Allahu Ekber! – životni moto svakog muslimana

Allahu ekber, Allahu Ekber, Allahu ekber velillahi-lhamd!

Allahu ekber je moto bajramskih dana, Allahu ekber su riječi kojima su Bošnjaci muslimani dočekali određenu osobu koja se ove godine pojavila u Potočarima. Allahu ekber, nije postojao bolji i dostojanstveniji odgovor na njegov dolazak. Zaista je bilo veličanstveno naći se na tom mjestu tuge, bola i šutnje. Šutnje koju u jednom momentu prekida spontani tekbir mase okupljenih Bošnjaka. To je bio njihov civilizovan i dostojanstven odgovor na njegovu pojavu. Naravno, ono što se nakon tekbira desilo jeste sporno i neka istraga pokaže ko iza toga stoji… Ali, cijeli bi događaj zaista ostao pod simbolom dostojanstva da se na tekbiru i završio.

Zašto se neprijatelji islama, silnici i zločinci toliko boje tekbira? S druge strane, zašto tekbir daje toliku snagu muslimanima?

Tekbir – Allah je najveći, jeste prva istina na kojoj počivaju nebesa i Zemlja. Allah je najveći i to je istina i činjenica pomoću koje musliman pobjeđuje, prije svega, sebe i svoje loše nagone, a zatim Allahovom voljom i moći pobjeđuje i sve ostalo i ostvaruje uspjeh u svim sferama života.

Tekbir – Allah je najveći, je istina i činjenica koje su i nemuslimani svjesni. Činjenica je da je Allah veći i iznad najvećih silnika i sila koje danas vladaju svijetom i u mnogome kreiraju nepravdu i zlo koje je preplavilo cijeli dunjaluk. Oni dobro znaju da je Allah iznad njih i da će dati da se objelodane sve njihove intrige i spletke na ovome svijetu, te da će adekvatno njima biti kažnjeni na onom svijetu.

Interesantno je da istraživanja vezana za zločine počinjene u BiH u posljednjoj agresiji ukazuju na to da se broj samoubistava u manjem BiH entitetu od rata pa do danas približava brojci nevino ubijenih Bošnjaka u Srebrenici, dok se broj samoubistava kod Srba u BiH i Srbiji približava broju ubijenih Bošnjaka općenito. To je pravda Svemogućeg koja se realizira a da je mi počesto nismo ni svjesni. Naravno, tek na Sudnjem danu će se postići apsolutna pravda.

Eto, zato dušmanima smeta tekbir i zato izaziva toliki strah kod onih koji su po Božijim zakonima krivi, a (misle ili se lažnom nadom zavaravaju da jesu) izbjegli ovodunjalučke ljudske zakonske kazne.

Allahu ekber – Allah je najveći, jeste i treba da bude moto u životu svakog muslimana. Samo njime ćemo postići najveći stepen ljudskosti na ovom i najveće džennetske stepene na onom svijetu!

Amin da takvi budemo!

Umra i Bošnjaci – šta za nas predstavlja, ko je obavlja i s kojim ciljem?

“Ko obavi umru u ramazanu imat će nagradu kao da je obavio hadždž.” (Buharija)

“Ponavljajte hadždž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe, kao što kiselina čisti hrđu sa željeza, srebra i zlata.” (Tirmizi)

U prijašnjem sistemu, umra je bila gotovo nepoznata kod Bošnjaka. Ona se tada obavljala isključivo za vrijeme hadždža. Uopće nije bila poznata sama organizacija umre. Međutim, Allahu, dž.š., hvala, danas umra kod Bošnjaka zauzima sve značajnije mjesto. Kada sam prvi put krenuo na umru u organizaciji jedne naše turističke agencije, nakon zadnje agresije na BiH, tada se u grupi nalazilo 45 Bošnjaka i Bošnjakinja koji su se mogli svrstati u tri različite grupe:

  1. Oni koji su već bili na hadždžu i iz velike želje da se ponovo nađu na tim mubarek mjestima krenuli su na umru;
  2. Oni koji nisu neki praktičari vjere, ali su posjetili većinu destinacija koje naše turističke agencije nude, pa su odlučili da, kao turisti, posjete i Mekku i Medinu;
  3. Oni koji još nisu bili na hadždžu i odlučili su da ga obave, ali su krenuli prvo na umru da se upoznaju sa onim što ih na hadždžu čeka, kako bi mogli što bolje i potpunije da ga obave.

Prva grupa je bila najbrojnija, što je sasvim razumljivo, jer ko jednom osjeti tu duhovnu ljepotu i smiraj, koji se samo tamo mogu osjetiti, on će cijeli život nastojati da se ponovo nađe na tim mubarek mjestima. Među onima koji su najbolje opisali svoje utiske sa hadždža je i rahmetli Nedžad Ibrišimović koji je svojim književnim jezikom, između ostalog, rekao: “Jeste li vi čuli da kamen može biti mehak? E u Mekki je kamen baš mehak, i to pravo mehak. Sjedim u haremu pored Kabe na koljenima satima na onom bijelom mermeru i uopće me nijedna koščica ne zaboli. A ovdje u našoj lijepoj Bosni sjednem samo 5 minuta na kamen i više ne mogu izdržati.”

Druga grupa se sastojala većinom  od penzionera koji su bolje stojeći i imaju praksu da putuju po raznim turističkim destinacijama svijeta, ali nikada nisu bili na tim “svetim” mjestima, pa su odlučili da i to dožive. Razgovarao sam s njima i otvoreno su mi to objasnili. Međutim, sami su mi priznali da se ovo putovanje uopće ne može porediti sa bilo kojim drugim turističkim putovanjem. Za vrijeme umre su redovno i revnosno obavljali sve vjerske obaveze. Molio sam Allaha, dž.š., da nastave koračati stazom Pravog puta i nakon ovog putovanja.

Treću, meni najinteresantniju, grupu sačinjavala je omladina. Mladići i djevojke, a ponekad i mlađi bračni parovi, koji su odlučili da obave hadždž i na umru krenuli da bi se upoznali sa obredima i mjestima hadždža kako bi na najbolji način upotpunili peti stub islama – svoj hadždž. Oni su me posebno fascinirali. Omladina svjesna svog identiteta i odlučna da bude drugačija od većine koji su se danas u potpunosti predali materijalističkom svjetonazoru. Upravo taj svjesni dio naše omladine predstavlja našu neophodnu nadu za bolje sutra i Bosne i Bošnjaka!

Ovog ramazana me je Svevišnji Počastio da ponovo, preko iste agencije, budem vodič za umru. U grupi nas je bilo 19 i, kao i uvijek na tim mubarek mjestima, bilo je prelijepo i svi smo doživjeli pravi duhovni preporod. Međutim, u ovoj grupi nije bio niko iz grupe turista, ali je zato bilo još više omladine, tako da sam Allahu dž.š. zahvalio što se nagovještaji nove generacije Bošnjaka koja dolazi, a koja je bolja od one koja odlazi, sve više naziru.

Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše ibadete i naše dove u ovom mubarek mjesecu i da nas učini, kao i sve muslimane u svijetu, boljim i korisnijim! Amin!

Ne omalovažavaj drugog!

Islamski odgoj podrazumijeva da nemamo pravo da omalovažavamo nekog drugog, zato:

– Ne ismijavaj onoga ko u svojoj porodici ima problema tako što ćeš reći da je slabe ličnosti!

Nuh, a.s., je imao suprugu koja je bila nevjernica, a on odabrani poslanik.

– Ne ismijavaj (omalovažavaj) odbačenog od svog naroda i ne reci da je bezvrijedan!

Ibrahim, a.s., je bio odbačen od svog naroda, ali je bio Allahov bliski prijatelj (halil).

– Ne omalovažavaj zatvorenika (robijaša) i ne reci da je silnik i kriminalac!

Jusuf, a.s., je bio zatvorenik, ali je bio Allahov iskreni izabranik.

– Ne omalovažavaj onoga koji je bankrotirao nakon bogatstva i ne reci da je neuračunljiv i propalitet!

Ejub, a.s., je osiromašio nakon velikog bogatstva, a bio je Allahov poslanik.

– Ne omalovažavaj običnog (fizičkog) radnika i ne reci da je jadnik!

Lukman je bio stolar, krojač i pastir, ali je kod Allaha bio mudri.

– Ne omalovažavaj onoga koga ljudi po lošem spominju i ne reci da je u najmanju ruku sumnjiv!

Muhammed, s.a.v.s., je bio optužen da je sihirbaz i lud, ali je bio Allahov miljenik.

Nipošto i nikoga ne omalovažavaj, nego nastoj da tvoja osobina bude lijepo mišljenje o drugima.

Prepusti istinu o ljudima njihovom Stvoritelju.

Odmah nakon tvoje smrti reći će: “Gdje je mejit?” Niko te neće zvati tvojim imenom.

Odmah nakon gasuljena tvog tijela reći će: “Gdje je dženaza?” Neće te zvati tvojim imenom.

Kada te htjednu spustiti u kabur reći će: “Dodajte tabut.” Neće te zvati tvojim imenom.

Zato neka te ne zavara ni imetak niti porijeklo, jer je ovaj svijet uistinu bezvrijedan u odnosu na ono što nas čeka.

Allahu naš oprosti nam naše grijehe i daj da preselimo kao istinski muslimani!

Potrudi se da zadržiš lijepo mišljenje o svom bratu muslimanu!

Prilog etici neslaganja V

Uzevši u obzir da mubarek mjesec ramazan uskoro nastupa, mjesec posebnih Allahovih blagodati ukazanih svim Njegovim robovima, kao najbolja piprema za svakog od nas bi trebao da bude i rad s ciljem popravljanja međusobnih odnosa, naročito sa našim bližnjima i osobama iz našeg svakodnevnog okruženja. U tome nam uveliko mogu pomoći principi etike neslaganja, koji su razmatrani kroz nekoliko nastavaka u prethodnim tekstovima, ali sadrže još velikih vrijednosti i koristi koje će imati svoj utjecaj na poboljšavanje našeg cjelukopnog stanja.

Većina nesporazuma sa našim prijateljima dešava se zbog jednog od dva sljedeća razloga:

  1. Cilj koji nije shvaćen ;
  2. Shvatanje koje nije ciljano.

Proces rješavanja problema se sastoji iz dva koraka:

  1. Upitati osobu šta je on/ona imao namjeru da kaže;
  2. Imati lijepo mišljenje o drugima.

Allah, dž.š, ovo rješenje spominje u suri El-Hudžurat:

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Al-Hugurat, 6).

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. (Al-Hugurat, 7).

Ukratko – Ako mene izda izraz (iskaz), neka tebe ne izda komentar!

Nastoj da zadržiš lijepo mišljenje o svome bratu muslimanu!

Molim Allaha, dž.š., da popravi naše stanje među rodbinom i prijateljima!

 

 

Promijeni jednu svoju naviku i postat ćeš bolji čovjek!

Posredstvom zaborava se izostavlja jutarnji i večernji zikr zbog rijetkog prakticiranja!

Pritvrđeni sunneti se zanemaruju. Ostali su samo sabahski sunneti u većini dana!

Nema redovnog virda iz Kur’ana, niti se nafila posti i noćni namaz obavlja!

Dobrovoljni prilog obustavljaju desetine šejtana. Nastupi nedoumica, kalkulisanje, oprez… I ako na kraju izađe iz džepa, to bude sasvim bijedno, uz obećanje samom sebi da će sljedeći put biti više, kada se određeni uslovi ispune i ne bude nekih prepreka za to!

Prođu dva, tri dana, možda i cijela sedmica, a da se ne nađe vremena za korisno čitanje!

Završi se druženje, svi se raziđu do guše siti, punim ustima se smijali, vjerovatno se najeli mrtvog mesa tog i tog, detaljno razmijenili podatke o robama i autima, a nisu spomenuli ni jedan ajet i hadis, niti bilo kakvu (ahiretski) korisnu informaciju, niti čak proučili dovu na kraju sijela!

Škrtost u sunnetima, rasipanje u dozvoljenom, a tolerantnost u zabranjenom!

Duha i noćni namaz jedanput u sedmici!

Ranjenje na džumu i ostale namaze gotovo da je u potpunosti iščezlo!

Luksuz u hrani, odjeći i autima, a sve bez istinske zahvale!

Muzika, vijesti, “dokumentarni i naučni programi” uz veliki ekran – uobičajena stvar!

Navijanje za Barcelonu ili Real?!

Potpuno smo zapostavili ljubav i odricanje u ime Allaha!

Može li takva osoba imati utjecaja na sredinu, ili na svoju porodicu, ili čak na samog sebe?!

Hoće li takav mijenjati druge, ili će se on sam (po potrebi) mjenjati? Hoće li biti proizvođač ili potrošač?!

Neka svako od nas preispita svoje stanje!

Povjerenje običnih ljudi u pojedinu ulemu poljuljano je nakon što su ih vidjeli u zadnjim safovima kako naklanjavaju propuštene rekate, ili ih nikako u džematu nema!

Gospodaru naš, zaista smo mi griješnici, pa nam oprosti!