Muhammed Kutb

TEMELJI  IMANA U SVJETLU SUVREMENOG DOBA

I – VJEROVANJE U ALLAHA

Istine islama su vječne i one se ne mijenjaju od kako su objavljene Poslaniku, s.a.v.s., pa sve do Sudnjeg dana. Njihov izvor je Allahova, dž.š., objavljena Knjiga i praksa Poslanika, s.a.v.s. Međutim, ulema muslimana svake generacije pojašnjava i komentariše te istine shodno stanju i prilikama u kojima se nalazi svaka generacija. Ulema uvažava novonastale situacije, upozorava na odstupanja i iskrivljenja koja su se desila u razumijevanju ili prakticiranju ovih istina, kako bi ostale kristalno jasne i potpuno ispravne u svakoj generaciji, bez ikakvih natruha i nepravilnosti.

Naša generacija potrebnija je spoznaje ovih istina od svih dosadašnjih generacija, zato što se islam danas našao u velikom gurbetu (postao nepoznanica) u srcima njegovih sljedbenika. Ovaj serijal ima za cilj da pojasni glavne temelje imana u svjetlu suvremenog doba i da ih na najefikasniji način približi čovjeku današnjice. I u ovom nastavku govori se o prvom temelju imana, tj. o vjerovanju u Allaha, dž.š.

2 – Pripisivanje djeteta Svevišnjem Allahu:

“On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja…” svaka biljka treba vodu i ništa iz zemlje ne izlazi bez navodnjavanja.

Zatim se u kontekstu detaljno razlaže spomenuta činjenica:

“…i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti.”

Svakovrsno bilje niče nježno i zeleno, u svom početku veoma slično, zatim postepeno raste i iz njega izlaze različiti plodovi: žito, hurme, grožđe, masline, šipci…, raznih oblika, boja i ukusa, pa čak i više od toga, svaka od tih vrsta ima više sličnih i potpuno različitih plodova.

Kada čovjek u mašti sebi dočara ovaj prekrasni prizor pun raznog bilja, njegova osjećanja se bude i on nastoji da što duže uživa u tom prelijepom prizoru.

Kur’anski kontekst zaista poziva u nešto takvo!

Na ovom mjestu kur’anski kontekst čovjeka ne poziva da okusi spomenuto voće. Tek na drugom mjestu Kur’an poziva čovjeka da uživa jedući spomenuto voće:

“On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, – jedite plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.”[1]

U spomenutom kontekstu Kur’an ne poziva čovjeka da jede voće koje zrije, nego: “Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru.” Posmatrajte ovu zadivljujuću ljepotu koju je dao Mudri Tvorac. Napunite svoje osjećaje i svoje biće ovom ljepotom, a zatim razmislite. Šta otkrivate u ovom predivnom prizoru? “To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.” Svako ko taj prizor dobro promotri i o njemu razmisli nalazi nepobitne dokaze koji ga vode vjerovanju u Allaha.

Upravo u ovom trenutku, trenutku potpune aktiviranosti ljudske svijesti Kur’an izlaže zabludu nevjernika koja, nakon svega, izgleda tako isprazna i besmislena da je nemoguće da je čovjekov razum prihvati.

“Nevjernici smatraju džinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio.” Džinni su Allahova stvorenja, ali i pored toga mušrici ih smatraju Allahu ravnim!

“…i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri.” Oni su izmislili sinove i kćeri koje pripisuju Allahu, bez ikakva dokaza. Kakvo je to znanje koje rezultira ovakvim glupostima? “Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!”

“On je stvoritelj nebesa i Zemlje!” Koji je sve to stvorio bez prethodng urneka. “Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.”

Kur’an ih pobija njihovom logikom: Kako da On ima dijete a nema supruge? Oni su, jednostavno,  zaboravili da Mu izmisle suprugu koja bi Mu rodila te sinove i kćeri!

Zatim, oni sami priznaju da je Allah tvorac svega što postoji, pa zašto da On sebi uzima sinove i kćeri? Kakva je Njegova potreba za djecom, kada On, ako nešto hoće, samo kaže budi i ono biva? On je tvorac svega što se na Nebesima i na Zemlji nalazi. “…i samo On sve zna.”

Zatim dolazi posljednja opaska, nakon iznošenja dokaza u stvaranju i demanta zablude zalutalih, koja predstavlja svojevrstan trijumf:

“To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!” To vam je Tvorac čije ste znakove stvaranja vidjeli. On je vaš Gospodar pored kojeg drugog gospodara nema. Zato samo njega obožavajte iskreno mu ispovijedajući svoju vjeru. Nemojte Njemu nikoga ravnim smatrati, nikakvo dijete, niti bilo kakva božanstva.

On upravlja svime što postoji: “On nad svim bdi!” “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.” Do Njega pogledi na dunjaluku ne mogu doprijeti, a on sve poglede sa Svoje visine vidi. On zna sve o Svojim stvorenjima, čak i ono što oni misle i osjećaju, bilo da se radi o vjernicima ili o onima koji su u dubokoj zabludi.

“Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, – ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.”[2]

3 – NIJEKANJE PROŽIVLJENJA

Jedna od najvećih zabluda predislamskih Arapa bilo je vjerovanje da Allah, dž.š., nije u stanju proživjeti umrle, nakon što umru i prašina postanu. Oni su toliko daleko otišli da su se čudili Poslaniku, s.a.v.s., kada im je govorio o proživljenju, te je to i u Kur’anu zabilježeno: “…dok oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?”[3]

Kur’an takvima objašnjava da je Allahova, dž.š., moć sveobuhvatna i da je ništa, na nebesima niti zemlji, ne može ograničiti, te da je Onaj koji je stvorio stvorenja prvi puta iz ničega u stanju da ih ponovo stvori. Zatim, Kur’an takvima ukazuje na primjere proživljenja u njihovom svakodnevnom okruženju iz kojih se jasno vidi proces izvođenja živog iz mrtvog. Onaj koji je u stanju da iz mrtvog izvede živo, sigurno je u stanju da, kada god hoće, proživi umrle i vrati ih u život:

“Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog, oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: “To je čudna stvar: zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!” Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve čuva. Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su. A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća. Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje. Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.”[4]

Ova ajeta govore o raznim aspektima Allahove, dž.š., nadnaravne moći koja sve stvara i mrtve oživljava. Nakon ovih činjenica nijekanje proživljenja postaje izlišnom i potpuno nerazumno, te može poteći samo od onoga koji nije razuman.

Prvi ajet počinje spominjanjem Kur’ana – Objave od Allaha Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., – koji poziva na Pravi put, ali nevjernici, zbog čije upute Kur’an i jeste objavljen, izražavju svoje čuđenje činjenicom da im je došao opominjač koji im govori o proživljenju, pa kažu: “To je čudno!” Oni se čude zato što ne vjeruju da ih Allah može proživjeti nakon što prašina postanu: “Zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!”

Zatim Kur’an potvrđuje činjenicu da Sveznajući Allah zna svakog od njih ko umre i da se od tog znanja ništa ne gubi, te da kod Allaha postoji knjiga u kojoj je sve zapisano. To je odgovor na njihovu tvrdnju da kada umru i u prašinu se pretvore nestaje svki trag o njima. Oni misle ako se taj trag gubi kada su oni sami u pitanju, da se, isto tako, gubi i kod Allaha i da Allah nije u stanju da ga otkrije, a pogotovo da čovjeka ponovo oživi.

U kontekstu im se, zatim, skreće pažnja na znakove u stvaranju iznad i oko njih. Ogromni nebeski svod iznad njih, te nepregledno prostranstvo zemlje sa brdima i usjevima ispred njih…

Kur’an, zatim, nabraja dokaze Allahove moći koja je u stanju iznova stvoriti i oživjeti. Voda koju Allah spušta s neba na zemlji uzrokuje nastajanje voćnjaka i plantaža koje daju korisne plodove za čovjeka. Kišom Allah, dž.š., oživljava suhu zamrlu zemlju. Isto tako, Allah će proživjeti mrtve. On će ih izvesti iz zemlje kao što iz nje izvodi bilje i drveće. Proces oživljavanja je isti u oba slučaja. Onaj ko je u stanju učiniti prvo učinit će i drugo. Međutim, ljudi koji ne vide dalje od nosa nisu u stanju da shvate tu činjenicu, te prihvataju prvi slučaj a drugi, koji je isti, odbacuju.

Dalje se pojašnjava da oni nisu jedini koji niječu proživljenje. Prije njih su mnoga džahilijjetska društva to činila. To je činio narod Nuhov, vlasnici Ressa, Semud, Ad, faraon, Lutov i Šuajbov narod, te Tubba narod. Zatim upućuje upozorenje Arapima: Svi spomenuti narodi su nijekali proživljenje pa ih je Allah uništio i izvršio svoje prijetnje prema njima, pa ako oni nastave sa nijekanjem i njih će, sigurno, od Allaha snaći isto ono što su doživjeli spomenuti narodi.

Kontekst se završava ukorom koji upućuje na nepobitnu činjenicu: “Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali?” Allah je, još davno, stvorio cijeli kosmos, a oni ga evo sada vide u potpunom skladu pred sobom, što jasno upućuje na veličinu Tvorca i Njegovu moć, pa kako, onda, mogu da sumnjaju u Njegovu moć proživljenja?!

“Elif-lam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga stati. On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove: “Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?” Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima biće sindžiri i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.”[5]

“…i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući; i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.”[6]

UČVRŠĆIVANJE IMANA

Kur’an se ne zadovoljava samo pojašnjenjem ispravnog vjerovanja i pobijanjem svih vidova njihovog iskrivljavanja u džahilijjetskoj sredini, nego ide dalje i pojašnjava kako da se to ispravno vjerovanje u Jednog i Jedinog Allaha, dž.š., kome niko nije ravan i ništa nije slično, učvrsti. Najefikasniji kur’anski metod učvrćivanja imana jeste opominjanje (savjetovanje): “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Ez-Zarijat, 55)

SREDSTVA UČVRŠĆIVANJA IMANA U LJUDSKOJ NARAVI

1. Stalno podsjećanje na Allahovu, dž.š., veličinu koja je nemjerljiva i na njenu manifestaciju putem raznih pojava u čovjeku  i prirodi, kako bi se ljudsko srce smekšalo i potpuno predalo Allahu, dž.š.

2. Stalno podsjećanje na činjenicu da je Allah, dž.š., neprestano sa čovjekom, da ga vidi i prati svaki njegov korak. Zatim da će ga na Sudnjem danu nagraditi ili kazniti shodno tim djelima. Na takav način bogobojaznost postaje satavnim dijelom čovjekovih osjećanja i stalna crtica u njegovoj svijesti.

3. Kur’an upućuje ljudsko srce na stalno sjećanje i spominjanje Allaha, dž.š., u dobru i u poteškoćama. Ukoliko mu je dobro, on se Allahu zahvaljuje na blagodatima, a ukoliko mu je loše, on Ga se sjeća da bi lakše podnio tegobu i nada se Njegovoj pomoći u prevazilaženju postojećeg stanja.

4. Kur’an navodi kazivanja koja učvršćuju iman, kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim iskrenim sljedbenicima koji su se strpili na nedaćama i dočekali Allahovu, dž.š., pomoć. Zatim, kazivanja o nevjernicima koji su uporno poricali istinu sve dok ih Allah, dž.š., nije uništio.

5. Kur’an, takođe, ističe lijepe osobine koje treba da krase vjernike i nagrade koje ih za to čekaju, kao i odbojne prizore nevjernika i njihovih osobina, i šta ih čeka na Sudnejm danu.

Kur’an stalno ponavlja ova značenja kako bi se ona urezala u čovjekovo pamćenje i kako bi svijest o Allahovoj prisutnosti bila stalno aktivna u čovjekovom srcu. Na takav način čovjek ne bi došao u situaciju da zaboravi na Allaha, njegova bi osjećanja bila ispravna i njegovo ponašanje pravilno. On bi postao iskren Allahov rob i Njemu blizak i na ovom i na budućem svijetu. Allah bi mu podario smirenost i sreću na ovom svijetu a na budućem Svoj Džennet i zadovoljstvo.

Nevest ćemo samo nekoliko primjera u vezi s tim iz Kurana časnog, kao što je i bila naša dosadašnja praksa u ovoj knjizi:

1 – Stalno podsjećanje na Allahovu dž.š. veličinu znakove Njegove moći u svemiru i samom čovjeku:

U prethodnim poglavljima spomenuli smo pojedine primjere Allahove dž.š. moći iz Kur’ana. Svi ti primjeri govore o Allahovoj, dž.š., neograničenoj moći. Pojasnili smo da Kur’an spominje znakove Allahove, dž.š., moći u svemiru kada se obraća ljudskoj svijesti i čovjekovom razumu i kada odgovara na sumnje nevjernika o pitanju širka, negiranju proživljenja, nijekanju postojanja Allaha, dž.š., ako postoji na Zemlji neko ko niječe Allahovo, dž.š., postojanje!

Prethodni citati dovoljni su u pojašnjenju činjenice da Kur’an ističe te znakove prilikom pojašnjavanja istinskog vjerovanja i njenog učvršćivanja u ljudskoj naravi.

Međutim, mnoštvo spomenutih primjera u Kur’anu čini da se ne zadovoljimo iznesenim primjerima, iako su oni brojni, nego da iznesemo nove o kojima možeš sam razmišljati na osnovu prethodnih komentara. Veoma je bitno da znamo da Kur’an te primjere ne navodi kako bi to bile samo informacije koje se pohranjuju u ljudski razum i da se na taj način sve završava. Naprotiv, cilj konstantnog kur’anskog spominjanja tih dokaza u svemiru i ljudima je da te činjenice stalno utječu na ljudsko srce, a ne da se taj utjecaj svede samo na trenutno razmišljanje. Taj utjecaj treba da se smjesti u ljudskom srcu i ostane u njemu kako bi se iman u Allaha pretvorio u jaku crtu njegovog bića koja će se direktno odražavati na njegovo ponašanje.

Šta vrijedi moja spoznaja da je Allah stvorio nebesa i zemlju i da u svemu što je na njima postoje nepobitni dokazi Njegove moći, ako se moje srce, poslije toga, okrene od spominjanja Allaha i pokornosti Njemu u svemu što je naredio i zabranio?!

Kakva je vrijednost moje spoznaje da je Allah jedan i da nema sudruga, te da je On Svojom moći stvorio svemir i u njemu načinio sve te fenomene, ako se zatim uopće ne pitam, kada neki posao uradim, da li je tim djelom Allah, dž.š., zadovoljan ili nije?!

Naravno, takva spoznaja nema nikakvu vrijednost!

Arapi su u vremenu džahilijjeta znali da je Allah stvorio nebesa i zemlju i da je i njih stvorio. To je i Kur’an zabilježio: “A da ih upitaš: ‘Ko je stvorio nebesa i Zemlju?’ – sigurno bi rekli: “Allah!”[7] “A ako ih zapitaš ko je njih stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?”[8] Međutim, oni i pored tog znanja nisu istinski obožavali Allaha. Oni su, pored Njega, druge bogove obožavali i radili suprotno onome što je On naredio. Zato im njihovo znanje uopće nije koristilo, njih Allah, dž.š., naziva džahilijjinima i kaže da ne znaju.

Allah, dž.š., od Svojih robova hoće da oni znaju Njegovu veličinu i moć kako bi Ga istinski obožavali i Njemu bili pokorni u svojim svakodnevnim postupcima. Zato ih neprestano podsjeća na Svoje znakove u svemiru, na Zemlji i u njima samima, kako bi njihova srca omekšala i u njima se iman nastanio, iman koji će oni pretočiti u stvarnost.

a)                       Znakovi stvaranja i stalne inovacije na nebesima i Zemlji:

“Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru, – da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni? Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju! I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut. Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.”[9]

“A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.”[10]

“Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara,     zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti. Allah vam je Zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim.”[11]

“Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima, i vas kao parove stvorili, i san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili, i iznad vas sedam silnih sazidali, i svetiljku plamteću postavili? Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje, i bašče guste.”[12]

“Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.”[13]

“Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene, i nebo – kako je uzdignuto,     i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je prostrta?!”[14]

b)                      Znakovi Allahove, dž.š., neograničene moći u samim ljudima:

“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.”[15]

“On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.”[16]

“To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne, – i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!”[17]

“Reci: “Ovo je vijest velika, a vi od nje glave okrećete. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali – meni se objavljuje samo da jasno opominjem” – i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače.”[18]

“On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?”[19]

“Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi.”[20]

(Nastavit će se inša-Allah)

S arapskog preveo:

Dr. Zuhdija Adilović



[1] El-En’am, 141.

[2] Merjem, 88-95.

[3] Sebe’, 7-8.

[4] Kaf, 1-15.

[5] Er-Ra’d, 1-5.

[6] Jasin, 78-83.

[7] Lukman, 25.

[8] Ez-Zuhruf, 87.

[9] Jasin, 33-40.

[10] El-Hidžr, 19-22.

[11] Nuh, 15-20.

[12] En-Nebe, 6-16.

[13] Abese, 24-32.

[14] El-Gašija, 17-20.

[15] En-Nahl, 78.

[16] El-Furkan, 54.

[17] Es-Sedžde, 6-9.

[18] Sad, 67-71.

[19] Ez-Zumer, 6.

[20] Et-Tarik, 5-7.