Smori nas loše mišljenje o drugima!?

Prilog etici neslaganja

Do te mjere nas okupira loše mišljenje o drugima da poremeti naše stanje, zavadi nas i pretvori naše živote u neprekidni lanac sukoba. A dovedeni u takvu zabludu, mi nismo svjesni koliko svi ti novonastali problemi nisu vrijedni stresa, međusobnih sukoba koji traju, ali i veličine grijeha koji se dopišu na listu naših djela.

Postoje tri vrste ljudi u odnosu prema neistomišljenicima:

1 – Ako se ne slažeš sa mnom, ne znači da si protiv mene;

To je logika razumnih ljudi.

2 – Ako se ne slažeš sa mnom, ti si protiv mene;

To je logika nerazumnih ljudi.

3 – Ako se ne slažeš sa mnom, ti si protiv Allaha;

To je logika ekstremista.

Dragi Allahu, uljepšaj naše mišljenje o drugima i uljepšaj njihovo mišljenje o nama!

Razmisli i iskoristi narednih nekoliko savjeta kako bi usavršio svoju ličnost :

  1. Savjetuj, ali nemoj sramotiti! Kritikuj, ali bez uvrede;
  2. Nipošto nemoj podcjenjivati osobu, makar je vidio kako čini najveće grijehe, jer ti ne znaš ko će na Sudnjem danu biti bliži Allahu;
  3. Druge hvali što glasnije, a kritikuj ih što tiše, jer mi podižemo svoj stepen pomoću drugih ljudi sa visokim stepenima. Onaj ko je siguran u sebe neće imati problema sa hvalom drugoga;
  4. Tvoje privatne okolnosti su tvoja lična stvar, a tvoj bonton govora je pravo svih. Zato nemoj miješati svoje lične frustracije sa svojim odnosima prema drugima;
  5. U pravila sreće spada i – Budi stalno sa Allahom i nemoj nikom zavidjeti. Ne mrzi i živi jednostavno, ma koliko visoke stepene dostigao. Očekuj dobro, ma koliko se nevolje umnožile. Nauči se darivanju, ne očekujući ništa zauzvrat;
  6. Većina naših problema i nesuglasica bi nestala kada bi pričali jedni sa drugima, a ne jedni o drugima;
  7. Čovjek koji je u stanju da se okiti saburom, u stanju je da ovlada bilo čim drugim;
  8. Svaki događaj ispunjen težinom u tvom životu u sebi krije skrivenu milost! Nju nećeš otkriti izuzev ako dobro promisliš. Možda ti se neće svidjeti, ili se nećeš sa njom složiti, ali ona je sigurno dobro za tebe jer je (pred)određena s mudrošću.

Kako bi život tekao dalje tokom koji je neophodan za svakodnevnicu ispunjenu smirajem i dobrom, nemoj sve analizirati, potom tumačiti, ali ni u svemu cjepidlačiti. Saslušaj, zatim se nasmij i prešuti. Nije nužno da svaku stvar uzmeš u razmatranje. Allah se smilovao onome ko nešto prešuti radi dobrih odnosa i sakrivanja tuđe (po)greške: Jusuf je to sakrio u sebi i nije ih o tome obavijestio.

Čistoća srca nije sramota. Prelazak preko lošeg postupka nije naivnost. Praštanje nije slabost. Šutnja nije zatvorenost.

To je odgoj i ibadet!

Ahiri zeman

Aktuelna dešavanja na Bliskom istoku i naš odnos prema njima

Nema sumnje da živimo u zadnjem periodu egzistencije čovječanstva, poznatom u hadisu kao “Ahiruz-zeman”. Osnovna karakteristika ovog vremena jesu veliki neredi i iskušenja globalnog karaktera. Sve češće “prirodne” nepogode: cunamiji, utonuća zemlje, zemljotresi, poplave, klizišta, ali i katastrofe prouzrokovane ljudskim djelovanjem: ratovi, bolesti i iznenadne smrti, su obilježja tih vremena.

Preneseno je nekoliko hadisa, koji jasno predstavljaju navedenu temu:

  • إن بين يدي الساعة فتنًا كقطع الليل المظلم، يموت فيها قلب الرجل كما يموت بدنه، ويصبح الرجل فيها مؤمنًا ويمسي كافرًا، ويمسي مؤمنًا ويصبح كافرًا، يبيع فيها أقوام دينهم بعرض من الدنيا قليل

Pred Sudnji dan će se desiti iskušenja koja će biti tamna kao mrkla noć. U njima će srce čovjeka umrijeti kao što umire njegovo tijelo. Čovjek će u njima osvanuti mu’min, a omrknuti kafir i omrknuti mu’min, a osvanuti kafir. Ljudi će u njima prodavati svoju vjeru za neznatnu dunjalučku nagradu.

  • ستكون فتن، القاعد فيها خير من القائم، والقائم فيها خير من الماشي، والماشي فيها خير من الساعي، مَن تشرَّف لها تستشرفه، فمن وجد منها ملجأ أو معاذًا فليعذ به))؛ متفق عليه

Pred Sudnji dan desit će se veliki neredi i iskušenja; ko bude sjedio bit će bolji od onoga ko ustane prema njima, a onaj ko ustane bit će bolji od onoga koji krene prema njima, a onaj koji krene bit će bolji od onoga koji trči prema njima. Ko se njima preda, uništit će ga, pa ko nađe sklonište od njih neka se skloni!

  • فماتأمرني إن أدركني ذلك قال تلزم جماعة المسلمين وإمامهم قلت فإن لم يكن لهم جماعة ولا إمام قال فاعتزل تلك الفرق كلها ولو أن تعض بأصل شجرة حتى يدركك الموت وأنت على ذلك

Huzejfe b. El-Jeman, r.a., upitao je Poslanika, s.a.v.s.: Šta mi naređuješ ako me to zadesi? Odgovorio je: Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe! Potom on upita: A ako ne budu imali zajednice i imama? – Onda se izoluj od svih grupacija, pa makar se uhvatio za korijen drveta i tako ostao sve dok te smrt ne snađe.

  • U tim neredima slomite svoje lukove i pokidajte žice, te se držite svojih domova i budite kao bolji od dvojice sinova Ademovih. (Budite kao Habil, a ne kao Kabil. op.prev.)

Nema nimalo sumnje da se ovi hadisi odnose na današnje stanje u islamskom svijetu i da je jedino ispravno rješenje postupiti po savjetu Poslanika, s.a.v.s. i držati se zajednice muslimana i njihovog vođe. Mi u Bosni i Hercegovini danas, Allahu, dž.š., pripada zahvala, imamo svoju (organizovanu) zajednicu i svog imama reisul-ulemu. Zato nema nimalo šubhe da je obaveza slijediti Islamsku zajednicu i njeno vođstvo. Reisul-ulema je na samom početku bratoubilačkog rata u Siriji izdao proglas u kome je pozvao našu omladinu da ne odlaze tamo, jer su to iskušenja u kojima se muslimani međusobno ubijaju. Pogotovo jer je to velika šteta za nas Bošnjake i našu državu BiH koja se stalno povezuje sa svjetskim terorizmom.

U tom kontekstu ne treba slušati samostalne daije, koji nisu u sastavu IZ-e i koji tumače sve spomenuto drugačije od zvaničnog stava IZ-e. Naročito ne daije koji svako neslaganje s njima proglašavaju neslaganjem sa Allahom i Njegovim zakonom!?

Da li je šuplja jedina kesa koju ćeš ponijeti kada kreneš?

Imam harema Mekke šejh Šurejm, održao je nedavno hutbu u kojoj je upozorio muslimane na opasnost od “šuplje kese”:

Cijene su visoke,

A žene golokrake,

Džamije prazne,

A Allahovi propisi se ne poštuju.

Lopovu se ukazuje svaka pažnja,

A mudžahid je lancima vezan.

Zinaluk je halal,

A brak gotovo nemoguć.

Žene su zavladale ljudima,

A muslimanske zemlje okupirane.

Siromasi su na kiši bez ikakva zastora,

Od velikih predznaka Sudnjeg dan ostalo je samo malo,

Zato, pokajanje, pokajanjke, pokajanje…

I čuvajte se šuplje kese:

  • Uzimaš abdest po propisu, ali rasipaš vodu – šuplja kesa!
  • Udijeliš sadaku siromahu, a zatim ga ponižavaš i vrijeđaš – šuplja kesa!
  • Obavljaš namaz, postiš, daješ zekat, ali ne paziš rodbinu – šuplja kesa!
  • Postiš i strpiš se od gladi i žeđi, ali grdiš, psuješ i proklinješ – šuplja kesa!
  • Ugostiš gosta i lijepo ga počastiš, ali kada izađe o njemu loše govoriš – šuplja kesa!

Zato je savjet: Nemojte sakupljati svoje sevape u šuplju kesu!

1 – Nije u stanju otići na hadždž zbog visoke cijene, a može otputovati negdje samo da bi promijenio ambijent i malo se odmorio.

2 – Nije u stanju kupiti kurban, a kupi iPhone da bi bio u trendu.

3 – Nije u stanju proučiti deset ajeta iz Kur’ana dnevno, a pročita stotinu poruka na facebook-u.

4 – Nije u stanju platiti članarinu IZ  nekoliko KM mjesečno, a plaća kutiju cigara dnevno…..

Biografi su zabilježili interesantan i vrlo poučan događaj koji se desio Ahmedu b. Miskinu (učenjaku trećeg h. stoljeća):

“Iskušan sam velikim siromaštvom 219 h. god. Ostao sam bez ičega, a imao sam suprugu i jedno malo muško dijete. Glad nas je jednostavno uništavala. Čvrsto sam odlučio da prodam kuću i da se odselim. Izašao sam kako bi sreo nekoga kome bi prodao kuću. Sreo sam Ebu Nasra i obavijestio ga o svojoj namjeri da prodam kuću. On mi je tada dao dvije korice hljeba sa slatkom između njih i rekao: “Evo, nahrani svoju porodicu.”

Krenuo sam prema kući, ali me na putu srela jedna žena s kojom je bilo malo muško dijete koje je plakalo. Ona pogleda u hljeb i reče: “Čovječe, ovo dijete je jetim, izuzetno gladno, a ne može trpjeti glad, pa ga nahrani, Allah ti se smilovao!” Dijete je pogledalo u mene pogledom kojeg nikada neću zaboraviti. Učinilo mi se kao da je džennet sišao na zemlju i sam se nudi onome ko nahrani ovo dijete i njegovu majku. Dao sam joj te dvije korice hljeba iz moje ruke i rekao: “Uzmi ovo i nahrani svoje dijete. Tako mi Allaha ja nemam ništa, a u mojoj kući se nalazi onaj ko je preći ovoj hrani od vas!” Žena je pustila suzu, a na licu dječaka se ukaza osmijeh.

Nastavio sam put žalostan i skrhan razmišljajući o prodaji kuće, u tom momentu dođe Ebu Nasr kao da leti od radosti i reče: “Ti sjediš na putu, a kući ti je stigla velika nafaka!?” Subhanallah! Otkud to, o Ebu Nasre?! “Došao je neki čovjek iz Horosana i pita za tvoga oca, ili nekoga od njegove porodice, a sa njim su tovari razne robe. Upitao sam ga šta hoće. To je trgovac iz Basre kojem je tvoj otac prije 30 godina dao novac na obrt. Međutim, nije uspio u poslu i preselio se u Horosan. Tamo je uspio u trgovini i postao izuzetno bogat. Vratio se u Basru da vrati novac i zaradu tvog oca tokom tih 30 godina, i da zatraži halala.

Zahvalio sam Allahu, dž.š., na njegovoj blagodati, zatim sam pronašao onu siromašnu ženu i njeno dijete, te sam im dao određen novac i odredio redovno mjesečno primanje. Nastavio sam trgovati sa imetkom, vodeći računa o hakku sirotinje i dijeleći ga, ali se on, Allahovom voljom, stalno povećevao.

Postao sam sretan i ponosan na sebe što sam uspio da svojim dobrim djelima ispunim stranice koje su meleki ispisivali, te sam se ponadao da sam postao iskreni Allahov rob.

Jedne noći sam zaspao i u snu vidio kako sam došao na Sudnji dan. Ljudi su bili usplahireni i stalno hodali. Nosili su svoja loša djela na leđima kao neki materijal. Leđa nekih su bila daleko šira i veća kako bi mogli nositi sva svoja djela. Neki griješnici su nosili toliki teret, kao cijeli grad, na svojim leđima. Zatim su se postavile vage za vaganje dijela. Ja sam došao pred vagu i počela su se vagati moja djela. Moja loša djela stavljena su na jedan tas, a na drugi spiskovi dobrih djela. Na moje iznaneđenje, loša djela su prevagnula. Zatim su dodavali jedno po jedno moje dobro djelo koje sam učinio. Međutim, ispod svakog dobrog djela bila je skrivena strast, kao što je licemjerstvo, uobraženost i  uživanje u hvali ljudi, tako da mi nijedno od njih nije primljeno. Bio sam siguran da sam propao. Čuo sam glas koji kaže: “Je li ostalo još nešto?” Tada rekoše: “Ostalo je još ovo.” Pogledao sam šta je ostalo i ugledah one dvije korice hljeba koje sam dao onoj ženi i njenom djetetu. Tada sam bio još sigurniji u svoju propast jer sam bio svjestan da sam dijelio mnogo više. Znao sam udijeti stotinu zlatnika odjedanput ali mi nije primljeno. Stavili su one dvije korice na tas dobrih djela, te se on poče spuštati i malo prevagnu. Zatim staviše suze one siromašne žene kojoj sam dao prednost nad svojom porodicom i dao joj te dvije korice hljeba. Tas se tada poče još više spuštati sve dok ne povikaše: “Spašen je!”

Zabilježio Mustafa Sadik Er-Rafii (Wahjul kalem).

(http://islammylife.tv/multimedia/video-predavanja/item/8619-hutba-dr-zuhdija-adilovic-suplja-kesa-video)

Među nama je danas mnogo potrebnih. Svako od nas može takvima pružiti barem komad hljeba. Ne smijemo smatrati ni tako malo djelo nevažnim. Nikada ne znamo koje će naše djelo biti primljeno kod Allaha!

Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.) – trebamo li biti za ili protiv?

Mjesec Rebi’ul-evvel je mjesec u kojem je rođen Poslanik, s.a.v.s. Umjesto da se svi zajedno s radošću i zadovoljstvom, ovih dana, sjećamo Poslanika, s.a.v.s., te da na njega što više salavate donosimo i uzimamo pouke iz njegovog životopisa, mi vodimo jalove polemike o tome da li je mevlud novotarija ili nije.

Moj komentar na ovogodišnju prepisku na društvenim mrežama za i protiv mevluda je sljedeći:

– Oni koji smatraju da je mevlud novotarija u vjeri ne trebaju da ga prakticiraju, a oni koji u mevludu ne vide ništa što je sporno, a pogotovo haram, oni neka ga organiziraju. Samo međusobnim uvažavanjem pobornika ova dva stava doći ćemo u situaciju da uštedimo mnogo korisnog vremena i umanjimo podjelu i razdor, koji se među muslimanima sve više povećavaju.

  • Prvi stvar postavljaju ovako: Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.), nije prakticirao sam Poslanik, s.a.v.s., niti njegovi ashabi, niti generacija tabi’ina i tabi-tabi’ina. Prema tome, niko ne može kazati da to nije novotarija.
  • Drugi to postavljaju potpuno drugačije pa kažu: U samom programu (tekstu) mevluda koji se kod nas praktikuje stoljećima nema ništa što je haram, a pogotovo širk, da bi ga učinilo zabranjenim. To je jedan naš bosanski lijepi adet koji je odigrao (i još igra) pozitivnu ulogu u gajenju ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Mevlud je svojevremeno postao simbol za bilo kakvu važniju prigodu muslimana. Tako, kada musliman useljava u kuću, “pravi” mevlud, kada mu se sin oženi, “pravi” mevlud. Mevludi se tradicionalno organiziraju za mubarek noći tokom cijele godine….

Danas razni medžlisi Islamske zajdnice u BiH organiziraju velike manifestacije sa raznovrsnim i vrlo korisnim sadržajima tokom cijelog mjeseca rebi’ul-evvela, koje imaju i veliki medijski odjek.

Konačno, je li prihvatljivo da prođe mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., a da se o tome više ne govori, naročito danas, kada se, znatno manje važni događaji, obavezno svake godine obilježavaju?  Prvi će reći da nije sporno govoriti o Poslaniku, s.a.v.s., održati tribine, predavanja i slično. Pa šta je onda sporno? Sporan je mevlud. Šta je u mevludu sporno?! Pogotovo kada imamo na umu činjenicu da su ashabi više puta upitali Poslanika, s.a.v.s., za neke običaje iz džahilijjeta, da li da ih nastave prakticirati, a on im odgovorio: “Ima li u tome harama? Ako nema hrama (širka) onda nastavite…”

Zato smatram svaku polemiku po ovom pitanju suvišnom. Mevlud je dio naše svakodnevnice koji će i dalje ostati to što jeste. Uvijek će biti i onih koj će ga osporavati i to treba tako prihvatiti i baviti se korisnijim stvarima, naročito danas kada su izazovi pred muslimanim cijelog svijeta, pa i nas u BiH, i više nego samo ogromni!

Dova – naš neizostavni saputnik ka ostvarenju odabranih ciljeva

Značaj dove u životu vjernika potvrđuju kako mnogobrojni ajeti i hadisi, isto tako i praksa Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija uzoritih muslimana. Dova je srž ibadeta, direktan kontakt sa Svevišnjim Gospodarom, za koju nisu potrebni posebni uslovi. Nije ograničena vremenom, prostorom, određenom odjećom, niti je uslovljena abdestom. Dova je je veliki štit i podrška vjerniku u svakom koraku njegovog života na ovom svijetu.

Allah, dž.š., kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (El-Bekara, 186)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko Allahu dovu ne čini, Allah se na njega naljuti.” (Tirmizi)

U drugom hadisu stoji: “Allah je mnogo Stidan i Plemenit, stid ga je da ruke svoga roba, koji ih prema njemu podigne, vrati praznim i razočaranim.”

Istinski vjernik nikog drugog ne moli, osim Allaha, samo od Njega pomoć traži, samo se Njemu nada, samo se na Njega oslanja, samo Njemu prepušta svoje brige, samo kod Njega utočište traži, samo Njemu žrtvu (kurban) prinosi, samo se Njemu zavjetuje, samo se Njime zaklinje, samo oko Njegove kuće tavaf čini, samo se Njegovom dobru nada… Neka sastavni dio tvoga imana, tewhida, vjerovanja, bude uporno i konstantno dizanje ruku sa iskrenom dovom Allahu, dž.š.: Allahu moj, ja se odričem bilo kakvog drugog oslonca osim na Tebe, bilo kakve nade osim u Tebe, samo se Tebi predajem, samo kod Tebe utočište tražim, samo na Tvojim vratima uporno stojim, samo se Tebi ponizno molim…

Poslanik, s.av.s., kaže: “Ako tražiš, traži samo od Allaha, ako se oslanjaš, oslanjaj se samo na Allaha.”

Postoje samo dva uslova za prijem dove kod Allaha, dž.š.:

1 – Iskrenost –  Da dovu činiš iskreno sa čvrstim ubijeđenjem da će ti je Allah, dž.š., primiti;

2 – Halal zalogaj –  Da se potrudiš da imetak koji stičeš bude halal.

Ukoliko jedan od ova dva uslova ne budeš ispunio, dova ti neće biti primljena.

Uvaženi alim i daija Ajid El-Karni prenosi sljedeći događaj:

Jedna žena se udala za čovjeka po imenu Ismail. On je bio ugledni alim, jedan od učenika čuvenog imama Malika. Kao rezultat tog mubarek braka, uskoro su dobili dječaka kojem su dali ime Muhammed. Međutim, kratko nakon rođenja djeteta, njen suprug Ismail preseli na bolji svijet, ostavivši svojoj supruzi i sinu veliki imetak. Majka je nastavila da odgaja svoga sina u duhu islama, imajući veliku želju da njen sin postane ugledan alim kao njegov otac. Toj njenoj namjeri velika prepreka je bila činjenica da je Muhammed od rođenja bio slijep, što mu je otežavalo putovanje do poznate uleme tog doba i u mnogome umanjilo šansu da postane veliki alim.

Svemilosni Allah, dž.š., Ukazao je njegovoj majci na vrata dove. Počela je iskreno, sa čvrstim ubjeđenjem u Allahovu, dž.š., svemoć, činiti dovu da vrati vid njenom djetetu. Ustrajala je u toj dovi sve dok nije jednu večer u snu  vidjela Ibrahima, a.s., koji joj reče: O robinjo Božija, Allah, dž.š., je zbog tvoje uporne dove vratio vid tvome djetu. Nakon što se probudila, otišla je do Muhammeda i uvjerila se da njen Muhammed normalno gleda. Veličanstven Ti si, Gospodaru naš! Ti Koji Udovoljavaš dovama onoga koji je u nevolji i Koji tegobe Otklanjaš! -uzviknula je.

Nakon što je Allah, dž.š., vratio vid njenom djetetu, majka je nastavila sa projektom obrazovanja svog sina i Allah, dž.š., je Darovao da on, nakon što je stasao u vrsnog alima, napiše najvjerodostojniju knjigu na dunjaluku, poslije Kur’ana, Sahihu-l-Buhari. Da, bio je to Muhammed b. Ismail El.Buhari.

Ovo je velika pouka za sve one koji su pokucali na vrata mnogih mudraca i medicinara, a nisu našli lijek. Pokucajte na nebeska vrata. Nemojte gubiti nadu u Allahovu, dž.š., milost. Nemojte odustajati od dove. Allahova nagrada vas neće zaobići, sve dok je upornost dio vašeg djelovanja u činjenu dove i dobra!

Evo prilike da ove novogodišnje (neradne) dane što više provedemo u dovi, od čega ćemo sigurno imati koristi, a da se klonimo raznih grijeha i besposlica koje su uobičajne u ovim danima.