Author Archives: Pisac

12. Rebi’ul-evvel

Rebi’ul-evvel je mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s. Tim povodom u mnogim muslimanskim sredinama organizuju se razne prigode i programi kojima se taj značajni događaj obilježava. Na našim prostorima najpoznatija aktivnost koja se tradicionalno održava 12. Rebi’ul-evvela jeste mevlud. Ovdje želim istaći da mevlud, kao svojevrstan vid ibadeta, nema nikakva utemeljena u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u praksi prvih generacija muslimana. Zato se ne može zanijekati činjenica da mevlud spada u novotarije u vjeri. Konačno, 12. Rebi’ul-evvel je i datum smrti Poslanika, s.a.v.s., pa bi bilo potrebno, po toj logici, iskazati i žalost na taj dan.

S druge strane, mevlud je praksa muslimana Balkana od prvog dana islama na ovim prostorima. Mevlud su donijele Osmanlije sa sobom iz svojih krajeva u kojima se, kao i u mnogim dijelovima muslimanskog i arapskog svijeta, i dan danas praktikuje.

Mene raduje da se, u posljednje vrijeme, u BiH organiziraju razne aktivnosti u cijelom mjesecu Rebi’ul-evvelu, kojima se nastoji osvijetliti ličnost Poslanika, s.a.v.s., sa različitih aspekata, što predstavlja vidan napredak u odnosu na dosadašnje organiziranje samo mevludskih svečanosti 12. Rebi’ul-evvela.

Ovo je prilika da se pokuša u potpunosti promijeniti naše shvatanje sunneta. Nažalost riječ sunnet, u većini slučajeva, kod nas ima značenje samo određenih propisa vezanih za ibadete, kao što je namaz, post, zekat i hadždž. A cjelokupan naš život, mimo ibadeta koji zauzima samo mali dio našeg života, nema nikakve veze sa sunnetom.

Naprotiv, sunnet je stil života. Poslanik, s.a.v.s., je naš uzor u svemu, kako u ibadetu, tako i u cjelokupnom ponašanju:

  • Uzor u govoru (kultura govora i raspravljanja);

  • Uzor u ishrani (zdrava hrana);

  • Uzor u odnosu prema okolišu (ekologija);

  • Uzor u poslovanju (etika poslovanja);

  • Uzor u međuljudskim odnosima (solidarnost i uvažavanje);

  • Uzor u odgoju (pedagogija);

  • Uzor u obrazovanju (učenje u ime Boga zarad općeg dobra);

  • Uzor u politici (cilj ne opravdava sredstvo);

  • Uzor u vladanju (pravda i bezbjednost);

  • Uzor u uravnoteženosti (duša-tijelo, Objava-razum, dunjaluk-ahiret).

Kada bi muslimani danas sunnet Poslanika, s.a.v.s., uzeli za stil svoga života, bili bi najobrazovaniji, najzdraviji i najuspješniji narod i bili bi u stanju ponuditi izlaz savremenom čovječanstvu iz svih kriza u kojima se nalazi, kao što su to nekada uradili njihovi preci i utemeljili najhumaniju i najuspješniju civilizaciju u historiji čovječanstva.

 

Devet stvari koje će ti koristiti u svakodnevnom životu:

1- Želiš da budeš sretan = klanjaj namaz u njegovo vrijeme;

2 – Želiš da ti lice bude nurli = klanjaj noćni namaz;

3 – Želiš da osjećaš smirenost = uči Kur’an;

4 – Želiš zdravlje = posti;

5 – Želiš rješenje problema = stalno istigfar čini;

6 – Želiš nestanak brige = stalno dovu uči;

7 – Želiš nestanak poteškoće = reci – la havle vela kuvvete illa billah!;

8 – Želiš bereket = donosi salavat na Poslanika, s.a.v.s;

9 – Želiš dobro djelo bez puno truda = prenesi ove savjete drugima želeći Allahovu nagradu.

 

Nova godina

“Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo…?” (45:24)
Činjenica je da se za novogodišnje praznike znatno povećava broj onih koji čine velike grijehe i drastično se povećavaju sami grijesi, koji izazivaju srdžbu Svevišnjeg Gospodara. Naša obaveza u tim danima ne ogleda se samo u bojkotu tih grijeha, nego i u povećanju dobrih djela, kako bi napravili balans, ili bar malo ublažili posljedice Allahove, dž.š., srdžbe za te dane.
Zbog toga, što više ibadeta ovih dana: nafile namaza i posta, učenja Kur’ana, istigfara, zikrullaha, dove, sadake i svakog dobra, kako bi pokazali Svevišnjem da smo svjesni veličine i opasnosti grijeha koji se čine.
Molim Allaha, dž.š., da nam podari snage da ustrajemo na Njegovom putu, naročito u velikim iskušenjima! Amin!

Luksuz – uzrok propasti svih civilizacija

Luksuz je odstupanje čovjeka od njegovih osnovnih zadaća i posvećivanje užicima, sakupljanju imetka i hvaljenjem svoga “carstva”. Luksuz se nikada se spominje u kontekstu dobra. Mnoštvo imetka je iskušenje od Allaha, dž.š. Da li će čovjek uspjeti da sa njim ispravno raspolaže, trošeći ga u raznim vidovima općeg dobra i pokornosti Allahu, dž.š., ili će ga trošiti u onome što je Allah, dž.š., zabranio? Allah, dž.š., je spomenuo luksuz na osam mjesta u Kur’anu. Svaki ajet se odnosi na nevjernike, zlikovce i pokvarenjake. Allah, dž.š., kaže:

– “A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i griješnici su postali.” (Hud, 116)

– “Kad hoćemo jedan grad da uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.” (El-Isra’, 16)

– “Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.” (El-Enbija’, 13)

– “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: ‘O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?’” (El-Mu’minun, 33)

– “A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.” (El-Mu’minun, 64)

– “Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: ‘Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!’” (Sebe’, 34)

– “I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.” (Ez-Zuhruf, 23)

– “A oni nesrećni – ko su nesrećni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svjeine ni ikakve dobrine. Oni su prije toga raskošnim životom živjeli.” (El-Waqi’a, 41-45)

Luksuz neminovno vodi ka neredu, gubljenju vlasti, nestanku države i naroda. Emevije su nestale kada su se odali luksuzu, abbasijska država je propala zbog luksuza, Andaluzija je pala u ruke kršćana i potpuno izgubljena nakon što su se njeni stanovnici odali luksuzu. Današnji Zapad preživljava veliku ekonomsku krizu upravo zbog luksuza kojem su se njeni prvaci odali.

Hoćemo li mi Bošnjaci uzeti pouku iz svega navedenog? Zabrinjavajuće je to što se u ovakvoj krizi upravo sada među nama Bošnjacima pojavljuje određen broj onih koji se usmjeravaju ka luksuzu. Umjesto da svoje imetke utroše u opće dobro, olakšavajući patnje mnogim Bošnjacima, oni pokušavaju da slijede svjetske moćnike u odveć poznatim manirima luksuza….

Molim Allaha da nas učini iskrenim sljedbenicima islama i da naše prvake uputi na Pravi put.

Amin!

 

Kultura raspravljanja

Jedna od najvećih blagodati Allaha, dž.š., prema čovjeku je dar govora. Prvog čovjeka Adema, a.s., Allah, dž.š., poučio je imenima svih stvari (El-Bekara, 31), kako bi se mogao sporazumijevati sa drugim ljudima. Ta činjenica nam jasno ukazuje da je govor Allahov dar. Međutim, prirodno je i normalno da ljudi različito poimaju i misle, te da se u govoru ne slažu i razilaze. Zato je Allah, dž.š., jedno poglavlje u Kur’anu posvetio upravo toj važnoj pojavi. To je sura El-Mudžadele (Rasprava). Ako pažljivo pročitamo tu suru vidjet ćemo da je okosnica ove sure sedmi ajet u kome stoji: “Zar ne znaš da Allah Zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro Zna.”

Zaista, samo onaj ko je duboko svjestan činjenice da je Svevišnji Allah Prisutan u svakoj skupini ljudi koji raspravljaju, da sve Vidi i Čuje, jeste u stanju da u raspravi ostane pristojan i da ne pređe granicu. On, iz pristojnosti prema Allahu, dž.š., neće sebi dozvoliti da se rasprava pretvori u prepirku, ili svađu, niti će dozvoliti da izgovori nešto zbog čega će se poslije kajati.

Nažalost naša stvarnost je, često, potpuno drugačija. Mnoge naše rasprave završe se svađom, pa čak i neprijateljstvom.  Kada bi se pridržavali ove kur’anske upute u našim diskusijama i raspravama, sigurno bi među nama bilo više bliskosti, povjerenja i jedinstva, a manje neprijateljstva, nepovjerenja i razdora.

Evo još samo jednog hadisa na ovu temu: “Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa ashabima kada se pojavio neki čovjek i počeo da grdi i vrijeđa Ebu Bekra, r.a. Ebu Bekr je šutio i nije mu uzvratio. Čovjek ga je ponovo nagrdio i uvrijedio, ali je Ebu Bekr ponovo samo šutio. Kada ga je treći puta nagrdio i uvrijedio, Ebu Bekr mu je odgovorio. Poslanik, s.a.v.s, je tada ustao, te se udaljio i napustio društvo. Ebu Bekr je odmah ustao za  njim i upitao ga da se nije na njega naljutio. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Melek je sišao s neba koji je uzvraćao na sve što ti je onaj govorio. Ali kada si mu ti odgovorio šejtan je došao, a ja neću da sjedim u društvu u kojem je šejtan.” (Ebu Davud)

Iz ovog hadisa se jasno vidi da je odgovor na neistinite optužbe od strane nekoga ko to zlonamjerno iznosi prihvaćanje provokacije i ulazak u svađu, a koja je zabranjena.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari iskren nijjet u svemu što činimo i da, Njega radi, odustanemo od svake prepirke koja će dovesti do svađe, te tako damo svoj veliki doprinos suzbijanju nesloge i razdora među muslimanima, a širimo ljubav, povjerenje i jedinstvo među svojom braćom. Amin!