Kurban-bajram u svom nazivu ima dvije riječi: žrtva i praznik.

Glavna poruka Kurban-bajrama jeste da svako od nas treba da bude žrtva, da žrtvuje svoj nefs/negativni dio sebe, svoje negativne porive, misli, želje – da sve to žrtvuje radi Allaha i prihvati Njegove naredbe, čvrsto ubijeđen da je to bolje za njega, nego ono što je on sam mislio i želio za sebe. Kurban nas podsjeća na tu stalnu žrtvu koju trebamo imati na umu u svakom trenutku svog života: Da li je sa ovim što radim zadovoljan Svevišnji Gospodar? Da li sam mogao više i bolje?

Zato što je samo božanski/Allahov program garant uspjeha čovjeka na pojedinačnom i kolektivnom planu u životu na ovom svijetu.

Čovjek koji se opredijeli za taj (jedini ispravan) program, on je zaista žrtva, zato što većina svijeta slijedi neke druge programe koji su u suprotnosti od božanskog. To je tako bilo kroz cijelu historiju čovječanstva i tako je danas. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Ar-Ra’d, 103.)

Danas svijetom vlada zapadni materijalistički koncept koji je doveo čovječanstvo do ovog stanja za koga mnogi mislioci  istoka i zapada tvrde da predstavlja krah ljudske civilizacije.

Neki dan čitam izjavu predsjednika najveće svjetske sile koji doslovce kaže: “Imat ćemo najsmrtonosniju tehnologiju ikad razvijenu.” Šta nam ova poruka poručuje? Kakvoj se budućnosti čovječanstvo može nadati poslije ovakvih izjava najvećih moćnika ove civilizacije?

Ova zapadna materijalistička civilizacija, koju pojedini nazvaše “necivilizacijom”, jeste samo jedan u nizu pokušaja čovjeka da organizira život na planeti bez Allahove upute.

Nasuprot tom konceptu, u Allahovom programu – Njegovoj knjizi čitamo: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Al-Maida, 32)

U božanskom programu čitamo i sljedeći hadis: Poslanik, s.a.v.s., je upitao ashabe: “Znate li ko je bankrot (muflis)?” Oni odgovoriše: “Muflis je onaj koji nema para, niti imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: “Zaista je pravi beskućnik od mog ummeta onaj koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i bit će bačen u džehennemsku vatru.” (Muslim, 6522 i Tirmizi, 2533).

Na ovo pitanje ashabi su odgovorili onako kako su oni rezonovali, da je muflis onaj koji nema para i imetka. Poslanik, s.a.v.s., ispravlja to krivo shvatanje i ukazuje na činjenicu da je moralno vrednije od materijalnog, da čovjek koji je izgubio sav imetak, ali ostao moralan, nije izgubio ništa. Ovaj hadis nas upućuje da promišljamo po božanskom programu u kojem su sve stvari definisane na ispravan način, po kome je onaj svijet vredniji od ovoga……

Nažalost, većina ummeta danas pripada materjalističkom/dedždžalovom konceptu, naročito države i režimi muslimana (izuzev časnih izuzetaka koji se djelimično opiru). Ali to nije opravdanje za nas pojedince koji možemo na svom privatnom planu urediti svoj život po Allahovom programu za što je potrebna, kako rekoh velika žrtva, ali to je istinski islam, to je pravi iman…

Čovječanstvo danas nema drugog izbora no vratiti se islamu/božanskom programu, u protivnom slijedi kolaps o kojem sve češće govore i sami zapadnjaci.

Zato musliman danas treba da bude ponosan na činjenicu da je musliman, siguran da je na jedinom pravu putu, da ne padne pod uticaj globalnih dešavanja i izgubi nadu u bolje sutra. Naprotiv, budućnost pripada islamu i iskrenim vjernicima, na što upućuju mnogi ajeti i hadisi.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini istinskim muslimanima, ponosnim na svoj islam, te da se svjesno na tom putu žrtvujemo, kako bi zadobili Njegovu milost na oba svijeta! Amin!