Tag Archives: praksa Poslanika

Šta zanijetiti prilikom učenja Kur’ana?

Mubarek mjesec ramazan je mjesec pojačanog druženja sa Kur’anom velikog broja muslimana.

Međutim, većina muslimana Kur’an uči samo s ciljem sticanja nagrade kod Allaha, dž.š., a nisu svjesni da nagradu za učenje Kur’ana mogu uvišestručiti svakim novim nijetom. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Zaista se djela cijene prema namjerama i svako zaslužuje ono što je imao namjeru.”

Kur’an je koncept cjelokupnog života, a nijet je trgovina uleme, zato u ovih nekoliko redaka želim podsjetiti svakog ko uči Kur’an da prilikom učenja nijeti:

1- Učim Kur’an s namjerom da steknem znanje koje ću primijeniti u životu;

2- Učim Kur’an s namjerom da me Allah uputi;

3- Učim Kur’an s namjerom direktnog razgovora sa Allahom;

4- Učim Kur’an s namjerom da se njime izliječim od svih vidljivih i nevidljivih bolesti;

5- Učim Kur’an s namjerom da me Allah izvede iz tmine u svjetlost;

6- Učim Kur’an jer je On lijek za krutost srca, u Njemu je smiraj, život i oporavak mog srca;

7- Učim Kur’an svjestan da je On Allahova sofra;

8- Učim Kur’an kako ne bi bio upisan kao nemaran prema njemu, nego kao onaj ko njime zikr čini;

9- Učim Kur’an s namjerom povećanja jekina u vjerovanje u Allaha;

10- Učim Kur’an s namjerom izvršenja Allahove naredbe kojom naređuje učenje Kur’ana;

11-  Učim Kur’an s namjerom nagrade za svako njegovo slovo po 10 sevapa, a Allah daje i više kome On hoće;

12-  Učim Kur’an s namjerom da steknem Njegov šefa’at na Sudnjem danu;

13-  Učim Kur’an s namjerom slijeđenja vasijeta Poslanika, s.a.v.s;

14-  Učim Kur’an s namjerom da Allah poveća moju deredžu i deredžu Ummeta;

15-  Učim Kur’an s namjerom da mi se poveća deredža u džennetu, da zaslužim ogrtač dostojanstva, te da se moji roditelji ukrase ukrasima vrednijim od cijelog dunjaluka;

16-  Učim Kur’an s namjerom da se približim Allahu putem Njegovog govora;

17-  Učim Kur’an s namjerom da budem u Allahovom društvu i među Njegovim posebnim miljenicima;

18-  Učim Kur’an za to što je vješt učač Kur’an u društvu časnih i odabranih meleka;

19-  Učim Kur’an s namjerom spasa od džehennemske vatre i Allahove kazne;

20- Učim Kur’an kako bi bio sa Allahom;

21-  Učim Kur’an s namjerom da ne doživim iznemoglost od starosti;

22- Učim Kur’an s namjerom da bude dokaz za a ne protiv mene;

23- Učim Kur’an moleći Allaha da me njime učvrsti;

24- Učim Kur’an s namjerom da se na mene spusti smirenost i milost, te da me Allah spomene u svom društvu;

25- Učim Kur’an s namjerom da postignem stepen boljeg i odabranog kod Allaha;

26- Učim Kur’an s namjerom da mirišem dobro;

27- Učim Kur’an s namjerom da ne zalutam na dunjaluku i ne budem nesretan na ahiretu;

28- Učim Kur’an zato što Svevišnji Allah njime otklanja tugu, brigu i nelagodu; 

29-  Učim Kur’an s namjerom da mi pravi društvo u kaburu, da mi bude svjetlost koja će me prevesti preko Sirat ćuprije, da me vodi na dunjaluku i uvede u džennet na ahiretu;

30-  Učim Kur’an s namjerom da me Allah odgoji osobinama koje su krasile Poslanika, s.v.a.s.;

31-  Učim Kur’an s namjerom da svoj nefs okupiram s istinom, a ne da on mene okupira neistinom;

32-  Učim Kur’an s namjerom borbe protiv svoga nefsa, šejtana i strasti;

33-  Učim Kur’an s namjerom da Allah da perdu između mene i nevjernika na Sudnjem danu.

Hajde da budemo ljudi Kur’ana!

Ovo je trgovina sa Allahom čija je dobit zagarantovana, pomoću koje Allah daje iz Svog izobilja koje ne može presahnuti!

Molim Svevišnjeg Allaha da i vas i mene učini ljudima Kur’ana!

Poslanikova praksa – osuđivanje ili upućivanje ljudi u islam?!

Šejh Muhammed Mutewelli Eš-Ša’rawi, r.a., prenosi svoj slučaj sa jednim mladićem ekstremistom:

“Raspravljao sam sa jednim mladićem koji zastupa ekstremne stavove, pa sam ga upitao: Da li je uništenje noćnog kluba eksplozivom u nekoj od muslimanskih zemalja halal ili haram?

On odgovori: Halal, svakako, i njihovo ubistvo je dozvoljeno.

– Kada bi ih ti ubio dok oni čine grijehe, gdje će završiti?

– U džehennemu, svakako! – odgovori on.

– Gdje ih šejtan želi odvesti?

– U džehennem! – reče.

– Onda, vi i šejtan imate zajednički cilj: uvesti ljude u džehennem!

Zatim sam mu spomenuo hadis u kojem se navodi kako je Poslanik, s.a.v.s., zaplakao kada je pored njega prošla dženaza jednog Jevreja. Ashabi su ga upitali: Zašto plačeš, Allahov poslaniče? On odgovori: Jedna ljudska duša mi je umakla u vatru.

Zatim sam mu rekao: Pogledaj razliku između vas i Poslanika, s.a.v.s., koji se trudi da uputi ljude i da ih spasi od vatre. Vi ste na jednom putu, a Poslanik, s.a.v.s., naš miljenik, na potpuno drugom! Vi biste, također, trebali da praktikujete da’wu (pozivanje ka Allahu) kako biste ljude spasili tmine grijeha. Upućivanje ljudi u islam je naša obaveza, a ne njihovo ubijanje.”

Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.) – trebamo li biti za ili protiv?

Mjesec Rebi’ul-evvel je mjesec u kojem je rođen Poslanik, s.a.v.s. Umjesto da se svi zajedno s radošću i zadovoljstvom, ovih dana, sjećamo Poslanika, s.a.v.s., te da na njega što više salavate donosimo i uzimamo pouke iz njegovog životopisa, mi vodimo jalove polemike o tome da li je mevlud novotarija ili nije.

Moj komentar na ovogodišnju prepisku na društvenim mrežama za i protiv mevluda je sljedeći:

– Oni koji smatraju da je mevlud novotarija u vjeri ne trebaju da ga prakticiraju, a oni koji u mevludu ne vide ništa što je sporno, a pogotovo haram, oni neka ga organiziraju. Samo međusobnim uvažavanjem pobornika ova dva stava doći ćemo u situaciju da uštedimo mnogo korisnog vremena i umanjimo podjelu i razdor, koji se među muslimanima sve više povećavaju.

  • Prvi stvar postavljaju ovako: Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.), nije prakticirao sam Poslanik, s.a.v.s., niti njegovi ashabi, niti generacija tabi’ina i tabi-tabi’ina. Prema tome, niko ne može kazati da to nije novotarija.
  • Drugi to postavljaju potpuno drugačije pa kažu: U samom programu (tekstu) mevluda koji se kod nas praktikuje stoljećima nema ništa što je haram, a pogotovo širk, da bi ga učinilo zabranjenim. To je jedan naš bosanski lijepi adet koji je odigrao (i još igra) pozitivnu ulogu u gajenju ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Mevlud je svojevremeno postao simbol za bilo kakvu važniju prigodu muslimana. Tako, kada musliman useljava u kuću, “pravi” mevlud, kada mu se sin oženi, “pravi” mevlud. Mevludi se tradicionalno organiziraju za mubarek noći tokom cijele godine….

Danas razni medžlisi Islamske zajdnice u BiH organiziraju velike manifestacije sa raznovrsnim i vrlo korisnim sadržajima tokom cijelog mjeseca rebi’ul-evvela, koje imaju i veliki medijski odjek.

Konačno, je li prihvatljivo da prođe mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., a da se o tome više ne govori, naročito danas, kada se, znatno manje važni događaji, obavezno svake godine obilježavaju?  Prvi će reći da nije sporno govoriti o Poslaniku, s.a.v.s., održati tribine, predavanja i slično. Pa šta je onda sporno? Sporan je mevlud. Šta je u mevludu sporno?! Pogotovo kada imamo na umu činjenicu da su ashabi više puta upitali Poslanika, s.a.v.s., za neke običaje iz džahilijjeta, da li da ih nastave prakticirati, a on im odgovorio: “Ima li u tome harama? Ako nema hrama (širka) onda nastavite…”

Zato smatram svaku polemiku po ovom pitanju suvišnom. Mevlud je dio naše svakodnevnice koji će i dalje ostati to što jeste. Uvijek će biti i onih koj će ga osporavati i to treba tako prihvatiti i baviti se korisnijim stvarima, naročito danas kada su izazovi pred muslimanim cijelog svijeta, pa i nas u BiH, i više nego samo ogromni!