Luksuz – uzrok propasti svih civilizacija

Luksuz je odstupanje čovjeka od njegovih osnovnih zadaća i posvećivanje užicima, sakupljanju imetka i hvaljenjem svoga “carstva”. Luksuz se nikada se spominje u kontekstu dobra. Mnoštvo imetka je iskušenje od Allaha, dž.š. Da li će čovjek uspjeti da sa njim ispravno raspolaže, trošeći ga u raznim vidovima općeg dobra i pokornosti Allahu, dž.š., ili će ga trošiti u onome što je Allah, dž.š., zabranio? Allah, dž.š., je spomenuo luksuz na osam mjesta u Kur’anu. Svaki ajet se odnosi na nevjernike, zlikovce i pokvarenjake. Allah, dž.š., kaže:

– “A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i griješnici su postali.” (Hud, 116)

– “Kad hoćemo jedan grad da uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.” (El-Isra’, 16)

– “Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.” (El-Enbija’, 13)

– “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: ‘O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?’” (El-Mu’minun, 33)

– “A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.” (El-Mu’minun, 64)

– “Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: ‘Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!’” (Sebe’, 34)

– “I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.” (Ez-Zuhruf, 23)

– “A oni nesrećni – ko su nesrećni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svjeine ni ikakve dobrine. Oni su prije toga raskošnim životom živjeli.” (El-Waqi’a, 41-45)

Luksuz neminovno vodi ka neredu, gubljenju vlasti, nestanku države i naroda. Emevije su nestale kada su se odali luksuzu, abbasijska država je propala zbog luksuza, Andaluzija je pala u ruke kršćana i potpuno izgubljena nakon što su se njeni stanovnici odali luksuzu. Današnji Zapad preživljava veliku ekonomsku krizu upravo zbog luksuza kojem su se njeni prvaci odali.

Hoćemo li mi Bošnjaci uzeti pouku iz svega navedenog? Zabrinjavajuće je to što se u ovakvoj krizi upravo sada među nama Bošnjacima pojavljuje određen broj onih koji se usmjeravaju ka luksuzu. Umjesto da svoje imetke utroše u opće dobro, olakšavajući patnje mnogim Bošnjacima, oni pokušavaju da slijede svjetske moćnike u odveć poznatim manirima luksuza….

Molim Allaha da nas učini iskrenim sljedbenicima islama i da naše prvake uputi na Pravi put.

Amin!

 

Kultura raspravljanja

Jedna od najvećih blagodati Allaha, dž.š., prema čovjeku je dar govora. Prvog čovjeka Adema, a.s., Allah, dž.š., poučio je imenima svih stvari (El-Bekara, 31), kako bi se mogao sporazumijevati sa drugim ljudima. Ta činjenica nam jasno ukazuje da je govor Allahov dar. Međutim, prirodno je i normalno da ljudi različito poimaju i misle, te da se u govoru ne slažu i razilaze. Zato je Allah, dž.š., jedno poglavlje u Kur’anu posvetio upravo toj važnoj pojavi. To je sura El-Mudžadele (Rasprava). Ako pažljivo pročitamo tu suru vidjet ćemo da je okosnica ove sure sedmi ajet u kome stoji: “Zar ne znaš da Allah Zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro Zna.”

Zaista, samo onaj ko je duboko svjestan činjenice da je Svevišnji Allah Prisutan u svakoj skupini ljudi koji raspravljaju, da sve Vidi i Čuje, jeste u stanju da u raspravi ostane pristojan i da ne pređe granicu. On, iz pristojnosti prema Allahu, dž.š., neće sebi dozvoliti da se rasprava pretvori u prepirku, ili svađu, niti će dozvoliti da izgovori nešto zbog čega će se poslije kajati.

Nažalost naša stvarnost je, često, potpuno drugačija. Mnoge naše rasprave završe se svađom, pa čak i neprijateljstvom.  Kada bi se pridržavali ove kur’anske upute u našim diskusijama i raspravama, sigurno bi među nama bilo više bliskosti, povjerenja i jedinstva, a manje neprijateljstva, nepovjerenja i razdora.

Evo još samo jednog hadisa na ovu temu: “Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa ashabima kada se pojavio neki čovjek i počeo da grdi i vrijeđa Ebu Bekra, r.a. Ebu Bekr je šutio i nije mu uzvratio. Čovjek ga je ponovo nagrdio i uvrijedio, ali je Ebu Bekr ponovo samo šutio. Kada ga je treći puta nagrdio i uvrijedio, Ebu Bekr mu je odgovorio. Poslanik, s.a.v.s, je tada ustao, te se udaljio i napustio društvo. Ebu Bekr je odmah ustao za  njim i upitao ga da se nije na njega naljutio. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Melek je sišao s neba koji je uzvraćao na sve što ti je onaj govorio. Ali kada si mu ti odgovorio šejtan je došao, a ja neću da sjedim u društvu u kojem je šejtan.” (Ebu Davud)

Iz ovog hadisa se jasno vidi da je odgovor na neistinite optužbe od strane nekoga ko to zlonamjerno iznosi prihvaćanje provokacije i ulazak u svađu, a koja je zabranjena.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari iskren nijjet u svemu što činimo i da, Njega radi, odustanemo od svake prepirke koja će dovesti do svađe, te tako damo svoj veliki doprinos suzbijanju nesloge i razdora među muslimanima, a širimo ljubav, povjerenje i jedinstvo među svojom braćom. Amin!

 

Ti si sam po sebi čudan svijet II

Ako 99 puta uradiš kako treba, a samo jednom pogrešno, ljudi će te ukoriti za ono jedno, a zaboraviti 99 –  takvi su ljudi.
A Ako 99 puta pogriješiš, a samo jednom uradiš dobro, Allah će ti oprostiti onih 99, a primiti ono jedno – to je Allah.
Pa zašto onda trčimo za ljudima, a bježimo od Allaha?!
U dostojanstvo spada i da se nekada predaš i mirno povučeš, jer će tvoj ostanak sa onima koji ne znaju vrijednost dostojanstva, narušiti tvoje dostojanstvo.
Našim riječima su potrebni advokati; mi ih izgovorimo nevino, drugi ih razumiju tako podlo.
Griješe kada kažu: ”Svijet se promijenio!” –  svijet se nije promijenio, svijet uopšte nije pametan pa da spoznaje i mijenja se. Srca, moral, narav i principi ljudi se mijenjaju.
Nisam našao bolji opis za život od onoga koji kaže da život čine iskustva, ako ne naučiš od prvog udarca, onda zaslužuješ drugi.
Ako te nekada upitaju zašto si tužan, ti budi iskren i reci: ”Zato što malo istigfar činim i Kur’an slabo otvaram…”
Jedan tvoj namaz će sigurno biti posljednji, nakon kojeg ćeš napustiti dunjaluk, zato čuvaj svaki namaz i na najbolji način ga obavljaj, jer ne znaš koji će ti biti posljednji.
Kako su lijepi stari ljudi, zaborav ih osvaja u svim stvarima, izuzev zikrullaha.
Svi smo mi šuplji od mahana, da nije ogrtača od Allaha koji se zove “sitr”, naši vratovi bi se slomili od silnoga stida.
Reci Elhamdulilah, kad ti je najteže, ali i najdraže, kad si u tuzi, veselju, srdžbi i šutnji… Reci Elhamdulillah iz sveg srca i stalno ponavljaj, tako nikada nećeš kloniti, bez obzira u kakvoj se situaciji našao. Elhamdulillah.
Niko nije milostiviji od Allaha prema nama. Allah vam uslišao dove, zaštitio vas od nedaća i uzdigao vas na Zemlji i nebesima!
Amin!
(Ali Tantavi, r.a.)

Ti si sam po sebi čudan svijet

Ti si sam po sebi čudan svijet,
koji se svakog časa mijenja i nikada ne ustabili.
Zavoliš čovjeka do te mjere da ga smatraš melekom, a zatim ga zamrziš i pretvoriš u šejtana.
On, u suštini, nije bio ni melek ni šejtan, uopće se nije promijenio. Ono što se promijenilo je stanje tvoga nefsa.
Kad si raspoložen cijeli svijet vidiš veselim, a kad si neraspoložen isti svijet vidiš tužnim i potpuno prekrivenim crnilom, a dunjaluk se nikada ne veseli niti tuguje, nego si ti taj koji se veselio i tugovao.
Zaista si ti jadan kada pomisliš da će te mržnja učiniti jačim, a zavist mudrijim, te da će te grubost i gordost učiniti respektovanim.
Nauči se da prihvatiš svakog ko pored tebe prođe,
nemoj vikati kada ti prijatelj zakasni i nemoj se plašiti kada izgubiš nešto vrijedno.
Sjeti se da je sve već bilo zapisano, mnogo prije nego što si ti postao insan među milionima ljudi.
Ako izgubiš nešto, sjeti se da si dobio mnogo toga,
ako si propustio neki termin, sjeti se da ćeš stići na drugi.
Koliko god bol bila teška i koliko god ono što dolazi bilo nepoznato, otvori svoje oči za snove i velike planove, jer sutra je novi dan i ti si nova osoba.
Da li znaš za poznatu mudrost: “Udovoljiti ljudima je nemoguća misija.” Ali, nauči da je ljudi prenose nepotpunu. U svojoj punoj verziji ona je jedna od najljepših mudrosti, a glasi ovako: “Udovoljiti ljudima je nemoguća misija, a udovoljiti Allahu je cilj koji se ne smije propustiti, zato se kani onoga što je nemoguće, a uradi ono što se ne propušta!

Ne moraš biti lijepog izgleda, da bi bio lijep, niti hvaliti druge da bi bio voljen, ali ni bogat da bi bio sretan. Dosta ti je da udovoljiš svome Gospodaru, pa da te On učini lijepim, dragim i sretnim u svim predjelima tvoje unutrašnjosti, a to će izgraditi i tvoj ugled kod ostalih ljudi.

(Ali Tantavi, r.a.)

Ašura – između sunneta i novotarije

O danu Ašura iz vjerodostojnih hadisa ukratko saznajemo:
Deseti dan svetog mjeseca muharrema je dan kojeg je postio Poslanik, s.a.v.s. Preporučio je postiti dan prije, a po nekim rivajetima i dan poslije. Nagrada za post tog dana je oprost grijeha za proteklu godinu. To je dan u kojem je Allah, dž.š., spasio Musa’a, a.s., i njegov narod, a uništio Faraona i njegovu vojsku.
Od mnogobrojnih novotarija koje nemaju osnova u sunnetu su:
– Posebna nafila koja se klanja taj dan;
– Kupanje tog dana i čestitanje;
– Spravljanje posebnog jela i njegovo dijeljenje;
– Vjerovanje da će Allah, dž.š., dati posebnu nafaku tokom cijele godine onome ko tog dana posebno počasti svoje bližnje;
– Predaje koje govore o ogromnim nagradama onima koji taj dan isposte;
– Predaje u kojima se govori o tome kako se svakom od poslanika desilo nešto posebno baš na taj dan;
– Obilježavati dan ašure kao dan žalosti u kome se desila Kerbela – ubistvo Husejna, r.a., te oplakivati taj događaj i ostala stradanja ehli bejta, uz obavezno iskazivanje mržnje prema pojedinim ashabima i suprugama Poslanika, s.a.v.s, naročito hazreti Aiši…
Molim Allaha da nas učvrsti na Pravom putu i da primi naša dobra djela i naš post u mjesecu muharremu!
AMIN!