Tag Archives: hadisi Poslanika s.a.v.s.

Šta zanijetiti prilikom učenja Kur’ana?

Mubarek mjesec ramazan je mjesec pojačanog druženja sa Kur’anom velikog broja muslimana.

Međutim, većina muslimana Kur’an uči samo s ciljem sticanja nagrade kod Allaha, dž.š., a nisu svjesni da nagradu za učenje Kur’ana mogu uvišestručiti svakim novim nijetom. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Zaista se djela cijene prema namjerama i svako zaslužuje ono što je imao namjeru.”

Kur’an je koncept cjelokupnog života, a nijet je trgovina uleme, zato u ovih nekoliko redaka želim podsjetiti svakog ko uči Kur’an da prilikom učenja nijeti:

1- Učim Kur’an s namjerom da steknem znanje koje ću primijeniti u životu;

2- Učim Kur’an s namjerom da me Allah uputi;

3- Učim Kur’an s namjerom direktnog razgovora sa Allahom;

4- Učim Kur’an s namjerom da se njime izliječim od svih vidljivih i nevidljivih bolesti;

5- Učim Kur’an s namjerom da me Allah izvede iz tmine u svjetlost;

6- Učim Kur’an jer je On lijek za krutost srca, u Njemu je smiraj, život i oporavak mog srca;

7- Učim Kur’an svjestan da je On Allahova sofra;

8- Učim Kur’an kako ne bi bio upisan kao nemaran prema njemu, nego kao onaj ko njime zikr čini;

9- Učim Kur’an s namjerom povećanja jekina u vjerovanje u Allaha;

10- Učim Kur’an s namjerom izvršenja Allahove naredbe kojom naređuje učenje Kur’ana;

11-  Učim Kur’an s namjerom nagrade za svako njegovo slovo po 10 sevapa, a Allah daje i više kome On hoće;

12-  Učim Kur’an s namjerom da steknem Njegov šefa’at na Sudnjem danu;

13-  Učim Kur’an s namjerom slijeđenja vasijeta Poslanika, s.a.v.s;

14-  Učim Kur’an s namjerom da Allah poveća moju deredžu i deredžu Ummeta;

15-  Učim Kur’an s namjerom da mi se poveća deredža u džennetu, da zaslužim ogrtač dostojanstva, te da se moji roditelji ukrase ukrasima vrednijim od cijelog dunjaluka;

16-  Učim Kur’an s namjerom da se približim Allahu putem Njegovog govora;

17-  Učim Kur’an s namjerom da budem u Allahovom društvu i među Njegovim posebnim miljenicima;

18-  Učim Kur’an za to što je vješt učač Kur’an u društvu časnih i odabranih meleka;

19-  Učim Kur’an s namjerom spasa od džehennemske vatre i Allahove kazne;

20- Učim Kur’an kako bi bio sa Allahom;

21-  Učim Kur’an s namjerom da ne doživim iznemoglost od starosti;

22- Učim Kur’an s namjerom da bude dokaz za a ne protiv mene;

23- Učim Kur’an moleći Allaha da me njime učvrsti;

24- Učim Kur’an s namjerom da se na mene spusti smirenost i milost, te da me Allah spomene u svom društvu;

25- Učim Kur’an s namjerom da postignem stepen boljeg i odabranog kod Allaha;

26- Učim Kur’an s namjerom da mirišem dobro;

27- Učim Kur’an s namjerom da ne zalutam na dunjaluku i ne budem nesretan na ahiretu;

28- Učim Kur’an zato što Svevišnji Allah njime otklanja tugu, brigu i nelagodu; 

29-  Učim Kur’an s namjerom da mi pravi društvo u kaburu, da mi bude svjetlost koja će me prevesti preko Sirat ćuprije, da me vodi na dunjaluku i uvede u džennet na ahiretu;

30-  Učim Kur’an s namjerom da me Allah odgoji osobinama koje su krasile Poslanika, s.v.a.s.;

31-  Učim Kur’an s namjerom da svoj nefs okupiram s istinom, a ne da on mene okupira neistinom;

32-  Učim Kur’an s namjerom borbe protiv svoga nefsa, šejtana i strasti;

33-  Učim Kur’an s namjerom da Allah da perdu između mene i nevjernika na Sudnjem danu.

Hajde da budemo ljudi Kur’ana!

Ovo je trgovina sa Allahom čija je dobit zagarantovana, pomoću koje Allah daje iz Svog izobilja koje ne može presahnuti!

Molim Svevišnjeg Allaha da i vas i mene učini ljudima Kur’ana!

Istinska veličina čovjeka

Prilog etici neslaganja II

Ibrahim En-Neh’a’i, r.a., bio je razrook, a njegov učenik Sulejman b. Mehran slabovidan. Ibnu el-Dževzi u svome djelu El-Muntezam prenosi da su jedne prilike njih dvojica išli jednom ulicom u Kufi prema džamiji. U jednom momentu imam En-Neh’a’i reče svom saputniku: “O Sulejmane, ja predlažem da ti odeš jednim, a ja drugim putem. Ukoliko nas dvojica zajedno prođemo pored onog svijeta, bojim se da će nas ismijavati govoreći: ‘Razrook vodi slijepoga?!’ Pa će nas ogovoriti i tako zaraditi grijeh.” Njegov učenik Sulejman odgovara: “O Ebu Imrane, šta nam smeta da mi budemo nagrađeni a oni griješni?”

Ibrahim mu tada reče: “Subhanallah! Naprotiv, daleko je bolje da i mi i oni ostanemo bez grijeha, nego da mi budemo nagrađeni, a oni griješni!”

To su srca koja su istinski shvatila i prihvatila riječi Poslanika, s.a.v.s.: …sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.

 

Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.) – trebamo li biti za ili protiv?

Mjesec Rebi’ul-evvel je mjesec u kojem je rođen Poslanik, s.a.v.s. Umjesto da se svi zajedno s radošću i zadovoljstvom, ovih dana, sjećamo Poslanika, s.a.v.s., te da na njega što više salavate donosimo i uzimamo pouke iz njegovog životopisa, mi vodimo jalove polemike o tome da li je mevlud novotarija ili nije.

Moj komentar na ovogodišnju prepisku na društvenim mrežama za i protiv mevluda je sljedeći:

– Oni koji smatraju da je mevlud novotarija u vjeri ne trebaju da ga prakticiraju, a oni koji u mevludu ne vide ništa što je sporno, a pogotovo haram, oni neka ga organiziraju. Samo međusobnim uvažavanjem pobornika ova dva stava doći ćemo u situaciju da uštedimo mnogo korisnog vremena i umanjimo podjelu i razdor, koji se među muslimanima sve više povećavaju.

  • Prvi stvar postavljaju ovako: Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.), nije prakticirao sam Poslanik, s.a.v.s., niti njegovi ashabi, niti generacija tabi’ina i tabi-tabi’ina. Prema tome, niko ne može kazati da to nije novotarija.
  • Drugi to postavljaju potpuno drugačije pa kažu: U samom programu (tekstu) mevluda koji se kod nas praktikuje stoljećima nema ništa što je haram, a pogotovo širk, da bi ga učinilo zabranjenim. To je jedan naš bosanski lijepi adet koji je odigrao (i još igra) pozitivnu ulogu u gajenju ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Mevlud je svojevremeno postao simbol za bilo kakvu važniju prigodu muslimana. Tako, kada musliman useljava u kuću, “pravi” mevlud, kada mu se sin oženi, “pravi” mevlud. Mevludi se tradicionalno organiziraju za mubarek noći tokom cijele godine….

Danas razni medžlisi Islamske zajdnice u BiH organiziraju velike manifestacije sa raznovrsnim i vrlo korisnim sadržajima tokom cijelog mjeseca rebi’ul-evvela, koje imaju i veliki medijski odjek.

Konačno, je li prihvatljivo da prođe mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., a da se o tome više ne govori, naročito danas, kada se, znatno manje važni događaji, obavezno svake godine obilježavaju?  Prvi će reći da nije sporno govoriti o Poslaniku, s.a.v.s., održati tribine, predavanja i slično. Pa šta je onda sporno? Sporan je mevlud. Šta je u mevludu sporno?! Pogotovo kada imamo na umu činjenicu da su ashabi više puta upitali Poslanika, s.a.v.s., za neke običaje iz džahilijjeta, da li da ih nastave prakticirati, a on im odgovorio: “Ima li u tome harama? Ako nema hrama (širka) onda nastavite…”

Zato smatram svaku polemiku po ovom pitanju suvišnom. Mevlud je dio naše svakodnevnice koji će i dalje ostati to što jeste. Uvijek će biti i onih koj će ga osporavati i to treba tako prihvatiti i baviti se korisnijim stvarima, naročito danas kada su izazovi pred muslimanim cijelog svijeta, pa i nas u BiH, i više nego samo ogromni!

Dova – naš neizostavni saputnik ka ostvarenju odabranih ciljeva

Značaj dove u životu vjernika potvrđuju kako mnogobrojni ajeti i hadisi, isto tako i praksa Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija uzoritih muslimana. Dova je srž ibadeta, direktan kontakt sa Svevišnjim Gospodarom, za koju nisu potrebni posebni uslovi. Nije ograničena vremenom, prostorom, određenom odjećom, niti je uslovljena abdestom. Dova je je veliki štit i podrška vjerniku u svakom koraku njegovog života na ovom svijetu.

Allah, dž.š., kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (El-Bekara, 186)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko Allahu dovu ne čini, Allah se na njega naljuti.” (Tirmizi)

U drugom hadisu stoji: “Allah je mnogo Stidan i Plemenit, stid ga je da ruke svoga roba, koji ih prema njemu podigne, vrati praznim i razočaranim.”

Istinski vjernik nikog drugog ne moli, osim Allaha, samo od Njega pomoć traži, samo se Njemu nada, samo se na Njega oslanja, samo Njemu prepušta svoje brige, samo kod Njega utočište traži, samo Njemu žrtvu (kurban) prinosi, samo se Njemu zavjetuje, samo se Njime zaklinje, samo oko Njegove kuće tavaf čini, samo se Njegovom dobru nada… Neka sastavni dio tvoga imana, tewhida, vjerovanja, bude uporno i konstantno dizanje ruku sa iskrenom dovom Allahu, dž.š.: Allahu moj, ja se odričem bilo kakvog drugog oslonca osim na Tebe, bilo kakve nade osim u Tebe, samo se Tebi predajem, samo kod Tebe utočište tražim, samo na Tvojim vratima uporno stojim, samo se Tebi ponizno molim…

Poslanik, s.av.s., kaže: “Ako tražiš, traži samo od Allaha, ako se oslanjaš, oslanjaj se samo na Allaha.”

Postoje samo dva uslova za prijem dove kod Allaha, dž.š.:

1 – Iskrenost –  Da dovu činiš iskreno sa čvrstim ubijeđenjem da će ti je Allah, dž.š., primiti;

2 – Halal zalogaj –  Da se potrudiš da imetak koji stičeš bude halal.

Ukoliko jedan od ova dva uslova ne budeš ispunio, dova ti neće biti primljena.

Uvaženi alim i daija Ajid El-Karni prenosi sljedeći događaj:

Jedna žena se udala za čovjeka po imenu Ismail. On je bio ugledni alim, jedan od učenika čuvenog imama Malika. Kao rezultat tog mubarek braka, uskoro su dobili dječaka kojem su dali ime Muhammed. Međutim, kratko nakon rođenja djeteta, njen suprug Ismail preseli na bolji svijet, ostavivši svojoj supruzi i sinu veliki imetak. Majka je nastavila da odgaja svoga sina u duhu islama, imajući veliku želju da njen sin postane ugledan alim kao njegov otac. Toj njenoj namjeri velika prepreka je bila činjenica da je Muhammed od rođenja bio slijep, što mu je otežavalo putovanje do poznate uleme tog doba i u mnogome umanjilo šansu da postane veliki alim.

Svemilosni Allah, dž.š., Ukazao je njegovoj majci na vrata dove. Počela je iskreno, sa čvrstim ubjeđenjem u Allahovu, dž.š., svemoć, činiti dovu da vrati vid njenom djetetu. Ustrajala je u toj dovi sve dok nije jednu večer u snu  vidjela Ibrahima, a.s., koji joj reče: O robinjo Božija, Allah, dž.š., je zbog tvoje uporne dove vratio vid tvome djetu. Nakon što se probudila, otišla je do Muhammeda i uvjerila se da njen Muhammed normalno gleda. Veličanstven Ti si, Gospodaru naš! Ti Koji Udovoljavaš dovama onoga koji je u nevolji i Koji tegobe Otklanjaš! -uzviknula je.

Nakon što je Allah, dž.š., vratio vid njenom djetetu, majka je nastavila sa projektom obrazovanja svog sina i Allah, dž.š., je Darovao da on, nakon što je stasao u vrsnog alima, napiše najvjerodostojniju knjigu na dunjaluku, poslije Kur’ana, Sahihu-l-Buhari. Da, bio je to Muhammed b. Ismail El.Buhari.

Ovo je velika pouka za sve one koji su pokucali na vrata mnogih mudraca i medicinara, a nisu našli lijek. Pokucajte na nebeska vrata. Nemojte gubiti nadu u Allahovu, dž.š., milost. Nemojte odustajati od dove. Allahova nagrada vas neće zaobići, sve dok je upornost dio vašeg djelovanja u činjenu dove i dobra!

Evo prilike da ove novogodišnje (neradne) dane što više provedemo u dovi, od čega ćemo sigurno imati koristi, a da se klonimo raznih grijeha i besposlica koje su uobičajne u ovim danima.