Termin “vjera” u Kur’anu

Danas sve češće slušamo o tome kako Kur’an treba iznova čitati i razumijevati u svjetlu vremena u kojem živimo. Na prvi pogled u tom apelu nema ništa sporno, uvijek su muslimani čitali Kur’an i pokušavali ga razumjeti u svjetlu vremena u kojem žive, shodno informacijama kojima oni raspolažu. Međutim, može li se Kur’an toliko široko razumijevati i tumačiti u svjetlu savremenog doba tako da se prednost daje drugom nad prvim, ili u razumijevanju Kur’ana moramo slijediti određena pravila koja su neizostavna, ako ga želimo pravilno razumjeti?

Jedno od osnovnih pravila koje trebamo imati na umu jeste da je Kur’an, kao Allahov govor, poseban i daleko iznad našeg ljudskog govora. On je apsolutna istina, a ljudski govor je relativan. Svijet Kur’ana je zaseban i njegova terminologija se može pravilno razumjeti samo ukoliko se njegova značenja tretiraju u skladu sa kur’anskim kontekstom. Ako neki kur’anski termin želimo tumačiti moramo pogledati u kojim sve značenjima se taj termin spominje u Kur’anu. Istražiti sva značenja tog termina u svim ajetima u kojima se navodi i strogo voditi računa o tome da naše tumačenje tog termina ne odudara od tih značenja. To je ispravan pristup, a tumačiti kur’anske pojmove značenjima istih koja se uopšte ne navode u Kur’anu je neutemeljeno i pogrešno.

Jedan od ključnih termina koji se u Kur’anu često spominje jeste i termin vjera (din ili ed-din) kod Allaha ispravna i primljena vjera. U narednih nekoliko redaka navest ću kur’anske ajete u kojima se spominje riječ vjera, a do kojih sam došao tako što sam u tekstu prevoda Kur’ana od r. Besima Korkuta ukucao riječ vjera i bukvalno prekopirao te ajete u ovaj rad, bez ikakve intervencije u prevodu. Spomenute ajete poredao sam po redoslijedu spominjanja u Kur’anu:

  • I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. (El-Bekara, 193)
  • Allahu je prava vjera jedino – islam, a podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisnosti. (Alu Imran, 19)
  • A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)
  • Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maida, 3)
  • I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, – pa, Allah dobro vidi šta oni rade; a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač! (El-Enfal, 39-40)
  • On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Et-Tewba, 33)
  • Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. (Et-Tewba, 48)
  • Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, – Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf, 40)
  • Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! (El-Enbija’, 92)
  • Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (El-Mu’minun, 52)
  • Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, – ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna -, obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda. (Er-Rum, 30-32)
  • On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (El-Feth, 28)
  • Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite ’Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 14)
  • On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima. (Es-Saff, 9)
  • A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (El-Bejjina, 4-5)
  • A vama – vaša vjera, a meni – moja! (El-Kafirun, 6)

Ovi ajeti su dovoljni svakom ko želi da sazna šta Kur’an kaže o vjeri uopće i o pravoj vjeri (sa određenim članom na arapskom jeziku) koja je jedino kod Allaha primljena. Iz navedenih ajeta jasno se vidi da se nijedna druga vjera ne može ravnati sa islamom, pa ni ideja Abrahamovske vjere, koja se smatra zajedničkom svim objavljenim vjerama i koja se ovih dana toliko naprasno promoviše od strane svjetskih sila moći i nažalost pojedinih režima muslimanskih zemalja.

Žalosno je to da su neki poznati alimi pali na iskušenju i pod pritiskom svojih režima, te pristali da budu dio tog projekta. Naravno, uz njih je i jedan dio muslimanske inteligencije pod plaštom tolerancije i suživota uzeo aktivno učešće u tom projektu.

Međutim, kur’anska poruka je potpuno jasna: “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!”

prof. dr. Zuhdija Adilović

Glavna poruka Hidžre

Najveći pedagog svih vremena, učitelj čovječanstva, Muhammed, s.a.v.s., proveo je 13 godina u Mekki sa najboljom generacijom u historiji, pojašnjavajući samo jednu jedinu rečenicu, credo islamskog vjerovanja: ‘’La ilahe illallah.’’ U Mekki nije bilo namaza, posta, zekata, hadždža, niti bilo kojih detaljnih propisa, nego samo pojašnjenje temelja islamskog vjerovanja koje glasi: “Nema drugog Boga osim Allaha!” Ali 13 godina bilo je potrebno toj časnoj generaciji sa Poslanikom, s.a.v.s., lično da shvate da u životu čovjeka na ovom svijetu Allah, dž.š., treba da bude na prvom mjestu, da ništa drugo ne može biti biti ravno autoritetu islama, Allaha i Poslanika, s.a.v.s. Tek tada će vjernik biti u stanju da prihvati koncept vjere koji obuhvata cjelokupan život, smrt, proživljenje i vječnost koja poslije njega dolazi.

Kada su tu lekciju ashabi shvatili, ni to nije bilo dovoljno. Tada dolazi Hidžra kojom su praktično potvrdili ono što su teoretski savladali. U Mekki su ostavili sve što su imali: porodicu, imetak, ugled, karijeru i ostala posjedovanja, ali isključivo Allaha radi i tako sve svoje potencijale i lične interese podredili općim interesima kojima ih uči vjera.

Tek tada dolazi objava: “La tahzen, innellahe me’ana.”, a što u prevodu znači: “Ne žalosti se, jer Allah je sa nama!” Samo takve muslimane koji su svojom praksom potvrdili da im je vjera preča od svega ostalog Allah, dž.š., uzima u svoju zaštitu.

Zato u hadisu stoji: “Muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio.”

Samo uz Allahovu, dž.š., pomoć, muslimani danas, mogu nadići nagomilane probleme koji stoje na putu njihova ujedinjenja i očekivanog napretka, kako na lokalnom tako i na globalnom planu.

Molim Allaha, dž.š., da ojača naš iman, zbliži naša srca i učini nas istinskim muhadžirima od svega onoga što je On zabranio! Amin!