Posredstvom zaborava se izostavlja jutarnji i večernji zikr zbog rijetkog prakticiranja!

Pritvrđeni sunneti se zanemaruju. Ostali su samo sabahski sunneti u većini dana!

Nema redovnog virda iz Kur’ana, niti se nafila posti i noćni namaz obavlja!

Dobrovoljni prilog obustavljaju desetine šejtana. Nastupi nedoumica, kalkulisanje, oprez… I ako na kraju izađe iz džepa, to bude sasvim bijedno, uz obećanje samom sebi da će sljedeći put biti više, kada se određeni uslovi ispune i ne bude nekih prepreka za to!

Prođu dva, tri dana, možda i cijela sedmica, a da se ne nađe vremena za korisno čitanje!

Završi se druženje, svi se raziđu do guše siti, punim ustima se smijali, vjerovatno se najeli mrtvog mesa tog i tog, detaljno razmijenili podatke o robama i autima, a nisu spomenuli ni jedan ajet i hadis, niti bilo kakvu (ahiretski) korisnu informaciju, niti čak proučili dovu na kraju sijela!

Škrtost u sunnetima, rasipanje u dozvoljenom, a tolerantnost u zabranjenom!

Duha i noćni namaz jedanput u sedmici!

Ranjenje na džumu i ostale namaze gotovo da je u potpunosti iščezlo!

Luksuz u hrani, odjeći i autima, a sve bez istinske zahvale!

Muzika, vijesti, “dokumentarni i naučni programi” uz veliki ekran – uobičajena stvar!

Navijanje za Barcelonu ili Real?!

Potpuno smo zapostavili ljubav i odricanje u ime Allaha!

Može li takva osoba imati utjecaja na sredinu, ili na svoju porodicu, ili čak na samog sebe?!

Hoće li takav mijenjati druge, ili će se on sam (po potrebi) mjenjati? Hoće li biti proizvođač ili potrošač?!

Neka svako od nas preispita svoje stanje!

Povjerenje običnih ljudi u pojedinu ulemu poljuljano je nakon što su ih vidjeli u zadnjim safovima kako naklanjavaju propuštene rekate, ili ih nikako u džematu nema!

Gospodaru naš, zaista smo mi griješnici, pa nam oprosti!