Muhammed Kutb

TEMELJI  IMANA U SVJETLU SUVREMENOG DOBA

I – VJEROVANJE U ALLAHA

KUR’AN ODGOVARA NA SUMNJE NEVJERNIKA

Allah, dž.š., objašnjava istinsku predstavu o Sebi svim ljudima. Kur’an je objavljen cijelom čovječanstvu, od poslanstva Muhammedova, s.a.v.s., pa sve do Sudnjeg dana. Poslije Muhammeda, s.a.v.s., više nema poslanika, niti objave koja se od Allaha, dž.š., šalje ljudima.

Početna tačka za sve ljude je u spoznaji njihovog istinskog Gospodara, kako bi njihov život na ovom svijetu bio ispravan, a status na budućem uspješan. To će postići ako ne budu obožavali nikog drugog osim Njega i ne budu smjernice za svoj život uzimali ni od kog drugog mimo Njega. Oni su dužni samo Njega obožavati i izvršavati ono što im je On naredio, kako bi u svom bitisanju na ovom svijetu imali božanski sistem koji će pravilno uređivati njihov život, a na onom svijetu dobili najljepšu nagradu: “Džennetske bašče u kojima će rijeke teći…”

Zbog toga, najvažnije što Kur’an nastoji objasniti ljudima jeste istinska predstava o Bogu i nužnost obožavanja samo Njega.

U tri prethodna poglavlja vidjeli smo kako Kur’an upoznaje ljude sa njihovim Tvorcem:

– putem buđenja njihove urođene potrebe za Bogom i dokaza njegove opstojnosti u svemiru i prirodi

– putem navođenja razumskih dokaza koji upućuju na Istinu

– putem podsjećana ljudi na činjenicu da se oni u nevolji istinski okreću samo Allahu, dž.š., i odbacuju sva druga božanstva

Međutim, Kur’an se ne zadovoljava samo objašnjenjem istine putem raznih metoda, nego ide i dalje, te argumentovno demantuje i pobija svaku sumnju nevjernika pojedinačno, kako niko ne bi imao opravdanja ili argumenta za svoje odstupanje od vjere u Svevišnjeg Allaha.

Islamska misija, u svom početku, suočila se sa velikim brojem iskrivljenih shvatanja o pitanju razumijevanja vjere u Boga i nužnosti obožavanja samo Njega.

Pojedini primjeri iskrivljenih shvatnja božanstva u vrijeme silaska Objave:

1 – Pagani koji su tada živjeli na Arabijskom poluotoku obožavali su kipove za koje su smatrali da u pojedinim svojim svojstvima imaju učešća s Bogom. Neki od njih su obožavali džine.

2 – Jevreji i kršćani su, takođe, već tada bili odstupili od Istine i tvrdili da Allah ima dijete: “Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin”.”[1]

Isto tako, Arapi su prije islama tvrdili da su meleki Božije kćeri!

3 – Arapi su u to doba nijekali mogućnost Allaha, dž.š., da proživi ljude nakon njihove smrti i smatrali takve tvrdnje besmislenim za ljudski razum.

4 – Dehrijjuni su u potpunosti nijekali proživljenje poslije smrti i ahiret uopće: “Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi” – govore oni.”[2]

Pored toga, svi oni zajedno činili su širk tako što nisu slijedili Allahov, dž.š., zakon i što su sudili po nekom drugom zakonu.

Kur’an, prije više od 1.400 godina uzvraća na sve te tvrdnje i svaku od njih pojedinačno u potpunosti demantuje i objašnjava istinu o tom pitanju.

Kada pogledamo stanje zalutalog čovječanstva na mnogim djelovima zemaljske kugle, ustanovićemo da su zablude današnjih ljudi potpuno iste kao i one prije:

“A oni koji ne znaju govore: ‘Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo čudo dođe!’ Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih, srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju.”[3]

Međutim, Kur’an je prije više od 1.400 godina odgovorio na sve njihove sumnje, tako da današnji nevjernici nisu došli sa bilo čim novim. Čovjek koji čita Kur’an osjeća kao da se on sada objavljuje s ciljem da demantuje njihove tvrdnje danas i da ih vrati Istini. “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”[4]

U ovom poglavlju navest ćemo kur’anske odgovore na sumnje zalutalih i vidjeti da su neki od njih već spomenuti prilikom govora o metodu Kur’ana u objašnjavanju suštine pojma božanstva. Međutim, neki od tih odgovora nisu spomenuti u prethodnim poglavljima.

1 – ŠIRK

Mušrici su obožavali razne bogove u likovima kipova koje su pravili, ili su, takođe, obožavali meleke i džine, tvrdeći da će se oni zauzimati za njih kod Allaha, te da će Allah primiti njihovo posredovanje! Oni su tvrdili da ih uzimaju samo kao posrednike do Allaha: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.”[5]

Kur’an pojašnjava izlišnost širka na dva načina:

Prvi: Kur’an pojašnjava činjenicu da jedino Svemogući Allah, dž.š., jeste tvorac svemira i da jedini On njime upravlja. Allahu, dž.š., apsolutno nije potreban niko u upravljanju svime što postoji i niko nije u stanju da se u to, na bilo koji način, miješa. S obzirom da je stvarno tako – da niko sa Allahom, dž.š., nije učestvovao u stvaranju svemira, a to je činjenica u koju nema sumnje, čak i sami mušrici to priznaju, kako je onda moguće da neko sa Njim učestvuje u upravljanju? “Samo On stvara  i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!”[6]

Drugi: Kur’an objašnjava nemoć onih koje ljudi smatraju Allahu ravnim da sami sebi pomognu ili štetu nanesu, pa kako onda da budu od pomoći drugima ili da njima štetu nanesu?! Ponekad se oba ova načinu spominju u jednom ajetu, ili jednom kontekstu, a ponekad se govori samo o jednom od ova dva načina.

Primjer prvog načina: “Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju. Vi imate pouku i u stoci: “Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina  u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju. A od plodova palmi loze pripremate piće i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju. Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. Allah vas stvara i poslije vam duše uzima; ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo zaboravite ono što saznate. Allah je, zaista, Sveznajući i Svemoćni. Allah, opskrbljujući vas, daje jednima više nego drugima. Ali, oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni! Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču i klanjaju se, pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!”[7]

Ovdje se, u jednom kontekstu, detaljno opisuju znakovi Allahovog stvaranja u Njegovim stvorenjima i njihovoj ishrani. Jedan od tih znakova je voda koju Allahu, dž.š., šalje s neba, pomoću koje Allahovom moći zemlja, nakon smrti, oživljava i bilje niče. Sljedeći dokaz je u stoci iz čije utrobe Allah, dž.š., izvodi čisto, pitko i ukusno mlijeko. Od čega se formira to mlijeko? Od probavljene hrane u crijevima i od krvi. Probavljena hrana koja je u tečnom stanju pretvara se u krv koja kruži po cijelom organizmu i tu hranu raznosi do svakog organa. Nakon primanja hrane svaki organ obavlja svoju funkciju. Mliječne žlijezde u vimenu krave izlučuju mlijeko. Drugim riječima, one pretvaraju prerađenu hranu u krv a potom pretvaraju krv u mlijeko. Sve su to jasni dokazi Allahove, dž.š., neograničene moći u Njegovim stvorenjima.[8] To je, takođe, dokaz Allahove moći u stvaranju opskrbe za ljude.

Sljedeći dokaz je u pčeli koja siše cvijetni nektar i iz njega izvodi čudnu vrstu hrane čije se koristi u ishrani ne mogu pobrojati. Međutim, to je, i više od toga, lijek za mnoge bolesti. To je, takođe, Allahov, dž.š., dokaz u Njegovim stvorenjima i opskrbi ujedno. Sljedeći dokaz je u stvaranju ljudi sa različitim vijekom njihovog života. Zatim, Kur’an ukazuje na pojavu ropstva koje je među njima tada bilo prisutno kako bi značenja koja želi pojasniti bila bliža njihovoj svijesti. Kur’an govori o tome kako je Allah, dž.š., odlikovao ljude, jedne nad drugima u opskrbi, te je dao da jedni budu gospodari a drugi robovi. Da li bi gospodari koji su odabrani dozvolili robovima da sa njima učestvuju u vladanju i upravljanju i tako postanu jednaki? Ako to oni sebi ne bi dozvolili, kako to, onda, dozvoljavaju i odobravaju kada je u pitanju Allah, dž.š., i pored Njega obožavaju robove koje je On stvorio i smatraju ih božanstvima?

Zatim se Kur’an vraća na sljedeći dokaz u stvaranju i nafaki i ukazuje na činjenicu da je Allah, dž.š., ljudima podario supruge od iste vrste i pomoću njih djecu i unučad, a zatim ih obdarimo raznim vrstama ukusne hrane. Zar da rezultat svega toga bude kufr, umjesto zahvale? Taj kufr koji oni čine jasno je definisan u posljednjem ajetu: “I klanjaju se pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!”

Nakon iznošenja svih spomenutih dokaza pred ljudski razum i njegovu savjest, zaista se jasno vidi da je ova vrsta (neispravnog) obožavanja neprimjerna. Oni koji je ipak čine postaju nepotpuni ljudi koji u nešto vjeruju bez ikakva osnova i niječu Istinu bez ikakva dokaza.

“Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!’ Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! – Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! – Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!”[9]

“O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte; “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!”[10]

            Primjer za drugi način:

“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi? A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: “Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite, moj zaštitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine”. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomoći. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.”[11]

Prvi ajet u ovom kontekstu počinje pitanjem koje pojašnjava raskrsnicu. Bog u kojeg čovjek treba vjerovati i obožavati Ga jeste Allah Tvorac svega. Zašto, onda, mušrici druge pripisuju Allahu kada oni ništa nisu stvorili, nego su i sami stvoreni? Često ih sami ljudi svojim rukama naprave, a zatim ih obožavaju! Zaista je to nelogično i takvo nešto ljudski razum i normalna narav ne mogu prihvatiti.

Kontekst potom detaljno pojašnjava stanje kipova koje mušrici obožavaju. Oni nisu u stanju sami sebi pomoći ukoliko bi ih neko napao, a pogotovo to nisu u stanju učiniti drugima! Oni uopće ni ne čuju onoga ko ih zove. Zato je potpuno isto zvao ti njih ili ne zvao, rezultat je jedan!

Kur’anski tekst ukazuje i na istinu koja se odnosi na sve ono što ljudi obožavaju mimo Allaha: “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi.”

Iako se ovaj opis i dalje odnosi prvenstveno na kipove, on se podjednako odnosi i na sve što se obožava mimo Allaha, bilo da se radi o živima ili mrtvima među ljudima, ili džinima i melekima, ili pak drvetu, kamenu, Suncu, ili nekoj drugoj zvijezdi. Sve su to Allahova, dž.š., stvorenja, što znači da su Allahovi robovi, “robovi, kao i vi”, te im se ne treba obraćati u vidu ibadeta ili dove.

Kontekst se nastavlja opisom dotičnih kipova pa se kaže: Imaju li oni noge, ruke, oči uši, kako bi njima hodali, privređivali, gledali i slušali? Pa zašto ih onda njihovi obožavaoci obožavaju, a vide da su tako nemoćni i beskorisni?!

Zatim se riječi upućuju Poslaniku, s.a.v.s., od koga se traži da im uputi izazov i zatraži da mu naude svojim kipovima ako mogu, a već su prijetili da će mu njihovi lažni bogovi donijeti neku štetu zato što ih on napada. Allah, dž.š., kaže Muhammedu, s.a.v.s: Reci im: Hajde učinite spletke svoje kojima mi prijetite i nemojte nimalo oklijevati. Pokažite mi šta su to vaši bogovi u stanju učiniti! Mene Allah čuva i On čuva i pazi sve iskrene mu’mine. A vaši bogovi nisu u stanju da vas pomognu ako vam Allah bude htio kakvu nedaću dati. Oni čak nisu u stanju da sebi pomognu, niti oni šta čuju i vide. Zaista oni ne zaslužuju da se obožavaju niti da se mole.

“Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena, Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio! Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”[12]

“Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.”[13]

2 – PRIPISIVANJE DJETETA SVEVIŠNJEM ALLAHU:

To je zajednička zabluda jevreja, kršćana i predislamkih arapa. To je jedna zabluda, iako se njeni oblici razlikuju. Jevreji tvrde da je Uzejr sin Allahov, kršćani tvrde da je Mesih sin Božiji, a predislamski Arapi su tvrdili da su meleki kćeri Božije.

Kur’an tretira ovu zabludu i pobija je na način sličan pobijanju zablude širka, jer je i ta vrsta zablude širk, iako je uzela samo određene oblike koji se ogledaju u pripisivanju djeteta Svevišnjem Allahu:

“Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo, – to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju. On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. – Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju. Nevjernici smatraju džinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju! On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.”

Ovaj kur’anski tekst tretira pitanje potomstva općenito i odnosi se na svakog onoga ko Allahu, dž.š., pripisuje dijete. “…i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri.” Ovaj kur’anski tekst počinje fantastičnim prikazom Allahovih, dž.š., dokaza u svemiru, putem raznih oblasti: nebesa, Zemlja, čovjek i bilje. Svi ti dokazi hrane ljudsku svijest istinom o božanstvu što ljudi počesto smetnu s uma, misleći da bilje klija i raste samo od sebe. Na tebi je samo da posiješ klicu u zemlju i da je zaliješ vodom! Da, ti to uradiš, ali ko daje da sjemenka raspukne i klica proklija u utrobi zemlje, kako bi iz nje iznikla biljka koja raste sve dok plodove ne da?! Zar nije Allah taj koji sve to daje? Zar nije On taj koji je sjemenki dao svojstvo klijanja i rasta? Zar nije On taj koji svakoj sjemenki pojedinačno dozvoljava da klija? U protivnom, ne bi bilo ni klijanja ni rasta!?

Allah živo iz neživog izvodi, kao što daje da sjeme u suhoj zemlji proklija. On mrtvo iz živog izvodi, nakon što se završi ciklus života živog bića koje tada umire. Sve to biva sa Allahovom, dž.š., odredbom.

Nakon svih spomenutih dokaza dolazi pitanje koje se samo nameće: “…to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?”

To je istinski Allah koji daje da sjemenka klija i koji život i smrt daje. Ovo su samo neka područja Njegove moći. Ima li neko od onih koje oni Njemu ravnim smatraju da može bilo šta od spomenutog uraditi? Zašto se onda okrećete od Istine i promovišete neistinu?

Prva faza je bila u vezi sa sjemenkom i klicom, te životom i smrt na Zemlji, a druga faza je u vezi sa kosmosom: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.”

Allah, dž.š., daje da sjemenka klije, ali On, takođe, daje da do svitanja dođe, da se rodi dan iz mrkle noći, kao što svijetla sjemenka klije iz utrobe tamne zemlje.[14] I On daje noć da se u njoj odmorite. Allah, dž.š,. je iz svoje mudrosti dao da se većina živih bića, koje je On stvorio, aktivira danju, po sunčevoj svjetlosti, a noću u tami odmara.[15] S obzirom da se govori o danu i noći, svakako da je to prilika da se spomenu Sunce i Mjesec: “…a Sunce i Mjesec za računanje vremena.” Allah, dž.š., je dao da pomoću Mjeseca i Sunca računamo vrijeme, dane mjesece i godine. Mjesec i Sunce imaju precizno određene putanje kojima se savršenom božanskom preciznošću vremenski kreću. Taj sklad se nikada i nimalo ne remeti: “To je odredba Silnoga, Sveznajućeg.” Pomoću tog preciznog sklada ljudi mjere vrijeme i uče da budu precizni i tačni iz preciznosti dešavanja u svemiru oko njih.

“On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru.” Da pomoću njih određujete pravac kretanja u tamnoj noći u kojoj nema drugih znakova.»

“Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju.” Svaki čovjek koji se upozna s tim dokazima i shvati njihovu poruku, mora doći do spoznaje Svevišnjeg Allaha, Jednog i Jedinog, Koji ne može imati sudruga.

Treća faza je u vezi s čovjekom: “On vas stvara od jednog čovjeka…” Adema kog je Allah, dž.š., od zemlje stvorio, a zatim mu stvorio suprugu Havu. “…da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete.” Allah, dž.š., je dao da se ljudski rod razmnožava putem bračne veze i intimnog odnosa u kome dolazi do spoja muške ćelije koja se nalazi u kičmi čovjeka i ženske ćelije koja je smještena u maternici. “Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju.” O tome treba dobro razmisliti kako bi se taj fenomen shvatio i spoznala veličina Mudrog Stvoritelja.

I, na kraju, posljednja faza u vezi je s biljnim svijetom:

“On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja…”, svaka biljka treba vodu i ništa iz zemlje ne izlazi bez navodnjavnja.

Zatim se u kontekstu kazivanja detaljno razlaže spomenuta činjenica:

“…i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti.”

(nastavit će se inša-Allah)

S arapskog preveo:

Dr. ZuhdijaAdilović



[1] Et-Tevbe, 30.

[2] El-Džasije, 24.

[3] El-Bekara, 118.

[4] Sad, 29.

[5] Ez-Zumer, 3.

[6] El-E’araf, 54.

[7] En-Nahl, 65-73.

[8] Ove naučne istine o pretvaranju probavljene hrane u krv, a zatim pretvarnju krvi u vimenu u mlijeko nisu bile poznate ljudima u vrijeme objave Kur’ana. Te naučne istine otkrivene su tek u novije doba. U tome je jasan dokaz za one koji dokaz traže, da je Kur’an Allahova, dž.š., objava, jer ljudi u to doba nikako nisu mogli poznavati te istine.

[9] En-Neml, 59-64. Ova ajeta smo prokomentarisali u prethodnom poglavlju.

[10] El-Hadždž, 73.

[11] El-E’araf, 191-198.

[12] El-Furkan, 1-3.

[13] El-Ahkaf, 5.

[14] Promotri samo ljepotu kur’anskog stila izražavanja!

[15] Među Allahovim stvorenjima ima i onih koja su aktivna noću, a danju odmaraju. Međutim, ovi ajeti odnose se prvenstveno na čovjeka, a zatim na većinu stvorenja.