Zapad kreirao, a to prihvatili sekularisti i liberali u arapskom svijetu, termin politički islam, sa negativnim prizvukom, uprkos činjenici da on asocira na integritet i političku neovisnost?

Odgovor na ovo pitanje dao je uvaženi doktor Mustafa Mahmud, r.a., pred svoju smrt riječima:

“Kada zapadni političari izjavljuju da oni nemaju ništa protiv islama kao vjere i da nisu neprijatelji islama, oni su na jedan način iskreni u tome. Oni, zaista, nemaju ništa protiv toga što mi klanjamo, postimo, obavljamo hadždž, cijele dane i noći provodimo u ibadetu, zikiru, dovi… Oni nemaju ništa protiv da mi cijeli svoj život provodimo u tevekkulu (oslanjanju na Allaha), i’tikafu u džamijama, da obožavamo Allaha, dž.š., kako želimo i da Ga veličamo kako znamo. Oni nemaju ništa protiv obredoslovnog islama – islama obreda i skrušene pobožnosti (zuhda). Oni nemaju ništa protiv da cijeli ahiret bude nama. To njih uopće ne zanima i o tome uopće ne razmišljaju. Naprotiv, ponekad su podržavali sufizam i izoliranost, te bili podrška šejhovima pojedinih tarikata i vjerno ih branili.

Međutim, njihovo neprijateljstvo i borba usmjereni su ka drugoj vrsti islama, islamu koji im predstavlja konkurenciju u upravaljanju svijetom i njegovoj izgradnji na drugim vrijednostima. Islamu koji za njih predstavlja konkurenciju na ovom svijetu, koji sebi traži prostor za aktivno učešće u tokovima života.

Islamu koji želi da izgradi drugačiji kulturni put, da izgradi druge vrijednosti u međuljudskim odnosima, druge modele umjetnosti i misli…

Islamu koji želi da unaprijedi nauku, izumiteljstvo i tehnologiju, ali sa potpuno drugim ciljevima koji su suprotni nadmoći, osvajanju, neprijateljstvu i monopolu.

Političkom islamu koji ide dalje od ličnog preobražaja pojedinca do preobražaja društva, civilizacije i kompletnog svjetkog poretka.

U ovom slučaju kompromis ne dolazi u obzir i ne postoji niti djelić tolerancije. Naprotiv, riječ je o žestokom ratu. Svako će na tebe ispaliti svoje oružje. Možda te pogode meci čak i iz neke od islamskih (muslimanskih) zemalja. Zapadni stil života danas se pretvorio u dobro naoružanu tvrđavu, koja ne prihvata nikakvu konkurenciju niti alternativu.

Sukob je kader (sudbina) svakog onog ko pokuša da islam izvede iz džamije i tekije.”

Dr. Mustafa Mahmud

                                                          (preuzeto iz knjige: Politički islam i buduća bitka, str. 17-18)

Nova godina

“Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo…?” (45:24)
Činjenica je da se za novogodišnje praznike znatno povećava broj onih koji čine velike grijehe i drastično se povećavaju sami grijesi, koji izazivaju srdžbu Svevišnjeg Gospodara. Naša obaveza u tim danima ne ogleda se samo u bojkotu tih grijeha, nego i u povećanju dobrih djela, kako bi napravili balans, ili bar malo ublažili posljedice Allahove, dž.š., srdžbe za te dane.
Zbog toga, što više ibadeta ovih dana: nafile namaza i posta, učenja Kur’ana, istigfara, zikrullaha, dove, sadake i svakog dobra, kako bi pokazali Svevišnjem da smo svjesni veličine i opasnosti grijeha koji se čine.
Molim Allaha, dž.š., da nam podari snage da ustrajemo na Njegovom putu, naročito u velikim iskušenjima! Amin!