Poruka i simboli Kurban-bajrama

Kurban-bajram u svom nazivu ima dvije riječi: žrtva i praznik.

Glavna poruka Kurban-bajrama jeste da svako od nas treba da bude žrtva, da žrtvuje svoj nefs/negativni dio sebe, svoje negativne porive, misli, želje – da sve to žrtvuje radi Allaha i prihvati Njegove naredbe, čvrsto ubijeđen da je to bolje za njega, nego ono što je on sam mislio i želio za sebe. Kurban nas podsjeća na tu stalnu žrtvu koju trebamo imati na umu u svakom trenutku svog života: Da li je sa ovim što radim zadovoljan Svevišnji Gospodar? Da li sam mogao više i bolje?

Zato što je samo božanski/Allahov program garant uspjeha čovjeka na pojedinačnom i kolektivnom planu u životu na ovom svijetu.

Čovjek koji se opredijeli za taj (jedini ispravan) program, on je zaista žrtva, zato što većina svijeta slijedi neke druge programe koji su u suprotnosti od božanskog. To je tako bilo kroz cijelu historiju čovječanstva i tako je danas. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Ar-Ra’d, 103.)

Danas svijetom vlada zapadni materijalistički koncept koji je doveo čovječanstvo do ovog stanja za koga mnogi mislioci  istoka i zapada tvrde da predstavlja krah ljudske civilizacije.

Neki dan čitam izjavu predsjednika najveće svjetske sile koji doslovce kaže: “Imat ćemo najsmrtonosniju tehnologiju ikad razvijenu.” Šta nam ova poruka poručuje? Kakvoj se budućnosti čovječanstvo može nadati poslije ovakvih izjava najvećih moćnika ove civilizacije?

Ova zapadna materijalistička civilizacija, koju pojedini nazvaše “necivilizacijom”, jeste samo jedan u nizu pokušaja čovjeka da organizira život na planeti bez Allahove upute.

Nasuprot tom konceptu, u Allahovom programu – Njegovoj knjizi čitamo: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Al-Maida, 32)

U božanskom programu čitamo i sljedeći hadis: Poslanik, s.a.v.s., je upitao ashabe: “Znate li ko je bankrot (muflis)?” Oni odgovoriše: “Muflis je onaj koji nema para, niti imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: “Zaista je pravi beskućnik od mog ummeta onaj koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i bit će bačen u džehennemsku vatru.” (Muslim, 6522 i Tirmizi, 2533).

Na ovo pitanje ashabi su odgovorili onako kako su oni rezonovali, da je muflis onaj koji nema para i imetka. Poslanik, s.a.v.s., ispravlja to krivo shvatanje i ukazuje na činjenicu da je moralno vrednije od materijalnog, da čovjek koji je izgubio sav imetak, ali ostao moralan, nije izgubio ništa. Ovaj hadis nas upućuje da promišljamo po božanskom programu u kojem su sve stvari definisane na ispravan način, po kome je onaj svijet vredniji od ovoga……

Nažalost, većina ummeta danas pripada materjalističkom/dedždžalovom konceptu, naročito države i režimi muslimana (izuzev časnih izuzetaka koji se djelimično opiru). Ali to nije opravdanje za nas pojedince koji možemo na svom privatnom planu urediti svoj život po Allahovom programu za što je potrebna, kako rekoh velika žrtva, ali to je istinski islam, to je pravi iman…

Čovječanstvo danas nema drugog izbora no vratiti se islamu/božanskom programu, u protivnom slijedi kolaps o kojem sve češće govore i sami zapadnjaci.

Zato musliman danas treba da bude ponosan na činjenicu da je musliman, siguran da je na jedinom pravu putu, da ne padne pod uticaj globalnih dešavanja i izgubi nadu u bolje sutra. Naprotiv, budućnost pripada islamu i iskrenim vjernicima, na što upućuju mnogi ajeti i hadisi.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini istinskim muslimanima, ponosnim na svoj islam, te da se svjesno na tom putu žrtvujemo, kako bi zadobili Njegovu milost na oba svijeta! Amin!

Šta trebamo znati o povezanosti duše i tijela?

Duša i tijelo

Postoje tri prebivališta: prebivalište na dunjaluku (ono je za ljudsku vrstu sve do Sudnjeg dana, a za osobu do njegove smrti), prebivalište u berzahu (nakon smrti do proživljenja), i vječno prebivalište (nakon proživljenja, pa zauvijek). Veza duše sa tijelom u svakom od ovih prebivališta biva na različit način, jer postoji pet vrsta veza duše sa tijelom i svaka od njih ima svoje propise:

1 – Veza duše sa tijelom u embriju u majčinoj utrobi;

2 – Veza duše sa tijelom nakon dolaska na ovaj svijet;

3 – Veza duše sa tijelom za vrijeme sna, jer duša izlazi iz tijela za vrijeme sna, ali ipak jedan dio ostaje;

4 – Veza duše sa tijelom u berzahu: veza duše sa tijelom u berzahu nije kao na dunjaluku. Iako se duša rastaje od tijela, ona to ne čini u potpunosti, tako da uopšte nema veze sa njim, jer se u hadisu prenosi da se duša vraća u tijelo kada umrlom musliman nazove selam. U hadisima se prenosi da umrli čuje topot ljudskog hoda kada se vraćaju sa njegovog kabura i tome slično. To vraćanje duše u tijelo je na poseban način koji ne sliči vraćanju duše u tijelo na dunjaluku, jer ne uzrokuje vraćanje života tijelu do Sudnjeg dana. Nećemo ulaziti u kakvoću tog stanja, jer je to van dometa našeg ovodunjalučkog razuma. Isto tako, užici i patnje u kaburu nisu isti kao užici i patnje na ovom svijetu. Allah, dž.š., će zagrijati zemlju i kamenje oko mejjita tako da će biti vrućiji od dunjalučkog žara, a kada bi ih dotakao živ insan ne bi ništa osjetio. Još čudnije od toga je da se mogu dva čovjeka ukopati u istu rupu, a da jedan od njih padne u vatrenu rupčagu, a drugi u džennetsku bašču, a da drugom ne stiže ništa od vrućine vatre prvog, niti prvom ništa od ljepote u kojoj uživa drugi. Allahova moć je daleko veća od toga. Međutim, ljudi su skloni nijekanju svega onog što ne dokuče svojim znanjem, izuzev onih Allahovih robova kojima Allah nešto od toga otkrije a od drugih sakrije. Kada bi Allah otkrio ta stanja svima onda bi prestala svrha obaveze vjerovanja u gajb i ljudi se uopće ne bi ukopavali. U sahih hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Da se vi ne ukopavate, ja bih zamolio Allaha da vam da da čujete patnje u kaburu, koje ja čujem.”   (Prenosi ga Muslim u poglavlju o džennetu i njegovim ljepotama i njegovim stanovnicima, hadis broj: 2867, (2/580-581))

Pošto ovaj razlog ne postoji kada su u pitanju životinje, one to čuju;

5 – Veza duše sa tijelom na Sudnjem danu.

A najpotpunija veza između duše i tijela će biti na dan proživljenja tijela, tako da uopće neće ličiti na prethodne veze između duše i tijela, jer poslije nje tijelo neće imati potrebe za snom niti smrti, niti će se uopšte trošiti i kvariti. Allah je odredio posebne propise za svaki od spomenutih života koji važe samo za njih. Pošto je Allah čovjeka stvorio od duše i tijela na ovom svijetu, propisi na dunjaluku odnose se na tijelo, a duša ga samo slijedi. A kada se duša smrću odvoji od tijela, iako će ostati na neki način vezana za njega, propisi u berzahu odnosit će se na dušu, a tijelo će je slijediti. Ispit, uživanje i kazna će se odnositi na na dušu i tijelo zajedno. U tome postoji konsenzus uleme ehlis-sunneta vel-džema’ata. Iako je duša odvojena od tijela, ona je sa njim u posebnoj vrsti veze i uživa ili se kažnjava. Kada nastupi dan proživljenje i ustajanja ljudi iz kaburova, propisi uživanja, kažnjavanja i drugi propisi koji će važiti u džennetu odnosit će se podjednako na dušu i tijelo, zato što će veza između njih, kao što smo već istakli, biti potpuna.

U ovome, to jeste od početka govora o predznacima Sudnjeg dana do ovog pasusa, je za onoga ko dobro promisli rješenje mnogih nedoumica u akaidu. Na Allaha se oslanjam i Njemu se istinski zahvaljujem!

                                                                                                                                  Hasan Kafija Pruščak

                                                                                                                             Cvjetovi bašči (neobjavljeno)

Vrste ljudi – kojoj mi pripadamo?

Ljudi se dijele u tri vrste:

1 – Grupa koju karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje i oštroumnost. To su oni koji su se posvetili spoznaji onoga što će ih dovesti do uspjeha i vječne sreće, te zadovoljstva Gospodara svih svjetova. Oni stalno razmišljaju i tragaju za istinom, te svoje potencijale usmjeravaju ka pronalasku najvrijednijeg do čeg ljudski um može doći i što je skriveno u najvećim naukama.

2 – Grupa koju, također, karakteriše zdravo i ispravno razmišljanje, ali je ona okupirana priskrbljivanjem onog što im je potrebno za život. Oni ne razmišljaju o znakovima oko sebe, nego su zadovoljni sa stepenom životinja i zadovoljavaju se ostvarivanjem trenutnih, prolaznih užitaka. Njima je cilj da imaju što više ovozemaljskih dobara, a potpuno su nemarni za srećom na onom svijetu.

3 – Grupa koju karakteriše neispravno i površno razmišljanje, te neinteligentnost. Oni uopće ne razmišljaju i nisu svjesni visokih ovosvjetskih i onosvjetskih deredža.

Međutim, Allahova milost i Njegova blagodat slanja poslanika obuhvata sve ove grupe.

Prvoj: pojašnjavanjem načina iznalaženja argumenata za ono što žele i olakšavanjem postizanja svojih ciljeva.

Drugoj: buđenjem iz gafleta i nemara zbog okupiranosti ovodunjalučkim nasladama i strastima putem savjeta, obećanja i prijetnje.

Trećoj: putem olakšanja da shvate ono što nisu mogli shvatiti, pojašnjenja onoga što ne znaju i načina dolaska do njega. Allah, dž.š., kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Enbija’, 107)

 

 

                                                                        Hasan Kafija Pruščak, Cvjetovi bašči (neobjavljeno)

                                                                        Preveo: Zuhdija Adilović

Ko su to (istinske) legende?

Nije prava legenda Mesi, niti je to Kristijano Ronaldo… Nego:

1 – Legenda je Osman b. Affan koji je proučio cijeli Kur’an na jednom rekatu;

2 – Legenda je Alija b. Ebi Talib koji je sam iščupao ogromna vrata tvrđave Hajber;

3 – Legenda je Zubejr b. Awwam koji je sam napao mušričku trđavu i tako bio uzrokom velike pobjede muslimana;

4 – Legenda je Dirar b. el-Ezver koji je sam napao rimljansku vojsku;

5 – Legenda je Halid b. Velid koji je sam napao neprijateljsku vojsku, kidnapovao njihovog vojskovođu i vratio se u redove muslimanske vojske;

6 – Legenda je halifa Omer b. Abdul-Aziz kojem je bilo potrebno manje od dvije godine vladavine da niko u njegovoj državi ne bude siromah koji može primiti zekat;

7 – Legenda je Halid b. Velid koji je učestvovao u 100 bitki, a nijednu nije izgubio;

8 – Legenda je Alija b. Ebi Talib koji se u jednoj bici borio sa dvije sablje, a konjem upravljao nogama;

9 – Legenda je Dža’fer et-Tajjar koji je, nakon što su mu odsječene obje ruke, zastavu uzeo u naramak;

10 – Legenda je h. Omer koji je javno učinio hidžru, dok su svi ashabi to uradili tajno;

(Opasao je svoju sablju, stavio luk sa strijelama na svoje rame i uzeo svoj poznati štap u ruke, a zatim otišao do Kabe, učinio tavaf sedam puta, klanjao dva rekata iza Mekam Ibrahima. Potom se obratio mušricima koji su u grupama, pored Kabe, sjedili riječima: “Kako ste vi loši ljudi, Allah će vas sigurno poniziti! Ko želi da njegova majka za njim zaplače, da mu djeca postanu jetimi i žena ostane udovica, neka me sačeka iza ove doline!” Niko se nije usudio da to uradi.)

11 – Legenda je Hamza b. Abdul-Muttalib koji je, nakon što je čuo da je Ebu Džehl grdio i povrijedio Poslanika, s.a.v.s., otišao do njega i udario ga šakom u lice rekavši: “Zar ćeš ga vrijeđati, a ja sam u njegovoj vjeri, govorim ono što on govori?! Uzvrati meni ako smiješ!”

Molim Allaha da nas učini ponosnim na islam i njegove časne sljedbenike!

Amin!

Najčudnije putovanje

Kakvo li je to putovanje?!

Počinje iz kičme oca, a završava se u utrobi majke,

zatim iz utrobe majke na površinu Zemlje,

zatim sa površine Zemlje u utrobu Zemlje,

zatim iz utrobe zemlje na Obračun.

 

Na svakoj stanici ćeš vidjeti čuda,

a na kraju završiti

u džennetu

ili džehnnemu.

 

Dvije stvari su u svemu tome žalosne:

čovjek koji nije nikada ušao u džamiju izuzev njegove dženaze

i žena koja nikada nije pokrila svoje tijelo izuzev ćefinima.

Koliko je to žalosno i bolno?!

Do kada ćemo biti u gafletu?!

To je gorka istina!

 

Dolaze na posao na vrijeme,

dolaze na aerodrom prije vremena,

dolaze u bolnicu, također, prije vremena,

a zatim prespavaju namaz!

Kažu: Imamo težak san.

Naprotiv, vi prednost dajete ovom svijetu…

 

Ovo je lekcija meni, tebi i svima poslije nas.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari lijep završetak!

Gospodaru naš učini nas i sve  koji su nam dragi sretnima na ovom i na onom svijetu!

 

Alkohol je postao prehrambeni artikal, a kockanje/klađenje sreća?!

Estrada je postala umjetnost, a mito kahva?!

Zajedničke proslave su postale modernost, a razgolićenost elegantnost?!

Izazovna nošnja je postala sloboda, a blud privremenom vezom?!

A naređivanje na dobro i odvraćanje od zla zaostalim?!

 

Iblis je bio, od početka, otvoren prema nama i obavijestio nas

da će nas zavoditi na dunjaluku, a odreći nas se na ahiretu.

Međutim: …oni su gluhi, nijemi i slijepi i oni ništa ne shvaćaju.

 

Zaista ovo saznanje para ljudsko srce kada vidi da su ljudi napredovali u dunjaluku, a nazadovali u vjeri.

Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva!

Gospodaru naš vrati nas Sebi na najljepši način!

 

Ako nekoga posavjetujem da se kani grijeha, on mi odgovara:

Većina svijeta tako radi, nisam sam!

A ukoliko posmatraš riječ “većina” u Kur’anu, vidjet ćeš da poslije nje dolazi:

Većina svijeta ne zna; Većina svijeta su nezahvalni; Većina svijeta neće da vjeruje.

 

Ukoliko još dublje potražiš, naći ćeš da poslije nje dolazi:

Većina njih su griješnici; Većina njih su neznalice; Većina njih se okreću (od istine); Većina njih ne razumije; Većina njih neće da čuje.

 

Zato ti budi od one manjine za koju je Allah, dž.š., rekao:

Malo je od Mojih robova onih koji su zahvalni;

Sa njim je povjerovao samo mali broj;

Mnogo od prijašnjih, a malo od potonjih…

 

Molim Allaha, dž.š., u ovim mubarek trenucima da nas učini dijelom one pozitivne manjine o kojoj Kur’an govori!

Amin!