Kada bi srca muslimana donosila bajramske tekbire, kao što ih izgovaraju njihovi jezici, ponovo bi promijenili tokove historije.
Kada bi se muslimani okupili oko svojih prava kao što se okupe oko Kabe, niko se ne bi usudio napasti ih.
Kada bi svi zajedno stali u saff za jednim vođom, kao što to čine u namazu, niko im ne bi mogao stati na njihovom putu.
Kada bi se rukovale njihove duše kao što se rukuju njihove ruke, potpuno bi iskorijenili razloge razdora i nesloge među njima.
Kada bi se smješile njihove duše kao što se smiješe njihove usne, bili bi najsrećniji narod pod nebeskim svodom.
Kada bi žrtvovali svoj ego kao što žrtvuju svoje kurbane, svaki njihov dan bio bi bajram.
Kada bi željeli drugom ono što žele sebi, posijali bi ljubav i iskorijenili mržnju i netrpeljivost.
Kad bi se okitili najljepšim ahlakom kao što oblače najljepšu odjeću, bili bi najljepši narod na zemaljskoj kugli.
Kada bi svoje imetke , drage volje, čistili zekatom, ne bi ostao nijedan siromah na Zemlji.
Ovo je apel za razmišljanje, a zatim za promjenu, jer nama ne priliči nego da budemo onakvi kako to Allah, dž.š., od nas traži:
“Vi ste bili najbolji ummet koji se na Zemlji pojavio…”
Poboljšajmo sami sebe kako bi Allah, dž.š., promijenio naše stanje: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe.”