Da li ateista može biti moralan?!

Danas kada se ateizam toliko forsira i nameće kao jedina prihvatljiva orijentacija koja će “čovjeku” savremenog doba omogućiti da bude tolerantan prema drugima i drugačijima, sve češće se postavlja pitanje: Da li ateista može biti moralan? Drugo je pitanje: Da li ima morala bez vjere? Ali moj odgovor na prvo pitanje je pozitivan. Da, ateista može biti moralan. Zašto? Zato što je Svevišnji Gospodar Allah, dž.š., Stvorio čovjeka i u njegov narav Ugradio podjednaku potrebu za dobrim i zlim. Zato svaki čovjek ima potrebu da bude dobar, da čini dobro, a moral je dobro. Zato i ateista ima urođenu potrebu kojom ga je Allah Obdario da bude dobar i kada uradi dobro osjeća zadovoljstvo.

 

Kuda idu Bošnjaci i ko ih može izvesti na Pravi put?

Bošnjaci se danas nalaze na velikom razmeđu. Kolona brzo prolazi, a oni prije nego što krenu, moraju odgovoriti na nekoliko suštinskih pitanja:

Kako biti ravnopravan član globalne svjetske zajednice, a ujedno sačuvati svoj, nažalost, već uveliko poljuljani, identitet? Kako uvažiti i usvojiti sve pozitivne tokove modernosti, a ne odreći se sebe i svoga? Kako egzistirati na Zapadu, a svojim bićem pripadati Istoku?

Međutim, Bošnjaci su danas u povoljnijoj situaciji nego ikada prije, u svojoj (novijoj) historiji, oni mogu realno sagledati prošlost, kvalitetno analizirati sadašnjost i napraviti efikasan strateški plan za budućnost.

Prvi korak na tom dugotrajnom putu jeste definiranje bošnjačkog identiteta, koji je prilično izgubljen. To je velik i težak zadatak na kome bi trebalo organizirano, timski i  strateški raditi.

Jedno od bitnih pitanja u definiranju bošnjačkog identita je pitanje odnosa prema tradiciji. Kako čovjek može ostati vjeran i privržen tradiciji kada znamo da je osnovna karakteristika modernog doba otpor svemu što je tradicionalno?

Izučavanje biografije istaknutih Bošnjaka u našoj historiji sigurno će nam pomoći da se pravilno postavimo prema ogromnim izazovima vremena u kojem živimo. Jedna od najznačajnijih ličnosti u tom pogledu jeste Hasan Kafi Pruščak, koji je živio i djelovao hiljadu godina nakon Hidžre Poslanika, s.a.v.s., (1544-1615).

Djelo Hasana Kafije Pruščaka može poslužiti kao primjer istinskog alima praktičara, koji je svojim (pisanim) djelima, ali ponajprije svojim ličnim primjerom, imao veliki utjecaj na sredinu u kojoj je živio. Spojiti znanje sa praksom jeste najveća snaga jednog alima, i rezultati njegovog angažmana sigurno neće izostati. Samo na taj način današnja ulema može povratiti, već davno izgubljeni, autoritet kod naroda i zadobiti istinske predispozicije da postanu stvarne vođe ummeta – vođe koje će ga, uz Allahovu pomoć, izvesti iz tmina u kojima se trenutno nalazi.

Poseban značaj Pruščak daje odgoju i obrazovanju budućih kadrova koji će biti temelj i glavni oslonac obnove i razvoja, a temeljna znanost, na osnovu Kafijinog mišljenja je akaid. Na akaidu počivaju sve ostale znanosti i od njega zavisi orijentacija čovjeka u životu.

Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti u istinskom akaidu ehlissuneta vel-džema’ata! Amin!

 

Insan (čovjek) u Kur’anu

Riječ insan u Kur’anu spominje se 58 puta. Veoma je interesantno da se u svakom ajetu spominje u negativnom kontekstu. Evo nekoliko primjera:

“Čovjek je stvoren od žurbe…” (El.Enbija’, 37) ;

“Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan.” (Abese, 17) ;

“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti.” (Et-Tin, 4-5)

Zanimalo me je zašto Kur’an čovjeka, kao najodabranije Allahovo stvorenje, uvijek spominje u negativnom kontekstu. Znamo da je Kur’an dao najbolju i jedinu ispravnu definiciju čovjeka, jer Svevišnji Gospodar Stvorio je čovjeka i najbolje ga Poznaje. Je li moguće da je čovjek, ipak, negativno biće?

Nakon dužeg istraživanja, došao sam do zaključka da se insan (čovjek) u Kur’anu spominje u pozitivnom kontekstu samo kao abdullah (Allahov rob):

“Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnoga u Hram daleki…” (El-Isra’, 1) ;

“I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.” (El-Kehf, 65) ;

“Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau.” (Merjem, 2)

Ovo nam jasno ukazuje na činjenicu da samo onaj čovjek koji je spoznao svoga istinskog Gospodara i postigao stepen ubudijjeta – obožavanja samo Njega, može biti pozitivan i koristan, kako sebi, tako svojoj porodici i široj društvenoj zajednici.  Činjenica je da je takvih danas malo, ali i to je u Kur’anu precizirano: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Yusuf, 103) Većina ljudi nisu na tom nivou i zato se neinsanski (neljudski) ponašaju. Sve počasti i anomalije koje haraju savremenim društvom jesu posljedica upravo te činjenice. Čovjek bez Boga jeste pravi negativac. Sve što čovjek radi bez imena Božijeg jeste štetno. A danas je nauka, ekonomija, sport, umjetnost i svaki drugi segment života bez Boga. Kao rezultat toga imamo ovu razvrat svuda oko nas koja se, nažalost, promoviše kao vrlina.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini Njegovim iskrenim robovima kako bi bili od koristi sebi i drugima. Amin!

 

Na bolji svijet preselio uvaženi profesor Muhammed Kutb

Inna lillahi ve inna ilejhi radži’uun! Neka se Svevišnji Allah smiluje velikanu našeg ummeta Muhammedu Kutbu, bratu šehida Sejjida Kutba.

Muhammed Kutb, r.a., bio je poznat po svojim predavanjima koja je držao diljem islamskog svijeta. Čest predavač bio je i u Turskoj. Jedan od njegovih slušalaca, tadašnjih studenata, u Turskoj redovno je bio i Redžeb Tajjib Ardogan. Profesor je posljednjih godina svog života bio nastanjen u Mekki. U međuvremenu Ardogan je postao premijer Turske. Za vrijeme zvanične posjete Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Ardogan je došao u Mekku da obavi umru. Nakon obavljene umre trebao je krenuti sa povorkom policijskih auta i zvaničnika prema aerodromu u Džiddi. Međutim, on je telefonskim pozivom saznao za broj profesora Muhammeda Kutba, nazvao njegovu kuću, saznao adresu i odlučio da ga posjeti. Zatražio je od pratnje da se usmjere ka Aziziji na određenu adresu. Upitali su ga zašto i kazali mu da nisu spremni na tako nešto jer nije u protokolu. On je bio uporan i kazao im kako će on otići običnim autom i bez pratnje. Oni su to odbili u uputili se na naznačenu adresu, te ušli u kuću da provjere bezbjedonosnu situaciju. Nisu znali o čemu se radi. Tamo su zatekli starca na invalidskim kolicima. Ardogan je došao do njega, poljubio ga u čelo i sjeo pred njim tražeći od njega da mu čini dovu. Zatim ga je pozvao da dođe u Tursku i da ostane živjeti u Turskoj. Profesor se zahvalio i kazao kako ne želi da napusti blizinu Kabe. Ardogan se na kraju izvinuo što mora krenuti, jer je putnik, a inače bi duže ostao kod svoga profesora. Profesor je krenuo da ga isprati do vrata, a Ardogan to odbio. Tako je Ardogan ispraćen dovama svoga profesora, a svi ostali začuđeni uvažavanjem uleme od strane Redžeba, napustio Mekku.

Ovo je istinit događaj kojeg je prenio sin Muhammeda Kutba, r.a.

Istinski rastanak

Mi ne možemo promijeniti prošlost, niti zacrtati budućnost.
Zašto se, onda, trošimo onim što nismo u stanju promijeniti?!
Život je kratak, a ciljeva je puno….
Zato, gledaj u oblake, a ne u prašinu!
Ako ti svi putevi postanu pretijesni, obrati se Onome Koji Poznaje sve tajne i reci: “Hvala Allahu na svemu!”
Titanic su napravili najveći stručnjaci brodogradnje, a Nuhova lađa sagrađena je bez iskustva. Prva je potonula, a druga je spasila čovječanstvo.
Uspjeh dolazi od Uzvišenog Allaha.

Mi nismo autohtoni stanovnici planete Zemlje, mi pripadamo džennetu u kome je naš praotac Adem bio na početku. Mi smo na Zemlju sišli privremeno, samo da odradimo jedan kratki ispit i da se brzo vratimo.

Zato pokušaj da uradiš sve što je u tvojoj moći da se pridružiš dobrima koji će se vratiti u našu lijepu i prostranu postojbinu i nemoj gubiti vrijeme na ovoj malenoj planeti.
Rastanak ne čini putovanje, niti nestanak voljenog, čak ni smrt, jer tamo ćemo se sastati…
Rastanak je ako jedan od nas bude u džennetu, a drugi u vatri.
Milošću Svevišnjeg molim da i ja i ti budemo stanovnici dženneta! Amin!

Aid el-Karni