Jesam li i ja lopov?

Jedan Sudanac je studirao u Irskoj. Nakon završetka studija i povratka u Sudan napisao je svoje utiske o boravku u Irskoj u vidu kratkih poučnih crtica. Evo nekoliko njih:

Prva crtica:

Imao sam ispite iz medicine, te sam došao da uplatim taksu za ispit koja je iznosila 309 funti. Nisam imao sitna, pa sam platio 310. Završio sam sve ispite i vratio se u Sudan. Nakon izvjesnog vremena dolazi mi pismo iz Irske u kojem stoji: “Vi ste pogriješili prilikom plaćanja takse za ispite. Taksa je iznosila 309, a vi ste platili 310 funti. Ovo je ček u vrijednosti jedne funte, jer mi ne uzimamo više nego što nam pripada.”?!

Druga crtica:

Kada sam svakodnevno išao od stana do fakulteta prolazio sam pored prodavnice u kojoj je prodavačica bila jedna žena. Od nje sam kupovao pakovanje kakaa za 18 centi. Jednog dana primjetio sam da je postavila drugu policu za isti kakao i napisala cijenu 20 centi. Začudio sam se i upitao je da li postoji neka razlika između dvije vrste kakaa. Ona odgovori da ne postoji nikakva razlika, da se radi o istoj vrsti i istom kvalitetu. Upitao sam je šta je razlog da cijena kakaa na jednoj rafi bude 18, a na drugoj 20? Ona odogovori da se u posljednje vrijeme desio nekakav problem u Nigeriji iz koje uvoze kakao, pa se zbog toga povećala cijena. Ovaj skuplji je iz nove pošiljke, ali još nisu prodali stari, pa je cijena različita. Rekao sam joj da na ovaj način niko neće kupiti skuplji dok se ne proda jeftiniji. Ona mi odgovori: “Da, znam.” Ja joj tada rekoh: “Pomiješaj ih zajedno i prodaji po novoj cijeni. Niko neće moći razlikovati nove od starih.” Na te moje riječi ona mi na uho šapnu: “Da vi možda niste lopov?!”

Začudio sam se njenom odgovoru i produžio dalje, a li i sada mi u ušima odzvanjaju riječi: “Jesam li ja lopov?”

Kakav je to moral? To je, u stvari, naš moral. To je moral naše vjere. To je moral naših principa. To je moral kojem nas je podučio naš Poslanik, s.a.v.s.

Zaista se trebamo temeljito preispitati.

Ramazan je najbolja prilika da se vratimo ovim temeljnim vrijednostima i da napravimo kvalitetan iskorak u izmjeni samih nas.

Molim Allaha, dž.š., da nas poživi da ovaj mubarek mjesec ispostimo i provedemo onako kako će Svevišnji s nama biti zadovoljan!

Amin!

Šta je pravi iman? (I dio)

Muslimanski ummet danas ima samo jedan jedini put koji ga vodi ka izlazu iz stanja u kome se nalazi. To je put imana. To je jedini put za ostvarivanje svega što želimo.

Ako želimo ahiret…njegov put je iman.

Ako želimo dunjaluk…njegov put je iman.

Ako želimo ahiret i dunjaluk zajedno…njihov put je iman.

Ako želimo sreću, ona je nemoguća bez duševne smirenosti, a ona je nemoguća bez imana.

Ako želimo čist život, čistoće nema bez Pravog puta, a Pravog puta nema bez imana.

Ako želimo stabilnu i solidarnu zajednicu, ona je nemoguća bez bratstva, a bratstva nema bez imana.

Ako želimo vojnu pobjedu protiv naših neprijatelja, ona je nemoguća bez heroja, a heroja nema bez požrtvovanosti, a požrtvovanosti nema bez imana.

Ako želimo ekonomsko blagostanje, njega nema bez rada, a rada nema bez morala, a morala nema bez imana.

Ako želimo tehnološki napredak, njega nema bez iskrenosti, a iskrenosti nema bez jasnog cilja, a život nema cilja bez imana.

Ako želimo korijenite promjene u našem životu, one su nemoguće bez promjene samih nas, a ona je nemoguća bez čvrste odluke, a nje nema bez imana.

Ako želimo pravednu vlast, nje nema bez zakona, a nema koristi od zakona bez savjesti, a savjesti bez imana.

Iman je snaga morala i moral snage. Duh života i život duha. Tajna svijeta i svijet tajni. Ljepota svijeta i svijet ljepote. Svjetlo puta i put svjetlosti.

Iman je oaza musafira, zvijezda moreplovca, putokaz zbunjenom, sprema ratniku, saputnik samcu, uzda silnom i snaga slabom.

Iman je fabrika herojstva, uzrok čuda, ključ nerješivog i svetionik svakog puta.

Ukratko, iman je nužda ljudskog života, nužda pojedincu kako bi bio sretan i uspješan, i nužda društva kako bi bilo stabilno i opstalo.

Međutim, pitanje šta je to iman o kojem je riječ?

Nije dovoljno da čovjek samo svojim jezikom izgovori da je vjernik. Mnogo je munafika, koji su svojim riječima tvrdili da su vjernici, ali njihova srca nisu vjerovala. Allah, dž.š., kaže:

“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” (El-Bekara 8-9. ajet)

Isto tako, iman nije samo izvršavanje određenih ibadeta koje obično samo vjernici čine, jer je mnogo prevaranata koji se pretvaraju kao pobožnjaci, a njihova srca su prazna i uopće ne znaju iskrenost prema Allahu, dž.š., a On kaže:

“Licemjeri misle da će Alllaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa 142. ajet)

Isto tako, iman nije ni samo intelektualna spoznaja temelja vjerovanja, jer, koliki je broj ljudi koji su upoznali temelje vjerovanja, a nisu vjernici. Allah, dž.š, kaže:

“I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita…” (En-Neml 14. ajet)

Njima nije dozvolio njihov kibur, ili zavist, ili prekomjerna ljubav za ovodunjalučkim užicima, da budu vjernici iako im je stvar bila potpuno jasna. Allah, dž.š., kaže:

“…ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.” (El-Bekara 146. ajet)

Iman u suštini nije djelo jezika, niti djelo našeg tijela, niti djelo našeg intelekta. Iman je, zapravo, stvar kompletnog ljudskog bića koja zadire u njegove najdublje i najskrivenije djeliće i obuhvata ga sa svih strana. Obuhvata njegovu spoznaju, želju i intuiciju.