Tag Archives: Sejjid Kutb

Šta je pravi iman? (II dio)

Intelektualna spoznaja je neophodna da bi se otkrila tajna postojanja, a to je nemoguće bez uvida u Objavu. Ta spoznaja treba da dosegne stepen odlučnosti i nepokolebljivosti, koju ne može poljuljati nikakav vid sumnje. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat 15. ajet)

Ta čvrsta spoznaja mora da rezultira osjećajem srca i potpunom pokornošću i predanošću Onome Koga je spoznao.

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa 65. ajet)

“Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti.” (En-Nur 51. ajet)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab 36. ajet)

Tako snažna spoznaja i spremnost na pokornost neminovno rezultiraju srčanom toplinom koja čovjeka motiviše za praksom koju mu nalaže njegovo vjerovanje. Prije svega za određen model života u ponašanju, a zatim za požrtvovanost na tom putu i svojim imetkom i svojim životom. Allah, dž.š., kaže:

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal 2-4. ajet)

Sejjid Kutb, r.a., kaže: “Iman je vjerovanje srca u Allah, dž.š., i Njegova Poslanika. Vjerovanje koje ne može poljuljati nikakva sumnja niti nejasnoća. Čvrsto ubjeđenje koje je nepokolebljivo i do kojeg nesigurnost ne može doprijeti. Ubjeđenje iz kojeg proizilazi požrtvovanost na Allahovom putu imetkom i životom. Kada srce okusi slast ovakvog imana, potpuno ga prihvati i u njemu ostane ustrajno, neminovno je da se u njemu rodi snaga koja ima za cilj da ga potvrdi praksom koja je vidna u životu ljudi i njihovoj svakodnevnici. Takav čovjek ima veliku potrebu da uskladi svoj srčani osjećaj sa sredinom koja ga okružuje. On nije u stanju da podnese tu kontradiktornost između njegovog čvrstog ubjeđenja u srcu i realnosti koja ga okružuje, jer ga ta kontradiktornost stalno vrijeđa i iritira. Iz tog razloga se u njemu rađa tolika snaga i spremnost na žrtvovanje, na Allahovom putu, svega što posjeduje. To je snaga koja izivre iz svakog iskrenog vjernika. On ima za cilj da u stvarnost pretoči tu divnu sliku koju nosi u svojim grudima, da ta slika postane realnost sredine u kojoj živi i ljudi koji ga okružuju. Zato je netrpeljivost između vjernika i neislamske sredine koja ga okružuje sasvim normalna, jer se on ne može pomiriti sa činjenicom da se njegova realnost razlikuje od predstave koju nosi u svom srcu. Isto tako, on nije u stanju da se odrekne svoje imanske predstave, koja je tako divna i ispravna, za rad realnosti koja je neispravna i veoma teška. To stanje ga navodi na neprestanu borbu svim mogućim sredstvima protiv džahilijjeta koji ga okružuje, sve dok se realnost ne uskladi sa imanskom koncepcijom života.” (Fi zilalil-Kur’ani, El-Kerim, str. 26)

 

Na bolji svijet preselio uvaženi profesor Muhammed Kutb

Inna lillahi ve inna ilejhi radži’uun! Neka se Svevišnji Allah smiluje velikanu našeg ummeta Muhammedu Kutbu, bratu šehida Sejjida Kutba.

Muhammed Kutb, r.a., bio je poznat po svojim predavanjima koja je držao diljem islamskog svijeta. Čest predavač bio je i u Turskoj. Jedan od njegovih slušalaca, tadašnjih studenata, u Turskoj redovno je bio i Redžeb Tajjib Ardogan. Profesor je posljednjih godina svog života bio nastanjen u Mekki. U međuvremenu Ardogan je postao premijer Turske. Za vrijeme zvanične posjete Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Ardogan je došao u Mekku da obavi umru. Nakon obavljene umre trebao je krenuti sa povorkom policijskih auta i zvaničnika prema aerodromu u Džiddi. Međutim, on je telefonskim pozivom saznao za broj profesora Muhammeda Kutba, nazvao njegovu kuću, saznao adresu i odlučio da ga posjeti. Zatražio je od pratnje da se usmjere ka Aziziji na određenu adresu. Upitali su ga zašto i kazali mu da nisu spremni na tako nešto jer nije u protokolu. On je bio uporan i kazao im kako će on otići običnim autom i bez pratnje. Oni su to odbili u uputili se na naznačenu adresu, te ušli u kuću da provjere bezbjedonosnu situaciju. Nisu znali o čemu se radi. Tamo su zatekli starca na invalidskim kolicima. Ardogan je došao do njega, poljubio ga u čelo i sjeo pred njim tražeći od njega da mu čini dovu. Zatim ga je pozvao da dođe u Tursku i da ostane živjeti u Turskoj. Profesor se zahvalio i kazao kako ne želi da napusti blizinu Kabe. Ardogan se na kraju izvinuo što mora krenuti, jer je putnik, a inače bi duže ostao kod svoga profesora. Profesor je krenuo da ga isprati do vrata, a Ardogan to odbio. Tako je Ardogan ispraćen dovama svoga profesora, a svi ostali začuđeni uvažavanjem uleme od strane Redžeba, napustio Mekku.

Ovo je istinit događaj kojeg je prenio sin Muhammeda Kutba, r.a.