Kultura raspravljanja

Jedna od najvećih blagodati Allaha, dž.š., prema čovjeku je dar govora. Prvog čovjeka Adema, a.s., Allah, dž.š., poučio je imenima svih stvari (El-Bekara, 31), kako bi se mogao sporazumijevati sa drugim ljudima. Ta činjenica nam jasno ukazuje da je govor Allahov dar. Međutim, prirodno je i normalno da ljudi različito poimaju i misle, te da se u govoru ne slažu i razilaze. Zato je Allah, dž.š., jedno poglavlje u Kur’anu posvetio upravo toj važnoj pojavi. To je sura El-Mudžadele (Rasprava). Ako pažljivo pročitamo tu suru vidjet ćemo da je okosnica ove sure sedmi ajet u kome stoji: “Zar ne znaš da Allah Zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro Zna.”

Zaista, samo onaj ko je duboko svjestan činjenice da je Svevišnji Allah Prisutan u svakoj skupini ljudi koji raspravljaju, da sve Vidi i Čuje, jeste u stanju da u raspravi ostane pristojan i da ne pređe granicu. On, iz pristojnosti prema Allahu, dž.š., neće sebi dozvoliti da se rasprava pretvori u prepirku, ili svađu, niti će dozvoliti da izgovori nešto zbog čega će se poslije kajati.

Nažalost naša stvarnost je, često, potpuno drugačija. Mnoge naše rasprave završe se svađom, pa čak i neprijateljstvom.  Kada bi se pridržavali ove kur’anske upute u našim diskusijama i raspravama, sigurno bi među nama bilo više bliskosti, povjerenja i jedinstva, a manje neprijateljstva, nepovjerenja i razdora.

Evo još samo jednog hadisa na ovu temu: “Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa ashabima kada se pojavio neki čovjek i počeo da grdi i vrijeđa Ebu Bekra, r.a. Ebu Bekr je šutio i nije mu uzvratio. Čovjek ga je ponovo nagrdio i uvrijedio, ali je Ebu Bekr ponovo samo šutio. Kada ga je treći puta nagrdio i uvrijedio, Ebu Bekr mu je odgovorio. Poslanik, s.a.v.s, je tada ustao, te se udaljio i napustio društvo. Ebu Bekr je odmah ustao za  njim i upitao ga da se nije na njega naljutio. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Melek je sišao s neba koji je uzvraćao na sve što ti je onaj govorio. Ali kada si mu ti odgovorio šejtan je došao, a ja neću da sjedim u društvu u kojem je šejtan.” (Ebu Davud)

Iz ovog hadisa se jasno vidi da je odgovor na neistinite optužbe od strane nekoga ko to zlonamjerno iznosi prihvaćanje provokacije i ulazak u svađu, a koja je zabranjena.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari iskren nijjet u svemu što činimo i da, Njega radi, odustanemo od svake prepirke koja će dovesti do svađe, te tako damo svoj veliki doprinos suzbijanju nesloge i razdora među muslimanima, a širimo ljubav, povjerenje i jedinstvo među svojom braćom. Amin!