Tag Archives: dunjaluk

BUDI BUDNA NACIJO!

Imate ljude koji rade na osvajanju (uništenju) svijeta i otvoreno govore o “zlatnoj milijardi”, kako je tobože planeta Zemlja prenapućena i pod hitno treba ljudsku populaciju svesti na jednu milijardu kako bi mogli da mirno uživaju u blagostanju. Takav jedan pakleni plan formulisan je i objavljen pod naslovom Protokoli sionskih mudraca.

S druge strane imate ljude koji pokušavaju da uspostave red na Zemlji čvrsto vjerujući da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji čija je uloga da očuva red koji je Svevišnji Gospodar uspostavio. Jedan od takvih na našem govornom području bio je čuveni Hasan Kafija Pruščak koji je napisao djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta.

To njegovo malo, ali značajno djelo, prevedeno je na mnoge jezike svijeta. Kafija je uočio nedostatke u Osmanskoj carevini tog doba i napisao spomenuto djelo na arapskom jeziku koje je imalo za cilj da upozori na nedostatke tadašnjeg sistema vlasti s ciljem da se prevaziđu.

Nije se zadovoljio time, nego je otišao u Istanbul da svoj nasihat uruči Sultanu lično. Nasavjetovaše ga da to prevede na osmanski jezik kako bi Sultan i njegova svita bili u stanju da ga razumiju. On je to uradio i lično Sultanu uručio primjerak prevoda na osmanski jezik. Sultan se zadivio onim što je pročitao, te naredio da se umnoži i podijeli po službama, te da se po tome postupi.

Kafiju je nagradio velikom nagradom i ponudio mu da ostane kao savjetnik na Sultanovom dvoru, ali je on zamolio da se vrati u svoju rodnu grudu, našu lijepu Bosnu, te ga Sultan imenuje za doživotnog kadiju u njegovom rodnom Pruscu.

Ovo je primjer, što bi rahmetli Nedžad Ibrišimović kazao, “ruhani i šejtani inspiracije”, prvi spadaju u grupu “šejtani”, a drugi u grupu “Rahmani” ljudi…

Do mojih ruku došla je ta brošura rahmetli Hasana Kafije Pruščaka u prevodu na bosanski jezik od strane rahmetli Safvet-beg Bašagića, koja je štampana davne 1919. godine. Moju pažnju privukao je tekst koji se nalazi nakon završetka prevoda djela, pod naslovom Spoznaja Allaha i robovanje, kojeg je vjerovatno sa arapskog preveo Safvet-beg Bašagić i kompletnog stavio pod navodne znake, ali nije spomenuo izvor.

Smatram da je taj tekst toliko važan da bi ga svaka muslimanska porodica trebala imati na vidnom mjestu u svojoj kući i stalno se na njega vraćati.

Ja sam ga naslovio sa: Budi budna nacijo!, zbog sljedećeg pasusa u njemu:

Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.

A evo tog teksta u cijelosti:

SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE

1. “Samo istina Uzvišenog je svjetlo, sve drugo je tama.”

2. “Mi svi smo od Boga, sav svijet je od Boga, sve ukazuje na Njega i svi ćemo se Njemu vratiti.”

3. “Svi poslanici su imali za cilj vraćanje na jednu jedinu riječ a ta je: spoznaja Allaha.”

4. “Glavni cilj vahja bio je ovaj – razviti spoznaju ljudskog roda.”

5. “Najveći uzdasi i plač evlija su od bola zbog rastanka i razdvojenosti od Voljenog i Njegove pažnje.”

6. “Sva savršenstva koja su dostigli Božije evlije i Božiji poslanici su da iz srca uklone sve osim Njega i da svoje srce zatvore za sve osim za Njega.”

7. “Ono što čovjeku otvara put da bi ga Allah primio u svoje okrilje je da odstrani od sebe sve osim Njega; a ovo nije dostupno svakom čovjeku.”

8. “Sami uronite u ova mora: more Božanskog, more poslanstva i Kur’an-i Kerima.”

9. “Zahvalnost na blagodatima javnim i tajnim Uzvišenoj Istini jedan je od najvažnijih zadataka robovanja i služenja koji svaki čovjek treba izvršavati koliko je u mogućnosti: iako ovu dužnost zahvalnosti Uzvišenoj Istini nijedno od stvorenja nije u stanju u potpunosti da izvrši.”

10. “Sasvim je jasno da je za slavljenje i veličanje Boga Uzvišenog neophodna i spoznaja o stepenu Njegove svetosti i atributima veličanstva i ljepote i bez nekog vida znanja i spoznaje ovo nije moguće.”

11. “Od odlika robovanja je i to da čovjek do moći Božije nikakvu drugu moć ne priznaje i do hvale Njemu nikome drugom hvalu ne iskazuje.”

12. “Slavljenje bilo čega drugog osim Boga nije ostvarivo: čak ako izričete pohvalu jednoj ruži ili jabuci, sve je to slavljenje Boga.”

13. “Znajte sigurno da ako vaše djelovanje ne proističe iz Božanskog i ako izađete iz jednoće islama bit ćete izgubljeni.”

14. “Ako su vaši ciljevi božanski, onda će i materijalne stvari doći uz njih, s tim što i one tada postaju božanske.”

15. “Mjerilo prepoznavanja božanskog od šejtanskog jeste to da (čovjek) nakon obraćanja sebi uvidi da ono što on hoće jeste samo djelo pa makar ga i neko drugi obavio.”

16. “Pažnja okrenuta Bogu i preseljenje (hidžra) od sebe ka Njemu, – a koje je najveći vid preseljenja (hidžre) -, te selidba od vlastitih prohtjeva ka Istini (Bogu), i iz ovosvjetskog u svijet onostranog, učinila vas je jakim.”

17. “Nakon oslanjanja na Boga na svoje se sposobnosti koje su i same od Njega pouzdajte i oslonite.”

18. “Kažem vam da se nikoga ne plašite osim Boga, da ni u koga ne polažete nadu osim u Njega, Svedarovatelja Uzvišenog.”

19. “Obraćanje pažnje na sve drugo osim Boga čovjeka zastire tamnim i svijetlim zastorima.”

20. “(Čovjekova) nemarnost prema Istini (Bogu) uvećava crnilo srca i čini da njegovi prohtjevi (nefs) i šejtan ovladaju njime i da pokvarenosti svakim danom budu veće, a spominjanje i sjećanje na Boga dušu čini svjetlom, srce blistavim i staništem Voljenog, a duh (ruh) pročišćenim i čovjeka oslobađa okova njegovih prohtjeva.”

21. “Znaj da nijedna vatra nije bolnija od vatre Allahove srdžbe!”

22. “Kako smo dužni da se sami čuvamo i tražimo izlaz iz tame (neznanja) ka svjetlu, dužni smo, isto tako, i druge da pozivamo.”

23. “Mi trebamo pozivati ali naše pozivanje ne smije biti zbog sebe niti dunjaluka, naše pozivanje mora biti u ime Boga.”

24. “Neka vaše učenje bude u ime Boga.”

25. “Ako čovjek udovoljava prohtjevima nefsa, a ne onome što želi Bog, ovim nidokle neće stići, ovakav njegov posao, na koncu, će biti slab. Sve što se ne čini zbog Boga ne može biti trajno.”

26. “Bog postoji: ne budite nemarni prema Njemu! Bog je prisutan: svi smo mi pod Njegovom zaštitom.”

27. “Neka vaša stremljenja budu ka Allahu, neka vaši koraci idu ka Njemu.”

28. “Sav kosmos svjedoči o postojanju Boga, sve što se zbiva i dešava odražava prisutnost Boga.”

29. “Stalno imajte na umu da je Bog prisutan u svakom vašem poslu, u svemu što radite! Bog prati oči kojima gledate. On čuje ono što jezikom izgovarate. On vidi ono što rukama radite i sutra ćemo za sve to morati odgovarati!”

30. “Nad svima nama bdije Bog i sve nas čeka smrt.”

31. “Vaša srca trebate dovesti do te spoznaje da je Bog prisutan u svemu što radite!”

32. “Dostignite takvu skromnost srca i svoje ponašanje izmjenite tako da znate da je svijet, od najviših visina do najnižih nizina, znak Allaha Slavljenog i Uzvišenog i da samo On ima moć nad njim.”

33. “Bog iskušava roba kroz blagodati kojima ga obasipa.”

34. “Ono što čovjeku daje izlaz iz kolebljivosti i neodlučnosti – to je “zikr”, spominjanje Boga.”

35. “Svoju pažnju okreni Bogu da bi srca bila okrenuta tebi.”

36. Vanjština nekog djela nije mjerilo, ono što je mjerilo je motiv i namjera zbog koje se djelo čini.”

37. Nema nijedne punoljetne i odgovorne osobe na svijetu, a da je Bog ne iskušava i ne stavlja na probu.”

38. “Svako u okviru položaja na kojem se nalazi i odgovornosti koju ima, upravo taj položaj i ta odgovornost su ispit za njega.”

39. “Mjerilo u islamu je Božije zadovoljstvo a ne ljudi. Mi ljude cijenimo po istini a ne istinu po ljudima. Mjerilo je istina.”

40. “Mi kriterije moramo učiniti božanskim.”

41. “Budi budna nacijo! Probudi se državo! Svi budite budni! Svi ste vi u Božijem prisustvu. Sutra svi moramo polagati račun. Ne prolazite preko krvi naših šehida ne mareći i ne svađajte se zbog položaja.”

42. “Kosmos svjedoči o prisutnoti Boga, u Božijoj prisutnosti ne činite grijeh. U prisutnosti Boga se ne prepirite oko beskorisnih, prolaznih stvari. Radite vaš posao u ime Boga i ka Njemu se približavajte.”

43. “U ovom trenutku svi mi se nalazimo pred ispitom.”

44. “Čovjek može nešto od očiju svih ljudi da sakrije, ali sve naše
stvari se čuvaju kod Boga i On će ih nama samima vratiti.”

45. “Oslanjajte se na Boga, a ovo oslanjanje na Boga – ako Bog da – će razriješiti sve vaše probleme.”

46. “Svi oni zadaci kojima nas je Allah dž.š. zadužio da ih izvršavamo odraz su Njegove milosti i dobrote prema nama, a mi ih smatramo nametnutom obavezom.”

47. “Mi trebamo biti Allahovi robovi i trebamo znati da sve stvari potiču od Boga.”

48. “Bog, Svedarovatelj Uzvišeni darovao nam je sve svoje blagodati, a te stvari koje nam je darovao trebamo trošiti na Njegovom putu.”

49. “Svi mi jesmo od Boga i treba da budemo na putu služenja Njemu.”

50. “Ono što čovjeku olakšava tegobe je ovo: da svi ljudi odlaze sa ovog svijeta i da ćemo svi mi otići, zato je bolje da se žrtvujemo na Božijem putu.”

51. “Svi mi, ma šta da imali, Bogom to imamo, zato svu snagu koju posjedujemo na Božijem putu treba da trošimo.”

Safvet-beg Bašagić

Vail b. Hadžer i Muavija, r.a.

Dana 30.06.680. godine na ahiret je preselio Vail b. Hadžer. Njegov otac bio je poznati jemenski kralj. Vail je prešao na islam i došao u posjetu Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s. je obavijestio svoje ashabe o njegovom dolasku, nekoliko dana prije nego što je stigao, rekavši: “Doći će vam Vail. b. Hadžer iz daleke zemlje, iz Hadremevta, dobrovoljno iz želje za Allahom i Njegovim poslanikom, a on je jedan od rijetkih ostataka kraljevskih sinova.”

Kada je ušao, Poslanik, s.a.v.s., mu je izrazio dobrodošlicu, pozvao ga da priđe i prostro svoj ogrtač na kojeg su zajedno sjeli, zatim je kazao: “Allahu moj, Ti podaj bereket Vailu i njegovoj djeci!”

Poslanik, s.a.v.s. darovao mu je jednu parcelu u Medini kao naknadu za ono što je ostavio u Jemenu i do njega došao kao musliman. Poslao je sa njim Muaviju b. Ebi Sufjana da mu pokaže tu zemlju, a Muavija je tada bio toliko siromašan da nije imao obuću na nogama.

Muavija reče Vailu: “Dozvoli mi da zajedno s tobom uzjašem na tvoju devu.” 

Vail mu odgovori: “Nije da mi je žao deve, ali ti nisi neko ko bi mogao jahati zajedno sa kraljevima.”

Muavija mu tada reče: “Dobro, daj mi onda svoju obuću.” 

On mu odgovori: “Nije mi žao obuće, ali ti nisi neko ko bi mogao obući kraljevsku obuću, nego ti idi u sjeni moje deve.”

Proteklo je dosta vremena poslije toga i mnoge stvari su se promijenile. Muavija je postao halifa. Vail je doputovao u Šam, a već je imao preko 80 godina. Ušao je kod Muavije koji je sjedio na prijestolju hilafeta. Sišao je i na svoje mjesto postavio Vaila, a zatim ga je podsjetio na ono što se nekad među njima odigralo. Naredio je da mu daju novca, a Vail mu tada reče: “Taj novac daj nekome ko je potrebniji od mene. Zaista sam ja, nakon što sam vidio ovaj tvoji lijepi gest, poželio da se vrijeme vrati pa da te smjestim na svojoj devi ispred sebe!”

Ders kojeg iz ovog događaja možemo izvući jeste:

Dunjaluk je prevrtljiv, vrijeme se okreće, a ljudi idu sa njim. Današnji bogataši će možda sutra postati siromasi! Oni koji su danas ugledni sutra će možda postati bijedni! Zdrav čovjek se može brzo razboljeti, a bolestan može brzo ozdraviti! Onaj ko se danas poigrava sa svojim imetkom, možda će sutra pružiti ruku da mu drugi daju! A onaj koji danas nema ni zalogaja da pojede, možda će sutra biti izuzetno bogat! Neudati i neoženjeni će se možda vjenčati, a vjenčani rastati!

Zato se nemoj oholiti i nikog nemoj podcjenjivati, jer ne znaš u kakvoj ćeš se situaciji sutra naći!

Edhem Šerkavi

Ne omalovažavaj drugog!

Islamski odgoj podrazumijeva da nemamo pravo da omalovažavamo nekog drugog, zato:

– Ne ismijavaj onoga ko u svojoj porodici ima problema tako što ćeš reći da je slabe ličnosti!

Nuh, a.s., je imao suprugu koja je bila nevjernica, a on odabrani poslanik.

– Ne ismijavaj (omalovažavaj) odbačenog od svog naroda i ne reci da je bezvrijedan!

Ibrahim, a.s., je bio odbačen od svog naroda, ali je bio Allahov bliski prijatelj (halil).

– Ne omalovažavaj zatvorenika (robijaša) i ne reci da je silnik i kriminalac!

Jusuf, a.s., je bio zatvorenik, ali je bio Allahov iskreni izabranik.

– Ne omalovažavaj onoga koji je bankrotirao nakon bogatstva i ne reci da je neuračunljiv i propalitet!

Ejub, a.s., je osiromašio nakon velikog bogatstva, a bio je Allahov poslanik.

– Ne omalovažavaj običnog (fizičkog) radnika i ne reci da je jadnik!

Lukman je bio stolar, krojač i pastir, ali je kod Allaha bio mudri.

– Ne omalovažavaj onoga koga ljudi po lošem spominju i ne reci da je u najmanju ruku sumnjiv!

Muhammed, s.a.v.s., je bio optužen da je sihirbaz i lud, ali je bio Allahov miljenik.

Nipošto i nikoga ne omalovažavaj, nego nastoj da tvoja osobina bude lijepo mišljenje o drugima.

Prepusti istinu o ljudima njihovom Stvoritelju.

Odmah nakon tvoje smrti reći će: “Gdje je mejit?” Niko te neće zvati tvojim imenom.

Odmah nakon gasuljena tvog tijela reći će: “Gdje je dženaza?” Neće te zvati tvojim imenom.

Kada te htjednu spustiti u kabur reći će: “Dodajte tabut.” Neće te zvati tvojim imenom.

Zato neka te ne zavara ni imetak niti porijeklo, jer je ovaj svijet uistinu bezvrijedan u odnosu na ono što nas čeka.

Allahu naš oprosti nam naše grijehe i daj da preselimo kao istinski muslimani!

Šta poslije ramazana?

Recept za sreću:
1 – Dan započni sa sabah-namazom i jutarnjim zikrom kako bi se spasio.
2 – Ne prekidaj sa traženjem oprosta (istigfarom), sve dok šejtan ne izgubi nadu.
3 – Ne prekidaj dovu, jer dova je uže spasa.
4 – Sjeti se da tvoje riječi meleki pišu.
5 – Budi optimista, makar se našao usred najveće oluje.
6 – Ljepota prstiju je u njihovom previjanju zbog tesbiha.
7 – Ako te okupiraju brige i problemi reci: La ilahe illallah!
8 – Svojim novcem kupi dovu sirotinje i naklonost bjednika.
9 – Duga, skrušena sedžda je bolja i od Alhamra dvorca.
10 – Razmisli prije nego što izgovoriš, jer samo jedna jedina riječ može biti kobna.
11 – Čuvaj se dove mazluma i obespravljenog.
12 – Prije čitanja knjiga, novina, sajtova, čitaj Kur’an.
13 – Budi uzrok privrženosti vjeri svojih ukućana.
14 – Bori se protiv svog nefsa da što više budeš u ibadetu, jer te tvoj nefs stalno navraća na loše.
15 – Poljubi ruke svojih roditelja, steći ćeš zadovoljstvo Gospodara.
16 – Tvoja stara odjeća je nova za siromaha.
17 – Nemoj se srditi, jer život je daleko kraći nego što ti misliš.
18 – S tobom je Onaj, Koji je najjači i najbogatiji od svih, to je Allah, s.v.t.
19 – Ne zatvaraj vrata uslišavanju dove griješenjem.
20 – Namaz ti je najbolji pomagač u poteškoćama i nedaćama.
21 – Kloni se lošeg mišljena, bit ćeš rahat i ti idrugi.
22 – Uzrok svake brige je udaljavanje od Allaha, zato se Njemu što više približi.
23 – Klanjaj namaz, jer on će s tobom ući u kabur.
24 – Ako čuješ nekog kako ogovora reci mu: Boj se Allaha!
25 – Što češće uči suru Tebareke, je ona spašava onog ko je redovno uči.
26 – Mahrum (gubitnik) je onaj ko je uskraćen skrušenog namaza i plačnog oka.
27 – Nemoj grditi muslimane griješnike!
28 – Svu svoju ljubav posveti Allahu i Njegovom Poslaniku.
29 – Oprosti onome ko te ogovorio, jer ti je poklonio dio svojih dobrih djela.
30 – Namaz, učenje Kur’ana i zikr su blistavi ukras na tvojim grudima.
31 – Ko se sjeti žestine džehennemske vatre, odoljet će izazovu griješenja.
32 – Isto kao što noć prođe, tako će i bol prestati, kriza proći i poteškoća nestati.
33 – Ostavi “rekla-kazala”, imaš djela, velikih kao brda, da ih uradiš.
34 – Klanjaj skrušeno, jer sve što te čeka manje je vrijedno od namaza.
35 – Mushaf drži pored glave, jer proučiti samo jedan njegov ajet vrednije je od dunjaluka i svega što je na njemu.
36 – Dunjaluk je lijep, a ljepši od njega si ti sa svojim imanom.
(Iz knige – “Najsretniji čovjek na svijetu”, šejha Aida el-Karnija)

Šta je pravi iman? (II dio)

Intelektualna spoznaja je neophodna da bi se otkrila tajna postojanja, a to je nemoguće bez uvida u Objavu. Ta spoznaja treba da dosegne stepen odlučnosti i nepokolebljivosti, koju ne može poljuljati nikakav vid sumnje. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat 15. ajet)

Ta čvrsta spoznaja mora da rezultira osjećajem srca i potpunom pokornošću i predanošću Onome Koga je spoznao.

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa 65. ajet)

“Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti.” (En-Nur 51. ajet)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab 36. ajet)

Tako snažna spoznaja i spremnost na pokornost neminovno rezultiraju srčanom toplinom koja čovjeka motiviše za praksom koju mu nalaže njegovo vjerovanje. Prije svega za određen model života u ponašanju, a zatim za požrtvovanost na tom putu i svojim imetkom i svojim životom. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal 2-4. ajet)

Sejjid Kutb, r.a., kaže: “Iman je vjerovanje srca u Allah, dž.š., i Njegova Poslanika. Vjerovanje koje ne može poljuljati nikakva sumnja niti nejasnoća. Čvrsto ubjeđenje koje je nepokolebljivo i do kojeg nesigurnost ne može doprijeti. Ubjeđenje iz kojeg proizilazi požrtvovanost na Allahovom putu imetkom i životom. Kada srce okusi slast ovakvog imana, potpuno ga prihvati i u njemu ostane ustrajno, neminovno je da se u njemu rodi snaga koja ima za cilj da ga potvrdi praksom koja je vidna u životu ljudi i njihovoj svakodnevnici. Takav čovjek ima veliku potrebu da uskladi svoj srčani osjećaj sa sredinom koja ga okružuje. On nije u stanju da podnese tu kontradiktornost između njegovog čvrstog ubjeđenja u srcu i realnosti koja ga okružuje, jer ga ta kontradiktornost stalno vrijeđa i iritira. Iz tog razloga se u njemu rađa tolika snaga i spremnost na žrtvovanje, na Allahovom putu, svega što posjeduje. To je snaga koja izivre iz svakog iskrenog vjernika. On ima za cilj da u stvarnost pretoči tu divnu sliku koju nosi u svojim grudima, da ta slika postane realnost sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju. Zato je netrpeljivost između vjernika i neislamske sredine koja ga okružuje sasvim normalna, jer se on ne može pomiriti sa činjenicom da se njegova realnost razlikuje od predstave koju nosi u svom srcu. Isto tako, on nije u stanju da se odrekne svoje imanske predstave, koja je tako divna i ispravna, za rad realnosti koja je neispravna i veoma teška. To stanje ga navodi na neprestanu borbu svim mogućim sredstvima protiv džahilijjeta koji ga okružuje, sve dok se realnost ne uskladi sa imanskom koncepcijom života.” (Fi zilalil-Kur’ani, El-Kerim, str. 26)