Isra i Mi’radž – iz drugog ugla posmatranja

Budući da su osnovna obilježja i objašnjena vezana za posebno putovanje Poslanika, s.a.v.s., uveliko poznata, u  narednih nekoliko rečenica analizirat ćemo najvažnije poruke Isre i Mi’radža, a čija vrijednost od nas nužno iziskuje ulaganje napora i truda da ih pretočimo u praksu.

Prije svega, potrebno je imati na umu okolnosti u kojima se desila Isra i Mi’radž. Znamo da je to bilo u najtežem periodu života Poslanika, s.a.v.s., a taj period je ustupio nakon odbijanja Mekkenlija da prihvate Allahovu uputu i totalnog bojkota Poslanika, s.a.v.s., i njegovih sljedbenika pune dvije godine. Potom, odlazak sa ovog svijeta najvećeg pomagača i zaštitnika Poslanika, s.a.v.s., među Kurejševićima, njegovog uglednog i poštovanog djeda Abdul-Muttaliba, te preseljenja na ahiret njegove vjerne supruge Hatidže koja mu je, također, bila veliki oslonac i podrška. Sve to kulminiralo je neuspjelim pokušajem Poslanika, s.a.v.s., da pronađe plodnije tlo za svoju misiju u Taifu, gdje su ga njegovi stanovnici na najbrutalniji način napali i odbacili.

Možda najbolje oslikava njegovo stanje u kojem se tada nalazio dova koju je uputio Allahu, dž.š., riječima: Allahu moj, ja se Tebi žalim na svoju slabost i nemoć pred narodom, a Ti si Najmilostiviji od svih. Kome da me ostaviš? Neprijatelju koji me napada, ili prijatelju koji mi ne može pomoći?! Međutim, ako Ti nisi srdit na mene, meni je to dovoljno, a ja znam da je Tvoja milost bolja za mene. Ja se utječem Tvojim licem koje svojim svjetlom tjera sve tame i pomoću kojeg egzistira ovaj i onaj svijet, da na mene ne siđe Tvoja srdžba! Ja ću se Tebi vraćati sve dok ne budeš samnom zadovoljan! Nema snage niti moći osim Allahove!

Isra i Mi’radž nas uči da vjernik nikada ne smije izgubiti nadu u Allahovu milost i Njegovu pomoć. Da se ne smije predati iskušenjima i izazovima kojima je izložen, nego se obratiti Svemogućem Allahu koji pomaže Svoje iskrene robove.

Allah, dž.š., poručuje: “A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo.” (At-Tur, 48);

“Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (Al-Hadždž, 38) ;

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (An-Nahl, 97) ;

“One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.” (Merjem, 96);

“Onima koji govore: Gospodar naš je Allah pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.” (Fussilat, 30).

Ovo su Allahove, dž.š., riječi, ovo je istina! Allah uzima u zaštitu svoje iskrene robove i pomaže im. Niko od nas nije bio, niti može biti u težoj situaciji od Poslanika, s.a.v.s. A on nas uči kako da u takvim situacijama postupimo. Uči nas da je izlaz u istinskom povratku Allahu i da je najvrijednije što možemo postići na ovom svijetu spoznaja Allaha. U hadisi-kudsijji stoji: “O sine Ademov, traži me pa ćeš me naći, a kada Mene nađeš, našao si sve!”

Svakako je značajno podsjetiti na činjenicu da je na Mi’radžu objavljen namaz. Da se vjernik putem namaza pet puta dnevno podsjeća na Mi’radž i na tu poruku koju u sebi nosi.

Pogotovo u mjesecu ramazanu.

Molim Svevišnjeg Allaha da nam poveća našu svijest o Njemu, podari snage da što više ove mubarek dane ramazana iskoristimo u dobru i da ga primi od nas!

Amin!

Blagodati i poruke sure Er-Rahman

Mjesec ramazan je mjesec Kur’ana. Sve blagodati mubarek mjeseca ramazana proističu iz činjenice da je u njemu počela objava Kur’ana, kao najznačajnijeg događaja u historiji čovječanstva.

Koliko god govorili o Kur’anu i njegovim vrijednostima, mi nismo u stanju kazati ono što bi trebali o Kur’anu. Ovom prilikom ću se samo kratko osvrnuti na jednu kur’ansku suru, koja me svojom melodičnošću, a ujedno i sadržajem, uvijek iznova fascinira. Ova sura je nazvana jednim Allahovim, dž.š., lijepim imenom. To je sura Er-Rahman – Svemilosni.

Prvi ajet glasi: “Svemilosni!” Jedna jedina riječ, koja toliko poručuje. Sve što postoji je rezultat Allahove milosti. Sve je Njegovo djelo i sve Njega veliča…

Drugi ajet glasi: “poučava Kur’anu,” što jasno upućuje na činjenicu da je najveća Allahova milost (ljudima) Kur’an.

Tek nakon toga dolazi treći ajet koji glasi: ”stvara čovjeka,” što znači da je slanje Kur’ana veća milost od stvaranja čovjeka…

Potom: “uči ga govoru.” Kolika je samo blagodat i milost Allahova što je čovjeka poučio govoru! “Građa samih organa za govor jeste čudo kome se ne prestaje čuditi… Jezik, usne, vilice, zubi, grkljan, dušnik, bronhije, pluća… Svi oni učestvuju u mehaničkoj operaciji artikulacije, a ona je samo jedna karika u lancu govora…” (Kutb)

Zatim sura nastavlja sa objašnjavanjem blagodati Milostivog na kosmičkoj razini: “Sunce i Mjesec po tačno određenom proračunu plove, i zvijezde i drveće sedždu čine, a nebo je digao i postavio mjeru (mizan) da ne prelazite granice pravde i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte.” U ovoj ogromnoj vasioni ne remeti se putanja ni jedne zvijezde ni za dlaku, niti se remeti (mjera) račun ravnoteže i harmonije u veličini i kretanju.

U ovome je jasna poruka čovjeku da u svom životu na ovom svijetu neće moći naći mjeru, uspostaviti ravnotežu između svojih potreba i izazova u okruženju, bez Kur’ana.

Zatim se spominju blagodati na planeti Zemlji, koju je Svevišnji Gospodar uredio za postojbinu čovjeka. Na njoj je dao sve što je čovjeku potrebno od hrane raznovrsne…

“Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” Veliki upitnik kojeg Svevišnji postavlja svim ljudima i džinima. Upitnik koji se u ovoj melodičnoj suri ponavlja kao refren 31 put na samo tri stranice Kur’ana.

To jasno ukazuje na činjenicu da mnogi ljudi (i džini) otvoreno poriču blagodati Gospodara svoga.

Pogledajmo samo koliko blagodati našeg Gospodara uživamo!

Počnimo od zdravlja koje nam  je Njegov dar. Zapitajmo se da li se mi prema našem zdravlju odonosimo kao prema blagodati Božijoj koja nam je data u emanet? Svako naše ponašanje koje šteti našem zdravlju je poricanje Allahove blagodati. Zato pazimo šta je jedemo, kako se oblačimo i koliko smo fizički aktivni da ne bismo pripadali onoj grupi na koju se odnose Allahove riječi: “Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Zatim, blagodat slobode koja je kod nas danas izuzetno izražena. Da li je koristimo za dobro, ili ponekad i nesvjesno svojim djelima učestvujemo u onome što je zlo? Šta govorimo? Koga podržavamo? Kako se ponašamo?… Ukoliko svojim djelima pokazujemo da ne cijenimo slobodu kao blagodat Božiju, Allah će nam je oduzeti.

“Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Blagodat mira i stabilnosti. Da li svojim riječima i djelima doprinosimo miru i stabilnosti, ili naprotiv stajemo na stranu onih koji unose nemir i pokušavaju destabilizirati ovo društvo?

I tako redom: “Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Konačno, blagodat islama. Mi Bošnjaci se rađamo u islamu, a koliko svojim životom potvrđujemo tu činjenicu, to je pitanje na koje svako od nas treba sebi da odgovori. Koliko je običaja i navika u našoj svakodnevnici koji su oprečni islamu i islamskom stilu življenja? Jesmo li svjesni da svojim ponašanjem otvoreno poričemo Allahovu blagodat prema nama koja se zove islam?

I na kraju, blagodat mjeseca ramazana. Da li svojim ponašanjem, pojačanim ibadetom, druženjem sa Kur’anom, učestvovanjem u hairli projektima i sličnim aktivnostima potvrđujemo da smo svjesni Allahove blagodati koja se zove ramazan, ili svojim nekorektnim odnosom prema postu, prema grijesima koje inače činimo, trošenjem vremena u beskorisno u ovim mubarek danima i noćima, pokazujemo da poričemo Allahovu blagodat koju nam je podario?!

“Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Ostaje otvoreno pitanje za svakog od nas pojedinačno na koje treba da odgovori svom Gospodaru prije nego što bude kasno.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji su zahvalni na Njegovim blagodatima i da ukabuli naš post i ostala dobra djela koja činimo u ovom mubarek mjesecu! Amin!