Category Archives: Aktuelnosti

Vail b. Hadžer i Muavija, r.a.

Dana 30.06.680. godine na ahiret je preselio Vail b. Hadžer. Njegov otac bio je poznati jemenski kralj. Vail je prešao na islam i došao u posjetu Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s. je obavijestio svoje ashabe o njegovom dolasku, nekoliko dana prije nego što je stigao, rekavši: “Doći će vam Vail. b. Hadžer iz daleke zemlje, iz Hadremevta, dobrovoljno iz želje za Allahom i Njegovim poslanikom, a on je jedan od rijetkih ostataka kraljevskih sinova.”

Kada je ušao, Poslanik, s.a.v.s., mu je izrazio dobrodošlicu, pozvao ga da priđe i prostro svoj ogrtač na kojeg su zajedno sjeli, zatim je kazao: “Allahu moj, Ti podaj bereket Vailu i njegovoj djeci!”

Poslanik, s.a.v.s. darovao mu je jednu parcelu u Medini kao naknadu za ono što je ostavio u Jemenu i do njega došao kao musliman. Poslao je sa njim Muaviju b. Ebi Sufjana da mu pokaže tu zemlju, a Muavija je tada bio toliko siromašan da nije imao obuću na nogama.

Muavija reče Vailu: “Dozvoli mi da zajedno s tobom uzjašem na tvoju devu.” 

Vail mu odgovori: “Nije da mi je žao deve, ali ti nisi neko ko bi mogao jahati zajedno sa kraljevima.”

Muavija mu tada reče: “Dobro, daj mi onda svoju obuću.” 

On mu odgovori: “Nije mi žao obuće, ali ti nisi neko ko bi mogao obući kraljevsku obuću, nego ti idi u sjeni moje deve.”

Proteklo je dosta vremena poslije toga i mnoge stvari su se promijenile. Muavija je postao halifa. Vail je doputovao u Šam, a već je imao preko 80 godina. Ušao je kod Muavije koji je sjedio na prijestolju hilafeta. Sišao je i na svoje mjesto postavio Vaila, a zatim ga je podsjetio na ono što se nekad među njima odigralo. Naredio je da mu daju novca, a Vail mu tada reče: “Taj novac daj nekome ko je potrebniji od mene. Zaista sam ja, nakon što sam vidio ovaj tvoji lijepi gest, poželio da se vrijeme vrati pa da te smjestim na svojoj devi ispred sebe!”

Ders kojeg iz ovog događaja možemo izvući jeste:

Dunjaluk je prevrtljiv, vrijeme se okreće, a ljudi idu sa njim. Današnji bogataši će možda sutra postati siromasi! Oni koji su danas ugledni sutra će možda postati bijedni! Zdrav čovjek se može brzo razboljeti, a bolestan može brzo ozdraviti! Onaj ko se danas poigrava sa svojim imetkom, možda će sutra pružiti ruku da mu drugi daju! A onaj koji danas nema ni zalogaja da pojede, možda će sutra biti izuzetno bogat! Neudati i neoženjeni će se možda vjenčati, a vjenčani rastati!

Zato se nemoj oholiti i nikog nemoj podcjenjivati, jer ne znaš u kakvoj ćeš se situaciji sutra naći!

Edhem Šerkavi

Ako ćeš biti pitan, koji je tvoj odgovor?

Hasan el-Basri je jednom sreo čovjeka koji nije bio redovan u izvršavanju svojih obaveza. Upitao ga je:

Koliko imaš godina?

Čovjek je odgovorio da ima 60 godina.

Znaš li ti da si na putu koji će se uskoro završiti? reče mu Hasan.

On mu odgovori: Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.

Hasan ga potom upita: Znaš li šta to znači? To znači da si Allahov rob i da ćeš se Njemu vratiti. A ako ćeš se Njemu vratiti znači da ćeš biti pitan. A ako ćeš biti pitan moraš pripremiti odgovor.

Čovjek tada shvati ozbiljnost svoga stanja pa reče: Šta je rješenje?!

Hasan mu odogovori: Vrlo jednostavno – da se popraviš u ovome što je ostalo i bit će ti oprošteno ono što je prošlo, a ako se ne popraviš, onda ćeš biti kažnjen za ono što je bilo i za ono što dolazi.

Savremene metode ratovanja – kako razoriti društva i države?

Bivši sovjetski tajni obavještajac Jurij Bizminov nedavno je objavio sljedeće:

“Vrijeme vojnih ratova s ciljem osvajanja drugih država, kao prioritetno rješenje, je završeno. Danas se to ostvaruje kroz četiri precizno planirane faze putem kojih se u potpunosti razori određena država.

Prva i najvažnija faza jeste “demoralizacija”. Za realizaciju ove faze koja ima za cilj da potpuno uništi sistem vrijednosti i autoritete u određenom društvu, potrebno je 10-15 godina. Zašto upravo ovaj vremenski period? Zato što je upravo ovaj period potreban da se odgoji i obrazuje potpuno nova generacija mladih na novim “zamjenskim” vrijednostima i vulgarnoj etici koje se žele ustoličiti u društvu. Krajnji cilj je da se vremenom u potpunosti izgubi identitet i uruši društvena zajednica.

Ostvarenje ovog cilja se realizuje rušenjem vjere i vjerskih vrijednosti putem ismijavanja vjerskog morala i vjerskih autoriteta. Zatim uveličavanjem primjedbi na račun vjere i vjernika, a veličanjem onih koji je napadaju, nazivajući ih misliocima, reformatorima i tako dalje… Nakon toga, zamjenom istinske vjere sa nastranim i ezoteričnim ubjeđenjima, koja se predstavljaju kao veća duhovnost i inspiracija ljudima, bez obzira koliko ona bila primitivna, prosta i kontradiktorna, veličajući njihove pobornike kao simbole slobodne misli i drugačijeg opredjeljenja. Potom, afirmacijom alternativnih vjerskih organizacija i zajednica, kako bi odvratili narod od istinskog vjerovanja, a uveli ih u razne oblike sujevjerja.

Ova faza se upotpunjava urušavanjem sistema obrazovanja, tako što će se ljudi odvraćati od izučavanja bilo čega što je korisno, konstruktivno i realno. Zatim, poigravanjem sa društvenom zajednicom putem osnivanja virtualnih organizacija i udruženja koja imaju za cilj da otupe oštricu odgovornosti u društvu, te oslabe osjećaj patriotizma i odanosti otađbini i njenoj vlasti. Većinom se to realizira putem podrške medijskim simbolima koji nisu uopće bili poznati, niti su imali prijem kod naroda, ali su zahvaljujući velikoj podršci postali izuzetno uticajni u društvenom životu, na način s kojim su zadovoljni oni koji tajno drže konce u svojim rukama.

Druga faza jeste destabilizacija države. Ona uzima dvije do pet godina. Realizuje se putem potpirivanja međuetničke mržnje i nacionalizma među članovima do tada kompaktne zajednice kako bi je pocijepali. Serviraju se lažni autoriteti, kako bi pažnju društvene zajednice skrenuli sa važnih stvari na potpuno bespotrebne. Trčanje za modom i užicima, gubljenje osjećaja za poštivanje domovine, njenih temeljnih vrijednosti i njenih simbola. U ovoj fazi se pomno biraju domaće “izdajice” koji imaju sumnjive dosijee i jake lične ambicije, zatim sljedbenici vjerovanja i ubjeđenja koja su daleko od ustaljenog vjerovanja u društvu i koja se nikako ne mogu uklopiti u njega, potom podanici neprijateljskih zemalja koji se mogu kupiti i upregnuti u ostvarenje neprijateljskih ciljeva. Zatim se svima njima pruža tajna podrška kako bi svojim djelovanje uvukli državu u treću fazu, a to je faza krize, koja traje od dva do šest mjeseci i koja rezultira političkom anarhijom, destabilizacijom bezbjednosti i ulaskom države u mračni tunel ili međuetnički sukob, a koji uvodi državu u četvrtu fazu u kojoj na političku scenu stupaju unaprijed pripremljene ličnosti koje su potpuno pokorne neprijatelju.”

Zatim dodaje: “Najbolji odgovor na ovakav scenarij počinje zaustavljanjem najopasnijeg koraka, a to je prva faza: demoralizacija. To se neće ostvariti protjerivanjem stranih špijuna, niti gubljenjem vremena u traganju za onima koji povlače konce igre, nego je najefikasniji način osujećavanja tog projekta povratak društva vjeri, jer je vjera ta koja reguliše međuljudske odnose u društvu i čini ga skladnim i jedinstvenim, čak i u momentima najvećeg iskušenja.”

Nemojte se opraštati sa ramazanom!

Mnogi žale za ramazanom, koji evo prolazi.

Za ramazanom ne treba žaliti, nego treba Allahu zahvaljivati što nas je poživio da ga dočekamo, te moliti Allaha da nas poživi do idućeg ramazana, istovremeno Ga moleći da ukabuli naše ibadete.

Nemojte se opraštati sa ramazanom, nego se sa njim družite i u ostatku godine.

Ramazan “nije mjesec”, nego stil života i početak svake pozitivne promjene.

Nemojte ga ispratiti, nego mu dozvolite da živi s vama i da vi živite sa njim tokom cijele godine.

Post se ne završava (ramazanom), Kur’an se ne ostavlja (mimo ramazana), džamija se ne napušta…

Allah, dž.š., kaže: “I sve dok si živ, Gospodara svoga obožavaj!” (El-Hidžr, 99)

Ko su pobjednici u mjesecu ramazanu?

“Onaj ko se spasi vatre i uđe u džennet, on je pobjednik.”

Mjesec ramazan je mjesec Kur’ana, mjesec milosti, mjesec oprosta, mjesec ibadeta, mjesec pokornosti, mjesec udjeljivanja, mjesec pomirenja sa Allahom, mjesec vladanja sobom i svojim postupcima…

Ukratko, mjesec ramazan je intenzivni kurs življenja u pokornosti Allahu, koji ima za cilj da pomoću njega napravimo iskorak ka boljem, da napravimo promjenu na bolje, prije svega u našem odnosu prema Allahu, dž.š.

U ramazanu mora doći do promjene, do kvalitativnog preokreta kod svakog muslimana:

od činjenja grijeha do pokornosti,

od pokornosti do bogobojaznosti,

od bogobojaznosti do natjecanja u dobru.

Musliman koji griješi, u ramazanu se kloni grijeha i posti pokušavajući se promijeniti i biti pokoran Allahu.

Musliman koji je pokoran Allahu u ramazanu svojoj pokornosti udahnjuje dušu, te je unapređuje u stepen pobožnosti, tako što će sve svoje postupke pokušati uskladiti sa islamskim propisima iz bogobojaznosti.

Musliman koji je već bogobojazan i živi islamskim stilom života će u ramazanu nastojati da pređe u sljedeću fazu, a ta je natjecanje u dobru, nastojat će da što više dobra u mubarek ramazanu učini, svjestan veličine ovog mjeseca. To su oni koji su osjetili istinsku slast imana i uživaju u natjecanju u dobrim djelima.

Tako musliman u mjesecu ramazanu svake godine pravi taj iskorak ka boljem sve dok ne dostigne maksimum, a to je Allahovo zadovoljstvo.

Ukoliko nismo postigli taj iskorak ka boljem, onda nismo uspjeli iskoristiti mubarek mjesec ramazan, nismo obavili svoju zadaću u njemu.

Kur’an svrstava vjernike u tri kategorije:

1 – Oni koji sami sebi nepravdu čine (zalimun li nefsihi);

2 – Oni koji obavljaju svoje dužnosti (muktesid);

3 – Oni koji se natječu u dobru (sabikun bilhajrat).

– Onaj koji sam sebi nepravdu čini, po Kur’anu, je onaj koji čini grijehe, ne susteže se od njih: ne (rijetko) klanja, ne ispunjava obećanja, uzima kamatu, mito… Onaj koji ne ulaže trud u nastojanju da svoj život uredi po islamskim propisima.

– Onaj koji nastoji da obavi svoje dužnosti (da ih se riješi), je musliman koji izvršava islamske obaveze zato što je svjestan svojih dužnosti prema Gospodaru, obavlja islamske propise bojeći se Allahove kazne na ovom svijetu i nadajući se Njegovoj nagradi na budućem.

– Onaj koji se natječe u dobru je musliman koji je osjetio istinsku slast imana i koji uživa u natjecanju u dobrim djelima, svjestan prolaznosti i bezvrijednosti ovog svijeta u odnosu na onaj neprolazni vječni.

Ove tri kategorije vjernika se jasno prepoznavaju i u toku mjeseca ramazana.

Nije isti onaj koji za vrijeme mubarek ramazana nastoji da svaki vakat klanja u džematu i trudi se da ne izostavi nijedan sunnet, bio pritvrđeni ili nepritvrđeni i onaj koji klanja u kući.

Nije isti onaj koji radi na poslu i nađe načina da ga ne prođe namaz, bez obzira na uslove rada, pa makar samo farz, ali za vrijeme mjeseca ramazana se potrudi da i sunnete klanja, pa mu to Allah olakša i onaj koji se pravda kako na poslu nema uslove za namaz te zbog toga ne klanja.

Nije isti onaj koji nastoji da za mjesec ramazan prouči cijeli Kur’an, hatmu,  pa i više i onaj koji kaže dovoljno je nekoliko stranica. Nije isti onaj koji redovno prati mukabelu u džamiji svjestan vrjednosti ibadeta u džematu, te i svoju djecu povede na mukabelu i onaj koji kaže mogu to ja i u kući.

Nije isti onaj koji kada obračunava zekat nastoji da da što manje i onaj koji svjesno obračunava više svjestan nagrade u mjesecu ramazanu.

Nije isti onaj koji hrli na ders za kojeg je čuo kako bi ojačao svoj iman, saznao nešto više i onaj koji kaže: Ima dersova na YouTube-u koliko hoćeš!

Nije isti onaj… I onaj …

Vidio sam stare insane, bolesne i iznemogle, koji ne mogu postiti i plaču zbog toga,  a vidio sam mlađe i zdravije koji tragaju za opravdanjem da ne poste. Vidio sam i one koji imaju obaveznu terapiju pa traže ljekara muslimana koji razumije šta je ramazan, da im da olakšicu da terapiju prilagode postu, pa ima Allah olakša i uspiju u tome.

Svrha mubarek mjeseca ramazana je da se u njemu promijenimo i postanemo bolji, prije svega bolji u odnosu prema Allahu, jer ćemo tek tada biti bolji u svemu, što  i jeste krajnji cilj svih ibadeta.

Poslanik islama kaže: “Kod koga se nađu 4 stvari zajedno ući u dženet: post, sadaka, posjeta bolesniku i dženaza i njen ispraćaj.” Zar je nemoguće da u ovom mubarek mjesecu u jednom danu uradimo sve ovo kako bi zaradili džennet? Svakako da je moguće za one koji uživaju da se natječu u dobru.

Ibnu Abbas je upitao Poslanika, s.a.v.s., koji je čovjek najdraži Allahu, pa je odgovorio: “Najdraži Allahu je čovjek koji je ljudima najviše od koristi, a Allahu najdraže djelo jeste radost koju prirediš jednom muslimanu: otkloniš od njega nedaću, podmiriš njegov dug, ili odagnaš od njega glad… A da budem uz brata muslimana u nekoj njegovoj potrebi, draže mi je nego li da mjesec dana boravim u itikafu u ovoj džamiji.” (tj. Poslanikovoj džamiji u Medini).

Braćo i sestre, što smo bolji prema Allahu to smo bolji i korisniji prema drugima!

Jedan poznanik je krenuo kod svog rođaka koji obavlja visoku državnu funkciju, pa mi reče: Idem kod tog i tog – treba li ti šta? A ja mu odgovorih: Ja idem kod Allaha, treba li tebi šta?!

Molim Svevišnjeg Gospodara da primi naš post, naše ibadete i ostala dobra djela u ovom mubarek mjesecu, da nam da snage da napravimo iskorak ka boljem i da budemo od onih koji se natječu u dobru.

Amin!