Eš-šejh Abdurrahman  ibn Se’adi, r.a., kaže:

“Ovo i slična pitanja temelje se na poznatom šerijatskom pravilu koje glasi: ‘U osnovi svi običaji, bilo govorni ili praktični, su dozvoljeni. Zabranjeni ili pokuđeni su samo oni koje je šerijat jasnim tekstom zabranio, ili oni koji prouzrokuju štetu koja je šerijatom definisana.’” Ovo pravilo ima utemeljenje u više ajeta i hadisa. Spominje ga Ibn Tejmijje i drugi.

U slučaju čestitanja nove godine oni koji to rade ne čine to sa nijjetom ibadeta, nego se radi o čestitkama, citatima koji su uobičajeni povodom raznih prigoda i u tome nema ništa sporno. Naprotiv, tom prilikom se, obično, upućuju dove muslimana jednih drugima, što dovodi do zbližavanja njihovih srca i to je primjetno.

Što se, pak, tiče obaveznosti odgovora na takve čestitke, smatram da je prikladan uobičajeni odgovor obavezan, jer to spada u pravedan odnos prema drugom, a ne odgovoriti dovodi do negativnog raspoloženja i možda loših misli.

Zatim, znaj da postoji još jedno pravilo koje je ovom prilikom potrebno spomenuti: “Ponekad običaje i radnje koje su dozvoljene (mubah) prate pozitivne i korisne stvari koje ih pretvaraju u poželjne, ali isto tako ponekad ih prate negativne i štetne stvari koje ih čine zabranjenim. Primjera za ovo pravilo ima mnogo.” (El-Medžmu’atu el-kamile, str. 348.)

Šejh Ibn Se’adi je napisao jedno pismo svom učeniku koje je počeo riječima: “Čestitam Vam novu godinu i molim Allaha da obnovi svoje blagodati prema nama i Vama, a odagna svaku vrstu nedaća!”