Zašto je Zapad kreirao, a to prihvatili sekularisti i liberali u arapskom svijetu, termin politički islam, sa negativnim prizvukom, uprkos činjenici da on asocira na integritet i političku neovisnost?

Odgovor na ovo pitanje dao je uvaženi doktor Mustafa Mahmud, r.a., pred svoju smrt riječima:

“Kada zapadni političari izjavljuju da oni nemaju ništa protiv islama kao vjere i da nisu neprijatelji islama, oni su na jedan način iskreni u tome. Oni, zaista, nemaju ništa protiv toga što mi klanjamo, postimo, obavljamo hadždž, cijele dane i noći provodimo u ibadetu, zikiru, dovi… Oni nemaju ništa protiv da mi cijeli svoj život provodimo u tevekkulu (oslanjanju na Allaha), i’tikafu u džamijama, da obožavamo Allaha, dž.š., kako želimo i da Ga veličamo kako znamo. Oni nemaju ništa protiv obredoslovnog islama – islama obreda i skrušene pobožnosti (zuhda). Oni nemaju ništa protiv da cijeli ahiret bude nama. To njih uopće ne zanima i o tome uopće ne razmišljaju. Naprotiv, ponekad su podržavali sufizam i izoliranost, te bili podrška šejhovima pojedinih tarikata i vjerno ih branili.

Međutim, njihovo neprijateljstvo i borba usmjereni su ka drugoj vrsti islama, islamu koji im predstavlja konkurenciju u upravaljanju svijetom i njegovoj izgradnji na drugim vrijednostima. Islamu koji za njih predstavlja konkurenciju na ovom svijetu, koji sebi traži prostor za aktivno učešće u tokovima života.

Islamu koji želi da izgradi drugačiji kulturni put, da izgradi druge vrijednosti u međuljudskim odnosima, druge modele umjetnosti i misli…

Islamu koji želi da unaprijedi nauku, izumiteljstvo i tehnologiju, ali sa potpuno drugim ciljevima koji su suprotni nadmoći, osvajanju, neprijateljstvu i monopolu.

Političkom islamu koji ide dalje od ličnog preobražaja pojedinca do preobražaja društva, civilizacije i kompletnog svjetkog poretka.

U ovom slučaju kompromis ne dolazi u obzir i ne postoji niti djelić tolerancije. Naprotiv, riječ je o žestokom ratu. Svako će na tebe ispaliti svoje oružje. Možda te pogode meci čak i iz neke od islamskih (muslimanskih) zemalja. Zapadni stil života danas se pretvorio u dobro naoružanu tvrđavu, koja ne prihvata nikakvu konkurenciju niti alternativu.

Sukob je kader (sudbina) svakog onog ko pokuša da islam izvede iz džamije i tekije.”

Dr. Mustafa Mahmud

                                                          (preuzeto iz knjige: Politički islam i buduća bitka, str. 17-18)