Dani se pojavljuju bez nečega novog. Završi se jedna sedmica da bi započela sljedeća. Posao, djeca, škole, domaća zadaća, a zatim spavanje. Sedmicu završimo sa posjetom rodbini da bi se ponovo vratili uobičajnoj rutini.

Serijal dana koji predstavljaju naše godine i naš život. Svi mi, bez sumnje, osjećamo dosadu! Međutim, zar ne bismo trebali osjetiti žalost za danima koji prolaze? Mi smo zaista svjesni da su ti dani dio našeg života, a koji se nikada neće vratiti! Zato se obaveži virdom iz Kur’ana i nipošto ga ne izostavljaj, ma šta se desilo. Obaveži se da svakog dana proučiš toliko puta – subhanallah, estagfirullah, la ilahe illallah, te da doneseš toliko salavata na Poslanika, s.a.v.s., i proučiš dovu za sebe, svoje roditelje, svoju djecu i prijatelje. Kada prođe dan sa svojom uobičajnom rutinom, ti se sjetiš svog učenja Kur’ana, zikra i dova, svjestan da su to djela koja si pipremio za onaj svijet, te se zbog toga obraduješ i shvatiš da si u tom danu nešto korisno uradio, nešto što će ti zaista biti od koristi, a ne na štetu kod Allaha na Sudnjem danu.

Sjeti se da se stanovnici džehennema neće nizašta kajati kao za vrijeme koje ih je prošlo bez sjećanja na Allaha.

Molim Allah, dž.š., da oprosti meni, roditeljima mojim, i svim mu’minima i mu’minkama, živim i umrlim, koji su živjeli u istinskom tevhidu i s njim u srcu preselili. Amin!