Osmanski običaji iz naše kulturne baštine

Osmanlije su ostavile svoj jasan i neizbrisiv trag na svjetskoj pozornici putem svoje države koja je trajala stoljećima. To se vidi kroz kulturu, književnost, običaje i jedinstven svakodnevni bonton i pored razuđenog mozaika naroda koji su bili njeni podanici.

Neki od tih običaja zadržali su se do dan danas, unatoč činjenici da je prošlo više od 100 godina otkako je osmanska država nestala sa scene.

Evo nekih:

1 – Čaša vode uz kahvu:

Osmanlije su uvijek svojim gostima servirale vodu sa kahvom. Ukoliko bi gost bio sit, prvo bi pružio svoju ruku prema kahvi, a ukoliko bi dao prednost vodi, domaćin bi razumio da je gladan, te bi poduzeo sve da pripremi što bolju trpezu. Ovim običajem bi domaćin nahranio musafira, a da ovaj ne mora da to traži.

2 – Zvekir na ulaznim vratima:

Za vrijeme Osmanlija na vrata kapije su se stavljala dva zvekira, jedan manji, a jedan veći. Kada bi se zakucalo na vrata putem manjeg zvekira, domaćini bi znali da na vrata kuca ženska osoba, te bi hanuma kuće izlazila i otvarala joj vrata.

A kada se na vrata zakuca putem velikog zvekira, znalo bi se da je pred vratima muškarac te bi domaćin izlazio da mu otvori vrata. I danas se u Turskoj, pa čak ponekad i kod nas, stavljaju zvekiri na ulazna vrata, kao sjećanje na tu lijepu tradiciju, po kojoj se na vrata kucalo blagim zvukom, kako se ne bi uznemiravali ukućani.

3 – Skidanje obuće prilikom ulaska u kuću:

Skidanje obuće pred vratima, ili na samom ulasku u kuću, čak iako ti domaćin kaže da ne treba (ukoliko zna da to nije običaj kod gosta koji dolazi). Kod muslimana Turske (i Balkana) je edeb izuti obuću.

4 – Žuta i crvena ruža:

Žuta ruža se stavljala ispred kuće u kojoj ima bolesnik, kako bi se upozorili prolaznici i komšije da budu tiši kako ne bi uznemiravali bolesnika.

A kada se ispred kuće stavi crvena ruža to je znak da se u kući nalazi djevojka na udaju, te je moguće doći u prošnju, a ujedno se upozorava od nepristojnih riječi, u blizini kuće, koje bi mogle povrijediti njene osjećaje.

5 – Ezan:

Mujezin sultan džamija u svim mjestima bi učio svaki ezan sa različitim mekamom:

  • Sabahski ezan bi učili “Saba” mekamom, koji upućuje na žalost, skrušenost, samoću i plač pred Allahom.
  • Podnevski ezan bi učili “Rest” mekamom, koji upućuje na ustrajnost na Allahovom putu, podsjećajući tako na odgovornost i poštenje u poslu.
  • Ikindijski namaz bi učili “Hidžaz” mekamom, koji upućuje na čežnju i želju za svetim mjestima, kako bi se obavila umra i hadždž, kao nagrada od Allaha, dž.š. muslimanu za posao koji je cijelog dana radio.
  • Akšamski namaz bi učili “Sika” mekamom, koji upućuje na razmišljanje o Allahovom stvaranju, naročito u momentima zalaska sunca.
  • Jacijski ezan bi učili “Bejat” mekamom, koji upućuje na radost, prijatnost i zadovoljstvo sa onim što je musliman tokom dana učinio od pokornosti Allahu i obaveza prema svojoj vjeri.

6 – Darežljivost bogatih prema siromašnima:

Bogati ljudi među Osmanlijama su vodili računa o tome da prilikom davanja sadake ne povrijede siromahe. Odlazili bi kod vlasnika prodavnica i piljara i tražili svesku veresije, plaćali bi im dugove da ih izbrišu, a da se ne zna ko je to uradio, tako da se siromasi ne bi osjećali poniženim.

7 – Gledanje u čelo i hlače na koljenima mladoženje:

Roditelji mlade bi gledali u čelo i hlače na koljenima mladoženje kako bi našli tragove padanja na sedždu i oslanjanja na ta dva dijela tijela.

8 – Prešli smo granicu, sinko:

Kada bi se stariji ljudi, čija starost prelazi 63 godine, upitali o njihovim godinama, smatrali su sramotnim kazati da su stariji od Poslanika, s.a.v.s., iz poštovanja i posebnog odnosa prema  njemu, pa su odgovarali: Prešli smo granicu, sinko.

Allahu ekber! Zaista nema edeba nad edebom islama!

Kako se povećava sadaka tako se povećava i nafaka

Advokat je sjedio u jednom restoranu i ručao. Samo što mu je konobar donio tanjir sa ukusnom hranom, primijetio je siromašnog dječaka i djevojčicu kako kroz izlog restorana gledaju u njegov tanjir prepun hrane.

Pozvao ih je da uđu u restoran, nakon čega su oni ušli i sjeli pored njega. Ponudio im je da izaberu šta žele jesti. Dječak je stidljivo pokazao prstom na njegov tanjir.

Naredio je konobaru da im donese dvije porcije istog jela. Sa uživanjem je gledao kako radosno jedu ukusno pripremljenu hranu.

Nakon što su završili sa jelom, dječak i djevojčica su ustali, potom oprali ruke i izašli iz restorana.

Advokat je također završio sa jelom i ustao da uzme račun kako bi platio tri porcije.

Iznenadio se kada je ugledao prazan papir računa na kojem je jedino rukopisom vlasnika restorana bilo ispisano sljedeće: “Mi ne posjedujemo spravu koja je u stanju izračunati vrijednost ljudskosti (humanosti).”

Kako se povećava sadaka tako se povećava nafaka.

Kako se povećava skrušenost u namazu, tako se povećava zadovoljstvo i sreća.

Kako se se povećava dobročinstvo prema roditeljima tako se povećava Allahova pomoć za uspjeh u životu.

Ko se Allaha (istinski) boji,ovo je uslov

naći će mu izlaz iz svake situacije, – ovo je obećanje

i opskrbit će ga odakle se i ne nada! – ovo je nagrada.

Molim Svevišnjeg Allaha da nas učini bogobojaznim! Amin!

Istinski gubitnik na ovom svijetu

  • Gubitnik je onaj koji zna da vrijeme duha-namaza traje (približno) 6 sati, a ne odvoji 5 minuta koliko je potrebno da klanja dva rekata duha-namaza, koji su sadaka za 360 dijelova ljudskog tijela!
  • Gubitnik je onaj koji zna da noć traje (približno) 11 sati, a nije u stanju da odvoji 5 minuta za noćni namaz!
  • Gubitnik je onaj koji zna da dan i noć traju 24 sahata, a nije u stanju da prouči džuz Kur’ana, za što mu ne treba više od 30 minuta!
  • Istinski gubitnik je onaj koji zna da mu je Allah dao jezik koji se ne može umoriti, a Allaha nikako ne spominje!
  • Istinski gubitnik je onaj koji zna da Allah, dž.š., onome ko klanja 12 rekata dnevno, mimo farza, sagradi kuću u džennetu, a prođe sedmica, mjesec, pa možda i godina a da ne zaradi kuću u džennetu!
  • Istinski gubitnik je onaj ko zna da sadaka umanjuje srdžbu Gospodara, a ne dijeli bar nešto od svog imetka!
  • Istinski gubitnik je onaj koji zna da lijepo ponašanje povećava čovjekovu deredžu u džennetu, a ne trudi se da uljepša svoje ponašanje da bi udovoljio svom Gospodaru!
  • Istinski gubitnik je onaj koji zna da će čovjek biti proživljen sa onima koje voli, a ne voli dobre ljude kako bi u njihovom društvu bio proživljen!

I tako prolazi život, a mi ostajemo u gafletu!

Iz navedenog vidimo koliko gubimo ako propustimo svakodnevne prilike koje nam Svevišnji Gospodar nudi, kao neobavezna dobrovoljna djela. A kakav je tek gubitnik onaj koji (redovno)  ne obavlja namaz, ne daje zekat, ne obavi hadždž i druge naredbe?!

Molim Allaha da nam pomogne da Ga što češće spominjemo, Njemu se što više zahvaljujemo i da Ga na najljepši način obožavamo! Amin!

Allahovi zakoni se ne mijenjaju!

Kada su raskoš i rasipništvo u Iraku (u abbasijskom periodu) dosegli tu mjeru da hranu koju stave na sofru nisu vraćali u kuhinju, nego sav ostatak odmah bacali u smeće, te uopće nisu znali za pojam “hrana od jučer”, Allah ih je iskušao opsadom punih 10 godina. Bili su tako gladni da su od hljeba jeli samo stari suhi crni hljeb. Od gladi i bolesti umrlo im je dva miliona djece…

Kada sam svojim očima u Damasku i njegovim predgrađima vidio gomile bačenog hljeba u kantama za smeće i vidio siromašnu ženu kojoj je ispala kifla na zemlju, a ona je ostavila i produžila dalje…Vidio sam drugog kako svojom nogom gura komad hljeba koji mu je ispao da ga sklone s puta…Čak sam vidio čovjeka kako komadom bijelog hljeba, nažalost, čisti i glanca svoje cipele.

Shvatio sam da je rasipništvo u mojoj državi doseglo zastrašujuće razmjere. Isto tako, shvatio sam da nam predstoje crni dani u kojima ćemo se zaželjeti spomenutih komada hljeba u kantama za smeće.

Ovo je napisao Ibrahim Kuki, sirijski kniževnik, kao svoje viđenje onoga što se dešava u Siriji.

Ako malo bolje sagledamo stanje u islamskom ummetu danas, vidjet ćemo da je situacija gotovo ista, naročito u zemljama arapskog zaljeva.

Allah se smilovao mom ocu koji je uvijek jeo prvo jučerašnju (bajatu) hranu, pa onda današnju (taze). Stari tvrdi hljeb bi kvasio vodom i jeo, a ne bi ga bacao. Bio je prvi ko se zasiti, a zadnji ko ustaje od sofre. Sakupljao bi mrvice hljeba i riže i nije dozvoljavao da se bace prilikom čišćenja sofre.

Ako u kuhinji nađe tanjir u kojem se nalaze ostaci hrane nekog od djece, ne bi se ustručavao da i to pojede. Jako bi se ljutio ukoliko se baci bilo šta od hrane, makar se počela i kvariti. Čuvao je i najsitniju Allahovu blagodat, pa je bio sačuvan.

Preselio je, Allah mu se smilovao u 72 godini života bez ikakve vidne bolesti, nije se žalio na pritisak, šećer, začepljenje vena, reumatizam, srce, niti na bilo šta od čega pati većina onih koji su doživjeli pedeset, ili šezdeset, a pogotovo sedamdeset godina.

Često nam je citirao hadis: Lijepo se odnosite prema Allahovim blagodatima, nemojte ih negirati, jer kada odu od nekog naroda više se ne vraćaju. Allah, dž.š., kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam uvećati (blagodati).

Da nas Allah sačuva iskušenja i podari uputu da mu se stalno zahvaljujemo na Njegovim blagodatima.

Amin!

0-02-05-a08f6fd1f0c1f07382f7507c178830d4312a9fc2bf3e315beea66b149e23d847_full

Sreća počinje u zadovoljstvu s onim što imamo

Allah, dž.š. kaže: “ Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! –Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati…” (Al-Mulk, 1-2)

A poslanik islama, s.a.v.s., kaže: “Ko zanoći siguran u svome ‘skrovištu’, dobrog zdravlja i ima hrane za taj dan, kao da je njegov cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (sahih)

Jedan mudrac je lijepo kazao:

“Čudni su ljudi!! Žrtvuju svoje zdravlje kako bi stekli imetak, a kad ga steknu, onda ga potroše da bi vratili zdravlje.

Sa zebnjom gledaju na budućnost, a zaboravljaju sadašnjost, tako da ne uživaju u sadašnjosti, a ni za budućnost nisu sigurni.

Gledaju u ono što drugi imaju, a ne gledaju u ono što oni posjeduju, pa niti steknu ono što drugi imaju, niti uživaju u onome što oni posjeduju.

Oni su stvoreni da ibadet čine, a dunjaluk je njima stvoren, pa su se pozabavili onim što je njima stvoreno od onoga zbog čega su stvoreni.

Zato uživaj u šoljici kahve i budi zadovoljan sa onim što ti je Allah podario!

Riječ-dvije o turbetima

Turbeta su prisutna na našim prostorima od samog početka islama. Postala su sastavni dio naše tradicije, iako nemaju nikakvog uporišta u islamu. Turbeta se danas tretiraju različito: od onih koji ih i dalje smatraju svetištima, preko onih koji u njima ne vide neki poseban problem, do onih koji ih smatraju mjestima gdje se čini otvoreni širk Svevišnjem Gospodaru. Obzirom da su sva turbeta kod nas u vlasništvu Islamske zajednice, smatram da je vrijeme da se njihovo pitanje ozbiljnije razmotri.

Raduje me što su već urađena određena istraživanja po ovom pitanju i neka od njih publicirana u časopisima IZ-e. Međutim još se ne nazire konkretan prijedlog po tom pitanju.

Nedavno sam iznio svoje viđenje ovog pitanja i predložio određenim organima Islamske zajednice da za početak napravimo jedan usaglašen kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima koji bi se zalijepio na svako turbe, a kojim bi skinuli odgovornost sa sebe za sve nepravilnosti koje pojedini muslimani čine prilikom posjete turbetima.

 

Moj prijedlog je da taj kodeks bude ovakav:


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kodeks ponašanja prilikom posjete turbetima:

1 – Nazvati selam i proučiti dovu (fatihu) umrlom;

2 – Dova se čini isključivo Allahu, dž.š., za oprost umrlima;

3 – Nikakvi rituali (doticanje mezara, naklanjanje, udaljavanje natraške i slično) nisu dozvoljeni;

4 – Udijeliti sadaku (prilog) za socijalne programe Islamske zajednice.
Poslanik, s.a.v.s. je rekao:
صنائع المعروف تقي مصارع السوء، والصدقة خفيا تطفئ غضب الرب
Dobra djela čuvaju od nesreće, a skrivena sadaka gasi srdžbu Allaha (sahih)

Napomena: Vaši prilozi bit će utrošeni u programe stipendiranja studenata i pomoći siromašnih.

Uradi ono što ti možeš!

Odluka predsjednika SAD-a da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela jeste samo potvrda da moćnici koji danas vladaju svijetom odlučno realiziraju svoje unaprijed zacrtane ciljeve, bez obzira kakve i kolike negativne posljedice će to prouzrokovati u svijetu. Ti njihovi potezi obaraju sve mitove o pravdi, jednakosti, slobodi, humanosti…

Međutim, on to ne bi mogao uraditi da nije stanje muslimana ovakvo kakvo jeste. Dok se vladari muslimanskih (naročito arapskih) zemalja grčevito bore za očuvanje sopstvene vlasti i na tom putu bojkotuju jedni druge i ratuju jedni protiv drugih, zapadne sile ostvaruju svoje ciljeve na njihov račun.

Logično je da se svaki musliman danas zapita zašto su muslimani dospjeli u ovakvo stanje? Možda će neko od nas u BiH kazati da mi, nažalost, ne možemo učiniti ništa po tom pitanju. Ali ne treba zaboraviti da je Kuds svetinja svih muslimana, cijelog ummeta. Stanje nas muslimana u BiH nije ništa drugačije od stanja naše braće u bilo kom dijelu muslimanskog svijeta. I mi bolujemo kao i oni od bolesti koje su nas dovele u ovo stanje. Allah, dž.š., kaže: “Misle li oni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!” (Al-Džasije, 21) Danas mi klanjamo i postimo, ali ne osjećamo ništa posebno. Sve to obavljamo “rutinski” zato što je to naša obaveza, ali uopće ne osjećamo posebnu slast i taj naš ibadet ne utiče na naše ponašanje. To je zato što smo se svojim grijesima udaljili od Allaha, dž.š.

Svi znamo da šejtan ima veliko iskustvo u zavođenju ljudi, od prvog čovjeka Adema, a.s., do danas. Prvo što pokušava jeste da čovjeka odvede u kufr. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na širk, da mu bilo šta u životu bude preće od Allaha, Poslanika, islama… Ako i to ne uspije, onda ga pokušava navesti na novotarije u vjeri. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na velike grijehe, a zatim na male. A ako ne uspije, onda ga nagovara da čini razdor među muslimanima i njihovim grupacijama, da loše govori o drugima, što je svojevrstan grijeh kojeg gotovo svi muslimani danas čine.

Nauka kaže da mušica osjeti čovjekovo prisustvo na udaljenosti od 64 kolometra. Naročito osjeti miris znoja onog ko se redovno ne čisti. Isto je i sa šejtanom koji prepoznaje čovjeka po njegovim grijesima koje konstantno čini, a ne kaje se zbog njih i ne traži oprost od svog Gospodara – ne čisti se od njih.

Koliko je među nama onih koji tako olahko izgovore nešto što će dovesti do smutnje među muslimanima? Evo samo dva primjera: Dolazi musliman u posjetu svom prjatelju muslimanu koji živi sa svojom porodicom u skladu i miru, te u razgovoru sa njim u jednom momentu mu se obraća riječima: “Kakvo vi možete živjeti u ovako tijesnom stanu?” Naravno, stan nije nešto komforan, ali je u njemu živio sasvim normalno do tog pitanja…Zašto postavljati tako uznemirujuća pitanja bez ikakve potrebe?

Drugi primjer: Kaže svom prijatelju: “Kako vi možete živjeti s jednom platom?” Njegov prijatelj o tome uopšte nije do tada razmišljao, ali sada je šejtan učinio svoje i počinje razmišljati kako da nađe posao svojoj supruzi. Posljedice toga su poznate: djeca trpe, često se zbog zauzetosti udalje jedno od drugog i na kraju dođe do razvoda braka…

A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i budući svijet, neka govoro ono što koristi ili neka šuti!”

Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva od grijeha i podari svoju milost da našu djecu odgojimo u duhu islama, te tako damo svoj doprinos u odgoju potpuno nove generacije istinskih muslimana pomoću koje će Svevišnji Gospodar izmijeniti ovo naše stanje! Amin!

Upoznaj se sa sudnicom na Sudnjem danu prije nego što staneš pred nju!

1 – Nema tajnih dosijea.

“Svakom ćemo na Sudnjem danu knjigu njegovih djela otvorenu dati.” (17:14)

2 – Dolazak pod pojačanim obezbjeđenjem.

“I svako će doći a sa njim i vodič i svjedok.” (50:21)

3 – Nepravda je nemoguća.

“A  Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.” (3:183)

4 – Tamo neće biti advokata da te brani.

“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati.” (17:14)

5 – Mito i “veza” su nemogući.

“Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti.” (26:88)

6 – Neće doći do zamjene zbog sličnosti imena.

“Gospodar tvoj ne zaboravlja.” (19:64)

7 – Primanje teksta presude svojeručno.

“Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da – reći će: ‘Evo vam čitajte knjigu moju.’ ” (69:19)

8 – Ne postoji presuda u odsustvu.

“A svi oni bit će zajedno pred nas dovedeni.” (36:32)

9 – Nema poništenja niti žalbe na presudu.

“Moja riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.” (50:29)

10 – Nema svjedoka koji će krivo svjedočiti.

“Na dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.” (24:24)

11 – Nema zaboravljenih dosijea.

“Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili.” (58:6)

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.” (21:47)

La havle vela kuvvete illa billahi-lalijji el-azim!

Braćo i sestre, za ovo suđenje se spremajmo!

Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge

Ide glasnik ulicom i viče:

“Ko hoće da se oženi, oženit ćemo ga!

Ko hoće da pravi kuću, napravit ćemo mu kuću!

Ko je dužan, isplatit ćemo njegov dug!

Ko hoće da obavi hadždž ili umru, povest ćemo ga!”

Ove izjave nisu izrečene u našem vremenu, vremenu evropskog prosperiteta, niti u naftom bogatim zemljama!?

To je izrekao taj čuveni vladar koji je preselio sa ovog svijeta sa samo 40 godina.

Došli su halifi Omeru b. Abdulazizu sa prikupljenim zekatom, pa je rekao: “Podijelite ga sirotinji!” Odgovoriše mu: “U islamskom ummetu više nema siromaha.”

On im reče: “Opremite njime vojske.” Oni odgovoriše: “Vojske islama ratuju po cijelom svijetu.”

On im reče: “Ženite neoženjene.” Oni odgovoriše: “Ko je htio oženio se, a ostalo je još imetka.”

On im reče: “Otplatite dugove zaduženih.” Oni odgovoriše: “Otplatili smo dugove svih dužnika, a ostalo je još novca.”

On im reče: “Pogledajte ko je dužan od jevreja i kršćana, pa i njihove dugove otplatite.” Otplatili su i njihove dugove, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Dajte učenjacima.” Oni su dali učenim ljudima, ali je ostalo imetka.

On im reče: “Kupite njime pšenice i pospite je po vrhovima brda, da niko ne može reći da su gladne ptice u muslimanskim zemljama.”

Bili smo veliki ummet, a danas ubijamo jedni druge!

Gospodaru naš, spasi nas ovog stanja u kome se nalazimo!

Braća Jusufa, kada su imali koristi od njegovog oca, kazali su: naš brat (ehana), a kada nisu imali koristi rekli su: tvoj sin (ibnuke).

Danas se mijenja diskurs mnogih kada se promijene interesi.

Kada se razboli neko koga volimo, kažemo iskušenje, a kada se razboli neko koga ne volimo kažemo kazna.

Kada kakva nedaća zadesi nekog ko nam je drag kažemo zato što je dobar, a kada kakva nedaća  zadesi nekoga ko nam nije drag kažemo zato što je zulum činio prema drugima.

Zato se čuvaj kada ono što je Allah Odredio ti po svome nahođenju dijeliš!

Svi mi imamo svoje mahane. Da nije prekrivača (sitr) kojim Allah prekriva naše mahane, naši vratovi bi se sageli od silnog stida…!

Šta poslije ramazana?

Evo, mubarek mjesec ramazan je prošao. Blago onom ko je u njemu osjetio istinsku slast u pokornosti Allahu, dž.š. – onom ko je osjetio slast života u sjeni Kur’ana.

Upitali su Abdullaha b. Mes’uda kako su ashabi dočekivali mjesec ramazan, pa je odgovorio: “Ashabi su sa zebnjom u srcu dočekivali mubarek ramazan od straha da u njihovim srcima nije ostalo i koliko trun zlobe prema bilo kome.” Ashabi su bili duboko svjesni veličine ramazana i nastojali da u njega uđu čisti od bilo kakvih ovodunjalučkih problema, potpuno predani Svevišnjem Allahu, kako bi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu bili primljeni.

Koliko je onih koji su se nadali da će doživjeti ovaj mubarek ramazan, pa ih je edžel pretekao te su sa ovoga svijeta otišli prije nego što je nastupio? Koliko je onih koji su dočekali ovogodišnji mubarek ramazan, ali nisu dočekali njegov kraj – Svevišnji Allah ih je uzeo sebi? (Danas smo klanjali dženazu jednom finom insanu, hadžiji koji je dvadeset i sedme noći nakon teravije i noćnog namaza u džamiji preselio sa ovoga svijeta). Koliko je onih koji se nadaju da će dočekati idući mubarek ramazan, a ne znaju da je već zapisan datum njihove smrti prije njegovog nastupanja?

  • Zato se iskreno pokajmo našem Gospodaru i odlučimo da se više nećemo vratiti griješenju. Nemojmo biti “kao ona koja bi svoju pređu rasplela kad bi je već bila čvrsto oplela.”
  • Ostanimo ustrajni u činjenju dobra i nastavimo živjeti u hladovima Kur’ana priželjkujući Allahovo zadovoljstvo i uživajmo u tome.
  • Nemojmo biti sigurni da je Allah, dž.š., primio naše ibadete koje smo uradili za ovaj mubarek mjesec ramazan, nego ustrajmo u dobru da bi potvrdili svoju odlučnost da ostanemo na tom putu i zaslužimo Allahovu milost.

Stanje muslimana i njihovo ponašanje je razlog neprijateljstva prema njima.

Pretvorimo naš iman u praksu, konkretna djela: odgovornost, poštenje, pravednost… Ponašajmo se shodno Allahovom konceptu! Ponašajmo se tako da budemo prepoznati među drugima. Da kažu: “Ovo je musliman, on je bogobojazan, pošten, pravedan, odgovoran… Sve dok to ne postignemo nećemo biti pravi muslimani!

Ukoliko se islam poveže sa neodgovornošću u poslu, nepoštovanju termina, nekvalitetnim uslugama, lažnim izjavama… – onda je rezultat više nego očit.

Nemuslimani o islamu neće saznati iz muslimanskih knjiga, nego od tebe. Čak i onaj karikaturista koji je tako brutalno ocrtao časnog Poslanika, s.a.v.s., nakon što je kritikovan i nakon što mu je objašnjeno kakav je bio moral Poslanika, s.a.v.s., rekao je: “Izvinite, ja sam mislio da je on kao i njegovi sljedbenici. Kada bi muslimani primijenili svoju vjeru u praksi na raznim dijelovima zemaljske kugle stav zapadnjaka o islamu bio bi sasvim drugačiji!”

Braćo moja, musliman svojim ponašanjem ponekad prekriva pravu sliku islama. Zato ukoliko tvoje ponašanje ne bude najotvorenije govorilo o iskrenosti, moralu, odgovornosti, izvršenju obećanja, preciznosti termina, kvalitetu u radu i pravednosti, tvoja vjera se neće poštovati!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam podari zadovoljstvo u imanu i da tu ljepotu pretočimo u naša djela i izgradimo bolje društvo, pokazujući tako sebi  drugima da je ramazan na nas djelovao!

Amin!