Vail b. Hadžer i Muavija, r.a.

Dana 30.06.680. godine na ahiret je preselio Vail b. Hadžer. Njegov otac bio je poznati jemenski kralj. Vail je prešao na islam i došao u posjetu Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s. je obavijestio svoje ashabe o njegovom dolasku, nekoliko dana prije nego što je stigao, rekavši: “Doći će vam Vail. b. Hadžer iz daleke zemlje, iz Hadremevta, dobrovoljno iz želje za Allahom i Njegovim poslanikom, a on je jedan od rijetkih ostataka kraljevskih sinova.”

Kada je ušao, Poslanik, s.a.v.s., mu je izrazio dobrodošlicu, pozvao ga da priđe i prostro svoj ogrtač na kojeg su zajedno sjeli, zatim je kazao: “Allahu moj, Ti podaj bereket Vailu i njegovoj djeci!”

Poslanik, s.a.v.s. darovao mu je jednu parcelu u Medini kao naknadu za ono što je ostavio u Jemenu i do njega došao kao musliman. Poslao je sa njim Muaviju b. Ebi Sufjana da mu pokaže tu zemlju, a Muavija je tada bio toliko siromašan da nije imao obuću na nogama.

Muavija reče Vailu: “Dozvoli mi da zajedno s tobom uzjašem na tvoju devu.” 

Vail mu odgovori: “Nije da mi je žao deve, ali ti nisi neko ko bi mogao jahati zajedno sa kraljevima.”

Muavija mu tada reče: “Dobro, daj mi onda svoju obuću.” 

On mu odgovori: “Nije mi žao obuće, ali ti nisi neko ko bi mogao obući kraljevsku obuću, nego ti idi u sjeni moje deve.”

Proteklo je dosta vremena poslije toga i mnoge stvari su se promijenile. Muavija je postao halifa. Vail je doputovao u Šam, a već je imao preko 80 godina. Ušao je kod Muavije koji je sjedio na prijestolju hilafeta. Sišao je i na svoje mjesto postavio Vaila, a zatim ga je podsjetio na ono što se nekad među njima odigralo. Naredio je da mu daju novca, a Vail mu tada reče: “Taj novac daj nekome ko je potrebniji od mene. Zaista sam ja, nakon što sam vidio ovaj tvoji lijepi gest, poželio da se vrijeme vrati pa da te smjestim na svojoj devi ispred sebe!”

Ders kojeg iz ovog događaja možemo izvući jeste:

Dunjaluk je prevrtljiv, vrijeme se okreće, a ljudi idu sa njim. Današnji bogataši će možda sutra postati siromasi! Oni koji su danas ugledni sutra će možda postati bijedni! Zdrav čovjek se može brzo razboljeti, a bolestan može brzo ozdraviti! Onaj ko se danas poigrava sa svojim imetkom, možda će sutra pružiti ruku da mu drugi daju! A onaj koji danas nema ni zalogaja da pojede, možda će sutra biti izuzetno bogat! Neudati i neoženjeni će se možda vjenčati, a vjenčani rastati!

Zato se nemoj oholiti i nikog nemoj podcjenjivati, jer ne znaš u kakvoj ćeš se situaciji sutra naći!

Edhem Šerkavi

Allahovi zakoni se ne mijenjaju!

Kada su raskoš i rasipništvo u Iraku (u abbasijskom periodu) dosegli tu mjeru da hranu koju stave na sofru nisu vraćali u kuhinju, nego sav ostatak odmah bacali u smeće, te uopće nisu znali za pojam “hrana od jučer”, Allah ih je iskušao opsadom punih 10 godina. Bili su tako gladni da su od hljeba jeli samo stari suhi crni hljeb. Od gladi i bolesti umrlo im je dva miliona djece…

Kada sam svojim očima u Damasku i njegovim predgrađima vidio gomile bačenog hljeba u kantama za smeće i vidio siromašnu ženu kojoj je ispala kifla na zemlju, a ona je ostavila i produžila dalje…Vidio sam drugog kako svojom nogom gura komad hljeba koji mu je ispao da ga sklone s puta…Čak sam vidio čovjeka kako komadom bijelog hljeba, nažalost, čisti i glanca svoje cipele.

Shvatio sam da je rasipništvo u mojoj državi doseglo zastrašujuće razmjere. Isto tako, shvatio sam da nam predstoje crni dani u kojima ćemo se zaželjeti spomenutih komada hljeba u kantama za smeće.

Ovo je napisao Ibrahim Kuki, sirijski kniževnik, kao svoje viđenje onoga što se dešava u Siriji.

Ako malo bolje sagledamo stanje u islamskom ummetu danas, vidjet ćemo da je situacija gotovo ista, naročito u zemljama arapskog zaljeva.

Allah se smilovao mom ocu koji je uvijek jeo prvo jučerašnju (bajatu) hranu, pa onda današnju (taze). Stari tvrdi hljeb bi kvasio vodom i jeo, a ne bi ga bacao. Bio je prvi ko se zasiti, a zadnji ko ustaje od sofre. Sakupljao bi mrvice hljeba i riže i nije dozvoljavao da se bace prilikom čišćenja sofre.

Ako u kuhinji nađe tanjir u kojem se nalaze ostaci hrane nekog od djece, ne bi se ustručavao da i to pojede. Jako bi se ljutio ukoliko se baci bilo šta od hrane, makar se počela i kvariti. Čuvao je i najsitniju Allahovu blagodat, pa je bio sačuvan.

Preselio je, Allah mu se smilovao u 72 godini života bez ikakve vidne bolesti, nije se žalio na pritisak, šećer, začepljenje vena, reumatizam, srce, niti na bilo šta od čega pati većina onih koji su doživjeli pedeset, ili šezdeset, a pogotovo sedamdeset godina.

Često nam je citirao hadis: Lijepo se odnosite prema Allahovim blagodatima, nemojte ih negirati, jer kada odu od nekog naroda više se ne vraćaju. Allah, dž.š., kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam uvećati (blagodati).

Da nas Allah sačuva iskušenja i podari uputu da mu se stalno zahvaljujemo na Njegovim blagodatima.

Amin!

0-02-05-a08f6fd1f0c1f07382f7507c178830d4312a9fc2bf3e315beea66b149e23d847_full