“Niko od prijašnjih naroda nije izgubio nekog sličnog Muhammedu,

niti će se do Sudnjeg dana njemu ravan izgubiti!”

            (Hassan b. Sabit)

Kurejševići su dali veliki iznos zlatnika Hassanu b. Sabitu, prije nego što je primio islam, da svojim stihovima okalja Muhammeda, s.a.v.s.

Hassan je stao na jednu uzbrdicu isčekujuću da se pojavi Muhammed, s.a.v.s., kako bi na njemu primijetio nešto što bi mu poslužilo za njegovu nakanu.

Pojavio se Poslanik, s.a.v.s., a Hasan ga ugledao i bez daha, od ushićenosti njegovim prizorom, ostao.

Otišao je Kurejševićima i vratio im njihov imetak, a zatim im rekao: “Evo vam vaš imetak, ja nemam potrebe za njim, a što se tiče onoga koga ste tražili da okaljam, znajte da ja svjedočim da je on Allahov poslanik!”

Oni rekoše: “Šta te zadesilo, nismo te zbog toga poslali?!”

On im tada u stihovima odgovori:

“Kada sam ugledao nur njegove pojave

ruku sam na svoje oči iz straha stavio

bojeći se za svoj vid od ljepote izgleda njegova

jer ja nisam dostojan da bih ga sagledati mogao

duša od nura u tijelu od mjeseca

kao nakit sačinjen od zvijezda najljepših.”

 

Neka nam ovaj detalj iz sire Poslanika, s.a.v.s., posluži za primjer o kakvoj veličini je riječ kada se o njemu govori, te s koliko uvažavanja i poštovanja treba da se okite naše riječi kada govorimo o Muhammedu, najodabranijem čovjeku svih vremena, s.a.v.s.

Smatram da su nepotrebne polemike svake godine oko utemeljenosti/neutemeljenosti mevluda u suprotnosti sa spomenutim načelom. Govor vezan za Poslanika, s.a.v.s., postao je sredstvo razjedinjavanja i netrpeljivosti, umjesto da bude obrnuto.

 

Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini istinskim sljedbenicima našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s.!

Amin!