Category Archives: Aktuelnosti

Allahovi zakoni se ne mijenjaju!

Kada su raskoš i rasipništvo u Iraku (u abbasijskom periodu) dosegli tu mjeru da hranu koju stave na sofru nisu vraćali u kuhinju, nego sav ostatak odmah bacali u smeće, te uopće nisu znali za pojam “hrana od jučer”, Allah ih je iskušao opsadom punih 10 godina. Bili su tako gladni da su od hljeba jeli samo stari suhi crni hljeb. Od gladi i bolesti umrlo im je dva miliona djece…

Kada sam svojim očima u Damasku i njegovim predgrađima vidio gomile bačenog hljeba u kantama za smeće i vidio siromašnu ženu kojoj je ispala kifla na zemlju, a ona je ostavila i produžila dalje…Vidio sam drugog kako svojom nogom gura komad hljeba koji mu je ispao da ga sklone s puta…Čak sam vidio čovjeka kako komadom bijelog hljeba, nažalost, čisti i glanca svoje cipele.

Shvatio sam da je rasipništvo u mojoj državi doseglo zastrašujuće razmjere. Isto tako, shvatio sam da nam predstoje crni dani u kojima ćemo se zaželjeti spomenutih komada hljeba u kantama za smeće.

Ovo je napisao Ibrahim Kuki, sirijski kniževnik, kao svoje viđenje onoga što se dešava u Siriji.

Ako malo bolje sagledamo stanje u islamskom ummetu danas, vidjet ćemo da je situacija gotovo ista, naročito u zemljama arapskog zaljeva.

Allah se smilovao mom ocu koji je uvijek jeo prvo jučerašnju (bajatu) hranu, pa onda današnju (taze). Stari tvrdi hljeb bi kvasio vodom i jeo, a ne bi ga bacao. Bio je prvi ko se zasiti, a zadnji ko ustaje od sofre. Sakupljao bi mrvice hljeba i riže i nije dozvoljavao da se bace prilikom čišćenja sofre.

Ako u kuhinji nađe tanjir u kojem se nalaze ostaci hrane nekog od djece, ne bi se ustručavao da i to pojede. Jako bi se ljutio ukoliko se baci bilo šta od hrane, makar se počela i kvariti. Čuvao je i najsitniju Allahovu blagodat, pa je bio sačuvan.

Preselio je, Allah mu se smilovao u 72 godini života bez ikakve vidne bolesti, nije se žalio na pritisak, šećer, začepljenje vena, reumatizam, srce, niti na bilo šta od čega pati većina onih koji su doživjeli pedeset, ili šezdeset, a pogotovo sedamdeset godina.

Često nam je citirao hadis: Lijepo se odnosite prema Allahovim blagodatima, nemojte ih negirati, jer kada odu od nekog naroda više se ne vraćaju. Allah, dž.š., kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam uvećati (blagodati).

Da nas Allah sačuva iskušenja i podari uputu da mu se stalno zahvaljujemo na Njegovim blagodatima.

Amin!

0-02-05-a08f6fd1f0c1f07382f7507c178830d4312a9fc2bf3e315beea66b149e23d847_full

Sreća počinje u zadovoljstvu s onim što imamo

Allah, dž.š. kaže: “ Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! –Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati…” (Al-Mulk, 1-2)

A poslanik islama, s.a.v.s., kaže: “Ko zanoći siguran u svome ‘skrovištu’, dobrog zdravlja i ima hrane za taj dan, kao da je njegov cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (sahih)

Jedan mudrac je lijepo kazao:

“Čudni su ljudi!! Žrtvuju svoje zdravlje kako bi stekli imetak, a kad ga steknu, onda ga potroše da bi vratili zdravlje.

Sa zebnjom gledaju na budućnost, a zaboravljaju sadašnjost, tako da ne uživaju u sadašnjosti, a ni za budućnost nisu sigurni.

Gledaju u ono što drugi imaju, a ne gledaju u ono što oni posjeduju, pa niti steknu ono što drugi imaju, niti uživaju u onome što oni posjeduju.

Oni su stvoreni da ibadet čine, a dunjaluk je njima stvoren, pa su se pozabavili onim što je njima stvoreno od onoga zbog čega su stvoreni.”

Zato uživaj u šoljici kahve i budi zadovoljan sa onim što ti je Allah podario!

Riječ-dvije o turbetima

Turbeta su prisutna na našim prostorima od samog početka islama. Postala su sastavni dio naše tradicije, iako nemaju nikakvog uporišta u islamu. Turbeta se danas tretiraju različito: od onih koji ih i dalje smatraju svetištima, preko onih koji u njima ne vide neki poseban problem, do onih koji ih smatraju mjestima gdje se čini otvoreni širk Svevišnjem Gospodaru. Obzirom da su sva turbeta kod nas u vlasništvu Islamske zajednice, smatram da je vrijeme da se njihovo pitanje ozbiljnije razmotri.

Raduje me što su već urađena određena istraživanja po ovom pitanju i neka od njih publicirana u časopisima IZ-e. Međutim još se ne nazire konkretan prijedlog po tom pitanju.

Nedavno sam iznio svoje viđenje ovog pitanja i predložio određenim organima Islamske zajednice da za početak napravimo jedan usaglašen kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima koji bi se zalijepio na svako turbe, a kojim bi skinuli odgovornost sa sebe za sve nepravilnosti koje pojedini muslimani čine prilikom posjete turbetima.

 

Moj prijedlog je da taj kodeks bude ovakav:


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima:

1 – Nazvati selam i proučiti dovu (fatihu) umrlom;

2 – Dova se čini isključivo Allahu, dž.š., za oprost umrlima;

3 – Nikakvi rituali (doticanje mezara, naklanjanje, udaljavanje natraške i slično) nisu dozvoljeni;

4 – Udijeliti sadaku (prilog) za socijalne programe Islamske zajednice.
Poslanik, s.a.v.s. je rekao:
صنائع المعروف تقي مصارع السوء، والصدقة خفيا تطفئ غضب الرب
Dobra djela čuvaju od nesreće, a skrivena sadaka gasi srdžbu Allaha (sahih)

Napomena: Vaši prilozi bit će utrošeni u programe stipendiranja studenata i pomoći siromašnih.

Uradi ono što ti možeš!

Odluka predsjednika SAD-a da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela jeste samo potvrda da moćnici koji danas vladaju svijetom odlučno realiziraju svoje unaprijed zacrtane ciljeve, bez obzira kakve i kolike negativne posljedice će to prouzrokovati u svijetu. Ti njihovi potezi obaraju sve mitove o pravdi, jednakosti, slobodi, humanosti…

Međutim, on to ne bi mogao uraditi da nije stanje muslimana ovakvo kakvo jeste. Dok se vladari muslimanskih (naročito arapskih) zemalja grčevito bore za očuvanje sopstvene vlasti i na tom putu bojkotuju jedni druge i ratuju jedni protiv drugih, zapadne sile ostvaruju svoje ciljeve na njihov račun.

Logično je da se svaki musliman danas zapita zašto su muslimani dospjeli u ovakvo stanje? Možda će neko od nas u BiH kazati da mi, nažalost, ne možemo učiniti ništa po tom pitanju. Ali ne treba zaboraviti da je Kuds svetinja svih muslimana, cijelog ummeta. Stanje nas muslimana u BiH nije ništa drugačije od stanja naše braće u bilo kom dijelu muslimanskog svijeta. I mi bolujemo kao i oni od bolesti koje su nas dovele u ovo stanje. Allah, dž.š., kaže: “Misle li oni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!” (Al-Džasije, 21) Danas mi klanjamo i postimo, ali ne osjećamo ništa posebno. Sve to obavljamo “rutinski” zato što je to naša obaveza, ali uopće ne osjećamo posebnu slast i taj naš ibadet ne utiče na naše ponašanje. To je zato što smo se svojim grijesima udaljili od Allaha, dž.š.

Svi znamo da šejtan ima veliko iskustvo u zavođenju ljudi, od prvog čovjeka Adema, a.s., do danas. Prvo što pokušava jeste da čovjeka odvede u kufr. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na širk, da mu bilo šta u životu bude preće od Allaha, Poslanika, islama… Ako i to ne uspije, onda ga pokušava navesti na novotarije u vjeri. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na velike grijehe, a zatim na male. A ako ne uspije, onda ga nagovara da čini razdor među muslimanima i njihovim grupacijama, da loše govori o drugima, što je svojevrstan grijeh kojeg gotovo svi muslimani danas čine.

Nauka kaže da mušica osjeti čovjekovo prisustvo na udaljenosti od 64 kolometra. Naročito osjeti miris znoja onog ko se redovno ne čisti. Isto je i sa šejtanom koji prepoznaje čovjeka po njegovim grijesima koje konstantno čini, a ne kaje se zbog njih i ne traži oprost od svog Gospodara – ne čisti se od njih.

Koliko je među nama onih koji tako olahko izgovore nešto što će dovesti do smutnje među muslimanima? Evo samo dva primjera: Dolazi musliman u posjetu svom prjatelju muslimanu koji živi sa svojom porodicom u skladu i miru, te u razgovoru sa njim u jednom momentu mu se obraća riječima: “Kakvo vi možete živjeti u ovako tijesnom stanu?” Naravno, stan nije nešto komforan, ali je u njemu živio sasvim normalno do tog pitanja…Zašto postavljati tako uznemirujuća pitanja bez ikakve potrebe?

Drugi primjer: Kaže svom prijatelju: “Kako vi možete živjeti s jednom platom?” Njegov prijatelj o tome uopšte nije do tada razmišljao, ali sada je šejtan učinio svoje i počinje razmišljati kako da nađe posao svojoj supruzi. Posljedice toga su poznate: djeca trpe, često se zbog zauzetosti udalje jedno od drugog i na kraju dođe do razvoda braka…

A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i budući svijet, neka govoro ono što koristi ili neka šuti!”

Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva od grijeha i podari svoju milost da našu djecu odgojimo u duhu islama, te tako damo svoj doprinos u odgoju potpuno nove generacije istinskih muslimana pomoću koje će Svevišnji Gospodar izmijeniti ovo naše stanje! Amin!

Upoznaj se sa sudnicom na Sudnjem danu prije nego što staneš pred nju!

1 – Nema tajnih dosijea.

“Svakom ćemo na Sudnjem danu knjigu njegovih djela otvorenu dati.” (17:14)

2 – Dolazak pod pojačanim obezbjeđenjem.

“I svako će doći a sa njim i vodič i svjedok.” (50:21)

3 – Nepravda je nemoguća.

“A  Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.” (3:183)

4 – Tamo neće biti advokata da te brani.

“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati.” (17:14)

5 – Mito i “veza” su nemogući.

“Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti.” (26:88)

6 – Neće doći do zamjene zbog sličnosti imena.

“Gospodar tvoj ne zaboravlja.” (19:64)

7 – Primanje teksta presude svojeručno.

“Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da – reći će: ‘Evo vam čitajte knjigu moju.’ ” (69:19)

8 – Ne postoji presuda u odsustvu.

“A svi oni bit će zajedno pred nas dovedeni.” (36:32)

9 – Nema poništenja niti žalbe na presudu.

“Moja riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.” (50:29)

10 – Nema svjedoka koji će krivo svjedočiti.

“Na dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.” (24:24)

11 – Nema zaboravljenih dosijea.

“Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili.” (58:6)

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.” (21:47)

La havle vela kuvvete illa billahi-lalijji el-azim!

Braćo i sestre, za ovo suđenje se spremajmo!