Tag Archives: Allahova milost

Ramazanske pouke i poruke

Ovogodišnji ramazan je prošao u svjetlu pojačanih aktivnosti vjernika širom svijeta, sa uskraćenim osjećajem radosti i zadovoljstva zbog dušmanskih zločina nad našom braćom u Gazi.

Nakon završetka ramazana potrebno je podvući crtu i analizirati svoje stanje podsjećanjem na njegove glavne pouke i poruke. U ovom kratkom osvrtu pokušat ću osvijetliti neke aspekte ove teme sa akcentom na to da je poenta ramazana da nastavimo biti bolji tokom ostatka godine, do sljedećeg ramazana.

Ramazan je svojevrsna škola islama u kojoj učimo da je islam stil života, a ne samo vjerovanje. Ramazan je kurs praktične pokornosti Allahu, dž.š. Postom se dobrovoljno odričemo dozvoljenih-halal užitaka radi Allaha, pokazujući sebi i Allahu da nam je Allah preći od svega, pa i samog jela i pića bez kojih je nemoguć naš život.

Allah, dž.š., kaže da je svrha posta da bi postali bogobojazni: “ O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.” (El-Beqara, 183)

Svima nama poznat je hadis Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji da se mjesec ramazan dijeli na tri trećine: prvu karakteriše rahmet-milost, drugu magfiret-oprost i treću oslobađanje od džehennemske vatre-itk minenniran.

Rahmet-Allahova milost, od nje sve počinje. Allah nas je iz Svoje milosti Stvorio, zatim iz milosti prema nama Stvorio je sve što postoji i Poslao nam Uputu i upučivaća: وما أرسلناك إلا رحمة“ a tebe smo samo kao milost svim svjetovima poslali.” (El-Enbija’, 107).

Zato je sretan svako onaj ko je prepoznao tu Allahovu posebnu milost u mjesecu ramazanu i odlučio da bude bolji, da uradi više dobra u mubarek mjesecu ramazanu. Samo takvi koji praktično pokažu da su spremni da budu bolji pobjeđujući sebe jesu dostojni sljedećeg koraka a to je Allahov oprost.

Allahov oprost zaslužuju oni koji su se potrudili koliko je u njihovoj moći da se klone grijeha i čine što više dobra. To su oni koji su pobijedili sebe, koji su izvojevali najveću pobjedu, pobjedu protiv sebe, svojih loših nagona i tako zaslužili pobjedu protiv neprijatelja koju isključivo daje Svevišnji Allah. U drugoj trećini se desila prva velika pobjeda muslimana protiv neprijatelja, pobjeda na Bedru. Kada Kur’an govori o bici na Bedru i melekima koje je Allah poslao u pomoć vjernicima ističe veoma važnu činjenicu da je pomoć samo i isključivo od Allaha, a ne nikog drugog pa čak ni od meleka koje su pojedini ashabi svojim očima vidjeli kako ubijaju Allahove neprijatelje: “Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se tie srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar.” (El-Enfal, 10)

Jedna sura u Kur’anu nosi naslov Pobjeda (El-Feth), evo prvih ajeta te sure: “Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.” (El-Feth, 1-3) Iz citiranih ajeta jasno vidimo da Allah dž.š., povezuje pobjedu sa opraštanjem grijeha, dakle magfiret-oprost je uslov za pobjedu nad neprijateljem. A samo onaj čije dobro nadvlada zlo zaslužuje oprost. Griješenje vjernika je iz slabosti a ne namjerno, takvima Allah oprašta jer su  oni pobijedili sebe. Takvi se ponašaju i prilikom osvajanja kako Allah od njih traži, pobjedu pripisuju Allahu a ne sebi. Oslobađanje Mekke je najbolji primjer za to. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ušao u Mekku kao pobjednik, kako se ponio prema poraženim neprijateljima čije neprijateljstvo prema njemu i vjernicima nije prestalo, da su oni pobijedili uništili bi prvu zajednicu muslimana u potpunosti sa Poslanikom, s.a.v.s., na čelu. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ne samo da to nije uradio sa njima, da im se nije osvetio za njihova zlodjela, nego ih, poražene okupljene ispred Kabe pita: “Šta mislite šta ću uraditi sa vama?” On, iako sami ne bi tako postupili prema njemu, jednoglasno odgovaraju: “Ti si plemenit sin plemenitog, od tebe očekujemo samo dobro.” On im tada velikodušno kaže: “Idite vi ste slobodni!”

To je jedinstven slučaj u historiji ratovanja da se pobjednik tako ponese prema pobjeđenima. To može samo onaj ko je pobijedio sebe i ko je svjestan da je pobjeda od Allaha a ne od njega. To je osobina muslimana u svim ratovima i pobjedama, uvijek su bili blaži prema onima koje pobijede od svih ostalih koji su njih pobjeđivali. Nažalost, i pored takvih činjenica kroz cijelu historiju, pa i naš posljednji rat u BiH, propaganda protiv islama i muslimana danas je toliko jaka da svjetsko javno mijenje i dalje smatra jedino muslimane opasnošću za cijelo čovječanstvo.

Nakon pobjede nad sobom i svojim neprijateljima i oprosta od Gospodara, dolazi oslobađanje od džehennemske vatre, dolazi garancija za status džennetlije još na ovom svijetu. U toj zadnjoj trećini je Lejletul-kadr, noć u kojoj se dobra djela nagrađuju kao za cijeli život (81 godinu), zatim noć uoči bajrama u kojoj Allah, dž.š., najviše svojih robova oslobodi od džehennemske vatre. Kada Allah, dž.š., oprosti grijehe svome robu i zavoli ga, On ga uzme u svoju zaštitu i takav postaje dobar (dobri) od kojeg samo dobro dolazi. Tek sa takvim dobrim muslimanima, koji su islam stavili na prvo mjesto u svome životu, moguće je izgraditi kvalitetnu porodicu, zajednicu, firmu, stranku, državu… Samo takvi muslimani su hrabri, neustrašivi, nepodmitljivi, ustrajni u borbi protiv zla za dobrobit cijelog čovječanstva i na kraju u svemu tome uspješni jer je Allah na njihovoj strani. U ovim riječima je odgovor na pitanje zašto je stanje muslimana danas ovakvo? Pogledajmo samo nas u BiH poslije onakvog stradanja u našem zadnjem ratu muslimani Bošnjaci nisu shvatili da je glavni i osnovni segment njihovog identiteta islam i da se samo islamom mogu oduprijeti silnim izazovima kojima su izloženi. Poslije svega među nama su i dalje netrpeljivost, rad jednih protiv drugih, lični interes iznad svega, dezorjentiranost = glavni su razlozi svih naših neuspjeha.

Kako dalje?

Sve spomenuto postiže se isključivo Kur’anom zbog koga i jesu sve odlike ovog mubarek mjeseca. Nastaviti druženje sa Kur’anom i mimo ramazana. Svakodnevno čitati Kur’an čvrsto ubjeđeni da će mo u njemu naći direktne odgovore na sva pitanja koja nas tište, da ćemo u njemu naći konkretne smjernice za naše ponašanje u datim okolnostima.

Taj blagoslov se može steći i mimo ramazana, sa tako iskrenim druženjem sa Kur’anom i predanošću Allahu, dž.š.

Postavlja se pitanje šta je sa osobom koja je opravdano sprječena da posti za ramazan, ili provede noć kadra u ibadetu, zar takva osoba nema nikakvu šansu da to nadoknadi u danima mimo ramazana. Tvrdim da je to moguće. Allah, dž.š., kaže: وَمَن كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ ۗ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ  “a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” (El-Bekara, 184). Treba se potruditi da postigne taj uzvišeni stepen bliskosti sa Allahom, potpune predanosti Njemu i Allah će ga za to bezgranično nagraditi u bilo koje doba godine. 

Vjerovati u Allaha i raditi dobro radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi na ovom i onm svijetu jeste suština imana. Kada god se čovjek uspije izboriti protiv svojih loših nagona i predati se Allahu i Njegovim naredbama on je postigao Allahovu naklonost i postao njegov štićenik. To su dobri među nama od kojih može poteći samo dobro, koji su dobrodošli u svakom projektu i pomoću kojih će Allah, dž.š., dati uspjeh i pobjedu u svakoj situaciji. Raditi na odgoju takve generacije dobrih ljudi jeste najveći priporitet ovog vremena.

Prioriteti

Kada smo kod prioriteta, mene raduje da svjedočimo povratak muslimana, širom svijeta pa i kod nas, islamu i raduje me što je generacija muslimana koja dolazi evidentno bolja od one koja odlazi, ali se u tom povratku vjeri moramo pridržavati prioriteta.

Tako smo vidjeli kako mnogi muslimani dolaze na teraviju i mnogi od njih tragaju za noćnim namazom u džematu, a nisu svjesni da je veći sevap klanjati jaciju i sabah u džematu, nego cijelu noć provesti u ibadetu. 

Vidjeli smo kako se u prvim noćima ramazana teško može naći mjesta u našim džamijama, a kako ramazan odmiče sve je manje klanjača u džamijama, umjesto da bude obratno, jer je najvrjednija trećina ramazana upravo zadnja.

Svjedoci smo da nikada nije veći broj musliamna sa naših prostora obavljao umru, a umra je nafila za koju se izdvajaju pozamašna sredstva u vremenu kada naša braća i sestre u Palestini svakodnevno na hiljade gube živote i gladuju. Ulema islama usvim periodima pa i danas potpuno je složna da je veći sevap ta sredstva uputiti našoj braći koji su ugroženi nego ih trošiti na nafile ibadete. Zar nije Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko riješi neki problem svome bratu, Allah će njemu riješiti njegov.” (Buharija i Muslim) Primjeri velikana kroz historiju koji su se spremali na hadždž nafilu pa saznali za nekoga ko je u potrebi pa ta sredstva dali njemu, a odustali od hadždžda, su mnogobrojni.

Činjenica da je veći sevap pomoći nekog svog iz familije nego drugog koji nije rod, je gotovo nepoznata među muslimanima danas. Allah, dž.š., kaže: “Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno Zna.” (El-Bekara, 215)

O tome treba danas više govoriti i pisati, širiti tu svijest koja će nam itekako pomoći da ublažimo nevolje s kojima se mnogi muslimani susreću.

Ramazan nije kraj

Ukratko: Ramazan nije kraj, kraj je za onoga koji je odlučio da se ne mijenja i da će se poslije ramazana vratiti na staro, koji je ramazan doživio kao teret kojeg se rješava, a onaj ko je odlučio da se mijenja za njega je bajram novi početak, sa novim ambicijama i ciljevima da postigne više, da bude još uspješniji.

Molim Svevišnjeg Allaha da primi naše ibadete, da nam oprosti naše grijehe i da nam pomogne da budemo bolji i uspješniji na oba svijeta! Amin!

prof. dr. Zuhdija Adilović

Allahova mudrost u nesrazmjernom davanju

Medžnun (ludak) je došao na sijelo kod imama džamije koji je imao goste. Imam je donio hurme te zatražio od Medžnuna da ih podijeli prisutnima. Medžnun je upitao: “Hoćeš li da ih podijelim kako ljudi dijele ili kako Allah dijeli?” Imam mu odgovori: “Podijeli ih kako ljudi dijele.” Medžnun je uzeo hurme i svakome od prisutnih dao po tri, a ostatak je stavio pred imama. Tada mu je imam kazao: “Podijeli ih kako Allah dijeli.” Medžnun je uzeo hurme i počeo dijeliti. Prvom je dao samo jednu hurmu, drugom šaku, trećem ništa, a četvrtom napunio krilo. Prisutni su se dugo smijali tom njegovom postupku.

Ovaj, pod navodnim znacima, ludak htio je da im objasni da Allah ne dijeli po principu jednakosti, nego po principu pravde, te svakome daje shodno njegovim potrebama. Naravno, zato što Allah sve radi iz svoje mudrosti i sa svrhom. Nešto najljepše u životu na ovome svijetu jeste nesrazmjer. Kada bi svi ljudi imali novac, novac ne bi imao nikakvu vrijednost. Da je svim ljudima dato zdravlje, zdravlje ne bi imalo nikakvu vrijednost. Da je svima dato znanje, znanje ne bi imalo nikakvu vrijednost. Tajna života je u tome da ljudi dopunjuju jedni druge. Iza svega toga stoji Allahova mudrost koju mi našim ograničenim razumom ne možemo dokučiti. Kada Allah nekome podari imetak, to ima svoju svrhu, a kada ga nekom uskrati to je takođe zbog svrsishodnog razloga. Naravno, mi moramo biti svjesni da se ne možemo žaliti na Allaha ako nam nešto uskrati, kao što bi se žalili na onog što je hurme dijelio. Jer, ako nam Allah nešto da, dao nam je ono što nam je potrebno, a ako nam nešto uskrati, uskratio nam je ono što nama u osnovi ne pripada.

Ako posmatramo život ljudi uočit ćemo veliki nesrazmjer. Mi odmah pomislimo da je to nepravedno. Međutim, postoji princip koji je uzvišeniji od jednakosti. To je princip pravednosti. A Allah, s.w.t., je Adil / Pravedni. Zato Allah udjeljuje po principu pravednosti, a ne po principu jednakosti, jer jednakost ponekada podrazumijeva nepravednost. Tako onome kome je dat imetak, mi ne znamo šta mu je, s druge strane, uskraćeno. Zato trebamo biti čvrsto ubjeđeni da, kada bi nam Svevišnji Allah otvorio zastore gajba, da bi odabrali ono što nam je Allah dao. 

Mi gledamo na ovaj svijet kao da je on sve što postoji i da je on posljednja stanica na kojoj se stiče imetak i opskrba. Naprotiv, postoji i drugi svijet koji će sigurno doći. Tada ćemo vidjeti kako se ostvaruje apsolutna pravda, te da je istinska opskrba ili njeno uskraćivanje upravo tada.

Količina imetka nikada nije bila mjerilo Allahove ljubavi prema Njegovom robu. On je dao imetak i vlast i onima koje ne voli, čak i mrzi, ali Uputu je dao samo onima koje voli. Kada bi imetak bio dokaz Allahove ljubavi prema ljudima, ne bi Nimrud zavladao cijelim svijetom, od istoka do zapada. I ne bi se deslio da prođe po nekoliko mjeseci, a da se u Poslanikovoj, s.a.v.s., kući ne potpali vatra za spremanje hrane. Ono što ti je prijeko potrebno, a tebi ne stiže je ono čemu je Allah propisao odgodu da bi ti došlo onda kada ti bude najviše odgovaralo.

(preuzeto)

Gospodaru naš učini nas zadovoljnim sa onim što si nam odredio! Amin!

Vrste ljudi – kojoj mi pripadamo?

Ljudi se dijele u tri vrste:

1 – Grupa koju karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje i oštroumnost. To su oni koji su se posvetili spoznaji onoga što će ih dovesti do uspjeha i vječne sreće, te zadovoljstva Gospodara svih svjetova. Oni stalno razmišljaju i tragaju za istinom, te svoje potencijale usmjeravaju ka pronalasku najvrijednijeg do čeg ljudski um može doći i što je skriveno u najvećim naukama.

2 – Grupa koju, također, karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje, ali je ona okupirana priskrbljivanjem onog što im je potrebno za život. Oni ne razmišljaju o znakovima oko sebe, nego su zadovoljni sa stepenom životinja i zadovoljavaju se ostvarivanjem trenutnih, prolaznih užitaka. Njima je cilj da imaju što više ovozemaljskih dobara, a potpuno su nemarni za srećom na onom svijetu.

3 – Grupa koju karakteriše neispravno i površno razmišljanje, te neinteligentnost. Oni uopće ne razmišljaju i nisu svjesni visokih ovosvjetskih i onosvjetskih deredža.

Međutim, Allahova milost i Njegova blagodat slanja poslanika obuhvata sve ove grupe.

Prvoj: pojašnjavanjem načina iznalaženja argumenata za ono što žele i olakšavanjem postizanja svojih ciljeva.

Drugoj: buđenjem iz gafleta i nemara zbog okupiranosti ovodunjalučkim nasladama i strastima putem savjeta, obećanja i prijetnje.

Trećoj: putem olakšanja da shvate ono što nisu mogli shvatiti, pojašnjenja onoga što ne znaju i načina dolaska do njega. Allah, dž.š., kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Enbija’, 107)

 

 

                                                                        Hasan Kafija Pruščak, Cvjetovi bašči (neobjavljeno)

                                                                        Preveo: Zuhdija Adilović

Suša – naše iskušenje i njegovi uzroci

“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teško.” (Fatir, 15-17)

“Kad god ljudi budu zakidali na mjerici i kantaru, bit će kažnjeni sušom, nestašicom i tiranijom njihove vlasti. Kada god odbiju dati zekat na svoj imetak, bit će im uskraćena kiša s neba, a da nije životinja, ne bi im od nje više ni kap pala.” (Ibn Madže)

Ulema govori o tri najznačajnija (stvarna) uzroka suše:

1 – Neudjeljivanje zekata;

Nažalost većina muslimana danas uopće ne pristupa ovoj temeljnoj islamskoj obavezi na adekvatan način. Veliki broj muslimana udjeljuje sadekatul-fitr za vrijeme ramazana, a poneko još doda ponešto na ime zekata. Rijetki su oni koji su svjesni ozbiljnosti ove temeljne islamske dužnosti i zekat na svoj imetak obračunavaju propisno – dva i pol posto od ukupne vrijednosti imovine. Sve to je detaljno pojašnjeno na stranici rijaseta IZ.

2 – Zakidanje na mjerenju;

Zakidanje na mjerenju je bila bolest svih društava kroz historiju, ali je ono danas uzelo maha, čini mi se, više nego ikada do sada. Zakidanje na vagi je naša svakodnevnica, to jednostavno gotovo svi rade. Čast izuzecima koji to ne rade i kojima će učinjeno Svevišnji sigurno višestruko nadoknaditi. Zaprepastila me je sljedeća informacija: Jedan ahbab kojeg poznajem kao iskrenog mu’mina napravio je benzinsku pumpu. Nakon završetka radova, prilikom naštimavanja aparata za točenje goriva, majstor pita: “Koliko ćemo namjestiti?” U čuđenju odgovoram: “Šta ćete namjestiti?!” “Da pokazuje više, obično se postavi na deset posto, tako svi rade.” “Kakvih deset posto? Ja se Allaha bojim, postavi da prikazuje stvarno stanje!”

Tako je sa vagama po pijacama i prodavnicama, tako je sa teglama meda koje se prodaju po kilogram, a nijedna ne teži kilogram….

Evo jednog događaja koji će to još slikovitije pojasniti: Jedan siromah je živio sa svojom porodicom tako što mu je supruga pravila maslac od kravljeg mlijeka. On je taj maslac nosio u obližnje mjesto vlasniku marketa i za njega uzimao potrebštine za kuću. Maslac je bio u obliku većih kugli ili lopti, jedna od njih težila je 1 kg. Trajalo je to tako godinama. Jednoga dana vlasnik marketa posumnja u težinu kugli i izvaga ih. Ustanovio je da nijedna ne teži 1 kg, nego između 920 i 910 grama. Ljutito  je napao siromaha, koji je ponovo donio maslac, govoreći mu kako je iznenađen njegovim postupkom, kako ga je cijelo vrijeme varao, a on mu toliku uslugu činio. Tada mu siromah, žalostan i zbunjen, sa sniženim tonom reče: “Gazda, ti znaš da sam ja siromašan. Ja uopće nemam vage u kući. Uzeo sam 1 kg šećera ovdje kod tebe i cijelo vrijeme je moja supruga maslac mjerila tom kesom šećera.”

3 – Rasprostranjenost grijeha i loših djela.

Po islamskom učenju svaka vrsta grijeha je strogo zabranjena, ali još veći grijeh predstavlja njegovo javno činjenje. Šta je tek sa onima koji grijehe afirmišu tako što ih odmah drugima pričaju i na  svojim facebook stranicama objavljuju?! Danas su se grijesi toliko udomaćili na medijima i društvenim mrežama da su postali vrlina, a ne mahana.

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Ar-Rum, 41)

Međutim, postoje i koristi od iskušenja kao što je suša:

1 – Ljudi osjete koliko su slabi i bespomoćni, te kao takvi potrebni Allahove brige i pomoći;

Ljudi u svom ovodunjalučkom životu koji se odvija po određenim zakonitostima zaborave na činjenicu da Allah Vlada svime i da od Njega sve zavisi. Da on Daje da sunce grije i kiša pada, da to nije samo od sebe. Kada se ljudi nađu u oskudici, taj osjećaj se kod njih ponovo budi i to ih dovodi do istinskog imana.

2 – Nakon takve spoznaje neminovno dolazi dova Svevišnjem da nas oslobodi iskušenja i spusti kišu, jer jedino On to može. Dova igra veoma važnu ulogu u životu vjernika. Svevišnji Allah od nas traži da Mu dovu činimo i On našim dovama Udovoljava, ukoliko to zaslužimo. Naravno, nepristojno je i nepošteno učiti dovu, a ne kloniti se grijeha;

3 – Ljudi tek u velikim iskušenjima shvate da su ona posljedica njihovog griješenja. Tako se podiže svijest o opasnosti činjenja grijeha i grijesi se umanjuju na općem planu, što prouzrokuje Allahovu milost i Njegovu zaštitu ljudi;

4 – Kada se ljudi pokaju i Svevišnjem Gospodaru iskreno okrenu te zatraže da im spusti kišu, Allah to učini, a oni praktično vide moć pokajanja i dove.

Molim Svevišnjeg Gospodara da nas učini od onih koji se stalno kaju za grijehe koje počine i koji stalno istigfar čine svome Gospodaru! Amin!

 

Pravi uzroci prirodnih nepogoda

“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji škrtare i od ljudi škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje – pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale.” (Al-Hadid, 22-24)

Mi vjerujemo i dobro znamo da sve što se dešava biva s Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Spomenuti ajet jedan je od mnogobrojnih ajeta koji to potvrđuju. Sve što se ljudima desi od nedaća predstavlja iskušenje od Allaha, dž.š. Jedan od najvećih razloga tih iskušenja jesu ljudski grijesi. Griješenje je danas postala normalna stvar i gotovo da je nemoguće ukazivati na njih, a da se ne izazove još veći revolt i kontraefekat.

A u hadisi kudsijji, kojeg prenosi Ebu Ja’la u svom musnedu stoji: “Tako mi Moje uzvišenosti i moći, da nije oronulih staraca koji su često na sedždi, bezgriješne dojenčadi i stoke koja slobodno pase, Zemlja bi vas sve progutala.”

Nema sumnje da su i ove trenutne poplave na našim prostorima veliko iskušenje i da su naši grijesi jedan od osnovnih uzroka tog iskušenja. Zato je veoma važno da iz ovoga što nam se ovih dana desilo uzmemo pouke koje će nam pomoći da se mijenjamo i budemo bolji.

Imam Al-Kurtubi u svome tefsiru prenosi: “Jedan čovjek se požalio Hasan Al-Basriji na sušu. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Drugi mu se požalio na siromaštvo, on mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Treći ga je zamolio da mu prouči dovu da mu Allah podari dijete. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Četvrti mu se požalio na nerađanje plodova u njegovoj bašti. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Tada mu jedan od prisutnih reče: “Ljudi te pitaju za razne probleme, a ti im svima odgovaraš da istigfar čine?!” On mu reče: “Ja to nisam rekao od sebe. Allah, dž.š., u suri Nuh kaže: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite a On vas postepeno stvara?!” (Nuh, 10-14)

Istigfar je jedan od načina zaštite od Allahove kazne i Njegovih iskušenja. Allah, dž.š., kaže: “Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.” (Al-Anfal, 33)

Molim Allaha, dž.š., da nam oprosti naše grijehe, da snage da budemo bolji, da nas sačuva od velikih iskušenja i da našoj braći i sestrama koji su u ovom iskušenju pogođeni olakša!

A na nama svima je da damo svoj doprinos, na bilo koji način, u pomoći ugroženima.