Kada su raskoš i rasipništvo u Iraku (u abbasijskom periodu) dosegli tu mjeru da hranu koju stave na sofru nisu vraćali u kuhinju, nego sav ostatak odmah bacali u smeće, te uopće nisu znali za pojam “hrana od jučer”, Allah ih je iskušao opsadom punih 10 godina. Bili su tako gladni da su od hljeba jeli samo stari suhi crni hljeb. Od gladi i bolesti umrlo im je dva miliona djece…

Kada sam svojim očima u Damasku i njegovim predgrađima vidio gomile bačenog hljeba u kantama za smeće i vidio siromašnu ženu kojoj je ispala kifla na zemlju, a ona je ostavila i produžila dalje…Vidio sam drugog kako svojom nogom gura komad hljeba koji mu je ispao da ga sklone s puta…Čak sam vidio čovjeka kako komadom bijelog hljeba, nažalost, čisti i glanca svoje cipele.

Shvatio sam da je rasipništvo u mojoj državi doseglo zastrašujuće razmjere. Isto tako, shvatio sam da nam predstoje crni dani u kojima ćemo se zaželjeti spomenutih komada hljeba u kantama za smeće.

Ovo je napisao Ibrahim Kuki, sirijski kniževnik, kao svoje viđenje onoga što se dešava u Siriji.

Ako malo bolje sagledamo stanje u islamskom ummetu danas, vidjet ćemo da je situacija gotovo ista, naročito u zemljama arapskog zaljeva.

Allah se smilovao mom ocu koji je uvijek jeo prvo jučerašnju (bajatu) hranu, pa onda današnju (taze). Stari tvrdi hljeb bi kvasio vodom i jeo, a ne bi ga bacao. Bio je prvi ko se zasiti, a zadnji ko ustaje od sofre. Sakupljao bi mrvice hljeba i riže i nije dozvoljavao da se bace prilikom čišćenja sofre.

Ako u kuhinji nađe tanjir u kojem se nalaze ostaci hrane nekog od djece, ne bi se ustručavao da i to pojede. Jako bi se ljutio ukoliko se baci bilo šta od hrane, makar se počela i kvariti. Čuvao je i najsitniju Allahovu blagodat, pa je bio sačuvan.

Preselio je, Allah mu se smilovao u 72 godini života bez ikakve vidne bolesti, nije se žalio na pritisak, šećer, začepljenje vena, reumatizam, srce, niti na bilo šta od čega pati većina onih koji su doživjeli pedeset, ili šezdeset, a pogotovo sedamdeset godina.

Često nam je citirao hadis: Lijepo se odnosite prema Allahovim blagodatima, nemojte ih negirati, jer kada odu od nekog naroda više se ne vraćaju. Allah, dž.š., kaže: Ako budete zahvalni, Ja ću vam uvećati (blagodati).

Da nas Allah sačuva iskušenja i podari uputu da mu se stalno zahvaljujemo na Njegovim blagodatima.

Amin!