Šta poslije ramazana?

Evo, mubarek mjesec ramazan je prošao. Blago onom ko je u njemu osjetio istinsku slast u pokornosti Allahu, dž.š. – onom ko je osjetio slast života u sjeni Kur’ana.

Upitali su Abdullaha b. Mes’uda kako su ashabi dočekivali mjesec ramazan, pa je odgovorio: “Ashabi su sa zebnjom u srcu dočekivali mubarek ramazan od straha da u njihovim srcima nije ostalo i koliko trun zlobe prema bilo kome.” Ashabi su bili duboko svjesni veličine ramazana i nastojali da u njega uđu čisti od bilo kakvih ovodunjalučkih problema, potpuno predani Svevišnjem Allahu, kako bi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu bili primljeni.

Koliko je onih koji su se nadali da će doživjeti ovaj mubarek ramazan, pa ih je edžel pretekao te su sa ovoga svijeta otišli prije nego što je nastupio? Koliko je onih koji su dočekali ovogodišnji mubarek ramazan, ali nisu dočekali njegov kraj – Svevišnji Allah ih je uzeo sebi? (Danas smo klanjali dženazu jednom finom insanu, hadžiji koji je dvadeset i sedme noći nakon teravije i noćnog namaza u džamiji preselio sa ovoga svijeta). Koliko je onih koji se nadaju da će dočekati idući mubarek ramazan, a ne znaju da je već zapisan datum njihove smrti prije njegovog nastupanja?

  • Zato se iskreno pokajmo našem Gospodaru i odlučimo da se više nećemo vratiti griješenju. Nemojmo biti “kao ona koja bi svoju pređu rasplela kad bi je već bila čvrsto oplela.”
  • Ostanimo ustrajni u činjenju dobra i nastavimo živjeti u hladovima Kur’ana priželjkujući Allahovo zadovoljstvo i uživajmo u tome.
  • Nemojmo biti sigurni da je Allah, dž.š., primio naše ibadete koje smo uradili za ovaj mubarek mjesec ramazan, nego ustrajmo u dobru da bi potvrdili svoju odlučnost da ostanemo na tom putu i zaslužimo Allahovu milost.

Stanje muslimana i njihovo ponašanje je razlog neprijateljstva prema njima.

Pretvorimo naš iman u praksu, konkretna djela: odgovornost, poštenje, pravednost… Ponašajmo se shodno Allahovom konceptu! Ponašajmo se tako da budemo prepoznati među drugima. Da kažu: “Ovo je musliman, on je bogobojazan, pošten, pravedan, odgovoran… Sve dok to ne postignemo nećemo biti pravi muslimani!

Ukoliko se islam poveže sa neodgovornošću u poslu, nepoštovanju termina, nekvalitetnim uslugama, lažnim izjavama… – onda je rezultat više nego očit.

Nemuslimani o islamu neće saznati iz muslimanskih knjiga, nego od tebe. Čak i onaj karikaturista koji je tako brutalno ocrtao časnog Poslanika, s.a.v.s., nakon što je kritikovan i nakon što mu je objašnjeno kakav je bio moral Poslanika, s.a.v.s., rekao je: “Izvinite, ja sam mislio da je on kao i njegovi sljedbenici. Kada bi muslimani primijenili svoju vjeru u praksi na raznim dijelovima zemaljske kugle stav zapadnjaka o islamu bio bi sasvim drugačiji!”

Braćo moja, musliman svojim ponašanjem ponekad prekriva pravu sliku islama. Zato ukoliko tvoje ponašanje ne bude najotvorenije govorilo o iskrenosti, moralu, odgovornosti, izvršenju obećanja, preciznosti termina, kvalitetu u radu i pravednosti, tvoja vjera se neće poštovati!

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam podari zadovoljstvo u imanu i da tu ljepotu pretočimo u naša djela i izgradimo bolje društvo, pokazujući tako sebi  drugima da je ramazan na nas djelovao!

Amin!

Ramazan i ostali mjeseci

Dvanaest mjeseci su kao dvanaest sinova Jakuba, a.s.

Mjesec ramazan među njima je kao Jusuf među svojom braćom.

Kao što je Jusuf najdraži Jakubu, tako je ramazan najdraži Allahu.

Jusufova braća su došla Jusufu oslanjajući se njega da će im pomoći da isprave svoje greške, koje su prema njemu i inače učinili, pa ih je on lijepo dočekao i popravio njihovo stanje. Nahranio ih je dok su bili gladni i dozvolio im da se vrate.

Tako je jedan popravio stanje jedanaestorice.

Isto tako mjesec ramazan – mi se nadamo da ćemo u  njemu nadoknaditi ono što smo propustili u ostalim mjesecima.

I nadamo se da ćemo u njemu popraviti ono što smo pokvarili u ostalim mjesecima.

Jakub, a.s., je, nakon što je osjetio miris Jusufov, ponovo progledao i nakon slabosti ponovo jakim postao.

Isto tako griješnik kada osjeti miris ramazana, vrati se Allahu i grijehe napusti.

(Ibnul-Dževzi)

Ogovaranje (gibet) i potvora

Braćo i sestre, stanje muslimana danas više je nego zabrinjavajuće. Svako od nas dužan je da analizira naše stanje i da se potrudi da dođe do uzroka ovakvog stanja kako bi sačinili adekvatan plan za njegovo otklanjanje. Ukoliko tu analizu napravimo kroz prizmu Kur’ana, pronaći ćemo jasne odgovore. Većina naših današnjih problema uzrokovana je:

  1. Udaljenošću od Allaha i Njegove upute;
  2. Zanemarivanjem namaza;
  3. Nekorektnim odnosom prema roditeljima i starijima;
  4. Nedruženjem sa Kur’anom;
  5. Ustrajnošću u griješenju;
  6. Ne prakticiranje zaštite jutarnjim i večernjim dovama.

Danas su se muslimani upotpunosti udaljili od Allaha, dž.š., i to je glavni uzrok svih ostalih problema. Jednostavno, što je čovjek dalje od Allaha bliži je Iblisu. Podložniji je raznoraznim spletkama koje Iblis plasira putem medija, sredine, obrazovanja…

Iz ovog problema proističu svi ostali, jer kriza imana jeste kriza svih kriza. Na imanu se temelji moral, a ako morala nema, onda nastupa anarhija i šire se svi vidovi neodgovonog ponašanja: nepravda, korupcija, mito, kriminal, zinaluk – prostitucija, poremećeni međuljudski odnosi, gibet, potvora, razdor…

Zanemarivanje namaza je jedan od pokazatelja slabosti imana. Zaista je žalosno kada pouzdano znamo da ni deset posto muslimana Bošnjaka danas ne obavlja redovno dnevne namaze.

Zatim, nepoštovanje autoriteta, prije svega svojih roditelja, pa onda ostalih starijih osoba i na kraju ne poštivanje nikog od autoriteta u našem društvu. A narod bez lidera (autoriteta) je narod bez glave.

Zapostavljanje Kur’ana je glavna osobina današnjih muslimana. Kur’an je Allahova uputa ljudima. Jedini ispravan način organizovanja života na ovom svijetu je kur’anski recept. Sve dok ne dostignemo standard kojeg je postavio Poslanik, s.a.v.s., nećemo uspjeti pravazići navedene probleme, a to je čitati džuz Kur’na (20 stranica) dnevno.

Danas su se grijesi toliko udomaćili kod muslimana da je veoma teško bilo koga upozoriti na njih. Onaj ko upozorava na grijehe danas jeste radikal, ekstrem, netolerantan – jednostavno on je vehabija. Muslimani su danas potpuno ogrezli u grijesima, postali su ovisnici o griješenju, i uopće nisu svjesni štetnih posljedica griješenja. Kur’an nas uči da su svi prijašnji narodi, bez izuzetka, uništeni zbog grijeha koje su činili. Bilo je naroda i civilizacija razvijenih i jačih od nas danas, pa su zbog udaljenosti od Allaha i činjenja grijeha potpuno uništeni.

Navest ću samo jedan primjer: ogovaranje i potvaranje, koji su se među nama Bošnjacima danas toliko raširili da je to gotovo nevjerovatno, nema nijednog uglednijeg Bošnjaka među nama, a da ga neko od Bošnjaka nije na javnim medijima optužio za najgore i najteže stvari. To je prouzrokovalo razdor među Bošnjacima neviđenih razmjera. A evo jednog događaja iz historije koji slikovito pojašnjava opasnost od ogovaranja i potvore:

U doba Malika b. Enesa, osnivača malikijskog mezheba, u Medini se desio jedan čudan događaj nakon kojeg je nastala poznata izreka: Niko nema pravo izdavati fetve dok je Malik u Medini! Tada je u Medini preselila jedna ugledna stanovnica Medine koju je njena porodica donijela u gusulhanu da je gasalka (žena koja je to inače radila) ogasuli i pripremi za dženazu. Kada je ugledala umrlu i prepoznala je, uz dozu ciničosti, ona je izgovorila: Vidi te na što si spala, a znala si se sa svakim “vucati”! Kada je to izgovorila Allah je dao da se njena ruka ukočila i zalijepila za tijelo umrle. Pokušavala je da se oslobodi, ali nije uspijevala. Rodbina je osjetila da se nešto dešava, te su poslali jednu ženu da uđe u gusulhanu i provjeri zašto gasalka kasni. Kada je ušla imala je šta da vidi. Izašla je sva usplahirena i obavijestila rodbinu o tome šta se desilo. Oni su pozvali ulemu da se sa njima konsultuju šta uraditi. Jedni su kazali da treba odsjeći jedan dio tijela umrle, jer je jače pravo živog, nego umrlog. Drugi su kazali suprotno, da treba odsjeći jedan dio ruke gasalake, jer je pravo umrlog preće od prava živog. Treći su kazali da ne znaju šta treba uraditi jer su šerijatski dokazi jasni da su prava umrlog i živog potpuno jednaka… Tada je neko od prisutnih predložio da pozovu Malika, jer je on najučeniji i najpobožniji u Medini, i da on to riješi. Pozvali su Malika, koji je došao i kada je čuo šta se desilo, stao je ispred vrata gusulhane i upitao gasalku šta je loše rekla o umrloj, pa je Allah tako kazni. Ona je priznala da ju je potvorila za zinaluk. On je tada naredio da dvije žene uzmu bičeve, uđu u gusulhanu i postupe po propisu kojeg je Allah, dž.š., propisao u Kur’anu riječima: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (An-Nur, 4) To je jedino rješenje za ovaj slučaj. One su ušle i svaka od njih udarila bičem gasalku po 40 puta. Kada je druga udarila zadnji put, Allah je dao da se u tom momentu ruka gasalke odvoji od tijela umrle, i tako se rješio taj slučaj. Tada je rečeno: Niko nema pravo izdavati fetvu dok je Malik u Medini.

Ovaj istinit događaj slikovito govori o opasnim posljedicama ogovaranja i potvore. Danas musimani masovno ogovaraju i potvaraju jedni druge, a uopšte ne vide posljedice svojih djela. Međutim, svi se pitaju zašto nam je ovako stanje, što smo ovoliko razjedinjeni, zašto muslimani ne poštuju jedni druge?!

Jutarnji i večernji zikr kojeg je Poslanik, s.a.v.s., redovno prakticirao je potpuno zapostavljen sunnet, a predstavlja nezamjenjivu zaštitu od utjecaja šejtana i džina.

Zato, braćo i sestre, pripremajući se za nadolazeći mubarek ramazan, nemojmo zaboraviti da ramazan nije samo u postu i teraviji, nego da je ramazan svojevrstan kurs – trening odvikavanja od griješenja. Da se potrudimo da za ramazan što manje griješimo, da se klonimo ogovaraja i potvaranja drugih, da takve glasine brišemo sa svojih adresa, a ne da se naslađujemo čitajući ih i prosljeđujući drugima. Da u mubarek mjesecu ramazanu sebi dokažemo da možemo biti bolji i da tako nastavimo i poslije ramazana.

Molim Svevišnjeg Gospodara da nam spusti Svoju milost i uputu i učini nas boljim! Amin!

Veliki savjeti sure Hudžurat

Staklo se razbije i glas razbijanja stakla brzo nestane, ali ostaju komadići stakla koji ranjavaju onoga ko ih dotakne.

Isto tako je i sa uvredljivim govorom, brzo se završi, ali bol u srcu ostaje dugo…

Zato govori samo ono što je hajr!

Pridržavaj se devet savjeta za ophođenje sa drugima koje nam donosi sura Al-Hudžurat:

1- Dobro provjerite vijest!

2 – Izmirite ih!

3 – Budite pravedni!

4 –  Neka se jedni drugima ne rugaju!

5 – Ne kudite jedni druge!

6 – Ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!

7 – Klonite se mnogih sumnjičenja!

8 – Ne uhodite jedni druge!

9 –  Ne ogovarajte jedni druge!

Zapamti ih, brate i sestro, dobro i pridržavaj ih se dok si živ!

Ti nisi dužan da usrećiš sve ljude, ali si obavezan da nikoga ne uvrijediš.

Tajna našeg odnosa prema Allahu

Neki te smatraju pobožnim, a drugi pokvarenim, treći….Ali, ti najbolje znaš svoje stanje. Jedina tajna koju niko osim tebe ne zna jeste tajna tvog odnosa prema svom Gospodaru.

Opasnost u životu između pokornosti i grijeha leži u tome što ne znaš u kojoj fazi će ti biti kraj. Ibadet čini iskreno, a ne da ga se riješiš. Budi ustrajan u nafilama kako bi se što više Allahu približio, a ne kako bi postao popularan.

Ti si taj koji je potreban pokornosti Allahu, a On je neovisan od nje.

Nemoj da ti je cilj da stekneš naklonost ljudskih srca, jer su ona prevrtljiva – danas te vole, a sutra mrze. Neka tvoja briga bude kako da te zavoli Gospodar ljudi, jer ako te On zavoli, učinit će da te srca ljudi zavole.

Haram ostaje haram, pa makar ga svi činili!

Nemoj odstupati od svojih principa, pusti ljude. Obračun ćeš polagati sam! Zato slijedi Pravi put kako ti je naređeno, a ne kako bi ti želio. Zadrži za sebe jednu tajnu koju niko, osim Allaha, ne zna.

Kao što su grijesi u tajnosti upropašćujući, isto tako su dobra djela u tajnosti spasonosna.

Allah, dž.š., kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.” Nemoj se zanositi luksuznim mjestima, jer najveći kongres u historiji održan je pod drvetom.

Reci: Dragi Allahu, ja svoju stvar prepuštam Tebi!

Jedan alim je rekao: “Kada Allaha zamolim za nešto, ukoliko mi udovolji ja se obradujem, a ukoliko mi ne udovolji ja se obradujem deseterostruko. Zato što je prvo moj izbor, a drugo izbor Onoga Koji Zna sve tajne.” Zaista je lijepo kada se čovjek oslanja na Gospodara ljudi:  “Allah Zna, a vi ne znate!”

U tome je najbolji odgovor na pitanje: Zašto mi se ovo dešava?

Izlazak pojedinih ljudi iz tvog života i ulazak drugih jeste Allahova milost koju ćeš tek vremenom spoznati. Godine mnogo toga mijenjaju. One mijenjaju reljef brda, pa kako da ne promijene i ličnosti ljudi?

Kada bi znali kako ćemo se opustiti u nagradi, nakon iskušenja, ne bi poželjeli da brzo prođu. Allah od nas ne uzima, nego samo da bi nam dao. Zato prihvatimo odredbu riječima: Elhamdulillah!

Prve generacije muslimana su savjetovali jedni druge sa tri savjeta, kada bi se zlatom mjerili, prevagnuli bi ga:

1 – Ko popravi svoj odnos sa Allahom, Allah će popraviti odnos ljudi prema njemu;

2 – Ko popravi svoju nutrinu, Allah će popraviti njegovu vanjštinu;

3 – Ko se bude brinuo za svoj ahiret, Allah će mu podariti svako dobro dunjaluka i ahireta…

Najveći gubitak je da postoji Džennet koji je prostraniji od svih nebesa i Zemlje, a da ti nemaš svoje mjesto u njemu!!!

Iskoristi svoj život, jer to je tvoj kapital.

Molim Allah da oprosti meni, vama i autoru ovih lijepih izreka. Amin!

 

Od zemlje na zemlju u zemlju

Mi ne možemo promijeniti prošlost, niti utjecati na budućnost.

Zašto onda toliko brinemo za nečim što ne možemo promijeniti?!

Život je kratak, a ciljeva je mnogo, zato gledaj u oblake, a ne u zemlju.

Ako ti se zatvore putevi ispred tebe, obrati se Onome Koji Zna sve tajne.

I reci: Hvala Allahu na svakom stanju!

Titanik je sagradilo stotine stručnjaka, a Nuhovu lađu samo jedan čovjek.

Prvi se utopio, a druga je spasila čovječanstvo.

Uspjeh daruje Allah Uzvišeni!

Mi nismo autohtoni stanovnici planete Zemlje!

Mi pripadamo džennetu u kome je na početku boravio naš praotac Adem.

Mi smo ovdje sišli samo privremeno kako bi odradili jedan kratki ispit, a zatim se brzo vratili.

Zato uloži sve od sebe da se pridružiš povorci salihina (dobrih ljudi), koji će se vratiti našoj lijepoj i prostranoj domovini i nemoj gubiti svoje vrijeme na ovoj malehnoj i beznačajnoj planeti…

Rastanak:

Nije put,

niti prestanak ljubavi,

čak ni smrt nije rastanak,

srest ćemo se na ahiretu.

Rastanak je:

Ako jedan od nas bude u džennetu,

a drugi u džehennemu…

Molim Svevišnjeg Gospodara da nas učini stanovnicima dženneta!

Život je samo jedna kratka priča:

“Od zemlje na zemlju u zemlju;”

“A zatim, obračun pa nagrada ili kazna.”

Zato živi svoj život u ime Allaha – bit ćeš najsretniji čovjek!

Aid El-Karni

12 Rebiul-evvel – datum rođenja/preseljenja Poslanika, s.a.v.s.

Gotovo svi muslimani znaju da je Poslanik, s.a.v.s., rođen 12. Rebiul-evvela 571. godine, ali samo rijetki znaju da je Poslanik, s.a.v.s., također, preselio s ovog svijeta 12. Rebiul-evvela 11. godine po hidžri. Još je manji broj onih koji znaju kako (na koji način) je Poslanik, s.a.v.s., preselio.

Evo kako je to zabilježeno u siri (biografiji) Poslanika, s.a.v.s. :

Prije smrti Poslanika, s.a.v.s., desio se Oprosni hadždž, nakon kojeg je objavljen kur’anski ajet, na povratku iz Mekke u Medinu, koji glasi: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema Vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Kada je čuo ovaj ajet, Ebu Bekr, r.a., je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš, o Ebu Bekre? To je ajet kao i drugi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, s.a.v.s.?”

On je odgovori: “Ovo je najava smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”

Poslanik, s.a.v.s., se vratio u Medinu i samo devet dana prije njegove smrti objavljen mu je posljednji ajet: “I bojte se dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.”

Bolovi su se počeli primjećivati na Poslaniku, s.a.v.s. On tada reče: “Volio bih da posjetim šehide Uhuda.” Otišao je do šehida Uhuda, stao pored njihovih kaburova i rekao: “Esselamu alejkum, o šehidi Uhuda! Vi ste nas pretekli, a i mi ćemo vam se, inšaAllah, pridružiti. I ja ću vam se, inšaAllah, pridružiti.!”

Prilikom povratka sa njihove posjete, Poslanik, s.a.v.s., je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš Allahov Poslaniče?”

“Poželio sam svoju braću!” odgovori on. Oni rekoše: “Zar mi nismo tvoja braća?” On reče: “Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene i u mene vjerovati, a uopće me nisu vidjeli.”

Molim Allaha, dž.,š., da mi budemo od njih!

Vratio se Poslanik, s.a.v.s., svojoj kući. Tri dana prije same smrti pojačali su se bolovi koje je osjećao. Tada se nalazio u kući (sobi) svoje supruge Mejmune i rekao: “Sakupite mi sve moje supruge.” Sve njegove supruge su došle, pa im je rekao: “Hoćete li mi dozvoliti da se liječim u kući (sobi) Aiše?” Odgovorile su: “Hoćemo Allahov Poslaniče.”

Pokušao je ustati, ali nije mogao. Prišli su mu Alija b. Ebi Talib i El-Fadl b. Abbas i odveli ga iz  Mejmunine do Aišine sobe. Ashabi su ga prvi put vidjeli u takvom stanju, pa su se sa zaprepašćenjem počeli pitati: “Šta se desilo sa Poslanikom, s.a.v.s.?”

Ljudi su se počeli sakupljati u džamiji tako da se ubrzo potpuno napunila i postala pretijesna.

Znoj je počeo da oblijeva Poslanika, s.a.v.s., veoma jako. Hazreti Aiša kaže: “U svom životu nisam vidjela nikoga da se tako jako preznojava.”

Zatim je rekla: ”Uzela sam ruku Poslanika, s.a.v.s., i njome brisala njegovo lice, zato što je njegova ruka časnija i prijatnija od moje. Čula sam ga kako izgovara: ‘La ilahe illallah, zaista smrt ima svoje tegobe.’”

Zatim kaže hazreti Aiša: “Začulo se mnogo glasova iz džamije koji žale za Poslanikom, s.a.v.s., pa je Poslanik, s.a.v.s., upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorili su mu: ‘Boje se za tebe.’”

On tada reče: “Odnesite me do njih.”

Pokušao je ustati, ali nije mogao. Polili su ga vodom iz posude sedam puta kako bi ponovo došao sebi. Odnešen je do minbera, održao svoju posljednju hutbu i izgovorio svoje posljednje riječi:

“O ljudi, kao da se vi bojite za mene?” Oni odgovoriše: “Bojimo se Allahov Poslaniče.”

On tada reče: “O ljudi moji, (obećani) susret s vama nije na ovom svijetu. Moj (obećani) susret s vama je kod Havda (džennetskog izvora). Tako mi Allaha kao da ga sad gledam sa ovog mjesta. O ljudi, Tako mi Allaha, ja se ne bojim za vas od siromaštva, nego se bojim da vas dunjaluk ne okupira pa da se počnete za njega boriti kao što su to radili oni prije vas, pa da vas uništi kao što je uništio njih.”

Zatim je rekao: “O ljudi, Tako vam Allaha, tako vam Allaha, čuvajte namaz!” I to je puno puta ponovio.

A onda je dodao: “O ljudi, bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, u vasijjet vam ostavljam da budete dobri prema njima.”

Potom je rekao: “Jednom robu je Allah ponudio da bira između dunjaluka i onoga što je kod Allaha, pa je izabrao ono što je kod Allaha.”

Niko nije razumio šta je s ovom rečenicom htio reći i da misli na sebe, osim Ebu Bekra. Ebu Bekr je tada počeo glasno da plače, ustao i prekinuo govor Poslanika, s.a.v.s., riječima: “Mi smo te spremni otkupiti svojim očevima, svojim majkama, svojom djecom, svojim suprugama, svojim imecima…!”

Nastavio je ponavljati te svoje riječi. Ljudi su ga počeli ljutito gledati, kako ima hrabrosti da prekida govor Polsanika, s.a.v.s. Poslanik je počeo da ga brani riječi: “O ljudi, pustite Ebu Bekra, nema nikog među vama koji nam je nešto dobro uradio a da ga nismo za to nagradili, izuzev Ebu Bekra! Njega nisam mogao adekvatno nagraditi, pa sam njegovu nagradu ostavio Allahu, dž.š. Sva vrata koja vode prema džamiji se mogu zatoriti, izuzev vrata Ebu Bekra, ona se nikad ne mogu zatvoriti!”

Napokon, prije silaska sa minbera, Poslanik, s.a.v.s, počeo je učiti dove muslimanima pred svoju smrt, kao posljednje dove upućene za njih, riječima:

“Allah vas zaštitio! Allah vas sačuvao! Allah vas pomogao! Allah vas učvrstio! Allah vas pomogao!”

Posljednju rečenicu koje je izgovorio Poslanik, s.a.v..s, prije nego što je sišao sa minbera, bila je upućena njegovom ummetu: “O ljudi prenesite selam od mene svima onima koji će me slijediti do Sudnjeg dana!”

Ponovo su ga odnijeli u njegovu kuću. Za njim je ušao Abdurrahman, sin Ebu Bekra, koji je u ruci držao misvak. Poslanik, s.a.v.s., gledao je u misvak, ali ga zbog težine bolesti nije mogao zatražiti. Hazreti Aiša je razumjela iz pogleda Poslanika, s.a.v.s., da on to želi, te je uzela misvak iz ruke Abdurrahmana i stavila ga u usta Poslanika, s.a.v.s., ali on nije mogao da ga upotrijebi. Uzela ga je od Poslanika, s.a.v.s., svojim usnama ga omekšala i vratila Poslaniku, s.a.v.s., kako bi mu bio prijatan. Ona je imala običaj, ponoseći se time, kazati: “Posljednje što je ušlo u usta Poslanika, s.a.v.s., bila je moja pljuvačka. Allah je mene počastio tako što je dao da se moja pljuvačka spoji sa pljuvačkom Poslanika, s.a.v.s., prije nego što je preselio.”

Hazreti Aiša dalje nastavlja: “Zatim je, kod njega, ušla Fatima, kćerka Poslanika, s.a.v.s. Kada ga je vidjela zaplakala je, jer Poslanik, s.a.v.s., nije mogao ustati da je dočeka, kao što je to činio svaki puta kada bi došla kod njega i u čelo bi je poljubio.

Poslanik, s.a.v.s., tada reče: “Približi mi se, o Fatima.” Poslanik, s.a.v.s., joj je nešto šapnuo na uho, a ona još više zaplakala. Potom joj je ponovio: “Približi mi se, o Fatima.” Ponovo joj je nešto šapnuo na uho, pa se ona osmjehnula. Nakon njegove smrti, upitali su je šta joj je to kazao Poslanik, s.a.v.s., pa je rekla: “Prvi put mi je rekao: ‘O Fatima, ja ću večeras umrijeti’; pa sam zaplakala. Kada je vidio kako plačem, onda mi je rekao: ‘O Fatima, ti ćeš biti prva iz moje porodice koja će mi se pridružiti’; pa sam se osmjehnula.”

Hazreti Aiša nastavlja dalje pa kaže: “Zatim je Poslanik, s.a.v..s, rekao: ‘Izvedite iz kuće sve prisutne!’ Pa je dodao: ‘Primakni mi se, o Aiša.’ Tada je Poslanik, s.a.v.s., položio glavu na krilo svoje supruge, podigao ruke ka nebu i rekao: ‘Naprotiv, nebeske visine, naprotiv, nebeske visine!’”

Hazreti Aiša kaže: “Tada sam saznala da mu je ponuđeno da bira.”

Džibril je ušao kod Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “O Allahov Poslaniče, melek smrti je pred vratima, traži dozvolu da uđe kod tebe, a prije tebe ni od kog nije tražio dozvolu da uđe.”

Poslanik, s.a.v.s., reče: “Dozvoli mu da uđe, o Džibrile!”

Melek smrti je ušao kod Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “Esselamu alejke ja resulallah. Allah me je poslao da ti ponudim da biraš između ostanka na dunjaluku, ili da se pridružiš Allahu.”

Poslanik, s.a.v.s., reče: “Naprotiv, nebeske visine, naprotiv, nebeske visine!”

Melek smrti je stao iznad glave Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “O ti dobra dušo, dušo Muhammeda b. Abdullaha, izađi u zadovoljstvo Allahovo i Njegovu blagoslov, Gospodaru zadovoljnom a ne srditom!”

Hazreti Aiša kaže: “Spala je ruka Poslanika, s.a.v.s. i njegova glava je otežala na mojim grudima, tako sam saznala da je preselio. Nisam znala šta da uradim. Ustala sam, izašla iz svoje sobe, otvorila vrata koja su gledala prema muškarcima u džamiji i povikala: ‘Allahov Poslanik je preselio, Allahov Poslanik je preselio!’”

Hazreti Aiša nastavlja: “Tada se iz džamije začuo plač ljudi. Alija b. Ebu Talib je ostao sjedeći i uopće nije mogao ustati. Usman b. Affana su vodili za ruku kao malo dijete, sad lijevo sad desno. Omer b. El-Hattab je isukao sablju i vikao: ‘Ko kaže da je umro, odsjeći ću mu glavu! On je otišao na susret sa svojim Gospodarom kao što je to Musa učinio i vratit će se. Ubit ću svakog ko kaže da je umro!’

Najprisebniji je bio Ebu Bekr Es-Siddik, r.a. Ušao je kod Poslanika, s.a.v.s., zagrlio ga i u jecaju uzvikivao: “Ah moj prijatelju, ah moj najiskreniji prijatelju, ah moj miljeniče, ah moj Poslaniče!” I poljubio ga. A zatim je rekao: “Lijepo si izgledao dok si bio živ i lijepo izgledaš poslije smrti, Allahov Poslaniče!”

Zatim je izašao govoreći: “Ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro, a ko je obožavao Allaha, neka zna da je Allaha živ i da ne umire!” Tada je sablja ispala iz ruke Omera. Omer, r.a., kaže: “Tek tada sam shvatio da je Poslanik, s.a.v.s., preselio. Izašao sam i potražio mjesto na kome ću sjesti sam i plakati.”

Poslanik, s.a.v.s., je ukopan, a hazreti Fatima kaže: “Kako ste mogli zemljom zagrnuti lice Poslanika?!” Ustala je i počela žaliti za Poslanikom, s.a.v.s., govoreći: “O oče moj, odazvao si se Gospodaru koji te je pozvao, Dženneti Firdews je boravište tvoje, o oče moj, Džibrilu se žalimo za tvoju smrt!”

Molim Allaha, dž.š., da nas sve, zajedno sa našim roditeljima, rođacima i svim, živim i mrtvim, muslimanima učini stanovnicima dženneta u društvu našeg miljenika, poslanika Muhammeda, s.a.v.s.!

Allahumme Amin!

Blago tebi koji sabah-namaz u džematu klanjaš!

Blago tebi koji sabah-namaz u džematu klanjaš!

Sabah-namaz je ispit.

To je prvi ispit kojeg svako od nas svakog jutra polaže. Položio ga je samo onaj koji je ustao iz  postelje i svojim nogama stao u saf sa ostalim klanjačima.

Kada uđeš u džamiju i vidiš mali broj džematlija na sabah-namazu, znaj da je Svevišnji tebe odabrao između toliko muslimana.

Čestitka onome ko je klanjao sabah-namaz u džematu, jer on je u Allahovoj zaštiti sve do noći.

Sabah-namaz u prasak zore je spas ljudima od nedaća.

Koliko je onih koje je sabah-namaz izliječio i njihove grudi od užarene vatre spasio?! Zato zdušno na sabah ustajte i u džemat idite, kako biste stekli nur u kući vječnog užitka.

Obična cipela siromaha na sabahu u džamiji ljepša je od najskupocjenije krune kralja koji (tada) spava.

Svaka čast onome ko sabah namaz redovno u džematu klanja, koga ne budi škola, niti univerzitet, niti posao, nego ljubav prema Vladaru svih vladara grije njegovo srce i pokreće njegove organe.

Raduj se klanjaču sabah-namaza u džematu Allahovom zaštitom i brigom: Ko klanja sabah namaz u džematu, on je u Allahovoj zaštiti do kraja dana.

Raduj se klanjaču sabah-namaza u džematu povećavanjem svoje deređe na Sudnjem danu i brisanjem tvojih grijeha zbog odlaska u džamiju.

Raduj se klanjaču sabah-namaza u džematu radosnoj vijesti o ulasku u džennet: Ko klanja jaciju i sabah (berdejni) ući će u džennet.

Ukoliko spavaš kad hoćeš i ustaješ kad hoćeš, ne vodeći računa o obavljanju namaza u njegovo vrijeme, ostat ćeš u krugu tuge i žalosti, sve dok ti namaz ne postane istinska briga, jer namaz je uvijek zajedno sa uspjehom!

Halal i haram u odgoju naše djece

Dr. Muhammed Ratib En-Nabulisi, poznati sirijski alim, govori o tome kako ga je njegova majka odgajala:

–  Sjećam se kada mi je jednog dana moja majka rekla: “Sine, možeš li izgovoriti riječ “halal” a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušao sam i uspio da izgvorim riječ “halal” tako da mi usne ostanu otvorene. Majka mi je čestitala i poljubila me za uspješno obavljen zadatak. Zatim je rekla: “A možeš li izgovoriti riječ “haram”, a da ti usne ostanu otvorene?” Pokušavao sam nekoliko puta, ali nisam uspio. Sa žalošću sam rekao svojoj majci da svaki put na kraju usne ipak zatvorim.

Majka se nasmiješila i dodala: “To je razlika između halala i harama. Sine moj, haram je zatvaranje, tjeskoba i nesreća, a halal je otvaranje, širina i sreća, pa izaberi šta hoćeš. Odaberi hoćeš li da se pred tobom otvore dunjalučka i ahiretska vrata uspjeha, ili da se zatvore.”

Od tada bi moja majka, kada ja uradim nešto loše, sastavila svoje usne i napravila tužno lice, a kada uradim nešto dobro otvorila usne sa osmijehom na licu. Govorila mi je: “Sine moj, ukoliko želiš da stalno vidiš osmijeh na licu svoje majke, radi ono što je “halal” i dobro.”

Odrastao sam nastojeći da moja majka ne izgubi svoj predivni osmijeh.

Kada je moja majka preselila, ušao sam da se oprostim od nje i da je posljednji put poljubim, a zatekao sam je sa osmijehom na licu, otvorenih usana. Tada sam rekao: “Majko, držat ću se obećanja koje sam ti dao, radit ću samo ono što je halal sve dok se ponovo ne sastanemo na onom svijetu.”

Podučavajte svoju djecu riječima:

–  Ovo je halal, a ovo haram!

–  S ovim je Allah zadovoljan, a ovo Allaha srdi!

Nemojte ih podučavati samo da je nešto nepristojno, sramota…

Tako ćemo izgraditi generaciju koja će se bojati Allaha, javno i tajno, a ne generaciju koja će se bojati ljudi!

Velika mudrost o životu

Poznati islamski daija iz Sirije, Ali Tantawi, koji je svoj životni vijek proveo u Saudijskoj Arabiji, upitan je jedne prilike o najvećoj mudrosti koju je u svom životu pročitao, pa je odgovorio: “Čitao sam konstatno više od 70 godina. Nisam pronašao ljepše mudrosti od one koju je prenio imam El-Dževzi, r.a:

Teškoća koja prati dobro djelo odlazi, a ostaje njena nagrada, dok slatkoća grijeha isto tako odlazi, ali ostaje njena kazna. Budi sa Allahom i ni na kog drugog se ne osvrći. Pruži svoje ruke prema Njemu u dubokoj tmini noći i reci: Gospodaru moj, dunjaluk nema ljepote bez spominjanja Tebe, niti Onaj svijet ima smisla bez Tvog oprosta, niti džennet bez gledanja u Tebe. Toleriši i praštaj, a stvorenja prepusti njihovom Stvoritelju. I mi i oni svakako idu s ovog svijeta. Radi dobro, ma koliko ti se činilo beznačajnim – ti ne znaš koje će te dobro djelo uvesti u džennet!