Ko su pobjednici u mjesecu ramazanu?

“Onaj ko se spasi vatre i uđe u džennet, on je pobjednik.

Mjesec ramazan je mjesec Kur’ana, mjesec milosti, mjesec oprosta, mjesec ibadeta, mjesec pokornosti, mjesec udjeljivanja, mjesec pomirenja sa Allahom, mjesec vladanja sobom i svojim postupcima…

Ukratko, mjesec ramazan je intenzivni kurs življenja u pokornosti Allahu, koji ima za cilj da pomoću njega napravimo iskorak ka boljem, da napravimo promjenu na bolje, prije svega u našem odnosu prema Allahu, dž.š.

U ramazanu mora doći do promjene, do kvalitativnog preokreta kod svakog muslimana:

od činjenja grijeha do pokornosti,

od pokornosti do bogobojaznosti,

od bogobojaznosti do natjecanja u dobru.

Musliman koji griješi, u ramazanu se kloni grijeha i posti pokušavajući se promijeniti i biti pokoran Allahu.

Musliman koji je pokoran Allahu u ramazanu svojoj pokornosti udahnjuje dušu, te je unapređuje u stepen pobožnosti, tako što će sve svoje postupke pokušati uskladiti sa islamskim propisima iz bogobojaznosti.

Musliman koji je već bogobojazan i živi islamskim stilom života će u ramazanu nastojati da pređe u sljedeću fazu, a ta je natjecanje u dobru, nastojat će da što više dobra u mubarek ramazanu učini, svjestan veličine ovog mjeseca. To su oni koji su osjetili istinsku slast imana i uživaju u natjecanju u dobrim djelima.

Tako musliman u mjesecu ramazanu svake godine pravi taj iskorak ka boljem sve dok ne dostigne maksimum, a to je Allahovo zadovoljstvo.

Ukoliko nismo postigli taj iskorak ka boljem, onda nismo uspjeli iskoristiti mubarek mjesec ramazan, nismo obavili svoju zadaću u njemu.

Kur’an svrstava vjernike u tri kategorije:

1 – Oni koji sami sebi nepravdu čine (zalimun li nefsihi);

2 – Oni koji obavljaju svoje dužnosti (muktesid);

3 – Oni koji se natječu u dobru (sabikun bilhajrat).

– Onaj koji sam sebi nepravdu čini, po Kur’anu, je onaj koji čini grijehe, ne susteže se od njih: ne (rijetko) klanja, ne ispunjava obećanja, uzima kamatu, mito… Onaj koji ne ulaže trud u nastojanju da svoj život uredi po islamskim propisima.

– Onaj koji nastoji da obavi svoje dužnosti (da ih se riješi), je musliman koji izvršava islamske obaveze zato što je svjestan svojih dužnosti prema Gospodaru, obavlja islamske propise bojeći se Allahove kazne na ovom svijetu i nadajući se Njegovoj nagradi na budućem.

– Onaj koji se natječe u dobru je musliman koji je osjetio istinsku slast imana i koji uživa u natjecanju u dobrim djelima, svjestan prolaznosti i bezvrijednosti ovog svijeta u odnosu na onaj neprolazni vječni.

Ove tri kategorije vjernika se jasno prepoznavaju i u toku mjeseca ramazana.

Nije isti onaj koji za vrijeme mubarek ramazana nastoji da svaki vakat klanja u džematu i trudi se da ne izostavi nijedan sunnet, bio pritvrđeni ili nepritvrđeni i onaj koji klanja u kući.

Nije isti onaj koji radi na poslu i nađe načina da ga ne prođe namaz, bez obzira na uslove rada, pa makar samo farz, ali za vrijeme mjeseca ramazana se potrudi da i sunnete klanja, pa mu to Allah olakša i onaj koji se pravda kako na poslu nema uslove za namaz te zbog toga ne klanja.

Nije isti onaj koji nastoji da za mjesec ramazan prouči cijeli Kur’an, hatmu,  pa i više i onaj koji kaže dovoljno je nekoliko stranica. Nije isti onaj koji redovno prati mukabelu u džamiji svjestan vrjednosti ibadeta u džematu, te i svoju djecu povede na mukabelu i onaj koji kaže mogu to ja i u kući.

Nije isti onaj koji kada obračunava zekat nastoji da da što manje i onaj koji svjesno obračunava više svjestan nagrade u mjesecu ramazanu.

Nije isti onaj koji hrli na ders za kojeg je čuo kako bi ojačao svoj iman, saznao nešto više i onaj koji kaže: Ima dersova na YouTube-u koliko hoćeš!

Nije isti onaj… I onaj …

Vidio sam stare insane, bolesne i iznemogle, koji ne mogu postiti i plaču zbog toga,  a vidio sam mlađe i zdravije koji tragaju za opravdanjem da ne poste. Vidio sam i one koji imaju obaveznu terapiju pa traže ljekara muslimana koji razumije šta je ramazan, da im da olakšicu da terapiju prilagode postu, pa ima Allah olakša i uspiju u tome.

Svrha mubarek mjeseca ramazana je da se u njemu promijenimo i postanemo bolji, prije svega bolji u odnosu prema Allahu, jer ćemo tek tada biti bolji u svemu, što  i jeste krajnji cilj svih ibadeta.

Poslanik islama kaže: “Kod koga se nađu 4 stvari zajedno ući u dženet: post, sadaka, posjeta bolesniku i dženaza i njen ispraćaj.” Zar je nemoguće da u ovom mubarek mjesecu u jednom danu uradimo sve ovo kako bi zaradili džennet? Svakako da je moguće za one koji uživaju da se natječu u dobru.

Ibnu Abbas je upitao Poslanika, s.a.v.s., koji je čovjek najdraži Allahu, pa je odgovorio: “Najdraži Allahu je čovjek koji je ljudima najviše od koristi, a Allahu najdraže djelo jeste radost koju prirediš jednom muslimanu: otkloniš od njega nedaću, podmiriš njegov dug, ili odagnaš od njega glad… A da budem uz brata muslimana u nekoj njegovoj potrebi, draže mi je nego li da mjesec dana boravim u itikafu u ovoj džamiji.” (tj. Poslanikovoj džamiji u Medini).

Braćo i sestre, što smo bolji prema Allahu to smo bolji i korisniji prema drugima!

Jedan poznanik je krenuo kod svog rođaka koji obavlja visoku državnu funkciju, pa mi reče: Idem kod tog i tog – treba li ti šta? A ja mu odgovorih: Ja idem kod Allaha, treba li tebi šta?!

Molim Svevišnjeg Gospodara da primi naš post, naše ibadete i ostala dobra djela u ovom mubarek mjesecu, da nam da snage da napravimo iskorak ka boljem i da budemo od onih koji se natječu u dobru.

Amin!

Kako su prve generacije muslimana provodile vrijeme ramazana?

Naši časni prvaci su za ramazan imali veoma interesantan odnos prema Kur’anu. Međutim, kada se sazna razlog zašto, onda i prestaje čuđenje.

Prve generacije muslimana su u ramazanu imali sasvim drugačije halove u odnosu na one u ostalim mjesecima. Malik b. Enes, r.a., koji nikada nije prekidao svoj ders u džamiji Poslanika, s.a.v.s., kada nastupi ramazan on bi to uradio. U ramazanu bi se u potpunosti posvećivao Kur’anu. Malik b. Enes bi nakon što nastupi ramazan bježao od hadisa i onih koji se bave naukom, i cijelo vrijeme bi provodio učeći Kur’an iz mushafa.

Sufjan Es-Sevri, r.a., kada nastupi ramazan napuštao bi sve vrste ibadeta i potpuno se posvetio učenju Kur’ana.

Imam Buharija, r.a., tokom mjeseca ramazana svaki dan bi učio po jednu hatmu, a svake tri noći proučio bi cijeli Kur’an na noćnom namazu poslije teravije.

Se’id b. Džubejr, r.a., proučio bi cijeli Kur’an svako dvije noći.

El-Velid b. Abdul-Melik bi tokom godine svaka tri dana činio hatmu, a za ramazan 17 hatmi.

A Katade, r.a., je svakih sedam dana činio hatmu, a kada dođe ramazan, hatmu bi činio svako tri dana, a u zadnjoj trećini svaku večer.

Ibn Redžeb El-Hanbeli, r.a., objašnjavajući spomenute postupke naših časnih predaka kaže: “Postoji zabrana Poslanika, s.a.v.s., da se ne čini hatma za manje od tri dana, jer se u tom slučaju neće moći razumijeti značenje, pa kako onda opravdati ove njihove postupke? Ta zabrana Poslanika, s.a.v.s., odnosi se na stalno prakticiranje tog čina tokom godine, a kada su u pitanju posebno odabrani dani i noći, poželjno je što više učiti Kur’an, kako bi se ti odabrani trenuci što bolje iskoristili.” (Lataiful-me’arif, 171)

Nadam se da ćemo se i mi ugledati na naše časne pretke i ove mubarek dane i noći ramazana najviše provoditi sa Kur’anom.

Konkretno, ako bi trebali hatmu tokom godine činiti najmanje jednom mjesečno, za ramazan bi to trebali uraditi bar tri puta.

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da što više Kur’an učimo, naročito u mubarek mjesecu ramazanu i postanemo “kur’ani” koji hodaju zemljom.   

Amin!