Tag Archives: Allahova milost

Allahova mudrost u nesrazmjernom davanju

Medžnun (ludak) je došao na sijelo kod imama džamije koji je imao goste. Imam je donio hurme te zatražio od Medžnuna da ih podijeli prisutnima. Medžnun je upitao: “Hoćeš li da ih podijelim kako ljudi dijele ili kako Allah dijeli?” Imam mu odgovori: “Podijeli ih kako ljudi dijele.” Medžnun je uzeo hurme i svakome od prisutnih dao po tri, a ostatak je stavio pred imama. Tada mu je imam kazao: “Podijeli ih kako Allah dijeli.” Medžnun je uzeo hurme i počeo dijeliti. Prvom je dao samo jednu hurmu, drugom šaku, trećem ništa, a četvrtom napunio krilo. Prisutni su se dugo smijali tom njegovom postupku.

Ovaj, pod navodnim znacima, ludak htio je da im objasni da Allah ne dijeli po principu jednakosti, nego po principu pravde, te svakome daje shodno njegovim potrebama. Naravno, zato što Allah sve radi iz svoje mudrosti i sa svrhom. Nešto najljepše u životu na ovome svijetu jeste nesrazmjer. Kada bi svi ljudi imali novac, novac ne bi imao nikakvu vrijednost. Da je svim ljudima dato zdravlje, zdravlje ne bi imalo nikakvu vrijednost. Da je svima dato znanje, znanje ne bi imalo nikakvu vrijednost. Tajna života je u tome da ljudi dopunjuju jedni druge. Iza svega toga stoji Allahova mudrost koju mi našim ograničenim razumom ne možemo dokučiti. Kada Allah nekome podari imetak, to ima svoju svrhu, a kada ga nekom uskrati to je takođe zbog svrsishodnog razloga. Naravno, mi moramo biti svjesni da se ne možemo žaliti na Allaha ako nam nešto uskrati, kao što bi se žalili na onog što je hurme dijelio. Jer, ako nam Allah nešto da, dao nam je ono što nam je potrebno, a ako nam nešto uskrati, uskratio nam je ono što nama u osnovi ne pripada.

Ako posmatramo život ljudi uočit ćemo veliki nesrazmjer. Mi odmah pomislimo da je to nepravedno. Međutim, postoji princip koji je uzvišeniji od jednakosti. To je princip pravednosti. A Allah, s.w.t., je Adil / Pravedni. Zato Allah udjeljuje po principu pravednosti, a ne po principu jednakosti, jer jednakost ponekada podrazumijeva nepravednost. Tako onome kome je dat imetak, mi ne znamo šta mu je, s druge strane, uskraćeno. Zato trebamo biti čvrsto ubjeđeni da, kada bi nam Svevišnji Allah otvorio zastore gajba, da bi odabrali ono što nam je Allah dao. 

Mi gledamo na ovaj svijet kao da je on sve što postoji i da je on posljednja stanica na kojoj se stiče imetak i opskrba. Naprotiv, postoji i drugi svijet koji će sigurno doći. Tada ćemo vidjeti kako se ostvaruje apsolutna pravda, te da je istinska opskrba ili njeno uskraćivanje upravo tada.

Količina imetka nikada nije bila mjerilo Allahove ljubavi prema Njegovom robu. On je dao imetak i vlast i onima koje ne voli, čak i mrzi, ali Uputu je dao samo onima koje voli. Kada bi imetak bio dokaz Allahove ljubavi prema ljudima, ne bi Nimrud zavladao cijelim svijetom, od istoka do zapada. I ne bi se deslio da prođe po nekoliko mjeseci, a da se u Poslanikovoj, s.a.v.s., kući ne potpali vatra za spremanje hrane. Ono što ti je prijeko potrebno, a tebi ne stiže je ono čemu je Allah propisao odgodu da bi ti došlo onda kada ti bude najviše odgovaralo.

(preuzeto)

Gospodaru naš učini nas zadovoljnim sa onim što si nam odredio! Amin!

Vrste ljudi – kojoj mi pripadamo?

Ljudi se dijele u tri vrste:

1 – Grupa koju karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje i oštroumnost. To su oni koji su se posvetili spoznaji onoga što će ih dovesti do uspjeha i vječne sreće, te zadovoljstva Gospodara svih svjetova. Oni stalno razmišljaju i tragaju za istinom, te svoje potencijale usmjeravaju ka pronalasku najvrijednijeg do čeg ljudski um može doći i što je skriveno u najvećim naukama.

2 – Grupa koju, također, karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje, ali je ona okupirana priskrbljivanjem onog što im je potrebno za život. Oni ne razmišljaju o znakovima oko sebe, nego su zadovoljni sa stepenom životinja i zadovoljavaju se ostvarivanjem trenutnih, prolaznih užitaka. Njima je cilj da imaju što više ovozemaljskih dobara, a potpuno su nemarni za srećom na onom svijetu.

3 – Grupa koju karakteriše neispravno i površno razmišljanje, te neinteligentnost. Oni uopće ne razmišljaju i nisu svjesni visokih ovosvjetskih i onosvjetskih deredža.

Međutim, Allahova milost i Njegova blagodat slanja poslanika obuhvata sve ove grupe.

Prvoj: pojašnjavanjem načina iznalaženja argumenata za ono što žele i olakšavanjem postizanja svojih ciljeva.

Drugoj: buđenjem iz gafleta i nemara zbog okupiranosti ovodunjalučkim nasladama i strastima putem savjeta, obećanja i prijetnje.

Trećoj: putem olakšanja da shvate ono što nisu mogli shvatiti, pojašnjenja onoga što ne znaju i načina dolaska do njega. Allah, dž.š., kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Enbija’, 107)

 

 

                                                                        Hasan Kafija Pruščak, Cvjetovi bašči (neobjavljeno)

                                                                        Preveo: Zuhdija Adilović

Suša – naše iskušenje i njegovi uzroci

“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teško.” (Fatir, 15-17)

“Kad god ljudi budu zakidali na mjerici i kantaru, bit će kažnjeni sušom, nestašicom i tiranijom njihove vlasti. Kada god odbiju dati zekat na svoj imetak, bit će im uskraćena kiša s neba, a da nije životinja, ne bi im od nje više ni kap pala.” (Ibn Madže)

Ulema govori o tri najznačajnija (stvarna) uzroka suše:

1 – Neudjeljivanje zekata;

Nažalost većina muslimana danas uopće ne pristupa ovoj temeljnoj islamskoj obavezi na adekvatan način. Veliki broj muslimana udjeljuje sadekatul-fitr za vrijeme ramazana, a poneko još doda ponešto na ime zekata. Rijetki su oni koji su svjesni ozbiljnosti ove temeljne islamske dužnosti i zekat na svoj imetak obračunavaju propisno – dva i pol posto od ukupne vrijednosti imovine. Sve to je detaljno pojašnjeno na stranici rijaseta IZ.

2 – Zakidanje na mjerenju;

Zakidanje na mjerenju je bila bolest svih društava kroz historiju, ali je ono danas uzelo maha, čini mi se, više nego ikada do sada. Zakidanje na vagi je naša svakodnevnica, to jednostavno gotovo svi rade. Čast izuzecima koji to ne rade i kojima će učinjeno Svevišnji sigurno višestruko nadoknaditi. Zaprepastila me je sljedeća informacija: Jedan ahbab kojeg poznajem kao iskrenog mu’mina napravio je benzinsku pumpu. Nakon završetka radova, prilikom naštimavanja aparata za točenje goriva, majstor pita: “Koliko ćemo namjestiti?” U čuđenju odgovoram: “Šta ćete namjestiti?!” “Da pokazuje više, obično se postavi na deset posto, tako svi rade.” “Kakvih deset posto? Ja se Allaha bojim, postavi da prikazuje stvarno stanje!”

Tako je sa vagama po pijacama i prodavnicama, tako je sa teglama meda koje se prodaju po kilogram, a nijedna ne teži kilogram….

Evo jednog događaja koji će to još slikovitije pojasniti: Jedan siromah je živio sa svojom porodicom tako što mu je supruga pravila maslac od kravljeg mlijeka. On je taj maslac nosio u obližnje mjesto vlasniku marketa i za njega uzimao potrebštine za kuću. Maslac je bio u obliku većih kugli ili lopti, jedna od njih težila je 1 kg. Trajalo je to tako godinama. Jednoga dana vlasnik marketa posumnja u težinu kugli i izvaga ih. Ustanovio je da nijedna ne teži 1 kg, nego između 920 i 910 grama. Ljutito  je napao siromaha, koji je ponovo donio maslac, govoreći mu kako je iznenađen njegovim postupkom, kako ga je cijelo vrijeme varao, a on mu toliku uslugu činio. Tada mu siromah, žalostan i zbunjen, sa sniženim tonom reče: “Gazda, ti znaš da sam ja siromašan. Ja uopće nemam vage u kući. Uzeo sam 1 kg šećera ovdje kod tebe i cijelo vrijeme je moja supruga maslac mjerila tom kesom šećera.”

3 – Rasprostranjenost grijeha i loših djela.

Po islamskom učenju svaka vrsta grijeha je strogo zabranjena, ali još veći grijeh predstavlja njegovo javno činjenje. Šta je tek sa onima koji grijehe afirmišu tako što ih odmah drugima pričaju i na  svojim facebook stranicama objavljuju?! Danas su se grijesi toliko udomaćili na medijima i društvenim mrežama da su postali vrlina, a ne mahana.

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Ar-Rum, 41)

Međutim, postoje i koristi od iskušenja kao što je suša:

1 – Ljudi osjete koliko su slabi i bespomoćni, te kao takvi potrebni Allahove brige i pomoći;

Ljudi u svom ovodunjalučkom životu koji se odvija po određenim zakonitostima zaborave na činjenicu da Allah Vlada svime i da od Njega sve zavisi. Da on Daje da sunce grije i kiša pada, da to nije samo od sebe. Kada se ljudi nađu u oskudici, taj osjećaj se kod njih ponovo budi i to ih dovodi do istinskog imana.

2 – Nakon takve spoznaje neminovno dolazi dova Svevišnjem da nas oslobodi iskušenja i spusti kišu, jer jedino On to može. Dova igra veoma važnu ulogu u životu vjernika. Svevišnji Allah od nas traži da Mu dovu činimo i On našim dovama Udovoljava, ukoliko to zaslužimo. Naravno, nepristojno je i nepošteno učiti dovu, a ne kloniti se grijeha;

3 – Ljudi tek u velikim iskušenjima shvate da su ona posljedica njihovog griješenja. Tako se podiže svijest o opasnosti činjenja grijeha i grijesi se umanjuju na općem planu, što prouzrokuje Allahovu milost i Njegovu zaštitu ljudi;

4 – Kada se ljudi pokaju i Svevišnjem Gospodaru iskreno okrenu te zatraže da im spusti kišu, Allah to učini, a oni praktično vide moć pokajanja i dove.

Molim Svevišnjeg Gospodara da nas učini od onih koji se stalno kaju za grijehe koje počine i koji stalno istigfar čine svome Gospodaru! Amin!

 

Pravi uzroci prirodnih nepogoda

“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji škrtare i od ljudi škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje – pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale.” (Al-Hadid, 22-24)

Mi vjerujemo i dobro znamo da sve što se dešava biva s Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Spomenuti ajet jedan je od mnogobrojnih ajeta koji to potvrđuju. Sve što se ljudima desi od nedaća predstavlja iskušenje od Allaha, dž.š. Jedan od najvećih razloga tih iskušenja jesu ljudski grijesi. Griješenje je danas postala normalna stvar i gotovo da je nemoguće ukazivati na njih, a da se ne izazove još veći revolt i kontraefekat.

A u hadisi kudsijji, kojeg prenosi Ebu Ja’la u svom musnedu stoji: “Tako mi Moje uzvišenosti i moći, da nije oronulih staraca koji su često na sedždi, bezgriješne dojenčadi i stoke koja slobodno pase, Zemlja bi vas sve progutala.”

Nema sumnje da su i ove trenutne poplave na našim prostorima veliko iskušenje i da su naši grijesi jedan od osnovnih uzroka tog iskušenja. Zato je veoma važno da iz ovoga što nam se ovih dana desilo uzmemo pouke koje će nam pomoći da se mijenjamo i budemo bolji.

Imam Al-Kurtubi u svome tefsiru prenosi: “Jedan čovjek se požalio Hasan Al-Basriji na sušu. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Drugi mu se požalio na siromaštvo, on mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Treći ga je zamolio da mu prouči dovu da mu Allah podari dijete. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Četvrti mu se požalio na nerađanje plodova u njegovoj bašti. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Tada mu jedan od prisutnih reče: “Ljudi te pitaju za razne probleme, a ti im svima odgovaraš da istigfar čine?!” On mu reče: “Ja to nisam rekao od sebe. Allah, dž.š., u suri Nuh kaže: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite a On vas postepeno stvara?!” (Nuh, 10-14)

Istigfar je jedan od načina zaštite od Allahove kazne i Njegovih iskušenja. Allah, dž.š., kaže: “Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.” (Al-Anfal, 33)

Molim Allaha, dž.š., da nam oprosti naše grijehe, da snage da budemo bolji, da nas sačuva od velikih iskušenja i da našoj braći i sestrama koji su u ovom iskušenju pogođeni olakša!

A na nama svima je da damo svoj doprinos, na bilo koji način, u pomoći ugroženima.