Prilog etici neslaganja II

Ibrahim En-Neh’a’i, r.a., bio je razrook, a njegov učenik Sulejman b. Mehran slabovidan. Ibnu el-Dževzi u svome djelu El-Muntezam prenosi da su jedne prilike njih dvojica išli jednom ulicom u Kufi prema džamiji. U jednom momentu imam En-Neh’a’i reče svom saputniku: “O Sulejmane, ja predlažem da ti odeš jednim, a ja drugim putem. Ukoliko nas dvojica zajedno prođemo pored onog svijeta, bojim se da će nas ismijavati govoreći: ‘Razrook vodi slijepoga?!’ Pa će nas ogovoriti i tako zaraditi grijeh.” Njegov učenik Sulejman odgovara: “O Ebu Imrane, šta nam smeta da mi budemo nagrađeni a oni griješni?”

Ibrahim mu tada reče: “Subhanallah! Naprotiv, daleko je bolje da i mi i oni ostanemo bez grijeha, nego da mi budemo nagrađeni, a oni griješni!”

To su srca koja su istinski shvatila i prihvatila riječi Poslanika, s.a.v.s.: …sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.