Advokat je sjedio u jednom restoranu i ručao. Samo što mu je konobar donio tanjir sa ukusnom hranom, primijetio je siromašnog dječaka i djevojčicu kako kroz izlog restorana gledaju u njegov tanjir prepun hrane.
Pozvao ih je da uđu u restoran, nakon čega su oni ušli i sjeli pored njega. Ponudio im je da izaberu šta žele jesti. Dječak je stidljivo pokazao prstom na njegov tanjir.
Naredio je konobaru da im donese dvije porcije istog jela. Sa uživanjem je gledao kako radosno jedu ukusno pripremljenu hranu.
Nakon što su završili sa jelom, dječak i djevojčica su ustali, potom oprali ruke i izašli iz restorana.
Advokat je također završio sa jelom i ustao da uzme račun kako bi platio tri porcije.
Iznenadio se kada je ugledao prazan papir računa na kojem je jedino rukopisom vlasnika restorana bilo ispisano sljedeće: “Mi ne posjedujemo spravu koja je u stanju izračunati vrijednost ljudskosti (humanosti).”
Kako se povećava sadaka tako se povećava nafaka.
Kako se povećava skrušenost u namazu, tako se povećava zadovoljstvo i sreća.
Kako se se povećava dobročinstvo prema roditeljima tako se povećava Allahova pomoć za uspjeh u životu.
Ko se Allaha (istinski) boji, – ovo je uslov
naći će mu izlaz iz svake situacije, – ovo je obećanje
i opskrbit će ga odakle se i ne nada! – ovo je nagrada.
Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini bogobojaznim! Amin!
