O veličini Muhammeda, s.a.v.s.

“Niko od prijašnjih naroda nije izgubio nekog sličnog Muhammedu,

niti će se do Sudnjeg dana njemu ravan izgubiti!”

            (Hassan b. Sabit)

Kurejševići su dali veliki iznos zlatnika Hassanu b. Sabitu, prije nego što je primio islam, da svojim stihovima okalja Muhammeda, s.a.v.s.

Hassan je stao na jednu uzbrdicu isčekujuću da se pojavi Muhammed, s.a.v.s., kako bi na njemu primijetio nešto što bi mu poslužilo za njegovu nakanu.

Pojavio se Poslanik, s.a.v.s., a Hasan ga ugledao i bez daha, od ushićenosti njegovim prizorom, ostao.

Otišao je Kurejševićima i vratio im njihov imetak, a zatim im rekao: “Evo vam vaš imetak, ja nemam potrebe za njim, a što se tiče onoga koga ste tražili da okaljam, znajte da ja svjedočim da je on Allahov poslanik!”

Oni rekoše: “Šta te zadesilo, nismo te zbog toga poslali?!”

On im tada u stihovima odgovori:

“Kada sam ugledao nur njegove pojave

ruku sam na svoje oči iz straha stavio

bojeći se za svoj vid od ljepote izgleda njegova

jer ja nisam dostojan da bih ga sagledati mogao

duša od nura u tijelu od mjeseca

kao nakit sačinjen od zvijezda najljepših.”

 

Neka nam ovaj detalj iz sire Poslanika, s.a.v.s., posluži za primjer o kakvoj veličini je riječ kada se o njemu govori, te s koliko uvažavanja i poštovanja treba da se okite naše riječi kada govorimo o Muhammedu, najodabranijem čovjeku svih vremena, s.a.v.s.

Smatram da su nepotrebne polemike svake godine oko utemeljenosti/neutemeljenosti mevluda u suprotnosti sa spomenutim načelom. Govor vezan za Poslanika, s.a.v.s., postao je sredstvo razjedinjavanja i netrpeljivosti, umjesto da bude obrnuto.

 

Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini istinskim sljedbenicima našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s.!

Amin!

Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.) – trebamo li biti za ili protiv?

Mjesec Rebi’ul-evvel je mjesec u kojem je rođen Poslanik, s.a.v.s. Umjesto da se svi zajedno s radošću i zadovoljstvom, ovih dana, sjećamo Poslanika, s.a.v.s., te da na njega što više salavate donosimo i uzimamo pouke iz njegovog životopisa, mi vodimo jalove polemike o tome da li je mevlud novotarija ili nije.

Moj komentar na ovogodišnju prepisku na društvenim mrežama za i protiv mevluda je sljedeći:

– Oni koji smatraju da je mevlud novotarija u vjeri ne trebaju da ga prakticiraju, a oni koji u mevludu ne vide ništa što je sporno, a pogotovo haram, oni neka ga organiziraju. Samo međusobnim uvažavanjem pobornika ova dva stava doći ćemo u situaciju da uštedimo mnogo korisnog vremena i umanjimo podjelu i razdor, koji se među muslimanima sve više povećavaju.

  • Prvi stvar postavljaju ovako: Mevlud (obilježavanje rođendana Poslanika, s.a.v.s.), nije prakticirao sam Poslanik, s.a.v.s., niti njegovi ashabi, niti generacija tabi’ina i tabi-tabi’ina. Prema tome, niko ne može kazati da to nije novotarija.
  • Drugi to postavljaju potpuno drugačije pa kažu: U samom programu (tekstu) mevluda koji se kod nas praktikuje stoljećima nema ništa što je haram, a pogotovo širk, da bi ga učinilo zabranjenim. To je jedan naš bosanski lijepi adet koji je odigrao (i još igra) pozitivnu ulogu u gajenju ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Mevlud je svojevremeno postao simbol za bilo kakvu važniju prigodu muslimana. Tako, kada musliman useljava u kuću, “pravi” mevlud, kada mu se sin oženi, “pravi” mevlud. Mevludi se tradicionalno organiziraju za mubarek noći tokom cijele godine….

Danas razni medžlisi Islamske zajdnice u BiH organiziraju velike manifestacije sa raznovrsnim i vrlo korisnim sadržajima tokom cijelog mjeseca rebi’ul-evvela, koje imaju i veliki medijski odjek.

Konačno, je li prihvatljivo da prođe mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., a da se o tome više ne govori, naročito danas, kada se, znatno manje važni događaji, obavezno svake godine obilježavaju?  Prvi će reći da nije sporno govoriti o Poslaniku, s.a.v.s., održati tribine, predavanja i slično. Pa šta je onda sporno? Sporan je mevlud. Šta je u mevludu sporno?! Pogotovo kada imamo na umu činjenicu da su ashabi više puta upitali Poslanika, s.a.v.s., za neke običaje iz džahilijjeta, da li da ih nastave prakticirati, a on im odgovorio: “Ima li u tome harama? Ako nema hrama (širka) onda nastavite…”

Zato smatram svaku polemiku po ovom pitanju suvišnom. Mevlud je dio naše svakodnevnice koji će i dalje ostati to što jeste. Uvijek će biti i onih koj će ga osporavati i to treba tako prihvatiti i baviti se korisnijim stvarima, naročito danas kada su izazovi pred muslimanim cijelog svijeta, pa i nas u BiH, i više nego samo ogromni!

12. Rebi’ul-evvel

Rebi’ul-evvel je mjesec u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s. Tim povodom u mnogim muslimanskim sredinama organizuju se razne prigode i programi kojima se taj značajni događaj obilježava. Na našim prostorima najpoznatija aktivnost koja se tradicionalno održava 12. Rebi’ul-evvela jeste mevlud. Ovdje želim istaći da mevlud, kao svojevrstan vid ibadeta, nema nikakva utemeljena u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u praksi prvih generacija muslimana. Zato se ne može zanijekati činjenica da mevlud spada u novotarije u vjeri. Konačno, 12. Rebi’ul-evvel je i datum smrti Poslanika, s.a.v.s., pa bi bilo potrebno, po toj logici, iskazati i žalost na taj dan.

S druge strane, mevlud je praksa muslimana Balkana od prvog dana islama na ovim prostorima. Mevlud su donijele Osmanlije sa sobom iz svojih krajeva u kojima se, kao i u mnogim dijelovima muslimanskog i arapskog svijeta, i dan danas praktikuje.

Mene raduje da se, u posljednje vrijeme, u BiH organiziraju razne aktivnosti u cijelom mjesecu Rebi’ul-evvelu, kojima se nastoji osvijetliti ličnost Poslanika, s.a.v.s., sa različitih aspekata, što predstavlja vidan napredak u odnosu na dosadašnje organiziranje samo mevludskih svečanosti 12. Rebi’ul-evvela.

Ovo je prilika da se pokuša u potpunosti promijeniti naše shvatanje sunneta. Nažalost riječ sunnet, u većini slučajeva, kod nas ima značenje samo određenih propisa vezanih za ibadete, kao što je namaz, post, zekat i hadždž. A cjelokupan naš život, mimo ibadeta koji zauzima samo mali dio našeg života, nema nikakve veze sa sunnetom.

Naprotiv, sunnet je stil života. Poslanik, s.a.v.s., je naš uzor u svemu, kako u ibadetu, tako i u cjelokupnom ponašanju:

  • Uzor u govoru (kultura govora i raspravljanja);

  • Uzor u ishrani (zdrava hrana);

  • Uzor u odnosu prema okolišu (ekologija);

  • Uzor u poslovanju (etika poslovanja);

  • Uzor u međuljudskim odnosima (solidarnost i uvažavanje);

  • Uzor u odgoju (pedagogija);

  • Uzor u obrazovanju (učenje u ime Boga zarad općeg dobra);

  • Uzor u politici (cilj ne opravdava sredstvo);

  • Uzor u vladanju (pravda i bezbjednost);

  • Uzor u uravnoteženosti (duša-tijelo, Objava-razum, dunjaluk-ahiret).

Kada bi muslimani danas sunnet Poslanika, s.a.v.s., uzeli za stil svoga života, bili bi najobrazovaniji, najzdraviji i najuspješniji narod i bili bi u stanju ponuditi izlaz savremenom čovječanstvu iz svih kriza u kojima se nalazi, kao što su to nekada uradili njihovi preci i utemeljili najhumaniju i najuspješniju civilizaciju u historiji čovječanstva.