Author Archives: Pisac

Najbolje nasljedstvo

Mukatil b. Sulejman, r.a., ušao je kod El- Mensura, r.a, kada je ovaj postao halifa, pa mu je El-Mensur rekao: “Posavjetuj me, o Mukatile!” On mu reče: “Hoćeš li da te posavjetujem onim što sam vidio ili onim što sam čuo?” “Onim što si vidio.” Reče on: “O vladaru pravovjernih, Omer b. Abdulaziz je imao 11 muške djece, a iza sebe je ostavio samo 18 dinara. Kefini su kupljeni za pet dinara, kabur je plaćen devet dinara, a ostatak je podijeljen njegovim nasljednicima.
A Hišam b. Abdulmelik je imao, isto tako, 11 muških potomaka, svaki od njih je naslijedio milion dinara. Tako mi Allaha, vladaru pravovjernih, jednog dana sam vidio jednog od sinova Omera b. Abdulaziza kako donira 100 konja za borbu na Allahovom putu, a  jednog od sinova Hišama b. Abdulmelika kako prosi na ulici.”
Mnogi su pitali Omer b. Abdulaziza, kada je bio na smrtnoj postelji: “Šta si ostavio svojoj djeci, o Omere?” On bi odgovarao: “Ostavio sam im takvaluk. Ako budu dobri mu’mini (salihun), Allah će ih uzeti u Svoju zaštitu (jetevellassalihin), a ako ne budu, ja neću da im ostavljam ono što će im pomoći u griješenju.”
Mnogi roditelji cijeli život rade i privređuju da bi obezbijedili budućnost svoje djece, misleći da će im novac obezbijediti sigurnost, a zaboravljaju da je najveća sigurnost kod Svevišnjeg Gospodara.

Većina svijeta

Ukoliko nekog posavjetuješ, a on ti odgovori: “…većina svijeta to radi!” –  znaj:

Ukoliko potražiš sintagmu “većina svijeta” u Kur’anu naći ćeš da poslije nje dolazi: “ne zna, je nezahvalna, ne vjeruje” ;

A ako podržiš sintagmu “većina njih” naći ćeš da poslije nje slijedi: ”su griješnici, su neznalice, se okreću od istine, ne razumije, ne čuje’’ ;

Zato ti budi od onih malobrojnih za koje je Allah, dž.š., kazao: “A samo malo je mojih robova koji su zahvalni” ; “sa njim je povjerovao samo mali broj” ; “mnogo ih je među prijašnjim narodima, a malo među potonjim” ;

Drži se puta Istine i nemoj da te obeshrabri malobrojnist  onih koji je slijede.

A skloni se puteva zablude i nemoj da te zavara mnogobrojnost onih koji u propast hrle…

 

Zatamnjivanje istine

96-a je, rat tek završen. Mi profesori na IPA u Zenici dobivamo pozivnicu na učešće u velikoj međunarodnoj konferenciji pod naslovom: “O Kur’anu časnom” u organizaciji Iranskog kulturnog centra, a mjesto održavanja konferencije je Zenica. U materijalu za poziv na učešće, između ostalog, bio je spisak tema koje se predlažu za pisanje refarata. Jedna od tema glasila je: “Hadiske predaje koje upućuju na patvorenost Kur’ana (Buharija, Muslim, Tirmizija, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i El-Kafi el-Kulejni). Odmah sam nazvao organizatore sa sjedištem u Sarajevu i upozorio ih na štamparsku grešku, jer se vjerovatno misli na nepatvorenost Kur’ana. Međutim, nakon kraćeg vremena dobivam odgovor od iste osobe da je to tačno napisano. Naravno, odmah sam shvatio da je ta tema poznata u ši’itskoj literaturi i da to oni sada afirmišu među sunnijskom populacijom, što nema nikakva opravdanja ni smisla. Prijavio sam se za učešće na Konferenciji sa radom na sasvim drugu temu. Prvog dana rada konferencije, bio sam iznaneđen prisustvom značajnih alima iz cijelog islamskog svijeta, tada sam se prvi put uživo sreo sa šejhom Kadi Husejnom, r.a., koji je bio vođa Džema’at islami u Pakistanu. Međutim, većina izlagača iz Irana nastupala je tako kao da svi prisutni, ili bar velika većina, sumnjaju u vjerodostojnost Kur’ana, te su oni sebi stavili u zadatak da ih ubijede da Kur’an nije iskrivljen. To me je, moram priznati, šokiralo. Kada sam vidio kako dijele knjigu ”Svjetlost istine”, čiji su autori Muhammed Džafer Zarean i Mustafa Rezvani, glavne vođe ši’itskog centra u Ilijašu, a koja govori upravo na temu koja se ovih dana aktuelizirala na stranici Mulla Sadra, shvatio sam da je to smišljeno i da se tome moram suprostaviti na samoj konferenciji. Imao sam izlaganje drugi dan i na samom početku upozorio sam na spomenute činjenice, te ukazao na opasnost širenja takvih teza među sunnijskom populacijom, naročito kod nas u BiH, jer nismo imali nijednog pripadnika ši’itskog mezheba. Spomenuta knjiga sadrži sve ono što je izneseno u članku Mulla Sadra i daleko više od toga, pa ću ukratko ukazati na samo mali dio, kao primjer:

– U predgovoru, između ostalog, stoji: “Već smo vidjeli kako je Muhammed Reza Pahlavi štampao Kur’an i time zavaravao i obmanuo pojedince  i kako ga je slavila jedna grupa vjerskih lica koja ne poznaju islamske ciljeve. Sada smo svjedoci kako Kralj Fahd godišnje troši velike sume, iz ogromnog narodnog blaga, za štampanje Kur’an-i-Kerima, propagandu vehabijskog mezheba, tog istog koji je suprostavljen Kur’anu i koji je u osnovi utemeljen na praznovjerju, i kako neoprezni i nemarni svijet vodi u pravcu Velikih Sila koje Islam i Kur’an  koriste za uništavanje Islama i obesnaženje Kur’ana.” (Str. IV)

Za njih je štampanje i dijeljenje Kur’ana “propaganda vehabijskog mezheba!? Kome je trebalo da tada u jeku ratnih i postratnih dešavanja tako govori o Saudiskoj Arabiji, ili bilo kojoj drugoj državi, koja se isticala u pomoći BiH narodu?!

  • “Od krivotvorenih i izmišljenih hadisa koje prenose Buharija i Muslim o uzrocima i povodima objave su:…” (str. 22)

  • “Što se tiče da je Kur’an objavljen na više načina učenja, lažno govore na Allaha. Rivajet koji prenosi i ukazuje na to da je Kur’an objavljen na sedam vedžhova ili sedam načina, želi time reći da se u svakom, jednom te istom ajetu krije različito tumačenje.” (str. 25)

  • “Kada je u pitanju postojeći rivajet kod Buharije, a koga prenosi od Omera i koji ukazuje na to da je Poslanik, s.a.v.s., dao ashabima da biraju, da uče Kur’an kako žele, samo im nije dozvoljeno da zamjenjuju riječi kao što su “kažnjavanje” sa riječ “milost” ili obratno, ovo nije ništa drugo do obična laž na Božijeg Poslanika, s.a.v.s.” (str. 25)

  • “Veoma je čudno da se neki ljudi pridržavaju predaja, koje se prenose u hadisima knjiga, u kojima se tvrdi da je u Kur’anu došlo do izmjene. A još je čudnije da neki ljudi, knjige koje sadrže takve predaje, smatraju vjerodostojnim knjigama hadisa, a sve predaje i hadise u njima, smatraju predajama i hadisima vjerodostojnog seneda. Na primjer, u Buharijinom Sahihu se nalazi da je Omer ibn Hattab, drugi halifa, vjerovao da u Kur’anu nedostaje ajet o kamenovanju….” (str. 82)

  • Po njima dvojici Ibn Kesir, jedan od najautentičnijih tefsira ehli sunneta, je pun laži i podvala. (str. 24, fusnota 1)

Knjiga obiluje detaljima iz života ashaba koji ukazuju na njihovu međusobnu mržnju i netrpeljivost, što je suprotno hadiskim predajama koje govore o velikoj ljubavi i međusobnom poštovanju ashaba. Ističe vrline h. Alije, a u veoma negativnom kontekstu predstavlja Ebu Bekra, Omera i druge časne ashabe, da ne govorim o h. Muaviji.

Cilj je poljuljati ubjeđenje muslimana u vjerodostojnost najpoznatijih hadiskih zbirki kod sunnija i nametnuti svoje predaje koje veličaju ši’itsko učenje.

Stoga predlažem da se zaduži nekoliko stručnih ljudi da detaljno istraže nametanje ši’itskog svjetonazora muslimanima sunnijama BiH, isključivo kroz objavljena djela iranskih institucija na našem jeziku. Svakako bi trebalo temeljito proučiti njihove web sajtove, naročito oficijelne i upoznati muslimane BiH sa rezultatima tih istraživanja.

Molim Svevišnjeg Allaha da nam ukaže na istinu i da nas učini njenim iskrenim sljedbenicima, a da nas sačuva od svih laži i zabluda, a naročito onih koje se žele prikazati kao istina. Amin!

Najljepši biseri Alija Tantavija, r.a.

Dani se pojavljuju bez nečega novog. Završi se jedna sedmica da bi započela sljedeća. Posao, djeca, škole, domaća zadaća, a zatim spavanje. Sedmicu završimo sa posjetom rodbini da bi se ponovo vratili uobičajnoj rutini.

Serijal dana koji predstavljaju naše godine i naš život. Svi mi, bez sumnje, osjećamo dosadu! Međutim, zar ne bismo trebali osjetiti žalost za danima koji prolaze? Mi smo zaista svjesni da su ti dani dio našeg života, a koji se nikada neće vratiti! Zato se obaveži virdom iz Kur’ana i nipošto ga ne izostavljaj, ma šta se desilo. Obaveži se da svakog dana proučiš toliko puta – subhanallah, estagfirullah, la ilahe illallah, te da doneseš toliko salavata na Poslanika, s.a.v.s., i proučiš dovu za sebe, svoje roditelje, svoju djecu i prijatelje. Kada prođe dan sa svojom uobičajnom rutinom, ti se sjetiš svog učenja Kur’ana, zikra i dova, svjestan da su to djela koja si pipremio za onaj svijet, te se zbog toga obraduješ i shvatiš da si u tom danu nešto korisno uradio, nešto što će ti zaista biti od koristi, a ne na štetu kod Allaha na Sudnjem danu.

Sjeti se da se stanovnici džehennema neće nizašta kajati kao za vrijeme koje ih je prošlo bez sjećanja na Allaha.

Molim Allah, dž.š., da oprosti meni, roditeljima mojim, i svim mu’minima i mu’minkama, živim i umrlim, koji su živjeli u istinskom tevhidu i s njim u srcu preselili. Amin!

Kader – sudbina

“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.” (El-Hadid, 22-23)

Sudbina je je jedno od najtežih pitanja ljudske misli uopće. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je kader Allahova tajna koju niko od Njegovih stvorenja ne može spoznati. Polemika i rasprava po ovom pitanju, u islamu je zabranjena.

Nažalost, današnji muslimani veoma često sasvim pogrešno tretiraju ovo pitanje pa kažu: “Sve je određeno, pa kako će me Allah kazniti za ono što mi je već odredio?!” Mnogima je kader opravdanje za njihov nerad i njihovu neodgovornost. S pravom je, jedan zapadni mislilac, primjetio: “Čudan je primjer muslimana. Prve generacije muslimana čvrsto su vjerovale u sudbinu i to uvjerenje je bilo uzrok njihovog elana, entuzijazma, požrtvovanosti i uspjeha na svim poljima. Sa takvim shvatanjem su osvojili cijeli svijet. Međutim, interesantno je da današnji muslimani vjeruju u potpuno isto – vjeruju u sudbinu, ali to njihovo uvjerenje je razlog njihovog nerada, lijenosti, neznanja, zaostalosti i svakog vida neuspjeha?!” Dakle, potpuno isto ubjeđenje, a rezultat potpuno suprotan. Stvar je u pogrešnom razumijevanju i postavljanju.

Zaista je nemoguće razriješiti spomenutu enigmu kada se stvari tako postave: “Zašto nas Allah kažnjava za ono što nam je On odredio?” Ali to je potpuno pogrešna postavka. Tačno je da sve što se dešava biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem, ali je suština u tome što niko od nas ne zna šta mu je određeno, a svi znamo šta nam je naređeno. U momentu donošenja odluke niko ne zna šta mu je određeno i odredba mu nikako ne može poslužiti kao opravdanje da ne radi ono što mu je naređeno. Drugim riječima kazano- apsurdno je pravdati se onim što nam je nepoznato za ono što nam je poznato.

A kada se nešto desi, onda smo sigurni da je to Allahova odredba koja nimalo ne umanjuje odgovornost počinioca. Naprotiv ta spoznaja čovjeku u nevolji ublažava negativne posljedice, jer je svjestan da je to od Allaha, a Allah je Pravedan. A ako ga zadesi kakvo dobro on se neće uzoholiti, nego Allahu zahvaliti na lijepoj odredbi.

Molim Allaha da nam podari ispravno razumijevanje vjere! Amin!