Promijeni jednu svoju naviku i postat ćeš bolji čovjek!

Posredstvom zaborava se izostavlja jutarnji i večernji zikr zbog rijetkog prakticiranja!

Pritvrđeni sunneti se zanemaruju. Ostali su samo sabahski sunneti u većini dana!

Nema redovnog virda iz Kur’ana, niti se nafila posti i noćni namaz obavlja!

Dobrovoljni prilog obustavljaju desetine šejtana. Nastupi nedoumica, kalkulisanje, oprez… I ako na kraju izađe iz džepa, to bude sasvim bijedno, uz obećanje samom sebi da će sljedeći put biti više, kada se određeni uslovi ispune i ne bude nekih prepreka za to!

Prođu dva, tri dana, možda i cijela sedmica, a da se ne nađe vremena za korisno čitanje!

Završi se druženje, svi se raziđu do guše siti, punim ustima se smijali, vjerovatno se najeli mrtvog mesa tog i tog, detaljno razmijenili podatke o robama i autima, a nisu spomenuli ni jedan ajet i hadis, niti bilo kakvu (ahiretski) korisnu informaciju, niti čak proučili dovu na kraju sijela!

Škrtost u sunnetima, rasipanje u dozvoljenom, a tolerantnost u zabranjenom!

Duha i noćni namaz jedanput u sedmici!

Ranjenje na džumu i ostale namaze gotovo da je u potpunosti iščezlo!

Luksuz u hrani, odjeći i autima, a sve bez istinske zahvale!

Muzika, vijesti, “dokumentarni i naučni programi” uz veliki ekran – uobičajena stvar!

Navijanje za Barcelonu ili Real?!

Potpuno smo zapostavili ljubav i odricanje u ime Allaha!

Može li takva osoba imati utjecaja na sredinu, ili na svoju porodicu, ili čak na samog sebe?!

Hoće li takav mijenjati druge, ili će se on sam (po potrebi) mjenjati? Hoće li biti proizvođač ili potrošač?!

Neka svako od nas preispita svoje stanje!

Povjerenje običnih ljudi u pojedinu ulemu poljuljano je nakon što su ih vidjeli u zadnjim safovima kako naklanjavaju propuštene rekate, ili ih nikako u džematu nema!

Gospodaru naš, zaista smo mi griješnici, pa nam oprosti!

Još se nije rodio ko je narodu ugodio!

Hatim El-Esamm je upitao imama Ahmeda b. Hanbela, r.a.: “Kako se spasiti od ljudi?”

On mu odgovori:

“Da im daješ svoj imetak, a ne tražiš njihov;

Da im pomažeš u rješavanju njihovih problema, a ne tražiš da tebi pomognu;

Da se strpiš nad njihovim uvredama, a da ti njih ne vrijeđaš!”

Hatim tada reče: “To je zaista teško!”

Imam Ahmed na to dodade: “Kamo sreće da i pored svega ti budeš rahat (spašen) od njih!”

 

 

Govor zlata vrijedan!

Prilog etici neslaganja IV

Junus b. Abdul E’ala, učenik imama Šafije, razišao se svojim učiteljem Muhammedom b. Idris eš-Šafi’ijem po jednom pitanju za vrijeme redovnog dersa Šafije u džamiji.

Junus b. Abdul E’ala je ustao ljutit, udaljio se sa dersa i otišao svojoj kući.

Kada je pala noć, Junus je čuo kako neko kuca na vrata njegove kuće. “Ko je?” – upitao je Junus. “Muhammed b. Idris” – odgovorio je čovjek na vratima. Junus reče: “Pokušao sam se sjetiti svakog koga znam po imenu Muhammed b. Idris, ali po tom imenu nisam znao nikoga izuzev Muhammeda b. Idrisa Eš-Šafi’ija. Kada sam otvorio vrata, s velikim iznenađenjem sam upravo njega ugledao na vratima. Tada mi reče: ‘O Junuse, složili smo se u stotinama mes’ela, zar će da nas razdvoji samo jedna?!'”

Zato, nemoj pokušavati da u svakom razlazu pobijediš. Nekada je bitnije pridobiti srce sagovornika nego pobijediti u polemici. Nemoj rušiti mostove koje si već sagradio i preko njih prešao, možda će ti jednog dana zatrebati da se preko njih i vratiš.

Uvijek preziri grešku, a ne onoga ko je čini.

Svim srcem mrzi grijeh, ali blago postupaj i oprosti griješniku.

Kritikuj stav, ali izrazi poštovanje prema onome ko ga je iznio.

Naša uloga je da savladamo bolest, a ne bolesnike.

Ne pokušavaj da budeš idealan u svemu, ali ako ti priđe neko ko je zabrinut, saslušaj ga. Ako ti dođe neko ko se izvinjava, oprosti mu. Ako ti dođe onaj kome je potrebno, pomozi mu.

Makar i trnje požnjeo jednog dana, opet sadi ruže.

Nipošto nemoj nekoga žalostiti da bi ti bio zadovoljan.

Nemoj činiti nepravdu prema drugom da bi opravdao sebe.

Nastoj da svoju sreću gradiš daleko od nanošenja uvreda i štete drugima!

Pošto prodaješ svog prijatelja?!

Prilog etici neslaganja III

Jedanput sam čuo jednog starca kako pita drugog: “Pošto si prodao svog prijatelja?” Drugi mu odgovora: “Za devedeset grešaka.” On mu reče: “Jeftino si ga dao.”

Puno sam razmišljao o ovom primjeru. Začudio sam se tom čovjeku koji je svome prijatelju oprostio 89 grešaka i napustio ga tek nakon devedesete greške!?

Još više sam se začudio onom drugom koji ga je ukorio zato što je svog prijatelja prodao za devedeset grešaka. Kao da mu je htio reći – Trebao si ga još trpiti! Devedeset grešaka nije odgovarajuća cijena za prijatelja. Jeftino si ga dao!

Zapitajmo se koliko grešaka vrijede moji i tvoji prijatelji? Koliko kod nas vrijedi rođak, zet, brat, ili možda supruga?!

Za koliko grešaka je spreman neko od nas da proda svoju majku, svog oca…?

Ko imalo bolje promotri naše stanje danas, zasigurno će uvidjeti toliko loše međuljudske odnose u društvu na svim nivoima, naći će među nama onih koji su svoje prijatelje, ili rođake, ili čak roditelje, prodali za jednu jedinu grešku. Nažalost, naći će među nama i one koji su to učinili bez ikakvog razloga, izuzev što su povjerovali lašcu koji namjerno širi laži da bi došlo do razdora među ljudima.

Hoćemo li smoći snage da preispitamo svoje postupke kojima smo se odrekli naših prijatelja, rođaka, pa čak i roditelja u prošlosti i da priznamo pošto smo ih prodali?

Jesmo li spremni da priznamo da smo ih jeftino dali, da smo skupocjenu robu prodali budzašto?

Hoćemo li podići cijenu onih koji su nam još bliski?

Istinsku vrijednost neke osobe koju poznaješ nećeš shvatiti sve dok je ne izgubiš njenom smrću.

Zato ne prodaji svoje prijateljstvo ni za koji broj grešaka, ma koliko brojne bile!

Sjeti se Allahovih, dž.š., riječi: “…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu Imran, 134)

Kad god dadneš ne očekujući naknadu, dobit ćeš odakle se i nenadaš. Radi dobro što tiše, pa će sutra tvoja djela glasno govoriti!

Istinska veličina čovjeka

Prilog etici neslaganja II

Ibrahim En-Neh’a’i, r.a., bio je razrook, a njegov učenik Sulejman b. Mehran slabovidan. Ibnu el-Dževzi u svome djelu El-Muntezam prenosi da su jedne prilike njih dvojica išli jednom ulicom u Kufi prema džamiji. U jednom momentu imam En-Neh’a’i reče svom saputniku: “O Sulejmane, ja predlažem da ti odeš jednim, a ja drugim putem. Ukoliko nas dvojica zajedno prođemo pored onog svijeta, bojim se da će nas ismijavati govoreći: ‘Razrook vodi slijepoga?!’ Pa će nas ogovoriti i tako zaraditi grijeh.” Njegov učenik Sulejman odgovara: “O Ebu Imrane, šta nam smeta da mi budemo nagrađeni a oni griješni?”

Ibrahim mu tada reče: “Subhanallah! Naprotiv, daleko je bolje da i mi i oni ostanemo bez grijeha, nego da mi budemo nagrađeni, a oni griješni!”

To su srca koja su istinski shvatila i prihvatila riječi Poslanika, s.a.v.s.: …sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.