Tag Archives: dova

Velika mudrost o životu

Poznati islamski daija iz Sirije, Ali Tantawi, koji je svoj životni vijek proveo u Saudijskoj Arabiji, upitan je jedne prilike o najvećoj mudrosti koju je u svom životu pročitao, pa je odgovorio: “Čitao sam konstatno više od 70 godina. Nisam pronašao ljepše mudrosti od one koju je prenio imam El-Dževzi, r.a:

Teškoća koja prati dobro djelo odlazi, a ostaje njena nagrada, dok slatkoća grijeha isto tako odlazi, ali ostaje njena kazna. Budi sa Allahom i ni na kog drugog se ne osvrći. Pruži svoje ruke prema Njemu u dubokoj tmini noći i reci: Gospodaru moj, dunjaluk nema ljepote bez spominjanja Tebe, niti Onaj svijet ima smisla bez Tvog oprosta, niti džennet bez gledanja u Tebe. Toleriši i praštaj, a stvorenja prepusti njihovom Stvoritelju. I mi i oni svakako idu s ovog svijeta. Radi dobro, ma koliko ti se činilo beznačajnim – ti ne znaš koje će te dobro djelo uvesti u džennet!

Dova – naš neizostavni saputnik ka ostvarenju odabranih ciljeva

Značaj dove u životu vjernika potvrđuju kako mnogobrojni ajeti i hadisi, isto tako i praksa Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija uzoritih muslimana. Dova je srž ibadeta, direktan kontakt sa Svevišnjim Gospodarom, za koju nisu potrebni posebni uslovi. Nije ograničena vremenom, prostorom, određenom odjećom, niti je uslovljena abdestom. Dova je je veliki štit i podrška vjerniku u svakom koraku njegovog života na ovom svijetu.

Allah, dž.š., kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (El-Bekara, 186)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko Allahu dovu ne čini, Allah se na njega naljuti.” (Tirmizi)

U drugom hadisu stoji: “Allah je mnogo Stidan i Plemenit, stid ga je da ruke svoga roba, koji ih prema njemu podigne, vrati praznim i razočaranim.”

Istinski vjernik nikog drugog ne moli, osim Allaha, samo od Njega pomoć traži, samo se Njemu nada, samo se na Njega oslanja, samo Njemu prepušta svoje brige, samo kod Njega utočište traži, samo Njemu žrtvu (kurban) prinosi, samo se Njemu zavjetuje, samo se Njime zaklinje, samo oko Njegove kuće tavaf čini, samo se Njegovom dobru nada… Neka sastavni dio tvoga imana, tewhida, vjerovanja, bude uporno i konstantno dizanje ruku sa iskrenom dovom Allahu, dž.š.: Allahu moj, ja se odričem bilo kakvog drugog oslonca osim na Tebe, bilo kakve nade osim u Tebe, samo se Tebi predajem, samo kod Tebe utočište tražim, samo na Tvojim vratima uporno stojim, samo se Tebi ponizno molim…

Poslanik, s.av.s., kaže: “Ako tražiš, traži samo od Allaha, ako se oslanjaš, oslanjaj se samo na Allaha.”

Postoje samo dva uslova za prijem dove kod Allaha, dž.š.:

1 – Iskrenost –  Da dovu činiš iskreno sa čvrstim ubijeđenjem da će ti je Allah, dž.š., primiti;

2 – Halal zalogaj –  Da se potrudiš da imetak koji stičeš bude halal.

Ukoliko jedan od ova dva uslova ne budeš ispunio, dova ti neće biti primljena.

Uvaženi alim i daija Ajid El-Karni prenosi sljedeći događaj:

Jedna žena se udala za čovjeka po imenu Ismail. On je bio ugledni alim, jedan od učenika čuvenog imama Malika. Kao rezultat tog mubarek braka, uskoro su dobili dječaka kojem su dali ime Muhammed. Međutim, kratko nakon rođenja djeteta, njen suprug Ismail preseli na bolji svijet, ostavivši svojoj supruzi i sinu veliki imetak. Majka je nastavila da odgaja svoga sina u duhu islama, imajući veliku želju da njen sin postane ugledan alim kao njegov otac. Toj njenoj namjeri velika prepreka je bila činjenica da je Muhammed od rođenja bio slijep, što mu je otežavalo putovanje do poznate uleme tog doba i u mnogome umanjilo šansu da postane veliki alim.

Svemilosni Allah, dž.š., Ukazao je njegovoj majci na vrata dove. Počela je iskreno, sa čvrstim ubjeđenjem u Allahovu, dž.š., svemoć, činiti dovu da vrati vid njenom djetetu. Ustrajala je u toj dovi sve dok nije jednu večer u snu  vidjela Ibrahima, a.s., koji joj reče: O robinjo Božija, Allah, dž.š., je zbog tvoje uporne dove vratio vid tvome djetu. Nakon što se probudila, otišla je do Muhammeda i uvjerila se da njen Muhammed normalno gleda. Veličanstven Ti si, Gospodaru naš! Ti Koji Udovoljavaš dovama onoga koji je u nevolji i Koji tegobe Otklanjaš! -uzviknula je.

Nakon što je Allah, dž.š., vratio vid njenom djetetu, majka je nastavila sa projektom obrazovanja svog sina i Allah, dž.š., je Darovao da on, nakon što je stasao u vrsnog alima, napiše najvjerodostojniju knjigu na dunjaluku, poslije Kur’ana, Sahihu-l-Buhari. Da, bio je to Muhammed b. Ismail El.Buhari.

Ovo je velika pouka za sve one koji su pokucali na vrata mnogih mudraca i medicinara, a nisu našli lijek. Pokucajte na nebeska vrata. Nemojte gubiti nadu u Allahovu, dž.š., milost. Nemojte odustajati od dove. Allahova nagrada vas neće zaobići, sve dok je upornost dio vašeg djelovanja u činjenu dove i dobra!

Evo prilike da ove novogodišnje (neradne) dane što više provedemo u dovi, od čega ćemo sigurno imati koristi, a da se klonimo raznih grijeha i besposlica koje su uobičajne u ovim danima.

Šta poslije ramazana?

Recept za sreću:
1 – Dan započni sa sabah-namazom i jutarnjim zikrom kako bi se spasio.
2 – Ne prekidaj sa traženjem oprosta (istigfarom), sve dok šejtan ne izgubi nadu.
3 – Ne prekidaj dovu, jer dova je uže spasa.
4 – Sjeti se da tvoje riječi meleki pišu.
5 – Budi optimista, makar se našao usred najveće oluje.
6 – Ljepota prstiju je u njihovom previjanju zbog tesbiha.
7 – Ako te okupiraju brige i problemi reci: La ilahe illallah!
8 – Svojim novcem kupi dovu sirotinje i naklonost bjednika.
9 – Duga, skrušena sedžda je bolja i od Alhamra dvorca.
10 – Razmisli prije nego što izgovoriš, jer samo jedna jedina riječ može biti kobna.
11 – Čuvaj se dove mazluma i obespravljenog.
12 – Prije čitanja knjiga, novina, sajtova, čitaj Kur’an.
13 – Budi uzrok privrženosti vjeri svojih ukućana.
14 – Bori se protiv svog nefsa da što više budeš u ibadetu, jer te tvoj nefs stalno navraća na loše.
15 – Poljubi ruke svojih roditelja, steći ćeš zadovoljstvo Gospodara.
16 – Tvoja stara odjeća je nova za siromaha.
17 – Nemoj se srditi, jer život je daleko kraći nego što ti misliš.
18 – S tobom je Onaj, Koji je najjači i najbogatiji od svih, to je Allah, s.v.t.
19 – Ne zatvaraj vrata uslišavanju dove griješenjem.
20 – Namaz ti je najbolji pomagač u poteškoćama i nedaćama.
21 – Kloni se lošeg mišljena, bit ćeš rahat i ti idrugi.
22 – Uzrok svake brige je udaljavanje od Allaha, zato se Njemu što više približi.
23 – Klanjaj namaz, jer on će s tobom ući u kabur.
24 – Ako čuješ nekog kako ogovora reci mu: Boj se Allaha!
25 – Što češće uči suru Tebareke, je ona spašava onog ko je redovno uči.
26 – Mahrum (gubitnik) je onaj ko je uskraćen skrušenog namaza i plačnog oka.
27 – Nemoj grditi muslimane griješnike!
28 – Svu svoju ljubav posveti Allahu i Njegovom Poslaniku.
29 – Oprosti onome ko te ogovorio, jer ti je poklonio dio svojih dobrih djela.
30 – Namaz, učenje Kur’ana i zikr su blistavi ukras na tvojim grudima.
31 – Ko se sjeti žestine džehennemske vatre, odoljet će izazovu griješenja.
32 – Isto kao što noć prođe, tako će i bol prestati, kriza proći i poteškoća nestati.
33 – Ostavi “rekla-kazala”, imaš djela, velikih kao brda, da ih uradiš.
34 – Klanjaj skrušeno, jer sve što te čeka manje je vrijedno od namaza.
35 – Mushaf drži pored glave, jer proučiti samo jedan njegov ajet vrednije je od dunjaluka i svega što je na njemu.
36 – Dunjaluk je lijep, a ljepši od njega si ti sa svojim imanom.
(Iz knige – “Najsretniji čovjek na svijetu”, šejha Aida el-Karnija)

Smrt je najbolji vaiz

Smrt

Neko reče: “Ukop umrlog je pouka,” a drugi odgovori: “iskopan prazan kabur je još veća pouka; on je rezervisan za živog koji je među nama.”

 Savjet 

Nemoj nikome uskraćivati njegovu radost i nemoj žalostiti  ničije srce, jer naši životi su kratki, a u kaburu ćemo trebati onih koji dovu čine za nas, a ne protiv  nas. 

Ibn el-Dževzi, r.a., veli: “Braćo moja, čuvajte se dunjaluka, jer je on opasniji od sihira Haruta i Maruta. Oni rastavljaju supruga od supruge, a dunjaluk rastavlja roba od svoga Gospodara.”

Na bolji svijet preselio uvaženi profesor Muhammed Kutb

Inna lillahi ve inna ilejhi radži’uun! Neka se Svevišnji Allah smiluje velikanu našeg ummeta Muhammedu Kutbu, bratu šehida Sejjida Kutba.

Muhammed Kutb, r.a., bio je poznat po svojim predavanjima koja je držao diljem islamskog svijeta. Čest predavač bio je i u Turskoj. Jedan od njegovih slušalaca, tadašnjih studenata, u Turskoj redovno je bio i Redžeb Tajjib Ardogan. Profesor je posljednjih godina svog života bio nastanjen u Mekki. U međuvremenu Ardogan je postao premijer Turske. Za vrijeme zvanične posjete Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Ardogan je došao u Mekku da obavi umru. Nakon obavljene umre trebao je krenuti sa povorkom policijskih auta i zvaničnika prema aerodromu u Džiddi. Međutim, on je telefonskim pozivom saznao za broj profesora Muhammeda Kutba, nazvao njegovu kuću, saznao adresu i odlučio da ga posjeti. Zatražio je od pratnje da se usmjere ka Aziziji na određenu adresu. Upitali su ga zašto i kazali mu da nisu spremni na tako nešto jer nije u protokolu. On je bio uporan i kazao im kako će on otići običnim autom i bez pratnje. Oni su to odbili u uputili se na naznačenu adresu, te ušli u kuću da provjere bezbjedonosnu situaciju. Nisu znali o čemu se radi. Tamo su zatekli starca na invalidskim kolicima. Ardogan je došao do njega, poljubio ga u čelo i sjeo pred njim tražeći od njega da mu čini dovu. Zatim ga je pozvao da dođe u Tursku i da ostane živjeti u Turskoj. Profesor se zahvalio i kazao kako ne želi da napusti blizinu Kabe. Ardogan se na kraju izvinuo što mora krenuti, jer je putnik, a inače bi duže ostao kod svoga profesora. Profesor je krenuo da ga isprati do vrata, a Ardogan to odbio. Tako je Ardogan ispraćen dovama svoga profesora, a svi ostali začuđeni uvažavanjem uleme od strane Redžeba, napustio Mekku.

Ovo je istinit događaj kojeg je prenio sin Muhammeda Kutba, r.a.