Tag Archives: Pravi put

BUDI BUDNA NACIJO!

Imate ljude koji rade na osvajanju (uništenju) svijeta i otvoreno govore o “zlatnoj milijardi”, kako je tobože planeta Zemlja prenapućena i pod hitno treba ljudsku populaciju svesti na jednu milijardu kako bi mogli da mirno uživaju u blagostanju. Takav jedan pakleni plan formulisan je i objavljen pod naslovom Protokoli sionskih mudraca.

S druge strane imate ljude koji pokušavaju da uspostave red na Zemlji čvrsto vjerujući da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji čija je uloga da očuva red koji je Svevišnji Gospodar uspostavio. Jedan od takvih na našem govornom području bio je čuveni Hasan Kafija Pruščak koji je napisao djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta.

To njegovo malo, ali značajno djelo, prevedeno je na mnoge jezike svijeta. Kafija je uočio nedostatke u Osmanskoj carevini tog doba i napisao spomenuto djelo na arapskom jeziku koje je imalo za cilj da upozori na nedostatke tadašnjeg sistema vlasti s ciljem da se prevaziđu.

Nije se zadovoljio time, nego je otišao u Istanbul da svoj nasihat uruči Sultanu lično. Nasavjetovaše ga da to prevede na osmanski jezik kako bi Sultan i njegova svita bili u stanju da ga razumiju. On je to uradio i lično Sultanu uručio primjerak prevoda na osmanski jezik. Sultan se zadivio onim što je pročitao, te naredio da se umnoži i podijeli po službama, te da se po tome postupi.

Kafiju je nagradio velikom nagradom i ponudio mu da ostane kao savjetnik na Sultanovom dvoru, ali je on zamolio da se vrati u svoju rodnu grudu, našu lijepu Bosnu, te ga Sultan imenuje za doživotnog kadiju u njegovom rodnom Pruscu.

Ovo je primjer, što bi rahmetli Nedžad Ibrišimović kazao, “ruhani i šejtani inspiracije”, prvi spadaju u grupu “šejtani”, a drugi u grupu “Rahmani” ljudi…

Do mojih ruku došla je ta brošura rahmetli Hasana Kafije Pruščaka u prevodu na bosanski jezik od strane rahmetli Safvet-beg Bašagića, koja je štampana davne 1919. godine. Moju pažnju privukao je tekst koji se nalazi nakon završetka prevoda djela, pod naslovom Spoznaja Allaha i robovanje, kojeg je vjerovatno sa arapskog preveo Safvet-beg Bašagić i kompletnog stavio pod navodne znake, ali nije spomenuo izvor.

Smatram da je taj tekst toliko važan da bi ga svaka muslimanska porodica trebala imati na vidnom mjestu u svojoj kući i stalno se na njega vraćati.

Ja sam ga naslovio sa: Budi budna nacijo!, zbog sljedećeg pasusa u njemu:

Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.

A evo tog teksta u cijelosti:

SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE

1. “Samo istina Uzvišenog je svjetlo, sve drugo je tama.”

2. “Mi svi smo od Boga, sav svijet je od Boga, sve ukazuje na Njega i svi ćemo se Njemu vratiti.”

3. “Svi poslanici su imali za cilj vraćanje na jednu jedinu riječ a ta je: spoznaja Allaha.”

4. “Glavni cilj vahja bio je ovaj – razviti spoznaju ljudskog roda.”

5. “Najveći uzdasi i plač evlija su od bola zbog rastanka i razdvojenosti od Voljenog i Njegove pažnje.”

6. “Sva savršenstva koja su dostigli Božije evlije i Božiji poslanici su da iz srca uklone sve osim Njega i da svoje srce zatvore za sve osim za Njega.”

7. “Ono što čovjeku otvara put da bi ga Allah primio u svoje okrilje je da odstrani od sebe sve osim Njega; a ovo nije dostupno svakom čovjeku.”

8. “Sami uronite u ova mora: more Božanskog, more poslanstva i Kur’an-i Kerima.”

9. “Zahvalnost na blagodatima javnim i tajnim Uzvišenoj Istini jedan je od najvažnijih zadataka robovanja i služenja koji svaki čovjek treba izvršavati koliko je u mogućnosti: iako ovu dužnost zahvalnosti Uzvišenoj Istini nijedno od stvorenja nije u stanju u potpunosti da izvrši.”

10. “Sasvim je jasno da je za slavljenje i veličanje Boga Uzvišenog neophodna i spoznaja o stepenu Njegove svetosti i atributima veličanstva i ljepote i bez nekog vida znanja i spoznaje ovo nije moguće.”

11. “Od odlika robovanja je i to da čovjek do moći Božije nikakvu drugu moć ne priznaje i do hvale Njemu nikome drugom hvalu ne iskazuje.”

12. “Slavljenje bilo čega drugog osim Boga nije ostvarivo: čak ako izričete pohvalu jednoj ruži ili jabuci, sve je to slavljenje Boga.”

13. “Znajte sigurno da ako vaše djelovanje ne proističe iz Božanskog i ako izađete iz jednoće islama bit ćete izgubljeni.”

14. “Ako su vaši ciljevi božanski, onda će i materijalne stvari doći uz njih, s tim što i one tada postaju božanske.”

15. “Mjerilo prepoznavanja božanskog od šejtanskog jeste to da (čovjek) nakon obraćanja sebi uvidi da ono što on hoće jeste samo djelo pa makar ga i neko drugi obavio.”

16. “Pažnja okrenuta Bogu i preseljenje (hidžra) od sebe ka Njemu, – a koje je najveći vid preseljenja (hidžre) -, te selidba od vlastitih prohtjeva ka Istini (Bogu), i iz ovosvjetskog u svijet onostranog, učinila vas je jakim.”

17. “Nakon oslanjanja na Boga na svoje se sposobnosti koje su i same od Njega pouzdajte i oslonite.”

18. “Kažem vam da se nikoga ne plašite osim Boga, da ni u koga ne polažete nadu osim u Njega, Svedarovatelja Uzvišenog.”

19. “Obraćanje pažnje na sve drugo osim Boga čovjeka zastire tamnim i svijetlim zastorima.”

20. “(Čovjekova) nemarnost prema Istini (Bogu) uvećava crnilo srca i čini da njegovi prohtjevi (nefs) i šejtan ovladaju njime i da pokvarenosti svakim danom budu veće, a spominjanje i sjećanje na Boga dušu čini svjetlom, srce blistavim i staništem Voljenog, a duh (ruh) pročišćenim i čovjeka oslobađa okova njegovih prohtjeva.”

21. “Znaj da nijedna vatra nije bolnija od vatre Allahove srdžbe!”

22. “Kako smo dužni da se sami čuvamo i tražimo izlaz iz tame (neznanja) ka svjetlu, dužni smo, isto tako, i druge da pozivamo.”

23. “Mi trebamo pozivati ali naše pozivanje ne smije biti zbog sebe niti dunjaluka, naše pozivanje mora biti u ime Boga.”

24. “Neka vaše učenje bude u ime Boga.”

25. “Ako čovjek udovoljava prohtjevima nefsa, a ne onome što želi Bog, ovim nidokle neće stići, ovakav njegov posao, na koncu, će biti slab. Sve što se ne čini zbog Boga ne može biti trajno.”

26. “Bog postoji: ne budite nemarni prema Njemu! Bog je prisutan: svi smo mi pod Njegovom zaštitom.”

27. “Neka vaša stremljenja budu ka Allahu, neka vaši koraci idu ka Njemu.”

28. “Sav kosmos svjedoči o postojanju Boga, sve što se zbiva i dešava odražava prisutnost Boga.”

29. “Stalno imajte na umu da je Bog prisutan u svakom vašem poslu, u svemu što radite! Bog prati oči kojima gledate. On čuje ono što jezikom izgovarate. On vidi ono što rukama radite i sutra ćemo za sve to morati odgovarati!”

30. “Nad svima nama bdije Bog i sve nas čeka smrt.”

31. “Vaša srca trebate dovesti do te spoznaje da je Bog prisutan u svemu što radite!”

32. “Dostignite takvu skromnost srca i svoje ponašanje izmjenite tako da znate da je svijet, od najviših visina do najnižih nizina, znak Allaha Slavljenog i Uzvišenog i da samo On ima moć nad njim.”

33. “Bog iskušava roba kroz blagodati kojima ga obasipa.”

34. “Ono što čovjeku daje izlaz iz kolebljivosti i neodlučnosti – to je “zikr”, spominjanje Boga.”

35. “Svoju pažnju okreni Bogu da bi srca bila okrenuta tebi.”

36. Vanjština nekog djela nije mjerilo, ono što je mjerilo je motiv i namjera zbog koje se djelo čini.”

37. Nema nijedne punoljetne i odgovorne osobe na svijetu, a da je Bog ne iskušava i ne stavlja na probu.”

38. “Svako u okviru položaja na kojem se nalazi i odgovornosti koju ima, upravo taj položaj i ta odgovornost su ispit za njega.”

39. “Mjerilo u islamu je Božije zadovoljstvo a ne ljudi. Mi ljude cijenimo po istini a ne istinu po ljudima. Mjerilo je istina.”

40. “Mi kriterije moramo učiniti božanskim.”

41. “Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.”

42. “Kosmos svjedoči o prisutnoti Boga, u Božijoj prisutnosti ne činite grijeh. U prisutnosti Boga se ne prepirite oko beskorisnih, prolaznih stvari. Radite vaš posao u ime Boga i ka Njemu se približavajte.”

43. “U ovom trenutku svi mi se nalazimo pred ispitom.”

44. “Čovjek može nešto od očiju svih ljudi da sakrije, ali sve naše
stvari se čuvaju kod Boga i On će ih nama samima vratiti.”

45. “Oslanjajte se na Boga, a ovo oslanjanje na Boga – ako Bog da – će razriješiti sve vaše probleme.”

46. “Svi oni zadaci kojima nas je Allah dž.š. zadužio da ih izvršavamo odraz su Njegove milosti i dobrote prema nama, a mi ih smatramo nametnutom obavezom.”

47. “Mi trebamo biti Allahovi robovi i trebamo znati da sve stvari potiču od Boga.”

48. “Bog, Svedarovatelj Uzvišeni darovao nam je sve svoje blagodati, a te stvari koje nam je darovao trebamo trošiti na Njegovom putu.”

49. “Svi mi jesmo od Boga i treba da budemo na putu služenja Njemu.”

50. “Ono što čovjeku olakšava tegobe je ovo: da svi ljudi odlaze sa ovog svijeta i da ćemo svi mi otići, zato je bolje da se žrtvujemo na Božijem putu.”

51. “Svi mi, ma šta da imali, Bogom to imamo, zato svu snagu koju posjedujemo na Božijem putu treba da trošimo.”

Safvet-beg Bašagić

Poruka i simboli Kurban-bajrama

Kurban-bajram u svom nazivu ima dvije riječi: žrtva i praznik.

Glavna poruka Kurban-bajrama jeste da svako od nas treba da bude žrtva, da žrtvuje svoj nefs/negativni dio sebe, svoje negativne porive, misli, želje – da sve to žrtvuje radi Allaha i prihvati Njegove naredbe, čvrsto ubijeđen da je to bolje za njega, nego ono što je on sam mislio i želio za sebe. Kurban nas podsjeća na tu stalnu žrtvu koju trebamo imati na umu u svakom trenutku svog života: Da li je sa ovim što radim zadovoljan Svevišnji Gospodar? Da li sam mogao više i bolje?

Zato što je samo božanski/Allahov program garant uspjeha čovjeka na pojedinačnom i kolektivnom planu u životu na ovom svijetu.

Čovjek koji se opredijeli za taj (jedini ispravan) program, on je zaista žrtva, zato što većina svijeta slijedi neke druge programe koji su u suprotnosti od božanskog. To je tako bilo kroz cijelu historiju čovječanstva i tako je danas. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Ar-Ra’d, 103.)

Danas svijetom vlada zapadni materijalistički koncept koji je doveo čovječanstvo do ovog stanja za koga mnogi mislioci  istoka i zapada tvrde da predstavlja krah ljudske civilizacije.

Neki dan čitam izjavu predsjednika najveće svjetske sile koji doslovce kaže: “Imat ćemo najsmrtonosniju tehnologiju ikad razvijenu.” Šta nam ova poruka poručuje? Kakvoj se budućnosti čovječanstvo može nadati poslije ovakvih izjava najvećih moćnika ove civilizacije?

Ova zapadna materijalistička civilizacija, koju pojedini nazvaše “necivilizacijom”, jeste samo jedan u nizu pokušaja čovjeka da organizira život na planeti bez Allahove upute.

Nasuprot tom konceptu, u Allahovom programu – Njegovoj knjizi čitamo: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Al-Maida, 32)

U božanskom programu čitamo i sljedeći hadis: Poslanik, s.a.v.s., je upitao ashabe: “Znate li ko je bankrot (muflis)?” Oni odgovoriše: “Muflis je onaj koji nema para, niti imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: “Zaista je pravi beskućnik od mog ummeta onaj koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i bit će bačen u džehennemsku vatru.” (Muslim, 6522 i Tirmizi, 2533).

Na ovo pitanje ashabi su odgovorili onako kako su oni rezonovali, da je muflis onaj koji nema para i imetka. Poslanik, s.a.v.s., ispravlja to krivo shvatanje i ukazuje na činjenicu da je moralno vrednije od materijalnog, da čovjek koji je izgubio sav imetak, ali ostao moralan, nije izgubio ništa. Ovaj hadis nas upućuje da promišljamo po božanskom programu u kojem su sve stvari definisane na ispravan način, po kome je onaj svijet vredniji od ovoga……

Nažalost, većina ummeta danas pripada materjalističkom/dedždžalovom konceptu, naročito države i režimi muslimana (izuzev časnih izuzetaka koji se djelimično opiru). Ali to nije opravdanje za nas pojedince koji možemo na svom privatnom planu urediti svoj život po Allahovom programu za što je potrebna, kako rekoh velika žrtva, ali to je istinski islam, to je pravi iman…

Čovječanstvo danas nema drugog izbora no vratiti se islamu/božanskom programu, u protivnom slijedi kolaps o kojem sve češće govore i sami zapadnjaci.

Zato musliman danas treba da bude ponosan na činjenicu da je musliman, siguran da je na jedinom pravu putu, da ne padne pod uticaj globalnih dešavanja i izgubi nadu u bolje sutra. Naprotiv, budućnost pripada islamu i iskrenim vjernicima, na što upućuju mnogi ajeti i hadisi.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini istinskim muslimanima, ponosnim na svoj islam, te da se svjesno na tom putu žrtvujemo, kako bi zadobili Njegovu milost na oba svijeta! Amin!

Tajna našeg odnosa prema Allahu

Neki te smatraju pobožnim, a drugi pokvarenim, treći….Ali, ti najbolje znaš svoje stanje. Jedina tajna koju niko osim tebe ne zna jeste tajna tvog odnosa prema svom Gospodaru.

Opasnost u životu između pokornosti i grijeha leži u tome što ne znaš u kojoj fazi će ti biti kraj. Ibadet čini iskreno, a ne da ga se riješiš. Budi ustrajan u nafilama kako bi se što više Allahu približio, a ne kako bi postao popularan.

Ti si taj koji je potreban pokornosti Allahu, a On je neovisan od nje.

Nemoj da ti je cilj da stekneš naklonost ljudskih srca, jer su ona prevrtljiva – danas te vole, a sutra mrze. Neka tvoja briga bude kako da te zavoli Gospodar ljudi, jer ako te On zavoli, učinit će da te srca ljudi zavole.

Haram ostaje haram, pa makar ga svi činili!

Nemoj odstupati od svojih principa, pusti ljude. Obračun ćeš polagati sam! Zato slijedi Pravi put kako ti je naređeno, a ne kako bi ti želio. Zadrži za sebe jednu tajnu koju niko, osim Allaha, ne zna.

Kao što su grijesi u tajnosti upropašćujući, isto tako su dobra djela u tajnosti spasonosna.

Allah, dž.š., kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.” Nemoj se zanositi luksuznim mjestima, jer najveći kongres u historiji održan je pod drvetom.

Reci: Dragi Allahu, ja svoju stvar prepuštam Tebi!

Jedan alim je rekao: “Kada Allaha zamolim za nešto, ukoliko mi udovolji ja se obradujem, a ukoliko mi ne udovolji ja se obradujem deseterostruko. Zato što je prvo moj izbor, a drugo izbor Onoga Koji Zna sve tajne.” Zaista je lijepo kada se čovjek oslanja na Gospodara ljudi:  “Allah Zna, a vi ne znate!”

U tome je najbolji odgovor na pitanje: Zašto mi se ovo dešava?

Izlazak pojedinih ljudi iz tvog života i ulazak drugih jeste Allahova milost koju ćeš tek vremenom spoznati. Godine mnogo toga mijenjaju. One mijenjaju reljef brda, pa kako da ne promijene i ličnosti ljudi?

Kada bi znali kako ćemo se opustiti u nagradi, nakon iskušenja, ne bi poželjeli da brzo prođu. Allah od nas ne uzima, nego samo da bi nam dao. Zato prihvatimo odredbu riječima: Elhamdulillah!

Prve generacije muslimana su savjetovali jedni druge sa tri savjeta, kada bi se zlatom mjerili, prevagnuli bi ga:

1 – Ko popravi svoj odnos sa Allahom, Allah će popraviti odnos ljudi prema njemu;

2 – Ko popravi svoju nutrinu, Allah će popraviti njegovu vanjštinu;

3 – Ko se bude brinuo za svoj ahiret, Allah će mu podariti svako dobro dunjaluka i ahireta…

Najveći gubitak je da postoji Džennet koji je prostraniji od svih nebesa i Zemlje, a da ti nemaš svoje mjesto u njemu!!!

Iskoristi svoj život, jer to je tvoj kapital.

Molim Allah da oprosti meni, vama i autoru ovih lijepih izreka. Amin!

 

Kur’an – ključ rješenja svih naših problema

Postoje četiri velika problema koja su danas veoma rasprostranjena među ljudima, a u Kur’anu su precizirana njihova rješenja:

1 – Ukoliko si iskušan strastima, preispitaj svoju redovnost i ispravnost u obavljanju namaza –  “A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći…” (Merjem, 59)

2 – Ukoliko osjećaš grubost srca i patiš od lošeg ponašanja i nezadovoljstva, preispitaj svoj odnos i dobročinstvo prema svojoj majci – “…i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.” (Merjem, 32)

3 – Ukoliko osjećaš potištenost, tjeskobu i teškoću u životu, preispitaj svoj odnos prema Kur’anu –  “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.

4 – Ukoliko osjetiš nestabilnost i nedoumicu u slijeđenju istine, preispitaj svoje (ne)izvršavanje onoga što čuješ na vazovima –  “A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.” (En-Nisa’, 66)

Šta je pravi iman? (II dio)

Intelektualna spoznaja je neophodna da bi se otkrila tajna postojanja, a to je nemoguće bez uvida u Objavu. Ta spoznaja treba da dosegne stepen odlučnosti i nepokolebljivosti, koju ne može poljuljati nikakav vid sumnje. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat 15. ajet)

Ta čvrsta spoznaja mora da rezultira osjećajem srca i potpunom pokornošću i predanošću Onome Koga je spoznao.

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa 65. ajet)

“Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti.” (En-Nur 51. ajet)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab 36. ajet)

Tako snažna spoznaja i spremnost na pokornost neminovno rezultiraju srčanom toplinom koja čovjeka motiviše za praksom koju mu nalaže njegovo vjerovanje. Prije svega za određen model života u ponašanju, a zatim za požrtvovanost na tom putu i svojim imetkom i svojim životom. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal 2-4. ajet)

Sejjid Kutb, r.a., kaže: “Iman je vjerovanje srca u Allah, dž.š., i Njegova Poslanika. Vjerovanje koje ne može poljuljati nikakva sumnja niti nejasnoća. Čvrsto ubjeđenje koje je nepokolebljivo i do kojeg nesigurnost ne može doprijeti. Ubjeđenje iz kojeg proizilazi požrtvovanost na Allahovom putu imetkom i životom. Kada srce okusi slast ovakvog imana, potpuno ga prihvati i u njemu ostane ustrajno, neminovno je da se u njemu rodi snaga koja ima za cilj da ga potvrdi praksom koja je vidna u životu ljudi i njihovoj svakodnevnici. Takav čovjek ima veliku potrebu da uskladi svoj srčani osjećaj sa sredinom koja ga okružuje. On nije u stanju da podnese tu kontradiktornost između njegovog čvrstog ubjeđenja u srcu i realnosti koja ga okružuje, jer ga ta kontradiktornost stalno vrijeđa i iritira. Iz tog razloga se u njemu rađa tolika snaga i spremnost na žrtvovanje, na Allahovom putu, svega što posjeduje. To je snaga koja izivre iz svakog iskrenog vjernika. On ima za cilj da u stvarnost pretoči tu divnu sliku koju nosi u svojim grudima, da ta slika postane realnost sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju. Zato je netrpeljivost između vjernika i neislamske sredine koja ga okružuje sasvim normalna, jer se on ne može pomiriti sa činjenicom da se njegova realnost razlikuje od predstave koju nosi u svom srcu. Isto tako, on nije u stanju da se odrekne svoje imanske predstave, koja je tako divna i ispravna, za rad realnosti koja je neispravna i veoma teška. To stanje ga navodi na neprestanu borbu svim mogućim sredstvima protiv džahilijjeta koji ga okružuje, sve dok se realnost ne uskladi sa imanskom koncepcijom života.” (Fi zilalil-Kur’ani, El-Kerim, str. 26)