“Trojici ću ja biti protivnik na Sudnjem danu, a kome ja budem protivnik bit će gubitnik, pa je spomenuo onog koji proda slobodnog čovjeka i pojede njegovu zaradu.” (Buharija, 2227)

Jedna od ozbiljnih optužbi upućenih islamu u savremenom dobu jeste da islam nije dokinuo ropstvo. Nažalost, to pitanje ovih dana sve više je prisutno i kod određenog broja muslimana, zato sam osjetio potrebu da napišem par riječi o tome.

Da bi ovo pitanje mogli razumijeti potrebno je vratiti se na historijat ropstva uopće i kako ga je islam tretirao u odnosu na druge tada postojeće sisteme.

Interesantno je da nećemo naći nijedan citat u Kur’anu, niti hadisu, koji naređuje zarobljavanje, dok je mnogo ajeta i hadisa koji pozivaju i podstiču na oslobađanje robova.

U vrijeme pojave islama izvori ropstva bili su mnogobrojni, a načini  i sredstva oslobađanja od njega veoma ograničeni. Ljudi, žene i djeca postajali su roblje ratovima, razbojništvom, prevarom i sl.  

Islam je svojim dolaskom tu situaciju okrenuo naopačke: povećao je i olakšao mogućnosti za oslobađanja, a ograničio sredstva porobljavanja. Također je ograničio izvore ropstva na samo jedan, a to je legalan i pravedan rat. Ratni zarobljenici, umjesto da se ubijaju, postaju roblje, kao i njihove žene i djeca.

Ratni zarobljenici su bili najčešći vid porobljavanja, a u svakom ratu su zarobljenici redovna pojava. U to doba je bila praksa da zarobljenici nemaju nikakva prava. Imali su samo dva izbora: ubijanje ili porobljavanje. Islam dolazi sa još dvije mogućnosti: oslobađanje i otkup, što je tada bio veliki iskorak – “i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite!” (Muhammed, 4)

Poznat je slučaj otkupa zarobljenika poslije bitke na Bedru, a i u drugim bitkama Poslanik, s.a.v.s., oslobodio je veliki broj zarobljenika bez ikakve naknade. Sjetimo se samo historijske izreke Poslanika, s.a.v.s., poslije oslobađanja Mekke: “Idite, slobodni ste!”

U isto vrijeme islam je dao prava robovima koje nisu imali ni u jednom sistemu do tada. Uporedite samo (prisilni) zinaluk sa robinjama koji je bio uobičajen u drugim društvima i robinju koja postaje legalnom suprugom njenog vlasnika, te rađanjem prvog djeteta postaje slobodna.

Islam je precizno definisao odnose robovlasnika prema svojim robovima i preporučio im lijep i human odnos prema njima, kao što se odnose prema svojim očevima i majkama, što je do tada bila nepoznanica. Naredio im je da ih hrane istom hranom koju oni jedu i da ih odijevaju istom odjećom koju oni nose, te da ih ne opterećuju poslovima koje nisu u stanju izvršiti: “A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En.Nisa’, 35)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “To su vaša braća koju je Allah učinio da vama budu na raspolaganju, zato ih hranite hranom koju vi jedete, odijevajte odjećom koju vi nosite, i ne zadužujte za ono što nisu u stanju uraditi, a ako ih zadužite onda im pomozite da to odrade.”

Buharija i Muslim prenose hadis: “Ko oslobodi roba muslimana, Allah će mu za svaki njegov organ osloboditi od vatre jedan njegov organ.”

Allah, dž.š. kaže: “A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele da budu čestite – da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.” (En-Nur, 33)

Allah, dž.š., je dio zekata, jednog od temelja islama, odredio za ovu namjenu (oslobađanje robova). Isto tako, kao otkup za prestupe koji se često ponavljaju, Allah je propisao oslobađanje robova: otkup za nenamjerno ubistvo je osloboditi roba, otkup za zakletvu da se neće približavati svojoj supruzi je osloboditi roba, otkup za zakletvu koju ne izvrši je osloboditi roba, otkup za namjerno prekidanje posta u ramazanu je osloboditi roba… Iz navedenog se jasno vidi da islam stremi ka slobodi i podstiče na nju, a njegovi konkretni propisi to potvrđuju. Sve ovo nedvosmisleno upućuje da islam ima za cilj dokidanje ropstva bez prisile  i nasilnog narušavanja postojećeg stanja, što bi dovelo do neželjenih posljedica. 

Zato je veliki broj uleme, još u prošlom stoljeću, obznanio činjenicu da je ropstvo pojava koja je bila i iščezla. 

To što neki od radikalnijih alima i danas zagovaraju reaktiviranje ropstva i što su to u praksi pokušale sprovesti određene ekstremističke grupacije nimalo ne umanjuje činjenicu da je ropstvo stvar prošlosti i da na međunarodnom planu nema nikakvog smisla pozivati u povratak nečemu što je islam od početka nastojao iskorijeniti!

prof. dr. Zuhdija Adilović