Termin “vjera” u Kur’anu

Danas sve češće slušamo o tome kako Kur’an treba iznova čitati i razumijevati u svjetlu vremena u kojem živimo. Na prvi pogled u tom apelu nema ništa sporno, uvijek su muslimani čitali Kur’an i pokušavali ga razumjeti u svjetlu vremena u kojem žive, shodno informacijama kojima oni raspolažu. Međutim, može li se Kur’an toliko široko razumijevati i tumačiti u svjetlu savremenog doba tako da se prednost daje drugom nad prvim, ili u razumijevanju Kur’ana moramo slijediti određena pravila koja su neizostavna, ako ga želimo pravilno razumjeti?

Jedno od osnovnih pravila koje trebamo imati na umu jeste da je Kur’an, kao Allahov govor, poseban i daleko iznad našeg ljudskog govora. On je apsolutna istina, a ljudski govor je relativan. Svijet Kur’ana je zaseban i njegova terminologija se može pravilno razumjeti samo ukoliko se njegova značenja tretiraju u skladu sa kur’anskim kontekstom. Ako neki kur’anski termin želimo tumačiti moramo pogledati u kojim sve značenjima se taj termin spominje u Kur’anu. Istražiti sva značenja tog termina u svim ajetima u kojima se navodi i strogo voditi računa o tome da naše tumačenje tog termina ne odudara od tih značenja. To je ispravan pristup, a tumačiti kur’anske pojmove značenjima istih koja se uopšte ne navode u Kur’anu je neutemeljeno i pogrešno.

Jedan od ključnih termina koji se u Kur’anu često spominje jeste i termin vjera (din ili ed-din) kod Allaha ispravna i primljena vjera. U narednih nekoliko redaka navest ću kur’anske ajete u kojima se spominje riječ vjera, a do kojih sam došao tako što sam u tekstu prevoda Kur’ana od r. Besima Korkuta ukucao riječ vjera i bukvalno prekopirao te ajete u ovaj rad, bez ikakve intervencije u prevodu. Spomenute ajete poredao sam po redoslijedu spominjanja u Kur’anu:

  • I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. (El-Bekara, 193)
  • Allahu je prava vjera jedino – islam, a podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisnosti. (Alu Imran, 19)
  • A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)
  • Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maida, 3)
  • I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, – pa, Allah dobro vidi šta oni rade; a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač! (El-Enfal, 39-40)
  • On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Et-Tewba, 33)
  • Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. (Et-Tewba, 48)
  • Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, – Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf, 40)
  • Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! (El-Enbija’, 92)
  • Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (El-Mu’minun, 52)
  • Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, – ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna -, obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda. (Er-Rum, 30-32)
  • On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (El-Feth, 28)
  • Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite ’Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 14)
  • On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima. (Es-Saff, 9)
  • A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (El-Bejjina, 4-5)
  • A vama – vaša vjera, a meni – moja! (El-Kafirun, 6)

Ovi ajeti su dovoljni svakom ko želi da sazna šta Kur’an kaže o vjeri uopće i o pravoj vjeri (sa određenim članom na arapskom jeziku) koja je jedino kod Allaha primljena. Iz navedenih ajeta jasno se vidi da se nijedna druga vjera ne može ravnati sa islamom, pa ni ideja Abrahamovske vjere, koja se smatra zajedničkom svim objavljenim vjerama i koja se ovih dana toliko naprasno promoviše od strane svjetskih sila moći i nažalost pojedinih režima muslimanskih zemalja.

Žalosno je to da su neki poznati alimi pali na iskušenju i pod pritiskom svojih režima, te pristali da budu dio tog projekta. Naravno, uz njih je i jedan dio muslimanske inteligencije pod plaštom tolerancije i suživota uzeo aktivno učešće u tom projektu.

Međutim, kur’anska poruka je potpuno jasna: “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!”

PROGLAS MUSLIMANSKIH UČENJAKA U VEZI S NOVOM “ABRAHAMOVSKOM RELIGIJOM”

U organizaciji Svjetske unije muslimanskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars), Lige uleme muslimana (Rabita ulemai-l-muslimin) i Asocijacije uleme arapskog Magreba (Rabita ulema el-Magreb el-arabi), održana je Prva međunarodna konferencija o stavu islamskog ummeta prema “abrahamovskoj religiji”, koju je vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata, u saradnji sa Izraelom, priznala kao novu vjeru. Na ovoj internacionalnoj konferenciji učestvovali su istaknuti muslimanski učenjaci iz 19 zemalja. Nakon izlaganja brojnih referata u vezi s ovom izmišljenom vjerom i planovima u vezi s njom, predstavnici velikih ulemanskih asocijacija koje su organizirale ovaj skup, donijeli su sljedeću zajedničku izjavu:

Prvo: Kur’an časni je veličanstvena Knjiga koja izuzetno pozitivno govori o Ibrahimu, a.s. Štaviše, u Kur’anu se nalazi jedna sura koja nosi ime ovog velikog Božijeg poslanika, te nekoliko sura koje su nazvani po članovima njegove porodice ili potomaka. Allah Uzvišeni u Kur’anu časnom jasno kaže da su Ibrahimu najbliži i najpreči upravo muslimani: “Ibrahimu su najbliži od ljudi oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed, a.s.) i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.” (Ali Imran, 68)

Drugo: Muslimanska ulema snažno podržava međuljudsku saradnju i suživot utemeljen na slobodi i pravdi, diže svoj glas protiv omalovažavanja vjerā i vjerovjesnikā, a.s, i podržava dijalog radi unaprjeđenja ljudskih društava, ali ta ulema je jedinstvenog stava protiv iskrivljavanja islama i krivog predstavljanja vjerovjesnika, a.s. To je vjera muslimana. Allah, dž.š., kaže: “Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.” (El-En’am, 161)

Treće: Osnovna ideja “abrahamovske religije” počiva na onome što je zajedničko islamu i drugim vjerama, ali je ona pogrešna, jer islam počiva na tewhidu (vjerovanju o jednoći Stvoritelja) i obožavanju samo i isključivo Allaha, dok su druge vjere iskrivljene; u njih se uvukao širk  a poznato je da su tewhid i širk dvije suprotnosti koje su nespojive. Tvrdnja da je Ibrahim, a.s., bio u vjeri koja sjedinjuje islam, judaizam i kršćanstvo je neispravna i vjerovati u takvo nešto je potpuno pogrešno. Allah, dž.š., kaže: “Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik.” (Ali Imran, 67)

Četvrto: Ulaganje napora na podršci “Abrahamovskim sporazumima” radi normalizacije odnosa arapskih zemalja sa Izraelom i padanja na koljena pred njim, putem promovisanja nove vjere samo pomaže normalizaciju političkih odnosa, što je potpuno neprihvatljivo. Naime, muslimanski ummet nije prihvatio normalizaciju političkih odnosa koja je počela  krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a još više neće prihvatiti današnji projekat normalizacije vjerskih odnosa, koji podrazumijeva iskrivljavanje vjere. Allah, dž.š., kaže: “Zar pored Allahove žele drugu vjeru…” (Ali Imran, 83)

Peto: Pokoriti se neprijateljima ummeta i vjere islama po pitanju nove izmišljene vjere i njeno prihvatanje i promovisanje predstavlja izlazak iz okvira islama koji je završna vjera i koji je derogirao sve prethodne vjerozakone. Sigurno neće uspjeti narod koji uđe u ovo otvoreno krivovjerstvo. Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga; oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.” (Ali Imran, 100) U drugom ajetu Svevišnji kaže: “O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni.” (Ali Imran, 149)

Šesto: Muslimani treba da znaju da nade o miru razbijaju upravo jevreji. Predsjedavajući njihovog Vijeća ministara kazao je na kongresu udruženja “Ujedinjeni kršćani za Izrael” da je “sporazum stoljeća” konačno uništio ono što su nazvali “utopija o rješenju sa dvije države”. Isto tako sadašnji ministar vanjskih poslova SAD-a na Kongresu je izjavio: “Najbolje rješenje za konflikte je upravo mirni suživot i usklađivanje obje strane jedne prema drugoj, nakon prestanka razloga za sukobe.” Naravno da je na čelu tih razloga upravo islamsko vjerovanje. Allah, dž.š., kaže: “Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata.” (El-Bekare, 109)

Sedmo: Ulema upozorava muslimanske vlasti da ne prihvate ovakve zlonamjerne inicijative koje predstavljaju otvoreni napad na vjerovanje svojih naroda, te narušavaju povjerenje koje su im njihovi narodi dali i potpiruju vatru razdora i smutnje među muslimanima, što će dovesti do slabljenja muslimanskog ummeta i omogućiti njegovim neprijateljima da zavladaju njima. Allah, dž.š., kaže: “A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi dok se u pravu vjeru poziva? – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji nepravdu čini. Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (Es-Saff, 7-9) 

Osmo: Obaveza je odgovornih u Ministarstvima obrazovanja i medijima arapsko-islamskog svijeta da prestanu sa poigravanjem sa nastavnim planovima i programima vezanim za islam, te da islam predstavljaju kroz Kur’an i sunnet, potvrđujući općepoznate istine islamskog vjerovanja i šerijata, kako bi zaštitili muslimansku omladinu od idejnih i akaidskih zastranjivanja, jer je omladina emanet koji je vama dat na čuvanje i za koji će te biti pitani na Sudnjem danu. Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.” (El-Enfal, 27)

Deveto: Učesnici Konferencije pozivaju ulemu, one koji traže znanje, daije i ostale mislioce i autore muslimane da izvrše svoju obavezu prema islamu i da se suprotstave smutnji iskrivljavanja vjere, te da upozore muslimane na ovu opasnost. Pozivamo ih da svojim člancima, knjigama, okruglim stolovima, predavanjima i hutbama pojasne vjeru tewhida i ono što je narušava, da upozore na smutnju ove zabludjele novotarije i da ukažu na to da nikome prisila ili alegorično tumačenje ne može biti opravdanje da ovu neistinu prihvati. Allah, dž.š., kaže: I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (El-Kehf, 29)

Deseto: Alimi učesnici ove konferencije pozivaju na formiranje zajedničkog tijela  muslimanskih udruženja cijeloga svijeta koje će izdavati saopćenja i poruke vezane za sumnje koje se unose u islamsko vjerovanje i nameću muslimanima, te štiti konstante i temeljne odredbe islama. To tijelo bi organiziralo međunarodnu godišnju konferenciju, svakog mjeseca redžepa.

Allaha Svevišnjeg molimo da pomogne svakog ko pomaže Njegovu vjeru, da pomogne Svoje iskrene robove muslimane vjerom islamom. On to zaista može!

Naša posljednja dova jeste da zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!